KLIMAVI TEMELJI HAAŠKE OPTUŽNICE: Sudionici sastanka na Brijunima niječu autentičnost transkripta

Objavljeno u Nacionalu br. 466, 2004-10-19

Ako haaško tužiteljstvo ne pronađe snimku koja bi potvrdila istinitost transkripta sastanka hrvatskog vojnog i državnog vrha održanog 31. srpnja 1995., sud u Haagu morat će odbaciti tezu o ‘Oluji’ kao zločinačkom pothvatu na kojoj se temelji dio optužnica

Ako haaško tužiteljstvo ne dobije snimku koja bi potvrdila sadržaj spornog transkripta sastanka prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana sa zapovjednicima Hrvatske vojske održanog 31. srpnja 1995. na Brijunima, samo je pitanje vremena kad će Haaški sud morati odbaciti tezu haaškog tužiteljstva po kojoj je oslobodilačka akcija “Oluja” bila planirani zločinački pothvat. U tom bi slučaju Ivan Čermak, Mladen Markač i Ante Gotovina, haaški optuženici koje tužiteljstvo tereti i tom tezom, bili u znatno lakšem položaju.

PAVAO MILJAVAC ‘Posve sam siguran da je sporne rečenice u transkriptu netko dopisao, iako je 95 posto sadržaja vjerno preneseno’ MLJENKO CRNJAC ‘Treba vidjeti nalazi li se u transkriptu Tuđmanova naredba da se poštuju svi standardi Ženevskih konvencija, što je tada izričito naredio’ ‘Na naslovnoj stranici transkripta piše da je na sastanku sudjelovalo devet osoba, dok sudionici tvrde da ih je bilo barem 15’Neki sudionici spornog sastanka za Nacional su ekskluzivno otkrili koje će dokaze iz vlastitih arhiva ponuditi braniteljskim timovima kako bi im pomogli u obrani optuženih generala, kao i što će po isteku 2004., kad tužiteljstvo završi s podizanjem optužnica, najvjerojatnije pristati i osobno svjedočiti u korist obrane optuženih generala. Do kraja godine svi će se suzdržavati od javnih istupa, jer se boje da ih tužiteljica također ne optuži kao i Čermaka, Markača i Gotovinu.

Dio onoga što su zasad neslužbeno povjerili Nacionalu otkriva da će oni zastupnicima obrane otkriti imena američkih vojnih osoba koje su pratile akciju “Oluja”, ali i upozoriti na dokumente koji otkrivaju da je američki politički vrh potkraj 90-ih pismeno izjavio da “Oluju” ne smatra zločinačkom akcijom.

Nacional je tekst o spornom transkriptu s Brijuna objavio još potkraj lipnja, spomenuo sve sporne Tuđmanove izjave na temelju kojih je tužiteljstvo izvuklo tezu o zločinačkom pothvatu u akciji “Oluja”, razgovarao s nekim sudionicima tog sastanka koji su zanijekali njihovu autentičnost te otkrio da ne postoji ni audio ni video snimka tog sastanka.

Tri i pol mjeseca poslije, nakon posljednjih neprimjerenih pritisaka glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte i britanskog ministra za europske poslove Denisa McShanea, istu je temu reciklirao Novi list, što je potaknulo opću javnu raspravu i do početka tekućeg tjedna rezultiralo objavljivanjem većeg dijela sadržaja spornog transkripta u Večernjem i Jutarnjem listu.

Sadržaj transkripta koji posjeduje i Nacional otkriva da se na sastanku puna dva sata temeljito planirao vojni napad, da su sporne Tuđmanove izjave izvučene iz konteksta te da samo takve mogu tužiteljstvu poslužiti kao polazište za nametanje teze o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu.

Već i s tim argumentima odvjetnici optuženih generala mogli bi s priličnim optimizmom očekivati da će uspjeti srušiti tu tezu haaškog tužiteljstva, jer snimka razgovora do danas nije pronađena, što u postupku nameće potrebu da se radi potvrde autentičnosti transkripta saslušaju dostupni sudionici tih sastanaka.

Dio sudionika spornog sastanka navodno je već ljetos, nakon što je Nacional u lipnju objavio tekst čiji su sadržaj prošlog tjedna ponovo prenijeli u Novom listu, u pisanom obliku zastupnicima obrane jednog od trojice optuženih generala dao izjave kojima demantiraju autentičnost sadržaja transkripta spornog sastanka.

Za Nacional je nekoliko sudionika tog sastanka izjavilo da su autori transkripta Tuđmanove izjave prenijeli u pogrešnom svjetlu. “Tuđman to na tom sastanku uopće nije izjavio, jer se ondje razgovaralo isključivo o tehničkoj pripremi za vojnu provedbu ‘Oluje’. Nije točno da je na sastanku bilo devet, nego najmanje 15 ljudi. Ni jednom riječju nismo spominjali etničko čišćenje, nego je Tuđman davao naputke kako zaštititi civile. Na sastanku su govorili gotovo svi sudionici, a ne, kako transkript sugerira, samo njih nekoliko. Iako se radilo o sastancima vojnog vrha, mi ni na njima nismo rabili termine poput vojske Republike Srpske Krajine nego smo ih kolokvijalno nazivali Srbima. Uostalom, vrijeđa inteligenciju pretpostavka da bi se vojni vrh sastao, snimao i sastavljao zapisnik o raspravi o etničkom čišćenju. Čak i da se to organiziralo, a nije, sigurno se o tome poslije ne bi našli pisani tragovi”, rekao je za Nacional Vladimir Zagorec. Slično tvrdi i Pavao Miljavac: “Posve sam siguran da je sporne rečenice netko dopisao, iako je 95 posto transkripta otprilike vjerno preneseno.”

Miljenko Crnjac također dvoji o autentičnosti transkripta: “Teško se nakon deset godina sjećati što se govorilo na jednom sastanku, ali trebalo bi vidjeti nalazi li se u transkriptu Tuđmanova naredba da se pazi na civile, da se ne pale kuće i da se poštuju Ženevske konvencije. Tuđman je to tada izričito naredio. Pričati o tom sastanku kao o planu za zločinački pothvat jednostavno je bespredmetno.”

Miroslav Šeparović, odvjetnik Mladena Markača, za Nacional je potvrdio da Markač također niječe autentičnost dijelova transkripta: “Markač tvrdi da nije točno da se on ponudio za izazivanje incidenta koji bi trebao poslužiti kao povod za pokretanje ‘Oluje’. Zbog svega ćemo zatražiti da se utvrdi je li transkript autentičan.”

Čermakov odvjetnik Čedo Prodanović uopće se ne uzbuđuje zbog teze o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu: “Moj klijent uopće nije prisustvovao tim sastancima, pa čak i da su ti navodi posve autentični, nije mogao sudjelovati u planiranju nečega čemu nije prisustvovao.”

Još neke pojedinosti navode sudionike spornog sastanka na sumnju da je transkript falsifikat. Preslik naslovne stranice transkripta sugerira da je na sastanku bilo devet osoba, a sudionici sastanka tvrde da ih je bilo najmanje 15. Na popisu prisutnih nema Gojka Šuška, generala Pavla Miljavca, generala HVO-a Željka Glasnovića, admirala Ante Budimira, generala Marijana Marekovića… Da Šušak nije sudjelovao u raspravi na sastanku, izostanak nekih sudionika sastanka s popisa prisutnih na naslovnoj stranici transkripta mogao bi se objasniti time što izostavljeni s popisa nisu sudjelovali u raspravi.

Za razliku od brojnih drugih transkripata koji su medijima dostavljeni iz Ureda predsjednika, sporni brijunski transkript na zadnjoj stranici nisu potpisale osobe koje su ga sastavile. Osim toga, brijunski sastanak nije sniman videokamerama, što je također otežalo skidanje njegova sadržaja usporednim gledanjem videosnimki i slušanjem audiozapisa. Najčešće samo tako osobe koje izrađuju transkript mogu točno prepoznati tko što govori. Možda su stoga neke izjave na brijunskom sastanku pripisane pogrešnim ljudima.

Jedan sudionik spornog sastanka za Nacional je potvrdio da se razgovaralo o nužnosti još boljeg popunjavanja vojnih postrojbi uoči “Oluje”, te o planiranju dodatne mobilizacije, jer su postrojbe zbog godišnjih odmora bile slabo popunjene. Neki vojni čelnici čak su na sastanku predlagali da se s akcijom pričeka dok se postrojbe ne popune s oko 80 do 85 tisuća ljudi, ali se Tuđman s tim nije složio. Sudionik tog sastanka tvrdi da on taj dio rasprave u transkriptu nije primijetio pa i zato dvoji o njegovoj autentičnosti.

Međutim, pokaže li eventualno naknadno pronađena audiosnimka spornog sastanka da je transkript posve autentičan, odvjetnici optuženih generala morat će se u pobijanju teze o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu uglavnom usredotočiti na druge događaje, cjelokupni kontekst i okolnosti uoči, za vrijeme i nakon “Oluje”.

U pobijanju sporne teze mogao bi im pomoći i transkript s još jednog sastanka vojnog vrha uoči “Oluje”, koji je prethodio onomu s kraja srpnja 1995. Osim transkripta sastanka s Brijuna od 31. srpnja 1995., Nacional posjeduje i transkript sastanka koji se ondje održao 17. srpnja te godine. On također izravno sugerira da tužitelji tezu o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu u postupku pred Haaškim sudom teško mogu braniti.

Jedan od najviših vojnih dužnosnika, koji je sudjelovao u operacijama “Bljesak” i “Oluja”, za Nacional je potkraj prošlog tjedna pokazao svoj ratni dnevnik, u kojem su na tri stranice i njegove bilješke s tog sastanka, koje potkrepljuju sadržaj transkripta od 17. srpnja 1995. Iz njih se nipošto ne može izvući teza da je “Oluja” planirana kao zločinački pothvat.

Jutarnji list je u ponedjeljak, 18. listopada, objavio i tekst koji kroz sjećanje jednog od sudionika prepričava sastanak u Glavnom stožeru HV-a 2. kolovoza 1995. Tekst navodi da je Šušak rekao da se mora paziti da vojnici ne čine ratne zločine.

U bilješkama iz spomenutog ratnog dnevnika nalazi se i dodatna potvrda o navodima tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška na tom sastanku. U ratnom dnevniku jedan od najviših vojnih dužnosnika pod posebnim je paragrafom zapisao da je Šušak izjavio: “Zapovjednik mora držati stvari u svojim rukama, držati ljude, ne dopustiti paljenja i razaranja…”

Jedan od sudionika spornih sastanaka za Nacional je izjavio da bi obrana optuženih generala mogla kao svoje svjedoke predložiti neke američke časnike, poput generala Richarda Griffitsa. Griffits je u Hrvatskoj bio na čelu MPRI-a, privatne američke tvrtke Military Professional Incorporated, čijih je 15 stručnjaka u Hrvatskoj od rujna 1994. obučavalo hrvatske časnike za tranzicijsko razdoblje, a nakon operacije “Bljesak” podučavali su hrvatske časnike i u borbenoj obuci postrojbi. Griffits je prije toga bio načelnik obavještajne uprave zapovjedništva američke vojske za Europu. Za vrijeme akcija “Bljesak” i “Oluja” on je sjedio u prostoriji tik do operativnog središta iz kojeg su se vodile te akcije i mogao je pratiti svaki potez hrvatskih vojnih stratega koji su rukovodili operacijom. Sudionici spornog sastanka na Brijunima za Nacional su izjavili da bi Griffits sigurno poslao jasne signale američkoj vladi da su hrvatske snage u tim akcijama djelovale kao da izvode zločinački pothvat, te da bi on sigurno prijavio svaki, pa i najmanji nelogičan vojni potez ili prekomjerno granatiranje pojedinih područja. Njegov bi eventualni iskaz pred Haaškim sudom mogao prilično ugroziti tezu o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu.

Nacional je iz diplomatskih krugova doznao da bi u arhivu američkog State Departmenta, ali i u MORH-u, te u Ministarstvu vanjskih poslova trebala biti kopija zapisnika sa sastanka između Pavla Miljavca i Miomira Žužula s Madeleine Albright u Washingtonu iz proljeća 1999. Prema tim tvrdnjama, na tom je sastanku američka vlada odlučila odustati od embarga za nabavu oružja prema Hrvatskoj, a Madeleine Albright rekla je da hrvatsko izaslanstvo ondje uopće ne bi sjedilo da američka vlada misli da su “Bljesak” i “Oluja” bile zločinačke akcije. Ta formulacija bivše američke državne tajnice navodno je i u zapisniku s tog sastanka, što bi, ako je točno, također moglo biti porazno za spornu tezu tužiteljstva.

Budu li ih očevici potvrdili pred Haaškim sudom, još bi dva zanimljiva detalja neposredno uoči i nakon “Oluje” mogla pobiti tezu tužiteljstva da je pod Tuđmanovim pokroviteljstvom “Oluja” planirana i provedena kao zločinački pothvat. Dva dana prije spornog sastanka na Brijunima, 29. srpnja 1995., Ante Gotovina u tajnosti se vjenčao s Dunjom Zloić. Iste večeri na Brijunima se pojavio u sobi gdje je Tuđman sa suradnicima gledao informativnu emisiju HTV-a “Slikom na sliku”. Tuđman je pobjesnio kad je vidio da se u emisiji prikazuju kadrovi paleža u Bosanskom Grahovu i Glamoču te je počeo vikati na Gotovinu:

“Ti si za to kriv, jesam li izričito naredio da ne dopuštaš palež, jer nam neće međunarodni krugovi dopustiti provedbu akcije! Smijenjen si, više ne obnašaš svoju funkciju!” Gotovina mu se uzalud pravdao da se upravo vjenčao te da s tim akcijama nema nikakve veze, a na kraju ga Tuđman ipak nije smijenio. Lako je moguće da se baš zbog te Tuđmanove prodike Gotovina energično izvikao na svoje vojne kolege nakon “Oluje”, o čemu svjedoče videosnimke sastanka u Kninu.

Nedugo potom Gotovina se susreo s generalom HVO-a Željkom Glasnovićem. Očevici tog sastanka za Nacional su izjavili da je Gotovina šakom udario Glasnovića kad mu je odgovorio da je sve u redu sa zarobljenicima. Glasnović je, tvrde očevici, zarobljenike smjestio 17 kilometara od bojišnice, računajući da će se zbog brzog napredovanja hrvatskih snaga ta crta brzo pomaknuti na 25 km, koliko prema Ženevskim konvencijama zarobljenici trebaju biti udaljeni od bojnih djelovanja. Gotovina je to doznao i zbog bijesa ga udario, što također baca zanimljivo svjetlo i na samu akciju “Oluja”, ali i na ulogu Gotovine u toj akciji.

Sve to nipošto ne znači da tijekom i posebno nakon “Oluje” nije bilo posve neprihvatljivih događaja, o čemu je Nacional više puta opširno pisao. Zbog tih događaja neki od optuženih generala teško će se obraniti od svih točaka optužnice. No opisani događaji, kao i brojne druge okolnosti, upućuju na to da će tužiteljstvo jako teško održati tezu o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu.

Krugovi bliski njihovim odvjetnicima za Nacional su izjavili da im haaško tužiteljstvo zasad nije pokazalo nijedan drugi dokument kojim bi u postupcima protiv Čermaka, Markača i možda u budućnosti protiv Gotovine na sudu moglo dokazati tu tezu.

Tjednik Feral Tribune prošlog je tjedna objavio da tužiteljstvo raspolaže nizom drugih dokaza u prilog tezi o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu. Tužiteljstvo vjeruje da su ti dokazi kopije Tuđmanovih neprimjerenih izjava uoči i nakon “Oluje” o poželjnoj etničkoj slici Hrvatske, transkript sastanka iz Ureda predsjednika od 23. kolovoza 1995., dijelovi iskaza predsjednika Stipe Mesića u Haagu 1997. te letci koje su hrvatski zrakoplovi bacali nad okupiranim područjima u kojima su stanovništvu navodili kojim smjerovima da napuštaju svoje domove.

Suprotna strana vjeruje da će u postupku relativno lako dokazati da Tuđmanovi neprimjereni javni istupi neupitno pokazuju samo njegov neprihvatljiv osobni odnos prema Srbima ili Židovima, te da nikako, pa ni u kombinaciji s tri sporne formulacije izvučene iz konteksta planiranja vojne provedbe “Oluje”, nisu dovoljne za proceduralno dokazivanje teze o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu.

S transkriptom sastanka koji je u Uredu predsjednika održan 23. kolovoza 1995. u lipnju 2003. Slobodan Milošević suočio je Imru Agotića, savjetnika predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost, koji je na suđenju protiv Miloševića davao iskaz kao svjedok optužbe. Milošević je Agotića na temelju tog transkripta sugestivno pitao ne smatra li da taj sastanak svjedoči o namjeri hrvatskog državnog vrha da planski promijeni demografsku sliku Hrvatske.

Sastanku su prisustvovali Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Jure Radić, Zvonimir Červenko, Vinko Vrbanac, Davor Domazet, Josip Lucić, Imra Agotić, Petar Stipetić, Sveto Letica i Davorin Kajić. Agotić je Miloševiću odgovorio da se ondje razgovaralo o prijedlogu novog operativnog rasporeda HV-a, da je na sastanku dugo izlagao Jure Radić, ali o problemima u demografskoj slici nastalim nakon iseljavanja lokalnog stanovništva, što ne može implicirati tezu o smišljenom mijenjanju demografske slike. Agotić je taj sastanak pred Haaškim sudom opisao kao legitiman sastanak vojne tematike, koji se morao održati, jer je bilo logično da vojska nakon tako velike operacije mora promijeniti svoje položaje.

Zanimljivo je da je tužiteljstvo u tom slučaju predložilo Agotića kao svog svjedoka, što znači da bi ono moralo njegov iskaz smatrati vjerodostojnim i opravdanim i u slučajevima gdje bi isti iskaz trebao poslužiti protiv navoda tužitelja.

Visoki državni dužnosnik za Nacional je potkraj prošlog tjedna potvrdio da se i od teze o bacanju letaka kao dokaza za planiranje zločinačkog pothvata i istrebljenja Srba iz Krajine optuženi generali lako mogu braniti: “Takve propagandne aktivnosti uče se u svim vojnim školama i one se svugdje u svijetu priznaju kao legitimno sredstvo vojne borbe. Zločini koji su se dogodili nakon ‘Oluje’, s kojima se hrvatska javnost treba suočiti kažnjavanjem odgovornih na svojim sudovima, najbolji su dokaz koliko je zapravo u neku ruku bilo opravdano prešutno otvoriti koridore za bijeg civila. Time su spašeni brojni životi, a Hrvatska izbjeglice danas poziva na povratak. Zato sporne letke treba promatrati i u tom svjetlu.”


TRANSKRIPTI S BRIJUNA

ZAPISNIK sa sastanka Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana sa izaslanstvom Ministarstva obrane i visokim vojnim dužnosnicima, održanog 17. srpnja 1995. godine na Brijunima

Početak: u 11.00 sati

PREDSJEDNIK:

Gospodo ministri, generali, visoki dužnosnici hrvatske oružane sile i nacionalne obrane, ovaj skup, ovaj sastanak sazvao sam iz dva razloga: jedno je da se kao državni poglavar, zajedno s vama oprostim od generala Bobetka, koji, kao što znate odlazi u mirovinu. Njegov odlazak u mirovinu uvjetovan je silom zakona, jer prema zakonu služba u oružanoj sili prestaje sa 65 godine starosti, a državni glavar ima pravo zadržati do 70-te godine. Prema tome, to su razlozi njegovog odlaska u mirovinu. Kao što znate, general Bobetko je dao veliki ulog u Domovinskom ratu i u izgradnji hrvatske oružane sile, i ovo je prigoda da se ja, kao Predsjednik Republike, kao Vrhovni zapovjednik zajedno s vama oprostim s njime. Za svoj prilog, za svoje zasluge on je u povodu Dana državnosti i pete obljetnice samostalne i suverene Hrvatske dobio priznanje od mene kao Predsjednika Republike i državnog poglavara i u ime domovine, u promaknuće u čin Stožernog generala i najvišim odlikovanjima. General Bobetko od svog udjela kao zapovjednika južnog bojišta, pa za … načelnika Glavnog stožera, može služiti kao primjer rodoljublja i profesionalnog vojnika. Prema tome, to je prigoda da se današnjim danom s njime oprostimo prije njegovog odlaska u mirovinu.

Drugi razlog je da saslušam ukratko vaša izvješća o stanju na vašim područjima, vaše prijedloge u pogledu naših mogućih daljnjih operativnih namjera za izvršenje krajnjeg cilja koji stoje pred nama, a isto tako da vam priopćim i politike smjernice i odluke koje kao državni poglavar i Predsjednik Republike imam namjeru da vam dadem. Toliko kao uvod, svatko od vas ima na raspolaganju dvije do tri minute, generala Bobetka i generala Červenka, njegovog nasljednika do pet minuta, a ministri ? neću ograničavati unaprijed, to ću vidjeti. Svima vam je jasno, vi ste ne samo vojnici, nego morate biti i kao visoki dužnosnici obrane i nacionalne sigurnosti svjesni i rodoljubivi i svjesni toga u kakvim političkim okolnostima Hrvatska i do dana današnjeg živi.

Molim, general Bobetko, želiš nešto reći?

Stožerni general JANKO BOBETKO:

Prvo, jasno da je krivi momenat, koji ste sami naglasili, moj odlazak u mirovinu, shodno zakonu kojeg je naš parlament donio. Ja se zahvaljujem na ocjeni rada koji je bio dosta potrpan, neću o tome govoriti ja, o tome trebaju govoriti drugi, i koji je imao svoje rezultate i za vas tu Predsjednika i Vrhovnog poglavara, a i za hrvatski narod i za očuvanje i suvereniteta ove zemlje. Osobno mogu reći na kraju da pričuva je dobro uvijek došla za ljude koji pričuvu vole, ja ću, i svaki od vas i svaki od nas budno pratiti i biti aktivan u tome kada i gdje treba pomoći Hrvatskoj u ovim danima koji nas čekaju, a neće kod nas ruže, jer bi bilo krajnje oportuno, i čovjek ne bi bio dosljedan sam sebe i svog političkog bića da može mirno posmatrati, nego učinit će ono što se od njega bude tražilo. Prema tome, mene osobno neće naći Hrvatska u nikakvim opozicionim, destruktivnim, ili nekim drugim kombinacijama ? naći će me uvijek na onim putevima i pravcima koji jačaju suverenitet Hrvatske, to budite u to sigurni.

Sada, nekoliko riječi o situaciji u kojoj se nalazimo. Ja bih upozorio na tzv. kako predviđam razvoj događaja koji može uslijediti, a ne treba ga zanemariti, ja uvijek kažem, bit ću sretan ako budem demantiran. Mislim da će i logika stvari ići u njihovoj strategiji da nam snage razvuku, i ovaj događaj oko Osijeka de facto je pri8moravanje, jer je to osjetljiv pravac, u svakom slučaju, vezano sa posavskim džepom, koji je kao zakon spojenih posuda, da nam tu privuku glavninu snaga, a da onda mogu dalje rješavati problem Bihaća i uopće problem stvaranje te krajine. Gospodine Predsjedniče, krajnji im je cilj ? po mome mišljenju, da brzo završe ovu svoju prvu fazu i da dio svojih snaga postave na osjetljive točke srpske krajine koje žele zadržati, to je njihova strategija. Dakle, svi razgovori koje vode unutar sebe, svode se na to ? u kom bi vremenskom intervalu morali se naći na određenim prostorima, a znamo koji su, gdje bi se odnos snaga mijenjao na našu štetu. Situacija koja će se dalje razvijati, ona će tražiti, jasno vašu procjenu i odluku da im se takva mogućnost ne dozvoli, jer to bi značilo izgubiti strategijsku inicijativu, pa i u određene prostore. Sadašnje stanje je: – Hrvatska vojska je organizirana, ratni plan je do detalja ažuriran, koji je najvažniji dokumenat svake vojske na svijetu, sa svim zapovjednicima je usuglašen, svakoj jedinici je određen zadatak, tako da taj momenat koji uvijek nastupa, i kritičan može biti za jedno izuzetno stanje, on je, mogu vas uvjeriti, sa svojom čašću ? da je on napravljen onako kako je najbolje moguće, a da je čitav sistem doučavanja ljudi usmjeren u tom pravdu. Drugi je momenat koji je uvijek presudan, to je da mobilizacija prati ovaj operativni zahtjev i taj dio je ostavljen, uglavnom je riješen, on je u skladu sa ovim svim elementima.
Treći segment je materijalno pothranjivanje fronta ukoliko to bude potrebno, mislim da tu treba požuriti, i napraviti još jednu selekciju, iako su tu stvari išle naprijed, ali ne možemo ocijeniti koliko ćemo ? mi računamo da moramo za 10 dana osigurati te rezerve pod jednim racionalnim trošenjem, ali to su te norme koje su priznate i sa kojima se može raditi.

Stručna strana, kao peti faktor, zapovjedništava koja treba, uostalom koja vode taj dio poslova učinjen je u toku ove godine i prošle godine i maksimalni napori. Zadnja vježba koju smo imali na Mlincu kod Gradiške, koja je bila kompletna ? forsiranje rijeke, ili prelaz rijeke, nasebno, sa kompletnom Petom brigadom i svom njenom tehnikom, ja nisam baš u razbacivanju ocjena, ali ja nisam mogao naći ni jednu ozbiljniju primjedbu s koliko je tehničkog, taktičkog, savjesnog i stručnog načina izvršena ta vježba. Pitao sam i Amerikance i one ljude koji su bili stručni, da kažem, ja ne tražim radi diplomatskog odgovora, nego radi toga, jer mi smo vojska u narastanju, vidite u kakvim uvjetima rastemo, kazali su: – znate što, generale, mi smo apsolutno iznenađeni da vi sa starom tehnikom, sa svim tim sredstvima upuštate se u jednu takvu vježbu.

Drugo, gađanje sa oklopnom bordom iz pokreta je uvijek rizična radnja i za najsuvremenije armije, vi ste to pred nama izveli, i to ne bi bilo, kaže, ovako samo radi reklame, nego, kaže ? mi smo izuzetno ovako iznenađen kao profesionalci vještinom, sigurnošću, i da ste taj stupanj prešli. Dakle, u cjelini, mislim da možete biti sigurni da je sve ono što je bilo moguće učiniti da je učinjeno, i jasno da ostaje veliki prostor pred nama, i ja, napuštajući ove oružane snage, uostalom meni je 21.6. navršilo 8 godina aktivnog ratovanja, dakle dosta dug staž, i mogu reći da nisam zabrinut, ali upozoravam na svu ozbiljnost situacije koja može uslijediti.

PREDSJEDNIK:

Hvala generale. Molim, idemo dolje po zbornim područjima.

General bojnik MILJENKO CRNJAC:

Gospodine Predsjedniče, general Miljenko Crnjac, zapovjednik Zbornog područja Karlovac. Stanje u vojnom području Karlovac, koje spada pod neprijatelja je takvo da vi imat to, da neprijatelj broji negdje između 4000-4500 vojnika, ojačao se na području Slunja, poslije ovog mimohoda, i sada formiranju specijalnog korpusa srpske republike krajine. Ne znamo točno koliko je snaga u pješaštvu tog specijalnog korpusa, ali po ovim procjenama, on je ojačao se negdje sa cirka oko 20-ak tenkova na tom prostoru, gdje ih je razvukao sada, jedan veliki dio prema zapadnoj Bosni. Neprijatelj je u odnosu na naše snage još uvijek jači u topništvu i u oklopu. Što se tiče naših snaga, mi za sada brojimo oko…

PREDSJEDNIK:

Molim, to ne treba iznositi sada, naše snage ne treba sada iznositi, nego prosudbe neprijatelja i vaše prijedloge u odnosu na svoje područje.

General bojnik MILJENKO CRNJAC:

Dakle, u ovom trenutku neprijatelj nas sigurno ne može nigdje iznenaditi, mio smo ojačali prednji kraj i sada imamo mogućnost prema napadnoj operaciji da izvršimo napadnu operaciju manjeg obima na našem zbornom području jer odlazi nam jedan dio snaga sa našeg zbornog područja. Znači, manje napadne operacije možemo izvesti i osloboditi jedan dio našeg prostora tamo. Nemamo dovoljno snaga za ešaloniranje snaga, jer nemamo pričuve da bi mogli osloboditi veći prostor, ali one zadaće koje smo dobili mi ćemo kao zorno područje izvršiti. Neprijatelj nas, kažem, ne možemo iznenaditi, ali zbog ovog dovođenja snaga, mi smo ojačali onaj dio dolje prema Ogulinu, odnosno prema zapovjedništvu zbornog područja, prema Zbornom području Gospić, i tu smo se uvezali, tamo nas neprijatelj ne može iznenaditi, a tamo je najveći dio njegovih snaga i njegovoga… Gospodine Predsjedniče, od 1. kolovoza mi očekujemo da…

PREDSJEDNIK:

Rekao si 20 tenkova, a koliko su ljudstvom ojačani?

General bojnik MILJENKO CRNJAC:

Predsjedniče, taj dio ne znamo, imamo podatke da je došlo negdje cirka između 600 do 650 vojnih obveznika koje su mobilizirali iz Srbije, gdje su ih rasporedili, oni imaju 3, 4 kampa za obuku, ali ne znamo u ove specijalne snage koliko točno, nemamo te podatke.

PREDSJEDNIK:

Da li imate podatke da li su to samo mobilizirani iz tog područja hrvatskog ili ima i iz same Srbije?

General bojnik MILJENKO CRNJAC:

Ima jedan dio koji su profesionalno vojnici, i to dovode niže časnike i časnike zbora na obuku ovih vojnika koji su u kampovima.

PREDSJEDNIK:

Dobro, hvala. Dalje.

General bojnik LUKA DŽANKO:

Gospodine Predsjedniče, general bojnik Luka Džanko, zapovjednik Zbornog područja Bjelovar. Postroje Zbornog područja Bjelovar nalaze se na državnoj granici na rijeci Savi, sa pričuvnim brigadama ojačavamo zborno područje Osijek i zborno područje Karlovac. Neprijatelj na drugoj strani u Bosanskoj Gradiški nije aktivan, vjerojatno, cijenim, iz razloga što je veliko prisustvo izbjeglica na toj strani. Nema aktivnosti s njegove strane, a mi čuvamo crtu, također isto nema nikakvih provokacija. Ostalo se radi po godišnjoj zapovjedni i planu obuke postrojbe.

PREDSJEDNIK:

Da li ima bilo kakvih diverzantskih djelatnosti na oslobođenom području zapadne Slavonije?

General bojnik LUKA DŽANKO:

Ne, nema nikakvih. Toliko, hvala.

PREDSJEDNIK:

Dobro, hvala. Dalje.

Stožerni brigadir MIRKO NORAC KEVO:

Gospodine Predsjedniče, gospodine ministre, gospodine načelniče Glavnog stožera, Stožerni brigadir Mirko Norac…

PREDSJEDNIK:

Gospodo, ovdje referirate Predsjedniku Republike, Vrhovnom zapovjedniku.

Stožerni brigadir MIRKO NORAC KEVO:

Ispričavam se, gospodine Predsjedniče. Gospodine Predsjedniče, u pojasu Zbornog područja Gospić, nema nekih značajnijih promjena, sukladno direktivama od načelnika Glavnog stožera mi smo razradili do najnižih razina i izvršili i izviđanja i pripremili se i sve pripreme poduzeli sukladno direktivama. Postrojbe izvršavaju svoje redovne zadaće i nema značajnijih aktivnosti neprijatelja u našem pojasu odgovornosti, jedino što je karakteristično, ukoliko dođe, sukladno direktivama, da se točno precizira vrijeme, odnosno rok za dovođenje snaga ukoliko dođe do nekih većih razmjera, a ja sam, sukladno direktivama kao zapovjednik Zbornog područja jedan od nosioca na određenim pravcima, pa bih jedino vrijeme mobilizacije postrojbi, i to budući da je jedno strateško pitanje, pitanje samo dovođenje njih, i to je jedno temeljno pitanje koje bi se možda trebalo riješiti, a sve druge aktivnosti smo pripremili, poduzeli, organizirali i za sada nema nikakvih problema.

PREDSJEDNIK:

Kakve su promjene u neprijateljskom taboru izvršene dolaskom, smjenom na njihovom vrhu, odlaskom Čeleketića, dolaskom Mrkšića?

Stožerni brigadir MIRKO NORAC KEVO:

Gospodine Predsjedniče, oni su trenutno grupirali dio snaga koje mi procjenjujemo da na području slunjskog poligona imaju ekvivalenta do 1500 vojnika, jedna ojačana taktička grupa sa oklopnom vojnom, koja bi mogla intervenirati, koja je interventna za područje 15. korpusa i nastoji izvući dio gotovih snaga za intervenciju, znači, ja cijenim da su na razini svake brigade u svakom pojasu odgovornosti stvorili interventne, oko ekvivalenta jedne satnije, oni to ovu kao taktičke grupe, ali to su niže postrojbe, tako ih nazivaju, s tim da su povećali svoju manevarsku moć, s tim da ipak dio snaga dovode sa područja Srbije koje mobiliziraju, i evo, sada su digli i ove koji su bili u prosvjeti, odnosno školstvu i ove studente koje su vratili i vraćaju dio ljudi koji žive u prostoru SFRJ. Dakle, znači opći jedan zaključak: – da general Mrkšić je svjestan sve situacije i da bez operativne pričuve ne može braniti taj prostor koji će biti manevarskog karaktera. Inače, njihovo topništvo, to je sve na paljbenim položajima, i za sada nema nikakvih provokacija.

PREDSJEDNIK:

Na tvome dijelu bojišnice, koliko ima protivničkih snaga i ljudstva i tehnike?

Stožerni brigadir MIRKO NORAC KEVO:

Gospodine Predsjedniče, cijenim da imaju oko 6500-7000 vojnika, a cijenim da imaju ekvivalenta, jednu oklopnu bojnu na južnom pravcu, oklopno mehaniziranu bojnu i jednu na sjevernom dije4lu, na sjevernom dijelu govorim, onda kada govorim, govorim na području otoci, uglavnom taj dio sjeverni, Vrhovne, Plaški, i u tom dijelu, i imaju u okviru svake brigade svoju topničku skupinu, dosta su ojačani, tu je odnos snaga u topništvu, ekvivalenta možda 1 naprava 1, a u oklopu su trenutno jači.

PREDSJEDNIK:

Hvala. Dalje.

General bojnik ANTE GOTOVINA:

Gospodine vrhovniče, general bojnik Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Split. Gotovo na cjelini prostora zbornog područja Split neprijateljske snage su ušle u zonu razdvajanja, i zauzeli važnije taktičke pozicije od planina Velebita pa do Dinare ispred nas. Njihova tehnika koja je bila pod kontrolom UNCRO-a, u skladištima, ona je izvučena i stavljena u prostor 10, odnosno 20 km od linije razdvajanja, i jedan dio tehnike, značajni dio tehnike koji je otišao u zapadnu Bosnu, ili na grahovsko livnjansku bojišnicu. Mi se ovoga trenutka nalazimo u operativno taktički povoljnoj situaciji u pravcu Dinare i planine Šator, s time da mi kontroliramo kompletno pravac crvene zemlje, tj. pravac Knina i ovog trenutka kontroliramo prometnicu Knin, Grahovo, Drvar. Za nas što je nepovoljno, to je da ne možemo dočekati zimu u takvim uvjetima, i na planini Dinara, znači da moramo ići naprijed i za to smo pripremili u Zbornom području Split jednu operaciju…. tražimo odobrenje od ministra obrane i načelnika Glavnog stožera, a to je spuštanje prema naprijed u pravcu Grahova od planine Šator u pravcu Glamoča i uvezivanje linije od planine Šator u pravcu Kupresa, stvaramo bolju obranu. Od samog mjesta Kupres udaljavamo opasnost od topničkih udara grada Livno, a drugo, Grahovo stavljamo direktno pod kontrolom, i time presjecamo fizičke i komunikaciju Knin, Grahovo, Drvar, i spuštamo se na nadmorsku visinu od 700-900 metara, tu bismo mogli dočekati zimu ako ne dobijemo zapovijed za rješavanje kompletnog problema u Južnom sektoru. Mi moramo paziti, što se tiče njihovih snaga, manevarskih snaga koje oni pripremaju, taj general Mrkšić, on je bio zapovjednik te niške brigade, jednake takve… brigade na Vukovaru, i sigurno da oni imaju taktiku drugačiju, i to se već da primijetiti u prostoru. On priprema jednu snagu, tu pričuvu za intervenciju, to je manevarska snaga mješovito oklopno pješadijska i koja bi mogla služiti njemu kompletno za pravac Sjeverni i Južni sektor. Mislim da će i trenutka, ako mi idemo u pravcu Grahovo i zauzmemo fizičke i presječemo tu komunikaciju, i njima preostaje samo taj pravac sjevernog koridora, znači u pravcu Gračaca, i tog trenutka on možda bude tražio negdje da se dobije jednu ravnotežu, postoji mogućnost, a to je na temelju ovdašnjih podataka, grupiranje snage, od Vakufa, i isto tako u tzv. Južnom sektoru, u pravcu za šire područje Zadra, a za to vjerojatno bi išli na varijantu presjecanje ili najmanje diverzantski udari na samu prometnicu jadranske magistrale… na razini pontonskog mosta. Iz toga razloga sam preventivno tamo stavio 4. gardijsku brigadu u pričuvi za intervenciju, i time je sigurno da bismo morali ići na jednu širu operaciju, to su ta kliješta, koju smo već pripremili u vrijeme našeg Stožernog generala Bobetka. Ta operacija je spremna, a mi čekamo zapovijed. Jednako tako, Zborno područje Split ovoga trenutka, mu trebamo dati težište zašto je rizičan prostor, iz razloga samog zemljišta, znači težište dati logističnom smislu i isto tako ojačati ga sa topništvom i oklopnim snagama, u dva pravca, to je taj pravac od planine Velebita u pravcu… presječene komunikacije Gračac, Knin, i ovaj drugi dio, to je od pravca Dinare, presjecanje komunikacije Grahov-Knin, Grahovo-Drvar, i isto tako jednu bolju, možda i ojačanu suradnju sa Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom iz razloga zašto pojedine prostore mi možemo snabdijevati drugačije nego…

PREDSJEDNIK:

Još nešto? (Ne.) Hvala. Dalje.

General bojnik PAVAO MILJAVAC:

Gospodine Predsjedniče, ja sam bio sinoć službujući, general Basarac se javio iz bolnice, navodno da je imao neko otrovanje želuca, i javio se da neće moći doći.

PREDSJEDNIK:

To je trebalo unaprijed javiti.

General bojnik PAVAO MILJAVAC:

Sinoć se oko pola dva javio.

PREDSJEDNIK:

Admiral Domazet, dalje.

Kontraadmiral DAVOR DOMAZET:

Gospodine Predsjedniče, kontraadmiral Domazet, načelnik Obavještajne u prave Glavnog stožera

U svom izlaganju u dvije cjeline pokušao bih naznačiti obavještajnu situaciju i njene moguće implikacije na buduća događanja, pa i u završnom dijelu što bi ono, po mom mišljenju, trebalo učiniti.

Prvo, okupirana područja Republike Hrvatske u zadnjih mjesec i pol dana, znači dolaskom generala Mrkšića bitno se promijenila situacija, i to isključivo, naznačujem, na operativnoj razini. Uočavajući i proučavajući operaciju “Bljesak” i način djelovanja, ili bolje rečeno slabosti koje su oni iskazali u svojoj obrani, proučili su da operativna pričuva je glavni problem koji se kod njih pojavljuje. To nastoje rješavati i rješavaju da stvaraju na razinama, prvo, korpusa, ovo što su zapovjednici već uočili, kao manevarsku snagu, do jačine taktičke grupe, ili bolje rečeno, oklopno mehanizirane bojne.

Drugu razinu, i to na glavnome pravcu, kao središnu, kao stožernu točku, to je poligon Slunj, koji obuhvaća njihova tri korpusa, ili pak glavnije pravce napada Hrvatske vojske, i to su postavili na razinu korpusa specijalnih snaga. Istodobno, glavni problem je ljudstvo, riješili su na način da su mobilizirali, svi oni koji su podrijetlom, sa okupiranih dijelova i dijelom dragovoljaca, i te doveli na okupirana područja banovine Korduna i Like, izvukli iz postrojbi godišta ne starija od 30 i ustrojili korpus, za sada popunjenost tog korpusa je 3 brigade, ali ukupno u svakoj brigadi ima od 1000-1200 ljudi, znači ukupno 3000 ljudi. Istodobno, ono što je naj vrijednost, kao manevarska sposobnost tih postrojbi je oklopne bojne, i to tenkova 84 iz vojske Jugoslavije, ili točnije iz 472. brigade iz Niša. Tim snagama ima dvojaku ulogu: prvo, to će postati nositelj udara u operaciji za zapadnu Bosnu u kojem već indikatori jučerašnji obavještajni pokazuju da je počela priprema, prije svega topništva, i ono sve skupa, i uvezivanje sustava i stvaranje grupa za napadna djelovanja.

Druga pozicija koju taj korpus može imati ili dio tog korpusa tih snaga je manevarska snaga na operativnoj dubini na klinovima Hrvatske vojske u napadnim djelovanjima. Dalje, istodobno su, prosuđujući prostore ili pravce na kojima Hrvatska vojska može djelovati poduzeli su sljedeće mjere: general Gotovina je to uočio, to je prema Dinari, odnosno Grahovu, kao mogući pravac našeg napada, i, drugi, koji ima dvojaku ulogu, to je Velebit i Ravni kotari, sa ciljem, i zbog toga su i ušli u crtu razdvajanja, sa ciljem eventualnoga našega zaustavljanja ili mogućeg projeciranje svoga napada na pravcu prema Masleničkom mostu, kao jednom od strateških ciljeva.

Treći elemenat, to je za njih vrlo značajan, to je prostor Ogulina, odnosno Plaškoga, kao jedan isto tako prosuđujući pravac gdje bi mogao biti udar naših snaga i dodatno ojačanje, i zbog toga razloga su i posebno ustrojili, što je za njih novina, oklopne snage pojačane sa protivoklopnim helikopterima i svakodnevnim uvježbavanjem. Iduća činjenica je vrlo značajna, to je istočna Slavonija i Baranja. Njihova je prosudba…

PREDSJEDNIK:

Prije istočne Slavonije i Baranje, kolike ukupne protivničke snage na dosadašnjem sektoru Sjever i Jug, i u ljudstvu i tehnici. (Sjever, Jug.)

Kontraadmiral DAVOR DOMAZET:

Sjever, Jug. Gospodine Predsjedniče, ukupne snage su slijedeće, ja ću dati po korpusima i na kraju ću dati to. 7. korpus ukupno ima 7500 ljudi, lički, odnosno 15. korpus, točno je, 6000 ljudi. 4500-5500 ima 21. kordunski korpus, i korpus na … ima 6000 ljudi. S tim da računamo ojačanje koje su ukupno došle 4500, plus 1000 dragovoljaca, plus 5500 dodatno na tome prostoru. Ukupno u svakom korpusu se nalazi jedna ili dvije oklopne bojne, plus dvije oklopne bojne u sastavu korpusa specijalnih snaga i svaki korpus ima jedan ili dva topnička diviziona, odnosno jednu topničku pukovniju. Dakle, to su snage koje bi svojom veličinom bile oko 30.000 ljudi, kada se broje sve oklopne bojne, to su praktično dvije oklopne brigade, s tim da je težište oklopa na kordunskome pravcu. Gospodine Predsjedniče, bilo bi ukupno 4 topničke pukovnije, naravno, i pojačane sa zrakoplovstvom, sa zračne luke Udbina na kojem je operativno, u ovome trenutku 8 zrakoplova, znači jedna eskadrila i plus jedna eskadrila borbenih helikoptera.

Dakle, ono što je njima glavno u toj operativnoj zadaći ? kako spriječiti taktičke prodore naših snaga, jer do sada su naše operacije bile isključivo taktičke razine, i zbog toga su linearni sustav dosadašnji modificirali na način da stvaraju i stvorili su drugu obrambenu crtu na dubini od 6-10 km, a to je posebno izraženo na području sjeverne Dalmacije, odnosno banovine, a služit će i kao crta na kojoj će se zaustaviti prodor naših snaga, a zatim manji jedan oklopni, i oklopno mehaniziranih snaga pričuve i snaga dodatnih ojačanja koje bi eventualno mogle doći iz Bosne slomiti naše klinove i tako spriječiti prodor. Jedno razmišljanje se može doskočiti i način na tom ratovanju.

Gospodine Predsjedniče, ja bih još u kontekstu toga i naznačio događanja na okupiranom području Baranje, odnosno istočne Slavonije. Na tom prostoru već je odavno infiltrirana vojska Jugoslavije, i to njihovi prednji odredi jačine očajan, taktičke grupe i svake njihove 3 brigade, to je 36, 12, ili 453, svaka na svome prostoru, i te su snage udarna moć. 11. korpus služi samo kao obrambena snaga. Njihova su razmišljanja, ili, njihovi planovi idu u sljedećem: – smatraju da su dosta, veliki broj, velike snage Hrvatske vojske angažirano, kako planiraju operaciju na zapadnu Bosnu, onda njihovo težište je ? kako oslabiti tu obranu, ili kako je razvući, tako da pokušavaju na određeni način da te snage naše prebace, ili da ih mi oslobodimo sa druge strane. Ova događanja u zadnja dva dana na području Tvrđavice je najavljena i tajno pripremljena operacija diverzantska sa ciljem ubacivanja skupina na području Mostar, odnosno Tvrđavice, naravno pokušavajući izvesti diverziju, i ta, na svu sreću nije uspjela i iz razloga što se za te njihove planove na vrijeme doznalo.

Dalje, ono što je bitno sada na strateškoj razini može imati utjecaja, to su događanja u Bosni i Hercegovini. Istočne enklave, prije svega Srebrenica, sada… i Žepa je samo prva faza prve etape operacije koje Srbi planiraju. Naravno, ispraznivši taj prostor, ne samo da dobiju koridor južni, kako ga oni zovu, nego dodatno opterećuju i Tuzlu sa 30.000 izbjeglica, što može daljnje imati, ne samo gospodarstvene, nego i političke implikacije. Dalje, sada je u tijeku njihova procjena da bi Goražde ipak bilo tvrđe, pa i reagiranje međunarodne zajednice bi bilo sasvim drugačije. Upravo jutros, u razgovoru generala Mladića sa njihovim savjetnikom Krstićem iz Washingtona, odnosno New Yorka, mu sugerira da krene sjeverozapadno, to znači na Bihać, a da Goražde ostavi malo kasnije.

PREDSJEDNIK:

Tko sugerira to kome?

Kontraadmiral DAVOR DOMAZET:

Ovaj Krstić iz New Yorka sugerira Mladiću.

Znači, zapadna Bosna, mislim da je poznato koliko strateški ima značaj. Ali, međutim, ja ću ukazati na moguće vojne implikacije toga. – Kako je pripremljeno 14000-15000 Srba sa okupiranih dijelova, plus iz Bosne, i plus Fikreta Abdića, to se snage, između 19000 i 20000 ljudi, sa manevarskom snagom korpusa, oni naprosto, ili stvarajući još jednu užu enklavu, oslobodili bi snage dodatne jačine jednoga korpusa tako da bi ga mogli dvojako uporabiti ? kako daljnji pritisak prema Hrvatskoj vojsci na ovim pravcima koje izvode prema Karlovcu, tako i onaj prema Dinari, i ono što je najvažnije ? stvorili bi operativnu, odnosno pa čak u ovome slučaju i strategijsku dubinu zbog toga što ta zapadna Bosna ima, i naprosto to je jedan strateški desant u vidu njihovoga teritorija. Znači, to bi na strateškoj razini promijenilo odnos snaga.

Gospodine predsjedniče, moj prijedlog je slijedeći: – mi možemo, i u stanju smo, pratiti cjelokupnu njihovu situaciju događanja na strateškoj i operativnoj razini, i iznenađenje tu sigurno nećemo doživjeti. Na taktičkoj razini smo također u mogućnosti, poglavito koristeći ona sredstva koja nam stoje na raspolaganju unutar brigada, pukovnija i zbornih područja. No, međutim, jedan problem koji se može javiti, a to je problem operativnoga vođenja operacija. Zacijelo, jedna sama, izolirana, kao što je bila zapadna Slavonija teško će biti moguća, i zbog toga rastezljivost obavještajne strukture na cjelokupnom prostoru vođene operativne situacije, ako bi bila napadna, ili pak obrambena, na jednom drugom dijelu, traži normalno dodatna sredstva koja smo u ovom stanju, mi vam moguće vrlo brzo staviti na raspolaganje zapovjednicima zbornih područja, to prije svega mislim obavještajno osiguranje u realnom vremenu, ili pojednostavljeno rečeno, ono što se zove, bespilotne letilice, koje će omogućiti i nadzor bojišta u svakom slučaju.

Drugo moje viđenje je način kako probiti ? ako se za to odluči, ovakav novi sustav obrane, a to znači da nama više probijanje prednje crte ne smije biti snaga najjače, nego tek naše snage moraju, po postulatima se uvoditi na dubinama od 5-10 km, prema tome, i gardijske brigade, odnosno sve one specijalne snage dobijaju jednu sasvim drugačiju namjeru i naravno, u takvim kontekstima još se ponovno multiplicira ovo pitanje kako kontrolirati u nadzoru vremena, manevar njihovih snaga, kao takav.

Gospodine Predsjedniče, rezultati pokazuju, kada se stave na kartu, da je to moguće, samo jedno sitno malo dodatno ulaganje bi omogućilo na ovakav način vođenje naših operacija. Hvala lijepa.

PREDSJEDNIK:

Hvala. Tko želi dalje? General Stipetić. Molim osvrte na prosudbu, jačine protivnika i ove prijedloge. Molim, i ostali, ne samo general Stipetić, negoli i ostali iz Stožera.

General pukovnik PETAR STIPETIĆ:

Gospodine Predsjedniče, general pukovnik Stipetić, pomoćnik načelnika za borbeni sektor. Vezano na procjenu koju je iznio admiral Domazet, ja bih kratko dao ocjenu ideja, zamisli ratnog plana koji je razrađen u Glavnom stožeru, normalno, ne ulazeći u njegove detalje, koji su osjetljivi. Ali, ipak bih upozorio na potrebu ovakvog načina planiranja kakav je izvršen pod vodstvom generala Bobetka.

Cijeneći ukupnu operativno strategijsku situaciju i vojno političku situaciju koje će nastati implikacijama u Bosni, a vezano za okupirana područja Republike Hrvatske i stanju Hrvatske vojske ovog trenutka, osnovna ideja ratnog planiranja zasnivala se na slijedećem: poslije operacije “Bljesak” pretpostavljamo da su skoro isključene lokalne operacije na području okupiranih područja Republike Hrvatske, već će bilo koja ratna djelovanja eskalirati duž cijelog tog područja. To je jedna premisa koja se postavila prilikom izrade ratnih planova.

Drugo, operativna snaga Hrvatske vojske danas je takva u odnosu na procjenjenog protivnika, da ne možemo jednovremeno izvoditi ofenzivna djelovanja na svim linijama dodira duž okupiranih područja. Stoga je odlučeno, i tako su razrađeni ratni planovi, da se na Istočnom sektoru, znači u zoni odgovornosti Zbornog područja Osijek u prvoj fazi ratnih djelovanja izvode obrambena djelovanja. Vremenski ta bi faza trebala da traje sve dotle dok se ne završe osnovni borbeni zadaci na ostalom dijelu okupiranih područja, a prvenstveno ne izvrši spajanje, sa i proboj ka 5. korpusu Armije BiH, i to na pravcu Brinje, Koransko selo, Izačić, kao jedan od mogućih; drugi Čanak, Prijeboj, Ličko Petrovo Selo. Dok Zborno područje Split ne otpočne borbena djelovanja na zatvaranju ovih kliješta sa Dinare i Velebita ne bude pred izvršenjem, ukupnim izvršenjem te borbene zadaće, i dok jedan klin Zbornog područja Zagreb koji bi išao pravcem Sunja, Kostajnica ne bi dalo rezultate. Po ostvarivanju tih osnovnih zadaća u ofanzivnim djelovanjima, na tom dijelu okupiranih područja glavnina snaga Hrvatske vojske prebacuje se u istočnu Slavoniju i vrše pripreme za ofanzivna djelovanja i definitivno oslobađanje i tog dijela prostora.

Gospodine Predsjedniče, ova ideja je moguća, ona je potpuno realna, i ostvariva. Potrebno je osigurati materijalnu potporu od cirka 10 dana, 10 borbenih kompleta, znači za 20 dana rata, i time bi se ove zadaće oslobađanja okupiranih prostora Republike Hrvatske po ratnom planu koji je usvojen i odobren, mogle realizirati.
Operacije u istočnoj Slavoniji, po našoj prosudbi obavezno bi uvukle u rat i Srbiju i razvoj događaja na tom dijelu bio bi daleko teži nego rješenje svih ostalih problema koji bi imali sa okupiranim u … krajini. Ja detalje ovoga trenutka ne bih iznosio, ali kao nosilac planiranja želim upozoriti da je 5. korpus Armije BiH ovog trenutka ubačeni korpus Hrvatske vojske u dubinu protivnika. Njegovo spašavanje i proboj ka tim snagama poremetilo bi sve planove Srbije za zadržavanje tih okupiranih prostora, i, mislim da je to ključni operativni strategijski problem koji ovog trenutka stoji pred Hrvatskom vojskom, normalno, i Hrvatskom državom i politikom.

Ukoliko bi 5. korpus Armije BiH bio uništen, a iz izlaganja gospodina admirala Davora, vidljivo je da su pripreme za ofanzivu na zapadnu Bosnu otpočele, mi bi se našli u daleko težoj situaciji i naši vitalni pravci posebno preko Karlovca, Maslenice i ostalih, bili bi dovedeni u pitanje i na tom prostoru umjesto ofanzivnih djelovanja mi bi morali preći u čvrstu obranu.

Gospodine Predsjedniče, najkraće toliko.

PREDSJEDNIK:

Prosudba neprijateljskih snaga?

General pukovnik PETAR STIPETIĆ:

Dakle, ovako, što se tiče dolaska generala Mrkšića i odlaska Čeleketića, mislim da više iznenađenja koje smo postigli u operaciji “Bljesak” nema. Mrkšić je izvršio reorganizaciju vojske u krajini, stvorio je operativne manevarske grupe koje postavlja, ne više na crtu dodira, nego izvlači u dubinu, on je znači manevarskog karaktera, i mi ćemo tu morati doskočiti jednom adekvatnom taktikom stvaranja grupa koje će morati vršiti proboje na dubinu 15-20 km, to smo u stanju ojačavanjem naših gardijskih brigada, adekvatnom topničkom potporom mi to možemo činiti, i možemo napraviti proboje kakve smo vršili u zapadnoj Slavoniji. Oni nemaju dovoljno snaga da se suprotstave Hrvatskoj vojsci, jer na cijelom prostoru krajine, isključujući istočnu Slavoniju, to je cifra nekih 35-40.000 vojnika, to ne bi smjelo predstavljati, bez obzira kako su organizirani, neki problem za Hrvatsku vojsku u svojoj punoj snazi ako se digne određeni broj pričuve. Istočna Slavonija je problematična, sada je na prostoru istočne Slavonije 8 neprijateljskih motomehaniziranih brigada, zapravo oklopno mehaniziranih, ispričavam se, a korpus vojvođanski je sa prednjim odredima u istočnoj Slavoniji, znači, moguće je za 2-3 dana da kompletan vojvođanski korpus pređe preko Dunava, i da imamo cirka 11 brigada što u takvom odnosu snaga mi ovoga trenutka ne bi mogli zaustaviti ? mogli bi zaustaviti, ali ne bi mogli ići u ofanzivno djelovanje, zaustaviti možemo. Dakle, obrana je u Slavoniji tako i planirana, da sigurno možemo izdržati 10-15 dana, postavljena je u dvije crte brigadnog sistema, dosta duboka i kreće se sve do linije Našice, Đakovo, Vrpolje, i ta cijela zona je u fazi pripreme i uređenja za obrambeno djelovanje.

PREDSJEDNIK:

Hvala. Šta ima general Lucić?

General pukovnik JOSIP LUCIĆ:

Gospodine Vrhovniče, general pukovnik Josip Lucić, glavni inspektor HV. Na temelju prosudbe, na temelju prethodnih pola godine, pa i prije toga, sa glavnom inspekcijom došli smo do slijedećih zaključaka: dostignuti stupanj izgradnje Hrvatske vojske kroz ljudski i materijalni potencijal u ovom trenutku je značajan. Međutim, postavlja se pitanje njegove maksimalne efikasnosti i njegove najbolje iskorištenosti u sadašnjoj vojnoj situaciji u kojoj se nalazimo. I iz toga razloga smatramo da gardijske postrojbe treba izvući i stvoriti i dovesti ih u poziciju stvarno manevarskih postrojbi koje se u svakom trenutku može upotrijebiti po pravcima koje vi odredite, a glavninu ratnog opterećenja statičkog tipa i do dubine od 10 km prenijeti na domobranske i pričuvne postrojbe. Da bi se to moglo ostvariti potrebno je značajnije razviti stacionarne i mobilne sustave veze. U cijelosti smatramo da je Hrvatska vojska sposobna pristupiti oslobađanju okupiranih prostora, vjerojatno teže ne istočnom prostoru. Smatramo da je i dalje potrebno nastaviti intenzivno obučavati dočasnike i časnike Hrvatske vojske, jer smo vidjeli u posljednje dvije godine smo značajno razvili i profesionalizirali Hrvatsku vojsku upravo sistemom školovanja, i taj napredak se stvarno vidi, mislimo da, znači jednim daljnjim školovanjem dobit ćemo jedan kontinuitet u razvoju.

Gospodine Predsjedniče, to je ukratko, pa, ukoliko ima pitanja.

PREDSJEDNIK:

General Tus.

General zbora ANTON TUS:

Gospodine Predsjedniče, prvo da kažem, da se potpuno slažem sa ocjenama admirala Domazeta i generala Stipetića i da je glavni problem kod neprijatelja ljudstvo, i on pokušava sada da razriješi na nekim prostorima istočne Bosne, prethodno je pokušao i u bosanskoj Posavini, i sada će pokušati i u zapadnoj Bosni da se rastereti ovako široka bojišnica i ima obrambene snage s kojima će moći, uz pomoć vojske Jugoslavije, da razriješi i slijedeća pitanja, a to su svakako proširenje koridora i čvrstu blokadu, odnosno… deblokadu Sarajeva, a zatim i da određenim snagama rješavam pitanje istočne Hercegovine i ugrožava Neretvu i … to je generalno. U Hrvatskoj, jasno on nema snage za daljnje operacije da nešto ozbiljno ugrozi, mi imamo, sada govorim mogućnost, da to sprečavamo, njegov cilj u svakom slučaju je reorganizacija vojske, ovo što je rečeno, da ne ponavljam, i od milicijske prostorne stvara manevarsku snagu, i ona je to, koja će biti, ona nije, to je sve začetak, to je tek u prvoj fazi, ja mogu reći sigurno da to nije ni 10, 15% od onoga što bi trebala biti, znači njihova snaga još nije ta, to su 4000, – na takav prostor to nije nešto što bi trebalo da nas zabrinjava. Ali, svakako nije ono što će biti, da tako kažem, lako premostivo, ako bi bihaćka zona postala zona spoja Srbije, jasno jugovojske, koridorom do ovoga. Mi moramo naći rješenje da ih i dalje razvučemo, da i dalje oslabimo, da nemaju udarnu moć ni na jednom prostoru što se tiče Hrvatske.

PREDSJEDNIK:

Na koji način to mislite?

General zbora ANTON TUS:

Na ovaj način što ćemo imati situaciju dovoljno snaga operativnih za odgovarajuće aktivno djelovanje u drugom ešalonu, to su operativne snage, to su naše gardijske jedinice, i brigada ratnih, a da prvi ešalon sa visokom mobilizacijskom gotovošću imamo na cijelom ovom prostoru u narednih mjeseci, 3-4 mjeseca koji su odlučujući za ono što će se događati na čitavom prostoru, znači ne dugoročna, ali visoka mobilizacijska gotovost ljeto-jesen 1995. Ona će nam narastanje snaga omogućiti u 48 sati, i neće omogućiti nešto krupnije. Mislim da neće oni ići u napad. Kada bi mi krenuli, ja se najviše bojim ovoga dijela istočne Slavonije, odsijecanja Županje i sa razrješenjem iznutra Bjeljina, Brčko i Banja Luka, do Doboja pravcem rijeke Bosne, da rasčiste koridor, oni proširenje koridora vide samo u tome da dođu na Savu, da bi došli na Savu trebaju razriješiti Odžak sa mogućnošću potpomaganja od Lipovca, sjeverno na Županju, ako bi mi, jasno krenuli u jedan takav… Ne vidim zašto bi oni mogli… grupiraju te snage tamo što na kraju, ako mi ovo oslobodimo, odnosno vratimo, što nam neće dozvoliti da se približimo Dunavu, prije svega, to je to.

Dalje, što se tiče cjeline situacije, ja bih još samo dvije, tri napomene rekao. Srbija je odlučno, ono što sam rekao, na ovo likvidiranje ovih dijelova istočne Bosne, zapadne Bosne i posavskog koridora, itd., da ne nabrajam sada. Što se tiče svijeta, iz ovoga svega nam je jasno da svijet ne želi proširenje rata, apsolutno, svijet ne želi napuštanje UN-a iz ovog prostora, znači da ne dođe do potpune mogućnosti da se onda i proširi rat i neuspjeh misije. Zadnje, svijet također ne želi da Srbija pobijedi… znači da dođe do političkog rješenja, i jasno razrješenja onda čitave situacije, i vjerojatno će u tom pravcu i ići. Isto, Rusi i Srbija, pa i većina zemalja evropskih, jasno i Amerika je već ? da ni NATO ne uđe sa svojim snagama u Bosnu, odnosno na ovaj prostor, mogu ući zajedničke snage, snage… djelovanja, grupacija koje će biti oko neke zemlje, ali ne i nakon… itd. Mislim da su to bitni uvjeti.

Dakle, ja osobno mislim da mi Hrvatsku možemo razriješiti ratom uz, jasno, uz sve ovo ostalo, oslobađanje ovih teritorija, dok rat traje u Bosni da ne možemo, da ne bi bilo dobro da se sada uvučemo u bosanski rati izvan onoga što će nositi razrješenju ovih svih pitanja, to je problematika koja nam može da se dogodi, da opremamo Hrvatsku vojsku i to u narednih 2-3 mjeseca jer je ne ljeto, nego jesen od 10. mjeseca na dalje, to su, ako se dođe do većih proširenja u Bosni, to će biti kritičnije, pa i za zapadnu Bosnu, za ovaj dio i dio Orašja. Dakle, da kažem na kraju ? da ne dozvolimo pad Orašja i zapadne Bosne i da razmislimo kako ćemo, ovo što kaže Gotovina, dočekati zimu na ovom prostoru gdje nećemo moći ostati u zimskim uvjetima. Hvala.

PREDSJEDNIK:

General Agotić, zanima me problem neutralizacije Udbine.

General pukovnik IMRA AGOTIĆ:

Gospodine Predsjedniče, to nije problem, što se Udbine tiče, ona je sa zrakoplovstvom razrađena ta operacija, ali je ona i u dometu topništva nakon jednog malog pomjeranja našega prema naprijed. Što se tiče neprijateljskog zrakoplovstva, on nije bitno ojačao snage na prostoru okupiranih prostora Republike Hrvatske, ali je bitno intenzitet uvježbavanja i letenja pojačao sa aerodroma Udbina. Aerodrom Banja Luka i dalje nije aktivan iako su snage tamo zadržane, ali je sigurno da se njegove posade realiziraju svoje zadaće u Jugoslaviji, i da to nije problem kada bude prestao poštovati zabranjenu zonu iznad Bosne i Hercegovine i da ga ne mogu kontrole brzo aktivirati sa tim…

PREDSJEDNIK:

Šta je istina o pojačanju njihovog radarskog sustava?

General pukovnik IMRA AGOTIĆ:

Oni su inače imali jako dobar radarski sustav, na puno manji prostor su koncentrirali te snage tako da oni imaju koliko mi znamo, nemaju nove radare, ali bivša Jugoslavija i koje su uzeli oni k sebi imala tu dobre radare, tako da radi i Plješivica, Kozara, radi dolje na prostoru Majevice, isto radarske postave, tako da su oni sa radarskim sustavom jako dobri. Recimo, karakteristično je bilo da su u akciji “Bljesak” oni pokrivali naše u brišućem letu u odlasku ka Gradiški, naše MIG-ove, koji su išli na 15-20 metara visine, što je pokazatelj dobrog radarskog polja, kompakt. I mi smo ih otkrivali, ne mi svojim radarima, nego slušajući njihov talas obavještavanja, to je pokazatelj da oni imaju tu vrlo kvalitetnu radarsku postaju na Kozari koja ovaj dio jako dobro drži.

Gospodine Predsjedniče, što se tiče naše snage, nekakvih bitnih promjena nema kod nas, kod nas je i dalje protuzračna obrana jedan od bitnih problema, posebno bude li se išlo na jedno radikalno rješenje gdje bi istočna Slavonija bila aktivirana, tada naše zrakoplovne snage su u stanju podržali istočnu Slavoniju, ali to je sada u jednom letu, zbog onoga zadubravlja o kojem ste i vi me prošli puta pitali, a to je dionica puta na autocesti koju je moguće koristiti, ali nju je moguće koristiti jedanput i više ne, jer je ona u dometu minobacača 60 mm iz Bosne, inače je to pripremljeno, razrađeno, i varijante sve za to, i tu neće biti problema. Ali, želim vam to naglasiti da je to samo moguće jedan puta, a kada otkriju, onda je gotovo, i počinju minobacačkim.

PREDSJEDNIK:

Usput, kakva je sudbina dvojice naših pilota, jesu li još živi, ili?

General pukovnik IMRA AGOTIĆ:

Službenu obavijest od srpske strane nemamo, ali sve drugo govori da se Perešin nalazi u Beogradu sada ovog trenutka, vjerojatno na VMA, ili u istražnom zatvoru, da je živ, i da je povreda nego bila u pitanju, da se liječi. Što se onog prvog pilota tiče, Šumanovca, o kojem sam pisao, on se još uvijek nalazi u Banja Luci, i nikakvog napretka oko razmjene nema.

PREDSJEDNIK:

Jeste li pokušali ponuditi i neke veće brojeve preko Kostovića?

General pukovnik IMRA AGOTIĆ:

Gospodin Grujić je, (nudili su, Grujić je nudio, međutim…) ? Oni Perešina jednostavno neće staviti, neće razgovarati o njemu, jer on ne želi priznati da je to jugoslavenski problem. (Šumanovca?) Ne. Ne, Perešina, Šumanovca da, a …

PREDSJEDNIK:

Dobro, hvala, nećemo o tome sada. Tko želi dalje? General Markač.

General pukovnik MLADEN MARKAČ:

Gospodine Predsjedniče, zapovjednik Specijalne policije MUP-a. Specijalna policija je u posljednje vrijeme, poglavito poslije zapadne Slavonije izuzetno ojačala i u brojčanom smislu, i u moralnom smislu, stvorila se, za državu, jedna taktička rezerva brzopokretnih snaga specijalne namjene koju uz dobru uporabu i dobru prosudbu Stožera Hrvatske vojske možemo uporabiti na bilo kom dijelu Republike Hrvatske. Te snage su u nekoliko sada ključnih velikih operacija vojnih, pokazale da su spremne i mobilne, što je najvažnije, da u kratkom vremenu od svojih 6-10 sati cjelokupni svoj sastav dižu i dovode na očekujuće rajone, i mogu se jako brzo uporabiti i to na prednjem kraju. Ukoliko Stožer bude donio pravilnu prosudbu za uporabu tih snaga s njima se može jako mnogo napraviti, i ključni problem tih snaga jeste u tome što je u posljednje vrijeme jako pojačana budnost obavještajnih službi drugih zemalja što pokazuju i vojni atašei i u Hrvatskoj, a isto tako imamo naznaka da se mnogo obavještajaca brine oko rada specijalne policije, pod 1. Pod 2. ključni problem ovako brzo interventnih i mobilnih snaga jeste sistem veza. Mi smo u zadnjoj našoj akciji, u pripremi naše akcije na Velebit isto tako na našoj skupnoj razradi naših problema utvrdili da moramo jednostavno prići jednom mobilnijem sistemu veze kako bismo ostali samozatajni dio neposredne uporabe naših snaga, to je ključni problem koji se mora riješiti za ovako brzo interventne snage, a teško je njega izolirano rješavati od generalnog sustava Hrvatske vojske.

Dalje, naredni problem koji je od početka Domovinskog rata i od stvaranja Specijalne policije jest problem logistike, to je problem u kojem sistemu je Specijalna policija dobro naoružana pješačkim naoružanjem, lakom naoružanjem, nešto slabije topničkim naoružanjem. Međutim, problem nastaje kad se ide u izvođenje većih vojnih operacija, u početnoj fazi Specijalna policija je dobro opremljena, a onda u kasnijem periodu gubimo taj trag logističke potpore. Nadamo se da će se to riješiti, jer to je bitan preduvjet da bi Specijalna policija i dalje mogla bilježiti svoj napredak. Gospodin ministar je izdao zapovijed da se mobilnost i obuka Specijalne policije digne za 30% u naredna 3 mjeseca, iz tog razloga dobili smo od Ministarstva obrane u našu nadležnost jedan centar na Malom Lošinju, obučni, kapaciteta 500 ljudi u jednom naletu, taj centar je mobilan, i trenutno cijenimo da smo u punom pogonu kako bismo snage, jačinu i moć snaga podigli poglavito u jednoj fizičkoj pripremi, jer smo procijenili da je zapadna Slavonija bila samo test za Velebit.

Komentiraj