KOLINDA UZVRAĆA MILANOVIĆU: Dragovoljno se odriče 70 posto Pantovčaka

IZVORI BLISKI PREDSJEDNICI tvrde da nije riječ o predizbornom potezu Kolinde Grabar-Kitarović, nego o realizaciji projekta za čiju su provedbu potrošene dvije godine pripremnih administrativnih radova. Sada više nema prepreka za prijenos Pantovčaka s Ureda predsjednika na Republiku Hrvatsku, a nakon toga i na Grad Zagreb

U idućih nekoliko tjedana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović povući će potez kojim će djelomično ispuniti svoje predizborno obećanje o odricanju od raskošne rezidencije na zagrebačkom Pantovčaku, a ujedno i efektno odgovoriti Zoranu Milanoviću koji je nedavno najavio da bi jedan od njegovih prvih poteza u slučaju pobjede na izborima bio upravo preseljenje s ove lokacije. Naime, kako je Nacionalu potvrđeno iz izvora vrlo bliskih samoj predsjednici države, ovih dana napokon je privedena kraju složena višegodišnja administrativna procedura i dovršene su pripreme za prijenos vlasništva nad velikim dijelom kompleksa na Pantovčaku s Ureda predsjednika na Republiku Hrvatsku. Time će se Ured predsjednika dragovoljno odreći čak 70 posto površine cijelog kompleksa, koji se ukupno prostire na čak 950 tisuća četvornih metara, te ga predati državi kako bi on postao dostupan građanima i kako bi se na toj lokaciju uredio jedan od vjerojatno najatraktivnijih javnih prostora u Hrvatskoj i šire. Izvor blizak predsjednici inzistira na tvrdnji da nije riječ o predizbornom potezu, nego o dugoročnom projektu, upozoravajući da su za provedbu te ideje bile potrebne gotovo pune dvije godine pripremnih administrativnih radova koji su se u proteklih godinu dana snažno intenzivirali. Nacionalov sugovornik blizak Grabar-Kitarović objasnio je:

“Odrađene su izmjere i parcelacija te upis novih čestica u katastar, što znači da je sada sve spremno za potpisivanje ugovora o darovanju. Paralelno je postignut i politički dogovor, što znači da sada više nema prepreka za prijenos Pantovčaka na državu, a nakon toga najvjerojatnije i na Grad Zagreb. U vlasništvu Ureda predsjednika ostaje tek jedna čestica na kojoj su objedinjeni svi postojeći sadržaji potrebni za njegovo funkcioniranje.”

Uvidom u katastarsko stanje može se doći do potvrde tih informacija, jer je vidljivo da je novoformirana katastarska čestica doista oblikovana tako da se na njoj nalaze svi ključni objekti predsjedničkog kompleksa i samo onaj dio zemljišta potreban kako bi se stvorila logična i funkcionalna cjelina, dok je ostatak raskošne šume izdvojen i spreman za primopredaju. Potpis na taj posao trebali bi staviti predsjednica s jedne i ministar državne imovine Goran Marić s druge strane, dakako, uz nazočnost premijera Andreja Plenkovića. U vlasništvu Ureda predsjednika nakon toga ostat će tek glavna zgrada na Pantovčaku i njen aneks izgrađen 1993. godine, zatim Vila Prekrižje (poznata i kao Vila Weiss) te šumska i parkovna površina koja se proteže prema istoku i kolnom pristupu tom kompleksu. Ostatak Pantovčaka, njegovih gotovo tri četvrtine, po zamisli predsjednice bio bi otvoren za javnost i uredio bi se kao javni park i šuma, a uoči primopredaje jedino ključno pitanje koje se postavlja jest kako osigurati da se taj prostor u budućnosti zaštiti od eventualne gradnje i da se spriječi njegovo ponovno zatvaranje za javnost, ovoga puta u sklopu eventualnog odobravanja nove izgradnje. Naime, Pantovčak se po urbanističkim planovima tretira kao zona rezidencijalnih objekata i ako se ugovorom o prijenosu vlasništva strogo ne definira buduća namjena, ostaje otvorena mogućnost njegova parcijalnog urbaniziranja. No pretpostavlja se da će to pitanje biti definirano u drugom koraku te operacije, odnosno eventualnom prijenosu ili dodjeli na korištenje Pantovčaka s države na Grad Zagreb.

Kolindi Grabar-Kitarović to će u simboličnom smislu biti jedan od značajnijih poteza prvog predsjedničkog mandata, koji bi trebao neutralizirati kritike s kojima se susreće otkako je postalo jasno da neće ispuniti obećanje o potpunom preseljenju svog ureda “s brda” i spuštanju u grad, gdje bi predsjednik države mogao imati češće i intenzivnije kontakte i komunikaciju s građanima. Njoj bliski izvori od samog početka mandata tvrde da to doista jest bila ozbiljna namjera, no plan se nije ostvario iz niza razloga: najprije sukobljavanja s odlazećom vladom Zorana Milanovića, a potom zbog nemogućnosti pronalaska drugog adekvatnog prostora u kojemu bi predsjednički ured mogao nesmetano funkcionirati. Od samog početka kao alternativa se navodila rezidencija u Visokoj ulici, no analiza je pokazala da taj objekt osim prostornog, ne zadovoljava ni niz sigurnosno-tehničkih i protokolarnih zahtjeva te je ta mogućnost službeno odbačena. Grabar-Kitarović inzistirala je cijelo vrijeme da se pronađe novi i kvalitetan prostor koji bi udovoljavao osnovnim zahtjevima, barem kako tvrde njoj bliski ljudi, a u jednom periodu formirana je komisija od jedanaest stručnjaka različitih profila – od urbanista i arhitekata do osoba zaduženih za sigurnosna pitanja – pa je i njihov zaključak bio da je Pantovčak u ovom trenutku najpovoljnija i trenutno jedina realna opcija. U jednom trenutku, u doba vlade pod vodstvom Tihomira Oreškovića, krugovi bliski Grabar-Kitarović bili su predložili rošadu po kojoj bi se njezin ured preselio u Banske dvore, dok bi vlada svoje sjedište premjestila na obalu Save, u zgradu poznatiju kao “kockica”. Time bi se znatno rasteretio Gornji grad, gdje bi se ukinula brojna današnja ograničenja, dok bi se boravkom i radom predsjednika istodobno sačuvala njegova simbolička i ceremonijalna važnost za Hrvatsku. No iz tadašnje vlade nitko nije reagirao na taj prijedlog, a čini se da njemu nije sklon ni Andrej Plenković – barem do trenutka kada bi se eventualno realizirao multimilijunski projekt Zagreb na Savi i ostvarila značajna izgradnja na tom području. Nacionalov je sugovornik objasnio: “U takvoj situaciji predsjednica je došla do zaključka da je moguće jedino odreći se najvećeg dijela Pantovčaka, koji je za današnje prilike doista predimenzioniran. Prije nešto više od godinu dana o toj namjeri prvi put je obaviještena javnost, premda je malo tko ozbiljno shvaćao te najave, a u pozadini su se odvijale brojne pripreme i predradnje kako bi se plan ostvario. Posljednjih godinu dana može se opisati kao pravni fotofiniš, dakle, radilo se zbilja intenzivno i užurbano kako bismo napokon došli do ove faze.”

Osnovna intencija predsjednice jest simbolički dokazati da zbilja nastoji ispuniti vlastita obećanja, ali i građanima na korištenje dati iznimno dragocjen prostor koji potencijalno može biti jedan od najljepših u Hrvatskoj, a u koji gotovo pola stoljeća nisu stupili ni najbliži susjedi. Moguće je da će se u suradnji s Gradom Zagrebom ili ustanovama poput Parka prirode Medvednica precizno definirati pitanja njegova održavanja i uporabe. Grad Zagreb tako dobiva jedan izuzetno atraktivan prostor, čiji dijelovi mogu biti zanimljivi i za investiranje, naravno, ovisno o tome što o tom području govori, odnosno što bi mogao govoriti Generalni urbanistički plan. Cijeli taj poklon države Gradu Zagrebu sigurno će značiti produbljivanje odnosa između državnih i gradskih vlasti, što može imati posebnog značenja i kada je riječ o sadašnjem odnosu snaga u Saboru i koalicijskim vezama vlade HDZ-a i Stranke rada i solidarnosti gradonačelnika Milana Bandića.

Predsjednički park uređena je krajobrazna cjelina od šezdesetih godina prošloga stoljeća i ukupno se prostire na oko 95 hektara, odnosno velik je kao trećina Maksimira, pa bi s manjim intervencijama mogao postati jedan od ljepših otvorenih parkova u ovom dijelu Europe. Prilikom gradnje kompleksa posječeni su šuma i vinogradi te su posađena nova stabla, mahom hrasta kitnjaka i običnog graba, te brojne rijetke biljke dopremane s različitih strana svijeta. U tom periodu na taj prostor dopremljene su životinje pa se tu stalno ili povremeno može vidjeti niz ugroženih ili zaštićenih vrsta – od jelena lopatara, košuta i srna do muflona, vjeverica, lisica, lasica, magaraca i paunova. Na Pantovčaku se može pronaći i šišmiše, sive sokole, golube dupljaše te gatalinke i barske kornjače. Svjedoci tvrde da se lisice ondje ponašaju gotovo kao domaće životinje, vjerojatno i stoga što ne mogu nabasati na svoje prirodne neprijatelje poput pasa, a poseban problem je iznimno rasprostranjena populacija nekih vrsta. U mandatu predsjednika Stjepana Mesića, naime, nakon što je tijekom osamdesetih većina životinja premještena na Brijune, na Pantovčak je dopremljen natrag po jedan par jelena, muflona i srna, koji su se u međuvremenu poprilično razmnožili. Prije tri godine procjene su govorile da samo jelena u toj šumi obitava najmanje dvije tisuće pa danas nitko ne zna što s njima činiti. “U idućem razdoblju trebat će dodatno definirati te stvari, kao i, recimo, fizičku barijeru između Ureda predsjednika s jedne i buduće park-šume s druge strane. No tu se radi isključivo o tehničkim pitanjima. S političke strane, taj posao je dovršen”, tvrdi Nacionalov sugovornik s Pantovčaka. Golemi kompleks u sjevernom dijelu Zagreba izgrađen je i uređen 1964. godine po projektu poznatih hrvatskih arhitekata Vjenceslava Richtera i Kazimira Ostrogića, kada ga je počeo koristiti još uvijek vitalni Josip Broz Tito. Za te potrebe brojnim su građanima oduzete kuće i zemljišta pa su, između ostalog, sa zemljom sravnjeni i dvori poznate slikarice barunice Nikolić, koja je svoj imetak ostavila u nasljedstvo nećakinji Gabrieli Habsburg. Nakon što je i ona preminula, borbu za nasljedstvo preuzela je njena kći.

Izgradnja kompleksa financirana je kreditima pa u dokumentima stoji da je za tu namjenu Republički fond za stambenu izgradnju dodijelio zajam od 80 milijuna dinara, i to s kamatom od tek jedan posto. Korišteni su skupi materijali čak i iz uvoza, što u to vrijeme nije bilo uobičajeno, pa je iz inozemstva dovezen čak i kristal, posuđe od čistog srebra ili različiti okovi. No sam Tito u vili Zagorje navodno nije volio previše boraviti, dok je njegova supruga Jovanka otvoreno tvrdila da ondje “ništa ne valja”, od samog smještaja do osposobljenosti osoblja. “Dok su druge republike, pa čak i BIH, znatno uznapredovale, smatram da u vili Zagorje jedino vrijede cvjetni aranžmani”, napisala je Jovanka Broz pet godina nakon otvorenja tog kompleksa. Početkom devedesetih prvi hrvatski predsjednik za svoj rad odabrao je Banske dvore, no nakon njihova raketiranja donesena je odluka o preseljenju na Pantovčak kao logistički i sigurnosno znatno povoljnijoj opciji. Za razliku od Tita, on je tu volio boraviti, premda su još u to doba plasirane tvrdnje o namjeri otvaranja parka za javnost, što zbog ratnih prilika nisu dozvolile sigurnosne službe. Nakon njega doslovce su svi hrvatski predsjednici spominjali mogućnost preseljenja ili barem odricanja od dijela vrijedne šume: najglasniji je bio Stjepan Mesić koji je u prvoj kampanji najavljivao da će se odreći Pantovčaka i Brijuna, da bi ondje proveo puna dva mandata, dok je Ivo Josipović govorio o “najjeftinijem i najekonomičnijem rješenju” i navodno bi se doista odselio, samo da nije izgubio izbore. Kolinda Grabar-Kitarović trenutno je u istoj fazi.

 

Komentiraj