KNEŽEVIĆ: ‘Obrambeni sustav Pule poslužio mi je kao inspiracija za film’

‘Colonello futurista’ eksperimentalni je film Vladislava Kneževića čiji je interes za fascinantnu ostavštinu fortifikacijskog sustava u Puli generirao priču o letu talijanskog špijunskog balona iznad austrougarske obrambene zone i promjeni karaktera časnika kojemu je povjerena tajna misija

Vladislava Kneževića smatraju jednim od najznačajnijih hrvatskih multimedijalnih umjetnika. Temelje medijske kulture stekao je još na Akademiji dramske umjetnosti te na doškolovanju u Nizozemskoj, na Vrije Academie u Haagu. Mnogi njegovi radovi nagrađivani su u Hrvatskoj i inozemstvu, u čemu se izdvajaju nagrade osvojene u New Yorku i Karlsruheu. Na Danima hrvatskog filma 2010. i 2015. godine osvojio je nagradu Oktavijan za najbolji eksperimentalni film. Prije 15 godina sa svojim suradnicima pokrenuo je Međunarodni festival eksperimentalnog filma 25 FPS, koji se i danas smatra najboljim uvidom u globalne inovativne transformacije u svijetu filma i novih medija. Uz rad na eksperimentalnom filmu bavi se i specifičnom vrstom zvučnih istraživanja putem platforme Sonvoyce on Source, realizirane kako bi se ostvarila suradnja raznih umjetnika kroz specifičnu vrstu zvučnih istraživanja. Posljednji njegov projekt je animirano – igrano – eksperimentalni film „Colonello Futurista“, intrigantna priča koja svoje polazište nalazi u futurizmu, talijanskom avangardnom pokretu s početka 20. stoljeća.

NACIONAL: Što vas je to toliko privuklo futurizmu i futuristima da ste svojim novim projektom „Colonello Futurista“ gotovo sublimirali ideju, spiritualnost, estetiku, zvuk i stav, čak i specifičnu destrukciju i slavljenje nasilja futurističkog pokreta?

Radeći na medijskim projektima dobar dio vremena provodim u istraživanju znanstvenih podataka i razvijanju koncepta. Ovaj rad je drugi dio filmske trilogije kroz koju se bavim početkom dvadesetog stoljeća, radikalnom promjenom društvenih odnosa i pozicijama rane umjetničke avangarde u tom kontekstu. Interes za fascinantnu ostavštinu fortifikacijskog sustava u Puli generirao je neuobičajen narativ o letu talijanskog špijunskog balona iznad austrougarske obrambene zone i začudnu promjenu karaktera časnika kojemu je povjerena tajna misija. Mnogi futuristički umjetnici priključili su se glorifikaciji militarizma i sudjelujući u ratu dokazivali svoju odanost zanimljivim društvenim promjenama kojima su svjedočili. U filmu „Colonello Futurista“ postavljena je suprotna situacija; pripadnik zrakoplovstva postaje umjetnik nakon šokantnog doživljaja tijekom tajne misije i preklapanja stvarnosnih razina. Neočekivano iskustvo mijenja mu optiku vlastita postojanja.

NACIONAL: Što vam ovaj projekt znači na osobnoj razini?

Na osobnoj razini ovo je specifično iskustvo rada i suradnje kroz izvedbu uživo. Iz filma kao osnove stvaramo novi rad, koji u toj proširenoj verziji postavlja u fokus ideje i djela iz rane faze futurizma. Intencija je odmaknuti s pravom inkriminiranu političku sferu i baciti svjetlo na manje poznate stavove koji su bliži ezoteričnom, metafizičkom, okultnom, tehnološkom i individualističkom. Struktura izvedbe je trodijelna, a centralni dio je filmska projekcija koja traje 17 minuta. Prvi i treći dio trilogije čine glazbena live izvedba, prizori s glumcem i „sintesi performerima“, što je u futurističkoj praksi bio naziv za kratka umjetnička uprizorenja. Videomaterijali, kostimi i objekti dodatne su scenske elaboracije situacija. Cijeli projekt uključuje i papirnato izdanje, faktor taktilnosti, knjižicu s arhaičnim nosačem zvuka, CD-om.

‘Arhitektonski nacrti djeluju poput CAD slika strojeva, što je vidljivo u animiranoj sceni koja je reminescencija na apstraktne filmove Hansa Richtera ili Vikinga Eggelinga’

NACIONAL: Izuzetno zanimljivo stavili ste naglasak na obrambeni fortifikacijski sustav Pule sagrađen još u 19. stoljeću, koji se u vašem filmu svojom arhitekturom kroz nacrte pretvara u svojevrsne akceleratore. Zbog čega?

Zanimljiv je taj period u kojem Austro-Ugarska gradi obrambenu zonu. Nakon dobro poznatog Viškog boja intenzivno se gradi vjerojatno jedan od najsnažnije utvrđenih vojnih sustava u svijetu. Arhitektonski nacrti tvrđava djeluju poput cad slika strojeva što je vidljivo u animiranoj sceni koja je reminiscencija na apstraktne filmove Hansa Richtera ili Vikinga Eggelinga. Utilitarnost tih objekata stvorila je jedinstvenu estetiku i začudnu kompleksnost koja je svakako bila inspirativna. Ta startna pozicija dovela je do kreativnog procesa u kojem sam povezujući povijesne fakte, razvio scenarističku osnovu i koncept filma.

NACIONAL: A akceleratori?

Tvrđave su uistinu centralni i akcelerirajući dramaturški faktor. Na početku vojni, linearni, taksativni navodi uočenih vojnih kapaciteta pretvaraju se u onostranu, zapanjujuću i šokantnu audiovizualnu kakofoniju, u kojoj se događa psihološka transformacija časnika. Pulski fotograf Igor Zirojević snimio je zračne fotografije danas devastiranih utvrda, a Jasenko Rasol snimatelj je svih ostalih zemaljskih kadrova u filmu. Fotografije vremenom devastiranih utvrda za potrebe filma su rekonstruirane, obrađene i pripremljene za kompleksnu animaciju koju su izradili Mario Kalogjera i Pavao Stanojević. S obzirom na veliki broj i kvadraturu utvrda, vjerojatno se nikada neće naći interes za revitaliziranje ove impresivne baštine.

NACIONAL: Istoimeno djelo izveli ste 27. listopada uživo na pozornici a slijedi i prikazivanje u Splitu. Kako ste film s vrlo specifičnom tematikom prenijeli na pozornicu?

Kako sam ranije opisao, filmska projekcija je samo jedan, centralni dio, a izvedbena pozicija postavljena je kao improvizacijska, energetski nabijena zvukom, tekstom i neočekivanim situacijama. Kroz izvedbu uživo izvođači relacioniraju futurističke postulate i postavljaju kreativni odnos prema, naravno, unaprijed definiranom filmu, ukazujući na nova značenja i postavljanje mogućnosti za dodatne interpretacije. Pored glumca Mirka Soldana nastupaju naši poznati izvedbeni umjetnici Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo kao „sintesi performeri“. Radi se više o koncertno-performativnoj nego kazališnoj praksi, a dodatni videomaterijal je dinamička i značenjska scenografija.

NACIONAL: Koliko je novo djelo vaš nastavak istraživanja takozvanog rubnog područja stvarnosnih kategorija, kojima ste se bavili i u prethodnim ostvarenjima „Dokument Prakozmik“, „A.D.A.M.“ pa i kroz izložbu „Između pogleda“?

Naslovi koje spominjete „hermetizirajući“ znanstvenofantastična žanrovska određenja pokušavaju ostvariti energetska stanja visokog intenziteta. Radili smo ih stereoskopskom 3D tehnikom i to su uz film „Arheo 29“ jedini primjeri te vrste filma u Hrvatskoj. Svi ti filmovi bazirani su na animaciji fotografija. Osjećaj uronjenosti u filmsku sliku, ako je pravilno postavljen, predstavlja intenzivno iskustvo i radikalno odvajanje od fizičkog svijeta. Filmovi koje sam radio stereoskopskom tehnikom imaju dramaturšku svrhovitost i koncepcijsku argumentaciju.

NACIONAL: Zašto vas je privikla baš ta tehnika?

Ta tehnika izuzetno je zanimljiva za istraživanje, no većinom se koristi kao dodatak konvencionalnom filmskom izričaju, pretežno u akcijskim scenama. Bio sam oduševljen činjenicom da je veliki autor Jean Luc Goddard krenuo u avanturu stereoskopskog filma i snimio „Goodbye to Language“, art film, bez kalkulacije. Taj duh stalnog preispitivanja i ulaženja u nepoznato suština je pozitivne umjetničke kreacije. Hrabrost i ludost pune su čarobne energije. 3D kolaži na izložbi “Između pogleda” prikazani na ekranima velikog formata postavljaju gledatelja u poziciju promatrača holograma. Fizička pozicija u prostoru određuje i mijenja promatrano, a tu ideju očišta formulira i Andre Breton iz nadrealističke točke gledišta.

‘Iz filma stvaramo novi rad koji u toj proširenoj verziji postavlja u fokus ideje i djela iz rane faze futurizma. Intencija je odmaknuti političku sferu i baciti svjetlo na manje poznate stavove’

NACIONAL: I u ovom djelu, kao i u prethodnim ostvarenjima, poseban naglasak stavljate na važnost zvuka. Kako ćete zvuku pristupiti u scenskom uprizorenju?

U kontekstu bavljenja audiovizualnim istraživanjima zvuk je u doživljajnom smislu istoznačan slici. Iako nisam glazbenik, zainteresiran sam za glazbenu arheologiju dvadesetog stoljeća, sonologiju i procesuiranje zvuka. Za projekt „Colonello Futurista“ suradnja s Alenom Sinkauzom i Nenadom Sinkauzom bila je vrlo kreativna, poticajna i uspješna. Oni su u Padovi studirali muzikologiju i etnomuzikologiju te su dobro upoznati s manifestom Luigija Russola “Umjetnost buke” koji je važan tekst i u nekom smislu osnova istraživalačke prakse s posebnim naglaskom na elektroničku glazbu, koja u svojoj eksponencijalnoj bezgraničnosti predstavlja ostvarenje ideja iznesenih u tom futurističkom manifestu. Glazba koju su ostvarili za film u karakteru je izrazito suvremena, sa sofisticiranom, referentnom patinom. Izvedba uživo oslanjat će se u dobroj mjeri na njihovu praksu improvizacijskog koncertiranja, što uključuje rad s analognom elektronikom i vješto izvođenje zvukovnih sekvenci.

NACIONAL: Kada smo već kod zvuka, film za koji ste napisali scenariji i režirali ga „Colonello Futurista“ dio je projekta Sonvoyce on Source, pod kojim ste objavili već jedan dugosvirajući album i drugi upravo završavate. Što je Sonvoyce on Source i o kakvoj je glazbi riječ?

Iako se na prvi pogled radi o grupi, to je platforma u kojoj sudjeluju umjetnici koji rade specifičnu vrstu zvučnih istraživanja. Fokus interesa je na vrsti glazbe koju je najbliže opisati kao atmosfersku, drone, eksperimentalnu elektroniku. Riječ je o soundtrackovima za imaginarne, ali u slučaju filma „Colonello Futurista“ očito i ostvarene filmove. Hrvoje Pelicarić i ja realizirali smo prvo izdanje pod nazivom „Readouts“ u suradnji s ukrajinskom violončelisticom Elenom Kryvoshei, inženjerom zvuka Richardom Edgelerom i glazbenikom Alenom Sinkauzom.

NACIONAL: O kakvom je albumu riječ, o kakvom glazbenom žanru?

To je ambijentalni album izrazitog SF ugođaja. Slijed kompozicija upućuje na mogući narativ koji se odnosi na problematiku tijela u odnosu na tehnologiju, redefiniranje pojma egzistencije, znanstveni progres i svemirska istraživanja. Drugo izdanje koje je izašlo uz popratnu knjižicu za film „Colonello Futurista“, rad je braće Sinkauz. Izdanja objavljujemo pod etiketom Consequent Recordings. U planu je daljnja suradnja s medijskim umjetnicima i glazbenicima koji se na različite načine bave stvaranjem i istraživanjem zvuka i glazbenih struktura koje korespondiraju s drugim medijima, prvenstveno filmom, instalacijama, kazalištem, ali i gamingom.

Komentiraj