Rođen je 1899. u Argentini, a 1914. godine zbog gubitka vida, otac mu odlazi u prijevremenu mirovinu pa cijela obitelj seli u Europu. Neko su vrijeme živjeli u Parizu pa onda u Ženevi. Učio je francuski s kojim je imao podosta problema, a naučio je i njemački, latinski i grčki. Na fakultetu je čitao simboliste, te čitajući Rimbauda, Verlainea i Mallarméa konačno je zavolio francuski. Selidbom u Španjolsku počinje pisati na španjolskom jeziku.

Godine 1921. obitelj se vraća u Argentinu gdje je Jorge pomalo izgubljen. Argentina nije onakva kakvom ju je upamtio. Osim toga, Borges nema formalnog obrazovanja, kvalifikacija, ni mnogo prijatelja. Ipak, započinje karijeru pišući pjesme i eseje koji izlaze po književnim časopisima, a pokreće i vlastite književne časopise.

Stanje u Argentini 1946. za Borgesa i ljude poput njega postaje vrlo nepovoljno. Na vlast dolazi diktator Juan Perón. Jorge dobiva otkaz. Uz to, problemi s vidom sve su veći, što mu onemogućava pisanje. Unatoč svemu, sa šačicom ostalih pisaca pružao je književno-umjetnički otpor režimu te obnaša funkciju predsjednika Argentinskog društva pisaca, dok Perón radi sve što je u njegovoj moći na štetu Borgesa.

S novom, protuperonističkom vlašću, Borges postaje ravnatelj Nacionalne biblioteke. Nažalost u 55. godini života potpuno je oslijepio, a postavši ravnateljem knjižnice izjavio je: “Bog mi je dao 800 000 knjiga i tamu”. Kako nikad nije naučio Brailleovo pismo, njegova je majka zapisivala njegove misli.

Oxford mu je 1971. dao počasni doktorat, 1979. dobio je najveću španjolsku nagradu za književnost, Cervantes, a 1983. dobio je Legiju časti uz niz nagrada i priznanja kojima su ga obasipali. Svojim je radom utjecao na svjetsku književnost 20. stoljeća, a i u Hrvatskoj se 70-ih godina pojavio naraštaj prozaika, tzv. borgesovaca.

Umro je od raka jetre u Genevi 14. lipnja 1986., a pokopan je na tamošnjem groblju Cimetière des Rois.