Klisović: “Trebamo prestati biti kukavice i demonizirati ljude”

SDP-ov saborski zastupnik Joško Klisović nalazi se u izolaciji jer je boravio u društvu osobe koja je imala famozni virus.

“Dragi prijatelji, želim vas sve skupa u ovom postu potaći na razmišljanje o onome što prolaze ljudi koji su pokazali građansku odgovornost i otišli u dobrovoljnu izolaciju, kako bi zaštitili sve nas koji činimo njihovu životnu okolinu. Ove osobe prolaze grozna psihološka stanja koja im potiču neke njihove kolege na poslu, neki od susjedi i ljudi s kojima su u uobičajenom dnevnom kontaktu. Zdravstveni sustav bi morao reagirati i pružiti im savjet i psihološku pomoć, a svi mi ostali građani bismo morali zaustaviti histeriju i neprilično ponašanje prema ovim ljudima. Trebamo prestati biti kukavice i demonizirati ljude koji čine dobru stvar za sve nas. Ako oni mogu biti na visini zadatka koji od njih društvo očekuje i otići u samoizolaciju, trebaju biti i ostali građani koji čine naše društvo te zdravstveni sustav.

Meni se dio osoba koje su u samoizolaciji javljaju sa svojim traumatičnim iskustvima i mole me da im budem glas prema javnosti, s obzirom na to da trenutno dijelim s njima samoizolaciju, no moram naglasiti ne i duboku traumu koju oni proživljavaju.

Evo jednog primjera onoga o čemu ovdje govorim. Osoba mi kaže da je samoizolaciji, da hoda po kući u pidžami, jer je bila tijekom veljače u Italiji. Prošla je ispitivanja nekoliko epidemiologa iz nekoliko različitih županija. Stav njih dvoje je bio da može ići raditi, ali je pritisak na ovu osobu na poslu bio takav da je ipak završila na bolovanju. Također upravitelj zgrade u kojoj živi se boji da će zaraziti stanovnike zgrade. Otvorila je bolovanje i cijelo vrijeme samovanja kod kuće kaže da ima psihičke pripreme uzrokovane razmišljanjem kako ću se vratiti na posao.

Jučer je zvala dežurnog epidemiologa i pitala da li za osobe koje su tako potjerane na bolovanje, koje su kolateralne žrtve ove svjetske pošasti, ima nekakva psihološka pomoć. Dobila je nekakav broj u Zagrebu, ali s uputom da može tek u ponedjeljak zvati. Dalje mi kaže da osjeća kako je strah nagriza, jede, osjeti njegove zube u svom želudcu. Razmišlja kako će ponovno proći kroz ta ulazna vrata na poslu i ući u svoju radnu sobu. Razmišlja hoće li se opet donja čeljust kolega tresti i kriviti kada je opet vide, kao što su to činili prvi dan njezinog dolaska na posao nakon povratka iz Italije, kada su vrištali da će je zaraziti. Kaže mi da joj na poslu ne vjeruju da nije zaražena.

Još kaže da se boji da će je na poslu satrti, jer je i inače mobing ondje prisutan. Strah ju je vratiti se u stvarni svijet (a isto šikaniranje, samo na drugi način su doživjele 3 osobe koje su s njom bile u Italiji), nitko ju ozbiljno ne shvaća. Kaže da su oni „samo ljudi koji su taj dan imali lošu sreću i u krivo vrijeme bili na krivom mjestu. Nismo imali skrivene namjere i ne želimo ugroziti zdravlje ostalih ljudi. Da samo budu malo ljubazniji prema nama i mi smo ljudi kojima su se u trenu svi životni planovi prekinuti. I da, mene za ovo vrijeme „kućnog pritvora“ ama baš nitko s posla nije nazvao i pitao kakvo je moje zdravstveno stanje, kako sam. Niti ne moraju. Ja sam, hvala dragom Bogu, dobro, nemam temperaturu i valjda će tako i ostati. Ja oporuku još ne namjeravam pisati.”

Moj apel je da pomognemo uplašenim sugrađanima i olakšamo im životu situaciju u kojoj su se zatekli, a odgovornima u zdravstvenom sustavu da organiziraju psihološku pomoć svima kojima je potrebna.”

IZBOR JE NA SVAKOM OD NASDragi prijatelji, želim vas sve skupa u ovom postu potaći na razmišljanje o onome što prolaze…

Posted by Joško Klisović on Monday, March 2, 2020

 

Komentiraj