Klapa Rišpet rasprodala je oba koncerta u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog gotovo mjesec dana prije termina, a nastupit će 26. i 27. veljače. Pero Kozomara, skladatelj i osnivač Rišpeta, dao je kratki intervju za Nacional, objasnivši zašto je klapska pjesma i danas vrlo popularna i koliko je važna za Hrvatsku.

NACIONAL: Klapa Rišpet rasprodala je dva koncerta u Velikoj dvorani Lisinski. Jeste li očekivali ovako velik interes zagrebačke publike i što mislite koji su razlozi takvog uspjeha?

Znali smo da će biti interesa za koncert, ali da ćemo rasprodati dvije velike dvorane 30 dana ranije to ipak iznad očekivanja i zbog toga smo jako sretni. Uzbuđen sam, riječ je ipak o želji koju imamo već duže vrijeme jer je Lisinski hram kulture i imati svoj koncert u njemu je poseban osjećaj. Budući da jako puno sviramo i nastupamo po Hrvatskoj i Sloveniji, Rišpet će biti itekako spreman za oba koncerta: u utorak, 26. veljače i u srijedu, 27. veljače. Bit će to dvije noći ljubavi, emocija i lijepe dalmatinske pjesme posvećene posebno svim dragim ženama koje će nam doći na koncerte.

NACIONAL: Rišpet postoji svega šest, sedam godina i unatoč velikom uspjehu kod publike i nagradama, cijelo vrijeme ste ‘’ispod radara’’, ne vidi vas se, ne čuje se za vas baš previše. Je li to slučajno ili ciljano? Koliko to ovisi i o vama jer ste samozatajni?

Rišpet postoji osam godina. Smatram da se za klapu, ali i za mene doista čuje taman onoliko koliko treba. Publika je ta koja donosi konačni sud, a brojke su nam i prije ovih rasprodanih koncerata govorile da nas vole: Rišpetove pjesme poslušane su na YouTubeu 32 milijuna puta, imamo 62.000 fanova na Facebooku, osvojili smo Splitski festival, kao i dvije “Cesarice” za najveće klapske hitove 2018. i 2019. godine.

U isto vrijeme, autorski CD s mojim skladbama “Ne more mi bit” koji sadržava pjesme koje sam prije osnutka Rišpeta skladao za osam najboljih hrvatskih klapa, objavljen je 2012. i prodan je u zlatnoj tiraži. Za pjesme “Zora bila” klape Intrade, “Još ne mogu pristat volit” klape Iskon te, naravno, “Ne more mi bit” klape Cambi, već sam mnogo puta čuo da se svrstavaju u kategoriju evergreena.

Nisam strašno samozatajan, ali se ne volim ni pretjerano isticati. Smatram da mi skladatelji primarno pjesmom trebamo reći ono što imamo.

NACIONAL: Autor ste velikih hitova, u najvećoj mjeri klapskih pjesama. Otkud vi u klapskoj pjesmi i koja vam je dosad najdraža koju ste napisali?

Oduvijek sam volio i slušao klapsku glazbu, nekad su mi najdraže bile legendarne klape Šibenik i Trogir, još iz doba dok je Vinko Coce pjevao s njima. Onda sam jednog dana čuo kako je klapa Cambi obradila jednu Gibonnijevu pjesmu i taj zvuk mi se svidio, to je bilo nešto novo, sjajno. Rekao sam – to je to! I tako je 2008. iznikla i moja prva klapska pjesma koju naravno izvode Cambi Kaštela, a zove se “Ne more mi bit”. Bilo je poslije nje divnih pjesama koje jako volim: “Prsti zapleteni” – duet Rišpeta i Jelene Rozge, “Jedina jubav moga života” – Rišpeti i Doris Dragović, “Mislin samo na te” također za Rišpet, “Nasukan” za Cambi, “Sine moj” za Vokaliste Salone… Ali mi je i dalje najdraža, najposebnija “Ne more mi bit”.

NACIONAL: Što osjećate kad skladate i kad slušate klapsku pismu? Koliko je ona važna ne samo za Dalmaciju, već i za cijelu Hrvatsku i Mediteran?

Veliki mi je užitak skladati klapske pjesme, zato sam se i posvetio toj vrsti glazbe posljednjih desetak godina. Trudim se prenijeti slušatelju Dalmaciju, onu njenu suštinu pretvoriti u note. Kad slušam izvedbu dobre klape, osjećam trnce. Obožavam sjajne tenore s dušom. Klapa je apsolutno važna, kako za Dalmaciju, tako i bez dvojbe za cijelu Hrvatsku. To je nešto autohtono, izvorno, domaće, naše. Nešto s čime se možemo pohvaliti. Jedno potpuno jedinstveno glazbeno putovanje.

NACIONAL: Kad ste se vi zaljubili u klape i dalmatinsku glazbu? Čega se najradije sjetite iz vremena odrastanja uz takvu glazbu?

Veliki dio djetinjstva, sve moje ljetne i zimske praznike, provodio sam kod none i nona u mjestu Škrip na otoku Braču. Brat moje majke je prekrasno pjevao, odmalena je gajio ljubav prema Dalmaciji, dalmatinskoj pjesmi, klapama, tako da sam već kao dijete dosta „pao“ pod njegov utjecaj te zavolio i klape i dalmatinsku glazbu. Lijepa su to bila vremena. Sjećam se barbe koji pjeva stare dalmatinske napjeve u vinogradu dok pored nas hoda vjerni tovar, mirisa lavande i okusa domaćeg pršuta te maslinovog ulja za koje i danas odgovorno tvrdim da je najbolje na svijetu.

NACIONAL: Kako vidite danas klapsku pjesmu, čini se da nije izgubila draž, a ni publiku?

Današnja klapska pjesma je odlična, postoji ogroman broj klapa, što a capella, što s glazbenicima. Svakim danom ih je sve više i to je odlično. Klape su velikim dijelom ušle u područje hrvatske zabavne glazbe, snimajući svoje pjesme u studijima s pratećim bendovima i nastupajući na različitim festivalima. Zapravo su u nedostatku prave zabavne glazbe upravo klape postale nova hrvatska zabavna glazba. Vjerujte mi: publike za klape ima i bit će je. Kad osam kršnih Dalmatinaca ili Istrijana lijepo zapjeva – kažite mi kojoj to ženi ne godi?

NACIONAL: Što bi se moglo popraviti?

Još malo pažnje medija zasigurno ne bi odmoglo brojnim klapama. U fokusu su nerijetko brojne stvari koje nemaju veze s glazbom, zbog čega je, pogotovo novijim izvođačima, teško pridobiti pažnju javnosti samo kvalitetnom pjesmom.

Komentiraj