“Ne želim izgledati kao Jadranka Kosor pored onog božićnog aranžmana”, nezadovoljno je komentirala Kolinda Grabar Kitarović nakon što je filmska ekipa u apartmanu na 13. katu hotela Westin s njom provela nekoliko sati na snimanju božićnog spota. Božićna čestitka kandidatkinje HDZ-a za predsjednicu države na kraju tog dana ipak nije bila snimljena jer se Kolinda Grabar Kitarović nije mogla poistovjetiti s tekstom koji su joj napisali redatelji. Sve je pomaknuto za drugi dan. Iako bi netko na njezinom mjestu nakon svega možda bio malo nervozan, posebno jer je zbog snimanja spota odgodila i posjet Karlovcu gdje se trebala družiti sa svojim biračima, Kolinda Grabar Kitarović potpuno je smireno sjela za toaletni stolić u jednoj od soba na 13. katu Westina, gdje smo odradile intervju.

 

 

  • KANDIDATKINJA HDZ-a ZA PREDSJEDNICU RH trenutačno ima najviše šanse ući s predsjednikom Josipovićem u drugi izborni krug, a za Nacional govori o svojoj karijeri i tome što će poduzeti ako pobijedi
  • ‘OD CURE IZ SKROMNE OBITELJI IZ GROBNIKA danas sam u poziciji da radim s ljudima za koje se smatra da su najmoćniji ljudi u svijetu. Kako sam se izborila za sebe, želim se izboriti i za Hrvatsku’
  • ‘ZNAM TKO VAM JE REKAO DA MOJ program sliči slikovnici. To su slike iz mojeg života koje ilustriraju kako sam došla do najviših razina u svojoj diplomatskoj karijeri. A bogat je i sadržajno’

 

 

NACIONAL: Prošli tjedan su i RTL i Nova TV objavile svoja istraživanja. Prema oba istraživanja razlika između vas i predsjednika Ive Josipovića je više od 10 posto (RTL Josipović 42,1, vi 30,5 – Nova TV Josipović 46,5, vi 34,9). Računate li u drugom krugu na glasove Milana Kujundžića?

Ne zamaram se anketama, one su pokazatelji nekih trendova, no u konačnici se ispostavi da ankete ne pokazuju pravo stanje. Prava anketa bit će izbori. Moj jedini politički suparnik jest trenutni predsjednik Ivo Josipović za kojeg smatram da posljednjih pet godina nije učinio ništa, a ono protiv čega se stvarno borim je gospodarska i socijalna kriza, malodušje, bezidejnost i nedostatak entuzijazma. Hrvatsku želim pretvoriti u zemlju u kojoj mladi žele živjeti, koja vjeruje u sebe. Nema nikakvih razloga zašto ne bismo bili u klubu najrazvijenijih. Osim lošeg vodstva. Zato želim da ljudi prepoznaju moj program “Za bolju Hrvatsku”.

NACIONAL: Neki su zlobno komentirali da vaš program više sliči na slikovnicu nego na program.

Znam tko vam je to rekao. Unutra je nekoliko fotografija kao ilustracija. Ali kao što ste vidjeli, vrlo je bogat i tekstom, sadržajem i idejama, a opremili smo ga fotografijama da bude nalik na moderne programe stranaka u modernom svijetu i tako privlačniji biračima. Te stranice su jednostavno ilustracija mojeg dosadašnjeg rada. Od cure iz skromne obitelji iz Grobnika danas sam u poziciji da se rukujem i radim s ljudima za koje se smatra da su najmoćniji ljudi u svijetu. Ako sam mogla ja, onda i Hrvatska može biti među top zemljama u svijetu. I ja to mogu za Hrvatsku.

NACIONAL: Kako komentirate to što je predsjednik Josipović izjavio da on sebe prepoznaje kao kandidata koji odgovara preporukama kardinala Josipa Bozanića?

Svatko ima svoje mišljenje. Inače kardinala Bozanića silno cijenim, on je vrhunski intelektualac i uvijek smo imali podudarna mišljenja o smjeru kojim ide Hrvatska. Održavam s njime dijalog već godinama, posebno kad sam bila ministrica europskih integracija i vanjskih poslova. On je bio jedan od tih europskih intelektualaca, neću reći kardinala, nego baš intelektualaca, koji su podržavali hrvatski put u EU, vrlo zdušno, u vrijeme kad je postojao velik skepticizam. I naš je program podudaran u mnogo aspekata. Ne tajim da sam vjernica, ali se time ne želim razbacivati niti to definira moju poziciju kao buduće predsjednice koja mora biti iznadstranačka predsjednica sekularne države u kojoj je država odvojena od crkve. Ali naravno, svatko od nas ima pravo na svoja osobna uvjerenja i vrijednosne stavove, uz temeljnu pretpostavku da smo svi uključivi i da poštujemo volju većine.

NACIONAL: Kako je izgledao vaš razgovor s kardinalom Bozanićem koji vas je primio u dosta ranoj fazi kampanje? O čemu vi zapravo pričate?

O Hrvatskoj. Gledajte, nikada nisam tražila njegovu podršku, a ni od bilo koga drugoga. Predstavljam svoj program, a ljudima ostavljam da sami prosude hoće li me podržati.

NACIONAL: Nije li i samo fotografija s kardinalom Bozanićem jedna poruka?

Ponavljam, mi smo se sastajali godinama i imamo vrlo sukladna mišljenja o tome gdje bi Hrvatska trebala ići. Tada smo razgovarali više od dva i pol sata, a sastanak bi trajao i dulje da on nije morao ići na put. Razgovarali smo o stanju u Hrvatskoj, o siromaštvu, gladnoj djeci i 15 tisuća mladih koji odlaze i tome što mi možemo zajedno napraviti kako bismo Hrvatsku izveli na pravi put. Ako 90 posto građana kaže da zemlja ide u krivom smjeru, onda ih mi kao političari, državnici, crkveni vjerodostojnici, intelektualci, ljudi iz naroda, kako god hoćete, trebamo poslušati. Ja sam tijekom tri i pol godine redovno odlazila u Afganistan. Ta je zemlja na četvrtom mjestu po siromaštvu u svijetu, a mi smo sada po Galupovom istraživanju javnog mnijenja otprilike na istom mjestu kao Afganistan po tome kako se ljudi osjećaju i kako žive.

NACIONAL: Mogu li se siromašni građani poistovjetiti s političarima koji zapravo žive jako dobro, uključujući i vas koji ste živjeli vani i zarađujete jako dobro? I je li to razlog zašto je četvrti kandidat Ivan Vilibor Sinčić tako odskočio?

Mislim da nam doista trebaju ljudi kao što je gospodin Sinčić. Ne mogu reći da se slažem sa svim njegovim stavovima, ali volim kod njega što se kao mlada osoba angažirao u politici i odlučio nešto poduzeti. Sviđa mi se što je stao u obranu onih najsiromašnijih koje se izbacuje iz njihovih kuća. Bez obzira na to što iza toga stajalo, on je jedna hrabra osoba. S druge strane, nije poanta u tome da se narod poistovjećuje s nama. Pogledajte moje korijene, slike iz mog djetinjstva, kuću u kojoj sam odrasla u vrlo skromnim uvjetima i nemojte mi molim vas zamjeriti jer u životu sam se penjala, od te skromne pozicije, bez ikakve protekcije i guranja. Moja prva plaća iznosila je oko 95 njemačkih maraka, a stanarina je bila 200 maraka. Radila sam po cijele noći, prevodila, čuvala djecu, čistila ljudima stanove, nemojte misliti da to ne razumijem. Nije pitanje hoće li se narod poistovjetiti sa mnom, nego hoću li se ja poistovjetiti s narodom i shvatiti kako narod živi. U tome je greška naših političara, greška gospodina Zorana Milanovića koji vam kaže da je narod gladan zato što ne zna kako se prehranjivati ili kako rezati kruh. To su ljudi koji su izgubili doticaj s narodom. Treba uvijek ostati čvrsto na zemlji. Znam da je teško shvatiti da se s narodom može poistovjetiti netko tko ima plaću u NATO-u koja je puno veća od bilo koje plaće u Hrvatskoj. Ali, oprostite, ja sam tu plaću zaradila, a na posao sam se javila temeljem javnog natječaja. Nije me država postavila kao što se postavljaju članovi Europske komisije. Nije mi pomogao nitko nego sam prolazila kroz teške testove, a imala sam i dobre preporuke. Zašto ne bismo bili ponosni na to da je jedna Hrvatica došla na tu poziciju kad je Hrvatska tek bila rana članica NATO-a? Pa nisam mogla reći u NATO-u da mi daju manju plaću zato što dolazim iz Hrvatske.

NACIONAL: Kad smo već kod toga, to je pitanje potegnula Danica Ramljak, pa se nadovezala bivša premijerka Jadranka Kosor. Ona tvrdi da nju o svemu niste ni obavijestili, da ste zapravo napustili poziciju veleposlanice i da je Hrvatska zbog vas bila sedam mjeseci bez veleposlanika u Americi, u vrlo važnom trenutku kad nam je trebala američka potpora za ulazak u EU.

Gospođu Kosor poštujem kao bivšu premijerku, ali dočim je sve bilo riješeno, javila sam gospođi Kosor i umjesto da sam odmah otišla, odlučila sam dati tri mjeseca da se nađe moj nasljednik ili nasljednica. Oni se nisu dogovorili. U to vrijeme predsjednik Josipović i premijerka Kosor razgovarali su preko novina. Ne znam koji su njihovi razlozi. Meni je žao da je tako bilo, ali imali smo otpravnika poslova, a odnosi sa SAD-om u to vrijeme bili su sjajni. Uostalom, prije odlaska riješila sam u potpunosti pitanje američke potpore našem pristupanju EU. SAD su nas zdušno podržavale i utjecale i na one koji to nisu. To što se državni vrh nije uspio dogovoriti u tri mjeseca, govori o njima, a ne o meni. Svi su u hrvatskoj javnosti znali da sam najavila da odlazim krajem lipnja, odnosno početkom srpnja i da se do tada treba dogovoriti. Jedino što vam sada mogu reći, kad već gospođa Kosor izlazi u javnost, da sam joj se prije toga nekoliko puta ponudila da sam spremna sutra vratiti se u Hrvatsku iz Washingtona i pomoći joj ako treba, a na to nisam nikada dobila odgovor. Dakle, poruka koja je meni poslana bila je: “Ti si slobodna, radi što hoćeš, mi na tebe ne računamo.” Sad sam brutalno iskrena.

NACIONAL: Je li uobičajeno da ste se vi tada konzultirali samo s predsjednikom Josipovićem, dok premijerka nije znala ništa o vašim namjerama?

Nisam bila obvezna konzultirali se ni s kim. Kao veleposlanica, nisam bila dužnosnica.

NACIONAL: Ali ste ipak bili članica HDZ-a.

Oni to problematiziraju da bi od toga stvarali ne znam što. U tom mandatu bavila sam se ne samo veleposlaničkim poslovima, nego i popravljanjem kuće i svim ostalim. Ne želim se žaliti, meni ni jedan posao nije ispod časti. Ali kad vam netko pošalje vrlo otvoreno poruku da ne računa na vas, što ćete učiniti? Pobrinut ćete se u konačnici za svoju budućnost. I prihvatila sam posao, odnosno javila sam se na posao za koji sam tada smatrala da je Hrvatskoj u najvećem interesu. Ući u NATO kao prva žena pomoćnica glavnog tajnika NATO-a bilo je jako hrabro, vjerujte mi. Oni koji su znali, čak su me odgovarali, govorili da nema šanse da prođem. No ja sam se javila, ustrajala, prošla sve testove. Iako me nije država imenovala, svejedno sam govorila da to nije samo moj uspjeh, nego uspjeh Hrvatske.

NACIONAL: Smatrate da Hrvatska mora preuzeti neku vrstu vodstva na prostoru “jugoistočne Europe”, među zemljama bivšim jugoslavenskim republikama. Zašto onda kritizirate politiku predsjednika Josipovića prema Srbiji? Jer on to isto pokušava.

On to pokušava na retoričkoj razini. Svoja osobna prijateljstva s pojedinim dužnosnicima kao što je Tadić, osobne simpatije prema Tadiću, tu njihovu osobnu idilu, pokušava preslikati na međudržavne odnose. Poštujem predsjednika Josipovića kao osobu, profesora i pravnika, ali mislim da je bio loš predsjednik. Isto tako poštujem gospodina Tadića, ali nikad svoj osobni odnos ne bih preslikavala na međudržavne odnose. Jer ako vi jedni drugima svirate klavir i ljubite se, a u međuvremenu vam stoje otvorena pitanja, od pitanja granica do nestalih osoba, ako to sve tapka na mjestu, onda ta osobna idila ne može biti definicija međudržavnih odnosa. I to je ono što je bila obmana u početku. Predsjednika Josipovića iskreno sam podržala u početku, zaželjela sam mu sve najbolje, zaželjela sam mu da bude državnik. I mislila sam da je krenuo u ostvarenje konačnog rješavanja odnosa na jugoistoku Europe. Ali onda kad sam shvatila da se to sve svodi na estradu, oprostite, doslovno estradu, da umjetnici s jedne ili druge strane idu u Beograd ili Zagreb, da se svira klavir, lijepo pjeva, a da u međuvremenu stoje otvorena pitanja, Veljko Marić, vukovarske žene koje su silovane, džepovi na Dunavu i Prevlaka kao neriješeno pitanje s Crnom Gorom koja je nama prijateljska država. To je pometanje pod tepih, obmanjivanje naroda.

NACIONAL: Na koji biste vi način pristupili tome? Srbija očito nije voljna to riješiti, a ne možemo ih ucjenjivati.

Nitko ne govori da treba ucijeniti, ali treba razgovarati. Tko je uopće razgovarao s njima o tome jesu li voljni? Mislim da je svima nama u interesu da riješimo otvorena pitanja i da konačno podvučemo crtu pod prošlost i okrenemo se prema budućnosti. Ja ću od prvog dana čvrsto razgovarati sa srpskim vodstvom i vjerujem da će oni to poštivati. Nedopustivo je da se o nestalima raspravlja još i danas, toliko godina nakon rata. Svi znamo da postoje dokumenti, svjedočenja. Idemo to riješiti, otvoriti arhive. Idemo riješiti pitanje umjetnina. Za dobrosusjedske odnose je neophodno rješavanje otvorenih pitanja.

NACIONAL: Nisu li i predsjednik Josipović i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić već pokrenuli ta pitanja, od nestalih na dalje?

Mislim da se nije radilo dovoljno čvrsto i dovoljno odlučno. Bez pardona, mi smo članica EU i NATO-a, neću reći da možemo postavljati uvjete, ali smo u toj poziciji da ne primamo direktive više od nikoga, moramo se postaviti u skladu s našim nacionalnim interesima. Srbija želi u EU, mi ćemo joj pomoći, ali moramo riješiti otvorena pitanja. Ako ne možemo dogovorom, temeljem povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava, onda izvolimo pristupiti Međunarodnom sudu u Haagu.

NACIONAL: Spomenuli ste i obnovu hrvatskih strateških partnera. Na koga mislite?

Mislim na Njemačku i Sjedinjene Američke Države, na države s kojima smo imali partnerske odnose i koje su nas podržavale. Ali posebno na Njemačku.

NACIONAL: Zar nemamo sa SAD-om dobre odnose?

Imamo dobre odnose, ali nisam sasvim zadovoljna. Bila sam tamo veleposlanica i otkako sam otišla nisam zadovoljna razvojem događaja sa SAD-om, mislim da treba biti puno veće i snažnije partnerstvo i da trebamo znati što želimo ispuniti, bez fige u džepu. A o Njemačkoj ne trebam uopće objašnjavati, i sami znate što se događalo.

NACIONAL: Zašto su pučani u EP-u, a onda i HDZ, bili protiv prve varijante rezolucije o priznanju Palestine pa je na kraju doneseno kompromisno rješenje? Je li to dokaz da hrvatska politika ipak ne može samostalno donositi odluke, bez obzira o kojoj se stranci radilo?

Prije svega Hrvatska treba brinuti o vlastitim nacionalnim interesima. Kada je riječ o Izraelu i Palestini, tu je definitivno potrebno suglasje s našim strateškim partnerima jer mi nismo uključeni u taj proces pomirbe na Bliskom istoku. Evo, tamo više nemamo ni mirovnih snaga. To rade neke druge države. Znači, treba usklađivati politike. Čvrsto stojim na poziciji dvije države i mir za Izrael, u ovom slučaju mir za Palestinu, zbog toga što su se u međuvremenu razvile ratne aktivnosti. Da bi Palestina bila priznata trebaju biti ispunjeni određeni uvjeti, a to je upravo garancija mira za Izrael, što do sada nije ispunjeno i zato smatram da je u hrvatskom nacionalnom interesu tu politiku usklađivati s našim partnerima. Više nismo nesvrstana država, nismo više u klubu nesvrstanih, mi smo se svrstali. Pripadamo u taj zapadno-europski transatlantski savez EU i NATO-a i tu trebamo usklađivati svoja mišljenja. Smatram da nisu sazreli uvjeti za priznanje Palestine.

NACIONAL: Kako to da se HDZ načelno zalaže za to da se predsjednik bira u Saboru, tako je barem rekao predsjednik stranke Tomislav Karamarko, a vi ste protiv?

Ne bih to komentirala jer je izvučeno iz konteksta. Smatram da se predsjednik treba birati izravno jer je to poluga, mehanizam da predsjednik bude izvanstranački i iznadstranački te da igra ulogu arbitra u sveukupnim političkim i društvenim odnosima.

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ U RAZGOVORU ZA NACIONAL  FOTO: Nacional
KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ U RAZGOVORU ZA NACIONAL
FOTO: Nacional

NACIONAL: Koliko se često zapravo vaša stajališta razlikuju od službenih stavova HDZ-a i kako to rješavate?

Mi u HDZ-u nismo klonovi, nego ljudi koji misle svojom glavom. Spajaju nas zajedničke vrijednosti, taj narodnjački okvir, ali do zajedničkih rješenja dolazimo raspravom. Doista mislim da je ovo s izjavama predsjednika Karamarka malo pretjerano, da se to malo prenapuhalo u javnosti.

NACIONAL: Ne znam, ali on je prvo rekao to pa je onda rekao da predsjednički izbori baš i nisu tako bitni. Je li on tim htio umanjiti težinu vašeg eventualnog poraza na predsjedničkim izborima?

Ne, apsolutno ne. On vjeruje u pobjedu. Mi imamo iznimno dobar osobni odnos. Cijenim ga zato što uvažava svačije mišljenje, posluša svakoga, ali naravno isto tako ima pravo na svoje mišljenje, kao što ja imam pravo na svoje. Ne moramo se sto posto podudarati. On je taj koji zastupa politiku HDZ-a, ja sam predsjednička kandidatkinja koju je istaknuo HDZ i druge stranke naše koalicije. Ali nedvojbeno je da će sljedeći predsjednički izbori biti izravni.

NACIONAL: Je li Karamarko vama teret na sličan način kao što je premijer Milanović teret predsjedniku Josipoviću, zbog njihove nepopularnosti?

Ne, ja se nikada ne bih odricala svoje stranke, nikad to nisam radila, ni u najtežim vremenima, kao što znate. A ta nepopularnost je relativna. Pogledajte posljednje izbore, i europske i lokalne, zadnja četiri izborna ciklusa.

NACIONAL: Može li se reći da su te izbore dobili ljudi poput Andreja Plenkovića pa i Ruže Tomašić?

To je dobio HDZ koji vodi Karamarko. Znači, svi ti pokazatelji upućuju na jednu drukčiju sliku.

NACIONAL: Kako onda objašnjavate to što se Karamarko i Milanović izmjenjuju na ljestvici nepopularnosti, a mnogi kažu da su njih dvojica zapravo jako slični jedan drugom, jer ni jedan ni drugi nisu otvoreni za dijalog?

U analize i komentiranje ankete nikada ne ulazim. Znam jednog i drugog i ne bih između njih nikako postavila znak jednakosti.

NACIONAL: Predsjednik po Ustavu povjerava mandat za sastavljanje vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika. Kako biste postupili ako bi između Zorana Milanovića, ili nekog drugog, i Tomislava Karamarka, odnosno koalicija koje će oni predvoditi, bila mala razlika u glasovima?

Pa vrlo objektivno, uvijek idete prema onom tko ima većinu i tko može sastaviti vladu. Ali prije svega toga, kao predsjednica RH prvo što bih tražila od Vlade Zorana Milanovića je da se sazove sjednica vlade, raspravi kakvo je stanje u Hrvatskoj i vidi imaju li izlaza iz trenutne krize. Ako nemaju, a do sada nisu pokazali da imaju, onda treba inzistirati na tome da idemo na prijevremene izbore.

NACIONAL: Predsjednik Stjepan Mesić je u svom drugom mandatu pokušao tražiti sazivanje vlade, ali ga je tadašnji premijer Ivo Sanader nonšalantno odbio.

To nije točno, predsjednik Mesić je, koliko se sjećam, dva puta inicirao sazivanje sjednice vlade, a na jednoj od njih sam sudjelovala osobno.

NACIONAL: Sanader Mesića barem jedanput nije poslušao. To je bilo u veljači 2009. i vrlo je lako provjerljivo. A bivši predsjednik Mesić to mi je i osobno potvrdio u intervjuu.

Osobno se toga ne sjećam, nisam sudjelovala u takvim razgovorima, ne mogu spekulirati o tome. Otišla sam iz vlade u siječnju 2008. Sjećam se vrlo dobro jedino sjednica na kojima je bio.

NACIONAL: I što se postiglo time?

Pa postiglo se da je predsjednik Mesić na sjednici vlade vrlo otvoreno rekao što misli o stanju u državi. Slušala ga je cijela zemlja. Mislim da je činjenica da se postiglo to suglasje, da je kao predsjednik i arbitar došao na sjednicu vlade i da se raspravljalo o svemu tome, bio pozitivni pomak prema naprijed, da Pantovčak i Banski dvori surađuju u rješavanju krize.

NACIONAL: Predsjedniku Josipoviću su s jedne strane otežavajuće okolnosti to što ga podržava vladajuća stranka koja je prilično nepopularna. S druge strane, koliko su vama otežavajuće okolnosti to što je HDZ osuđen zbog korupcije?

Predsjedniku Josipoviću su otežavajuće okolnosti to što nije učinio apsolutno ništa u posljednjih pet godina. Hrvatska srlja u propast. To kažu i Europska komisija i hrvatski građani, a on to jednostavno ignorira, šuti. On je sukrivac takvog stanja. Ne da nije pokušao inicirati sjednicu vlade, nego uopće o tome ne govori. Poslušajte što kaže kad ga pitaju da ocijeni rad Vlade, da nije to sve tako loše.

NACIONAL: Jesu li i HDZ-ovci koji su šutjeli u vrijeme premijera Sanadera isto tako sukrivci za ono što se dogodilo?

Bila sam u prvoj vladi premijera Sanadera, u to vrijeme je gospodarski rast bio vrlo visok, pokrenuli smo pregovore s EU i NATO-om, bila sam u potpunosti involvirana u to i nisam primijetila nikakve aktivnosti koje bi mi se činile sumnjivima da bih mogla upozoriti na njih. Otišla sam u siječnju 2008. i nakon toga nisam imala više kontakata, pogotovo ne bliskih kontakata s vladom kako bih o tome mogla dati svoju prosudbu danas.

NACIONAL: Da, ali opći je dojam da su mnogi u HDZ-u znali da se nešto sumnjivo događa, a da ništa nisu poduzeli.

To su spekulacije i hipotetska pitanja na koja ne bih odgovarala. Kao što sada imate puno drugih spekulacija. Ne bih sada htjela biti neka zločesta gospođa pa govoriti o mnogim spekulacijama koje se šire oko određenih visokih državnih dužnosnika, uključujući i predsjednika Republike. To su stvari za pravosudna tijela. A ja sam uvijek vjerovala u reviziju. Ako je revizija rekla da je nešto u redu, nisam imala razloga sumnjati.

NACIONAL. O kakvim spekulacijama govorite?

Pa vidite da po raznim portalima čitamo razne spekulacije, ali stvarno ne želim ulaziti u to jer jednostavno ne idem protiv čovjeka i ne bavim se tim. Neka se tim bave pravosudni organi. Referiram se na pet godina neplodnog mandata i činjenicu da smo mi danas u dubokoj političkoj, gospodarskoj i socijalnoj krizi za koju je sukrivac predsjednik Josipović radi svog nečinjenja.

NACIONAL: Od početka ste kampanju usmjerili na isticanje lošeg gospodarskog i socijalnog stanja u društvu te na opće siromaštvo. Kažete da ste se, obilazeći Hrvatsku, spoznali da ovdje vlada čemer i jad. Je li dobro širiti takav pesimizam i je li u Hrvatskoj stanje baš tako loše?

Stanje je vrlo loše, stanje je lošije nego što mislite. Odite na teren pa pogledajte kako ljudi žive. Prošla sam tisuće i tisuće kilometara, imala sam tisuće i tisuće razgovora, prilaze mi ljudi koji doslovno plaču, grle me i govore da sam njihova zadnja nada i da moramo zemlju okrenuti u drugom pravcu. Ne želim širiti pesimizam, upravo suprotno. Duboko vjerujem u ovu zemlju. Ali mi se danas nalazimo u teškoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, a ne ustavnoj krizi. Ono što predlaže gospodin Josipović je krivo, nama ne trebaju promjene Ustava, nama treba novi predsjednik, novo vodstvo.

NACIONAL: To više-manje stalno ponavljate. Ali ne spominjete teret HDZ-ove vladavine.

Priznajem da je bilo grešaka i da su nas ljudi kompromitirali. Ja sam u HDZ-u od 1989./1990., puno se toga dogodilo, ali nisam okrenula HDZ-u leđa, ni onda kad su mi ljudi govorili: “Zašto si tako samodestruktivna, sad imaš visoku međunarodnu poziciju, zašto inzistiraš na HDZ-u?”. Zato što treba riješiti probleme u stranci. Žao mi je zbog koruptivne presude, ali idemo pričekati i druge presude.

A ja hrvatskom narodu mogu samo reći da mi je duboko žao jer sam članica te stranke koja je imala i ima taj izbor ostati ili izaći iz stranke, ali sam odlučila ostati radi onih stotina tisuća poštenih ljudi koji tu rade. I u posljednje dvije godine Karamarko je uporno radio na raščišćavanju korupcije u stranci. Ali ne može se vječito ova Vlada, koja je u četvrtoj godini mandata, izvlačiti ne nesposobnost bivših vlada. To je prošlost, treba podvući crtu. Ako treba oformit ćemo Vladu nacionalnog jedinstva, ali da se već jednom izvučemo iz krize.

NACIONAL: Mnogi u vama i u ljudima poput gospodina Plenkovića i Stiera te drugim osobama umjerene orijentacije vide budućnost HDZ-a. Je li danas HDZ otišao previše desno?

Smatram da nije. Mislim da je dojam koji se stvara u javnosti drukčiji od onog koji stvarno postoji na terenu. Ono što vidim ne znam kako biste definirali kao desno. Vidim domoljublje, ljubav prema domovini, želju da se iziđe iz krize. Bila sam na terenu, u Vukovaru, razgovarala o podjeli kolone, razgovarala sam sa silovanim ženama, sa stožerom, ali nitko mi nije rekao jednu riječ mržnje ili netrpeljivosti prema srpskoj manjini.

NACIONAL: Zašto je onda problem u ćiriličnim pločama? Tko ga je stvorio?

Problem je u tome što je Vlada silom htjela nametnuti ćirilične ploče. Morate ići u Vukovar da biste shvatili te ljude. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, članak 8., kaže da sve mora biti u interesu pomirbe. Pogledajte kako su duboke te rane. Imate žene kojima su trebale godine i godine terapije da bi uopće priznale da su bile silovane, a onda na ulici sretnu ne samo svoje silovatelje, nego i njihove žene koje ih napadaju da su bile prostitutke. Mogla bih se sad rasplakati.

NACIONAL: Taj problem nije od jučer. Zašto HDZ to nije riješio u osam godina vlasti?

Priznajem, krivi smo, nismo to riješili.

NACIONAL: Osim toga, u vrijeme HDZ-a je donesen status prema kojem će se uvesti dvojezičnost. Nije li onda vrlo licemjerno što HDZ to radi?

Ne znam, to trebaju reći ljudi koji su donosili taj statut. Mislim da je odluka koju je donio Ustavni sud dobra odluka, da treba dati vremena da lokalna zajednica riješi to pitanje. Iako to s jedne strane izaziva otpor u većinskog hrvatskog naroda, a u manjina, kod Srba, neće izazvati apsolutno nikakav pomak u kvaliteti života. Njima su bitni poslovi, egzistencija.

NACIONAL: Ne dovodi li cijela ova situacija upravo do toga da investitori ne žele doći u Vukovar?

Pa ne samo u Vukovar, nego u cijelu Hrvatsku. Znate što investitori kažu? Da im nije problem samo korupcija, s tim bi se čak i mogli nositi, nego što smo beskrajno spori u izdavanju dozvola, u izdavanju bilo čega. Drugo je ta nepredvidivost sustava, mijenjanje zakona od danas do sutra. Ako se ne promijeni zakon, onda se promijeni osoba pa promijeni interpretaciju zakona. To su problemi, a ne ćirilične ploče, to je odvraćanje od stvarnih problema. Molim vas, poklonimo se žrtvama Vukovara, razumijmo te ljude koji su bili na braniku domovine, koji su toliko pretrpjeli, kojima su rane još i dan danas svježe. Meni je žao što moja stranka to nije ranije riješila, ali ja to želim riješiti.

NACIONAL: Što kažete na to što mnogi u HDZ-u vas vide, pogotovo u slučaju da izgubite predsjedničke izbore, kao osobu koja će se boriti za preuzimanje stranke?

Nemam trenutno nikakvih planova što se toga tiče. Moja stranka je HDZ, ali moja prva stranka i politički program je moja Hrvatska. Mogla sam vrlo komotno živjeti prije no što sam se upustila u ovu bitku u kojoj sam svašta doživjela i preživjela. Htjela sam barem djecu zaštiti od svega toga. Imala sam puno ponuda, vjerujte mi, jedna od njih je bila za jedno jako visoko mjesto u Europi, za vrlo komotnu plaću, ali nisam to htjela uzeti jer stvarno želim vratiti se. Jer ako mi ne ostanemo ovdje, tko će?

NACIONAL: Ako izgubite izbore, što planirate?

O tome uopće ne razmišljam. Idem na pobjedu i gotovo.

NACIONAL. Pa čak i predsjednik Josipović ima rezervni plan, da će se vratiti na Sveučilište.

Ja ne razmišljam o rezervnim planovima. Nešto će uvijek doći, u životu sam svašta radila, nije me strah nikakvog posla, neovisna sam o političkim opcijama. Ne odričem se HDZ-a jer stranci pripadam srcem, ne nekakvim interesnim vezama. Svu svoju snagu, energiju, ljubav i entuzijazam uložila sam u to da idem za predsjednicu Hrvatske jer želim napraviti zaokret, želim da ovaj narod živi bolje i da ova država koja može biti među najbogatijim državama u Europi i svijetu stvarno dođe u tu poziciju. Imam znanje i iskustvo. Pogledajte moju imovinsku karticu, cijeli život živim od plaće. Još uvijek imam jedan jedini stan koji otplaćujem na kredit, jedan i pol auto i nešto ušteđevine.

NACIONAL: Nešto? Riječ je o 1,3 milijuna kuna.

Bila sam na vrlo pristojnoj plaći i prema hrvatskim prilikama to jest mnogo, ali sam se za to izborila. A sada se na način na koji sam se izborila za sebe, želim boriti i izboriti za Hrvatsku, da svima bude bolje.

NACIONAL: S obzirom na to da ste radili u NATO-u i često odlazili u Afganistan, je li vam bila potrebna ona izjava o hrvatskim vojnicima kao topovskom mesu?

To se krivo interpretiralo. Nisam ih nazvala topovskim mesom. Rekla sam da se na žalost u nekim medijskim napisima njih promatra kao topovsko meso, a oni su profesionalci koji savršeno obavljaju svoj posao. Žao mi je da je došlo do krive interpretacije.

NACIONAL: Jutarnji list objavio je članak s naslovom “Kolinda u kampanju uključila Obamu, Busha i Merkelicu”. Vraćamo se na “slikovnicu”. Je li u međunarodnoj politici uobičajeno u kampanjama koristiti fotografije s moćnim političarima? I je li bilo prigovora?

Ne, apsolutno, to su moje privatne fotografije. Ispod njih ne piše da gospođa Merkel ili gospodin Obama meni pružaju potporu. To su fotografije iz mog života koje ilustriraju moj program koji pokazuje kako sam došla do najviših razina u svojoj diplomatskoj karijeri i da ću tako i nastaviti.

NACIONAL: Kako ste doživjeli uključivanje Danice Ramljak u kampanju te kako komentirate pitanja koja vam je postavila i je li vas to pogodilo?

Gospođa Ramljak ima moj osobni broj mobitela, ona mi se sve donedavno vrlo redovito javljala i uvijek može doći do mene i postaviti bilo koje od tih pitanja na koje, uostalom, i sama zna odgovor. A pogodilo me jedino to što mislite da vam je netko prijatelj i onda vam na kraju okrene leđa i zapravo shvatite da je obični manipulator.

NACIONAL: Niste li to mogli vidjeti iz primjera gospođe Kosor koja je isto imala puno prijatelja u HDZ-u pa je na kraju ostala sama?

Vidjela sam u životu puno primjera i moram reći da svaki put to jest određeno razočaranje, ali ne dopuštam da me to pogađa. Samo jednostavno shvatim da je ta osoba mene prekrižila, izabrala neku drugu stranu, što je njihov izbor.

NACIONAL: Ne želite govoriti ni o Sanaderu, kažete da je on za vas proliveno mlijeko, a mnogi kažu da njemu dugujete karijeru.

Ne bih to baš tako rekla. Istina je da sam sa Sanaderom radila od 1993., ali ne bi se ni Sanader bio penjao da nije imao suradnike. Ne volim govoriti o prošlosti, a sa Sanaderom jednog dana planiram porazgovarati u četiri oka, da mi veli što je bilo, što se događalo. Ne krijem, bila su to vrlo teška vremena, bio je težak razlaz, ali što te ne ubije, to te ojača. On me naučio mnogočemu, ali nikad u javnosti ne bih iznosila detalje toga odnosa. Rublje se ne vješa nikada u javnosti, pogotovo ne prljavo.

Komentiraj

FOTO:Izborni stožer Kolinde Grabar Kitarović, Nacional
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.