KEKEZ: ‘Postoji volja vlade da pomogne Đuri Đakoviću, ali mi smo na tržištu i moramo se početi tržišno i ponašati’

Hrvoje Kekez početkom siječnja je postao predsjednik Uprave Đuro Đaković Grupe, tvrtke koja je opterećena dugovima, čestim štrajkovima, blokadama i prijetnjama stečajem. U razgovoru za Nacional otkriva kako planira riješiti te probleme i kakva je budućnost nekada vrlo uspješne tvrtke

Hrvoje Kekez je na mjesto predsjednika Uprave Đuro Đaković Grupe stigao na samom početku siječnja ove godine, prihvativši vrlo nezahvalnu poziciju čovjeka koji bi trebao posrnulu tvrtku s brojnim problemima, opterećenu dugovima, čestim štrajkovima, blokadama i prijetnjama stečajem, ponovo osoviti na noge. Kada je imenovan za predsjednika Uprave, kako je rekao, bio je svjestan činjenice da mu slijedi teška i nemilosrdna borba za opstanak Grupe. Po vlastitim riječima nestranački je čovjek i nezainteresiran za politiku, ali mu je i te kako stalo do Đure Đakovića u kojem radi već 21 godinu i za čiji se prosperitet spreman boriti. Ako kažemo da je Kekezov hobi ultramaraton – utrka na 100 kilometara – vjerujemo da ga taj podatak potvrđuje kao čovjeka koji je uporan i ne odustaje lako unatoč svim preprekama, a upravo je takva osoba potrebna Đuri Đaković Grupi, odnosno prije svega njenoj posrnuloj tvrtki-kćeri Specijalna vozila, u godinama koje dolaze. Porazgovarali smo stoga s Hrvojem Kekezom i o prošlosti i problemima u kojima je Grupa bila proteklih godina, ali prije svega o budućnosti i projektima koji bi tu nekad stratešku tvrtku trebali izvući iz problema i omogućiti joj novi, uspješniji život.

NACIONAL: Došli ste u Grupu početkom ove godine. Što ste zatekli i kako Grupa sada funkcionira?

Prije svega treba naglasiti da Đuro Đaković kao tvrtka kakvu smo poznavali prije nekoliko desetljeća, više ne postoji. Danas posluje Đuro Đaković Grupa i niz privatnih tvrtki koje u svojem imenu još nose pojam „Đuro Đaković“ iako već godinama funkcioniraju samostalno, i to vrlo uspješno. Đuro Đaković Grupa, kojoj je država kroz razne fondove i institucije s 39 posto udjela najveći pojedinačni dioničar, objedinjuje četiri tvrtke, od kojih dvije posluju uspješno – ĐĐ Strojna obrada i ĐĐ Energetika i infrastruktura. Problematične su tvrtke ĐĐ Grupa, kroz dugogodišnje zaduživanje za projekte i investicije svih tvrtki zajedno, ĐĐ Industrijska rješenja, kod kojih je ugašena proizvodnja teške zavarene konstrukcije i s preostalih cca 25 djelatnika su u predstečaju, i ĐĐ Specijalna vozila koja se najviše i spominje u medijima. ĐĐ Specijalna vozila je zbog obima poslova, zbog poslova iz vojnog programa – podsjećam, u suradnji s finskom Patriom proizvodili smo vojna vozila – ali i zbog broja zaposlenih i svih problema u poslovanju, posljednjih 20-ak i više godina u fokusu javnosti, ali i vlasnika. Grupa u cjelini sada funkcionira stabilno. Ali kad sam došao, nije bilo lako. Bilo je nedovršenih poslova, vukli su se repovi ranijih projekata. Situacija je vrlo teška i na svemu tome treba raditi. Ne mogu garantirati da ću kao predsjednik Uprave sve zacrtane projekte riješiti u cijelosti, ali vidim da se može i ja se iskreno nadam da ću uspjeti ispuniti većinu onoga što sam zacrtao. Često me pitaju hoću li ja spasiti Grupu, no nitko pritom ne definira što to znači „spasiti“. Mislim da to prije svega znači sačuvati interes vlasnika, ali i radnika. A taj interes je da tvrtka opstane i da posluje pozitivno.

‘Grupa u cjelini sada funkcionira stabilno. Ali kad sam došao, nije bilo lako. Bilo je nedovršenih poslova, a vukli su se i repovi nekih ranijih projekata. Situacija je vrlo teška i na svemu tome treba raditi’

NACIONAL: Unazad nekoliko godina bilo je dosta problema u poslovanju Specijalnih vozila. Sve je kulminiralo prošle godine štrajkovima, blokadama, najavom stečaja tvrtke Specijalna vozila, prozivanjem DORH-a. Kakva je situacija sada u Specijalnim vozilima, radi li se normalno?

U 2019. godini doista su se dogodili veliki problemi s brodogradnjom u kojima se država snažno angažirala, pa su i na nas, kad smo došli u Vladu i zatražili pomoć, gledali s velikim oprezom. U to vrijeme je naša proizvodnja stajala jer nismo imali obrtnih sredstava i bili smo u blokadi, a narudžbe su postojale, kupci su čekali i prijetili su nam penali zbog kašnjenja u isporuci iako su neki vagoni bili 95 posto gotovi. Zadnjih nekoliko godina, nažalost, nije bilo dovoljno velikih poslova i projekata koje je tvrtka Specijalna vozila mogla odrađivati za Ministarstvo obrane, a koji bi osigurali financijsku stabilnost tvrtke. U isto vrijeme propalo nam je i nekoliko natječaja i dobrih poslova u Kuvajtu, i to zbog raznih okolnosti, a najviše zbog unutarnjih problema vlade u Kuvajtu. Unazad nekoliko godina vojna proizvodnja u Specijalnim vozilima iznosila je tek pet, šest posto ukupne proizvodnje, što nije bilo dovoljno da se održi financijska stabilnost, no popunjenost kapaciteta zadovoljavali smo upravo zahvaljujući proizvodnji željezničkih vagona za nekoliko stalnih kupaca u Europi. Većinom su to bile leasing kuće koje su investirale u kupnju novih vagona koje su potom iznajmljivale državnim željeznicama u više zemalja članica EU-a. Naši su proizvodi kvalitetni i traženi, nemamo mnogo reklamacija, no naš je problem produktivnost. Specijalna vozila nisu mogla ostvariti produktivnost na razini europske pa je tržišna cijena po kojoj smo prodavali vagone bila nedovoljna da ostvari značajniju zaradu. A da smo ih nudili po većoj cijeni, mi sa svojim proizvodom ne bismo mogli biti konkurentni. Ipak, sve to vrijeme imali smo podršku u vidu kreditne linije Zagrebačke banke od oko 20 milijuna eura koja nas je pratila i osiguravala nam sredstva za rad.

NACIONAL: No u veljači prošle godine Zagrebačka banka je odlučila naglo raskinuti suradnju s Grupom. Zbog čega?

Banka je očito odlučila riješiti se neproduktivnih portfelja, naglo se povukla i raskinula suradnju, pa su Specijalna vozila ostala bez financijske podrške. Posve razumijem interese banke koja je čuvala svoje investicije, no nama je u tom trenutku napravljena šteta. Poznato mi je da je bivša uprava pokušala pronaći novu banku koja bi pratila tvrtku, no sve su one odustale procijenivši da je rizik prevelik. Pokušalo nam je pomoći i Ministarstvo gospodarstva, koje je Zagrebačkoj banci nudilo državne garancije kako bi suradnja sa Specijalnim vozilima bila nastavljena, jer je tvrtka u to vrijeme imala narudžbe i potpisane ugovore za proizvodnju vagona za leasing kuće u naredne dvije ili tri godine, no Zagrebačka banka to nije prihvatila i ostali smo bez financiranja. Posao je nastavljen i nakon povlačenja Zagrebačke banke, Specijalna vozila su dovršila neke narudžbe za koje su imala dovoljno sredstava, a kad je novca ponestalo, sve je stalo. Banke su postale nervozne jer nismo vraćali kredite na vrijeme, dobavljači su također postali nervozni jer nismo plaćali materijale. I tada su krenuli problemi s blokadama prvo Specijalnih vozila, a onda i Đuro Đaković Grupe jer je Grupa posljednjih godina često bila jamac svojim tvrtkama. No krajem prošle godine ipak smo dobili državna jamstva, dogovorili smo kredit s Hrvatskom poštanskom bankom od 150 milijuna kuna, a kupci su nam izašli u susret najavom da nam neće zaračunati penale. Dok su sve administrativne formalnosti riješene, prošlo je vrijeme jer smo sve pojedinosti projekta trebali dokazati i opravdati, a nezavisna konzultantska kuća trebala ih je provjeriti. Prošlo je dragocjeno vrijeme, no novac je krenuo pritjecati i proizvodnja je nastavljena, ali smo prethodno morali s dobavljačima postići dogovor o povlačenju blokada. Previše smo vremena izgubili, bilo bi sve lakše da je taj proces išao brže, no krenuli smo i dostigli smo razinu proizvodnje koju smo imali prije nastanka problema. U Specijalna vozila stigla je i nova uprava koja dolazi iz same tvrtke i razumije situaciju. Oni su u tri mjeseca učinili puno, smanjeni su troškovi proizvodnje, uvedene su promjene i u organizacijskom i tehničkom dijelu, imamo čak i podršku sindikata. Sada posao treba dotjerati do te razine da na svakom proizvedenom vagonu ostvarimo zaradu, no vjerujem da je to moguće.

NACIONAL: U jednom od štrajkova prošle godine radnici, ali i Brodsko-posavska županija, postavili su zahtjev da u Specijalna vozila uđe DORH i da ispita odgovornost prijašnjih uprava. Je li to učinjeno?

U ova dva i pol mjeseca koliko sam na čelu Grupe, često su mi novinari postavljali pitanje tko je kriv za nastalu situaciju u Specijalnim vozilima. Stalno se tražio krivac kojega, simbolično kazano, treba objesiti zbog situacije u Đakoviću. A za takvu analizu ni knjiga ne bi bila dovoljna, jer je to period od preko 30 godina. Otkad sam na čelu Grupe, nisam imao vremena baviti se krivcima jer je trebalo rješavati akutne probleme u tvrtki. No mislim da je u protekla tri desetljeća najveća šteta Grupi učinjena zbog nečinjenja, nepoduzimanja određenih poteza koji su uzrokovali lagano tonjenje tvrtke, ali i zbog donošenja i provođenja loših, nerealnih odluka koje su nanijele štetu. Takvim sam pogrešnim odlukama na nivou Grupe, kao direktor ĐĐ Strojne obrade, i sam svjedočio. A najveća šteta Grupi nanesena je kad se donijela odluka da članice Grupe međusobno budu jamci jedne drugima, umjesto da svaka od tvrtki unutar Grupe posluje sama za sebe. A ta je odluka dobila zeleno svjetlo i Nadzornog odbora i Skupštine dioničara. Pa se tako dogodilo da su tvrtke međusobno plaćale kredite koji uopće nisu bili njihovi. To je dodatno opteretilo tvrtke koje su pozitivno poslovale, a onim problematičnima nije pomoglo da se izvuku iz problema. Bilo je doista nerealno ugroziti poslovanje uspješnih da bi se pod svaku cijenu spasilo neuspješne. To su jednostavno bile loše poslovne odluke zbog kojih se ne ide u zatvor. Županijska skupština najavila je da će o situaciji u Specijalnim vozilima obavijestiti DORH. Policija je doista radila izvide u Grupi i u Specijalnim vozilima, čuo sam i da su se posve konkretno provjeravale i određene prijave, no o rezultatima ne znam još uvijek ništa i nisam siguran da ćemo mi u Grupi biti obaviješteni o nalazima DORH-a.

‘Najveća šteta Đuro Đaković Grupi nanesena je kad se donijela odluka da članice Grupe međusobno budu jamci jedne drugima, umjesto da svaka od tvrtki unutar Grupe posluje sama za sebe’

NACIONAL: Poznato je da je Đuro Đaković Grupa u više navrata zadnjih godina od Vlade kao najvećeg pojedinačnog dioničara tražila da dokapitalizira Grupu kako bi se restrukturiralo poslovanje, zatvorili se neprofitabilni poslovi i kako bi se nastavilo razvijati profitabilnu proizvodnju. No prema mojim informacijama, Vlada je to odbijala, pristajući tek na davanje državnih jamstava za nove kreditne linije, što je dodatno zaduživalo Grupu. Zašto je Vlada odbijala dokapitalizirati Grupu?

Točno je, u posljednjih nekoliko godina bilo je otvoreno nekoliko poziva na dokapitalizaciju Grupe. Neuspješni procesi dokapitalizacije provedeni su 2017. i 2018. godine, ako sam dobro upućen i drugi po veličini dioničar Grupe Nenad Bakić također je u to vrijeme uplatio određena sredstva, no sve je to bilo nedovoljno pa je umjesto dokapitalizacijom, novac krajem 2018. osiguran novim kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) u iznosu od 95 milijuna kuna, za koji je Vlada dala jamstva. Podsjećam, Hrvatska je članica EU-a i dužni smo funkcionirati po pravilima Unije, a ona izričito zabranjuju jednostrane odluke o isplati državnih potpora, već se to radi isključivo prema pravilima i uz odobrenje Europske komisije. Dakle, to je bio osnovni razlog što je Vlada odbila dokapitalizirati Grupu. A budući da nas država nije mogla dokapitalizirati, učinila je ono što je mogla. Izdala je jamstva za kredite, a prethodno je izvijestila i Bruxelles da je to učinila i da je pokrenula „rescue aid“ program jer je to bila dužna učiniti i jer Bruxelles to mora odobriti. Sve se to događalo prije nego što sam ja postao predsjednik Uprave, iako sam i sam odmah nakon imenovanja početkom ove godine otputovao u Bruxelles na razgovore s istim ciljem, kako bismo dobili instrukcije što sve trebamo napraviti i koje su naše obaveze, a i mi smo objašnjavali svoju situaciju i izazove koji su pred nama. Dobili smo i rok do kojega moramo u Bruxelles poslati nacrt dokumenta o planu „rescue aid“ programa na notifikaciju Europskoj komisiji. Taj dokument, koji propisuje naše obaveze, upravo je prošloga tjedna odobrio ministar gospodarstva Darko Horvat, još ga treba ovjeriti ministar financija Zdravko Marić i nakon toga se dokument šalje u Europsku komisiju. Iskreno se nadam da će nam EK odobriti taj plan, u suprotnom će to povući sa sobom velike probleme i nama i državi. Prema onome što smo čuli, ali i zbog činjenice da je plan doista napravljen kvalitetno i prema uputama EK, vjerujem da će ga Komisija prihvatiti.

NACIONAL: Spomenuli ste interes vlasnika. Najveći je pojedinačni vlasnik država, s 39 posto dionica, kroz CERP i mirovinski fond. Koji je interes države i je li država ipak mogla konkretnije pomoći Grupi, ne samo kroz dokapitalizaciju nego i kroz druge oblike pomoći, posebno zbog činjenice da Grupa u svojem portfelju ima i vojni program?

Država je dokapitalizirala Grupu 2013. godine, neposredno prije ulaska Hrvatske u EU. Nakon ulaska u Uniju situacija se promijenila i mogućnost dokapitalizacije od države značajno je smanjena zbog složenih pravila u EU-u. Možemo imati dobru volju Vlade da pomogne, a ta je volja ograničena upravo obvezama prema EU-u, ali činjenica je da smo mi na tržištu i da se moramo tržišno ponašati. Đuro Đaković Grupa od siječnja 2018. godine više nije na popisu strateških tvrtki. A kad je riječ o vojnom programu, tu Europska unija jasno stoji pri stavu da je to segment nacionalne sigurnosti u koji se ona ne može i ne želi miješati. I treba jasno reći da nam je država i te kako pomogla u tom segmentu, jer kad se raspisivao natječaj za proizvodnju vojnih vozila na kojem je kasnije odabrana finska Patria, tada je Vlada dala do znanja da će vojni program, bez obzira na to tko na natječaju bude odabran, preuzeti Đuro Đaković Grupa. I to je bila konkretna pomoć Vlade. Dodijeljena nam je i revizija tenkova. To je bila posve konkretna pomoć. Jer što je drugo Vlada mogla učiniti? Naručiti od nas proizvodnju 100 tenkova? Pa svima je jasno da država za to nema novca i da to nije realno.

NACIONAL: Svojedobno se mogla čuti informacija da MORH u značajnoj mjeri ignorira ĐĐ Grupu i ne dodjeljuje vam poslove iz domene vojne industrije. Slažete li se s tom konstatacijom i zašto je tako?

Ne znam kako je bilo u vrijeme prijašnjih uprava, no otkad sam ja na čelu grupe, to sigurno nije tako. Ja sam u posljednja dva i pol mjeseca tri puta bio u MORH-u, svaki put na njihov poziv, a podsjećam i da smo 17. veljače potpisali ugovor s MORH-om o proizvodnji novih borbenih vozila. Prema nama se sada svi odnose drugačije nego do sada, dobili smo jamstva države, proizvodnja je nastavljena i MORH računa na nas. Potpisali smo nastavak ugovora o poslovima revizije tenka M-84, postoji najava proizvodnje borbenih vozila Bradley i vjerujem da ćemo i u budućnosti imati dobru suradnju s Ministarstvom obrane.

‘Predstavnici BAE Systemsa bili su u Hrvatskoj, pregledali su naše kapacitete, provjerili su naše iskustvo s proizvodnjom i remontom vojnih vozila i tenkova i dobili smo pozitivne povratne informacije’

NACIONAL: Može li se očekivati nastavak servisiranja vozila Patria ili čak i vlastita proizvodnja? Postoje najave ministra Krstičevića da bi Đuro Đaković trebao raditi na vojnim vozilima Bradley koja bi trebala stići iz SAD-a. Koliko je to doista realno?

Posao s održavanjem Patrijinih vozila sigurno nastavljamo. Potvrđeno nam je i da krećemo u projekt proizvodnje 16 ili 18 novih vozila iz programa Patrije, a imamo i posao ugradnje izraelskih topova u Patrijina vozila. Nastavljamo s revizijom domaćih tenkova, a iskreno se nadamo i modernizaciji domaćih tenkova. No to će ovisiti o sredstvima iako znam da sadašnji ministar obrane Damir Krstičević ima pozitivan stav o suradnji s Đuro Đaković Grupom i želi nas zadržati kao partnere u vojnom programu. Jer mi smo ipak važan kotač u sustavu smanjivanja hrvatske ovisnosti o uvozu vojne opreme. Što se, pak, vojnih vozila Bradley tiče, poznato mi je da je američki Kongres odlučio određenom broju članica NATO-a, a među njima i Hrvatskoj, pokloni oklopna vozila Bradley. Naši su predstavnici MORH-a već odabrali 60-tak tih vozila. Često me pitaju što će nam vozila Bradley ako imamo Patrijina. No treba znati da su Patrijina vozila namijenjena prijevozu pješaštva, a vozila Bradley spadaju u teška borbena vozila koja prevoze opremu i na terenu prate tenkove i njihova se funkcija ne preklapa pa je njihov dolazak za nas i te kako koristan. Tim više što je Kongres odlučio s vozilima donirati i određena sredstva za njihovu modernizaciju. Korištenje tih sredstava strogo će nadzirati BAE Systems, tvrtka proizvođač Bradley vozila, a tu je i naša prilika jer bi jedna od država koje će primiti Bradleyje i koja će organizirati njihovu modernizaciju mogla postati centar posla modernizacije i za sve ostale države koje će preuzeti ta vozila.

NACIONAL: Kolika je šansa da se to i dogodi i da Hrvatska postane središte modernizacije Bradleyja za Europu?

Predstavnici BAE Systemsa bili su u Hrvatskoj, pregledali su naše kapacitete, provjerili su naše iskustvo s proizvodnjom i remontom vojnih vozila i tenkova i dobili smo pozitivne povratne informacije. No konačna odluka još nije stigla. Iskreno se nadam da će odgovor za nas biti pozitivan jer bi nam to osiguralo posao godinama unaprijed.

NACIONAL: Osim modernizacije Bradleyja, računate li na još neke projekte i nove poslove iz vojnog programa?

Postoji zainteresiranost i same Patrije da ĐĐ Grupa proizvodi i kraću verziju oklopnih vozila iz njihova programa, nešto manja i slabije opremljena vozila od onih kakve smo do sada proizvodili. Patrija je tražila suradnju s našom Grupom, razgovaralo se o proizvodnji takvih vozila u nekoj vrsti rohbau verzije, odnosno proizvodnji školjki vozila koje bi oni potom opremali naoružanjem u svojim halama u Finskoj. Spominjala se čak i mogućnost kompletne proizvodnje ovdje u Grupi jer Patrija nema dovoljne kapacitete za proizvodnju. Osim toga, često primamo upite iz drugih zemalja – čak i Iraka i Kuvajta – za održavanje vojnih vozila, no sve su to upiti koji dolaze iz nestabilnih zemalja i šanse za dobivanje posla od njih nisu velike.

NACIONAL: U financijskim krugovima može se čuti konstatacija da banke – ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi – nerado kreditno prate tvrtke koje u svojem portfelju imaju i vojni program, jer takve investicije smatraju rizičnima i podložnima utjecaju države. Je li to točno i je li se zato i Zagrebačka banka povukla iz tog posla?

Da, to sam i ja čuo. Iz nekoliko mi je izvora potvrđeno da neke banke imaju ograničenja i da ne idu u financiranje vojnih programa. Kada je Zagrebačka banka u pitanju, siguran sam da to nije bio razlog jer znam da je ZABA paralelno otkazala kreditne linije još nekim tvrtkama u Hrvatskoj. Ne bih rekao da je to strah od utjecaja države, jer nema te banke koja neće prihvatiti garanciju države za svoju kreditnu liniju. Vjerujem da to nije strah od upliva države jer su vojni poslovi unosni, pogotovo kada iza njih stoji država, već da je to naprosto dio globalne politike u kojoj prevladava borba protiv terorizma.

NACIONAL: Je li i u kojoj mjeri za probleme u poslovanju Grupe odgovoran HEP, koji već 14 mjeseci odbija s konzorcijem Đuro Đaković-Monting, kao najboljim ponuđačem, potpisati ugovor o izgradnji akumulatora topline za ELTO Zagreb iako je vaš konzorcij dao značajno povoljniju ponudu? Bi li taj posao, da je realiziran, izvukao Grupu iz problema?

O tom natječaju ništa nisam znao dok nisam došao u Upravu Grupe. Znam da je prvi natječaj iz 2018. poništen. Na taj smo se natječaj javili mi s cijelom grupom tvrtki, među kojima su bili i Montmontaža Oprema, Monting i tvrtka Pametna energija. No ponuda je premašila zadani budžet i zbog toga je natječaj poništen. Na sljedećem natječaju, raspisanom u siječnju 2019., ĐĐ Grupa predala je ponudu s tvrtkom Monting Zagreb u iznosu od 75 milijuna kuna, a tvrtke Montmontaža Oprema i Pametna energija izdvojile su se i predale zasebnu ponudu od 90 milijuna kuna. Mi smo, nažalost, u prosincu diskvalificirani jer smo u to vrijeme bili u blokadi zbog poreznog duga. I nemam se pravo žaliti što nismo odabrani jer je to tada bilo posve realno. HEP nama ne može dati posao jer smo diskvalificirani. Znam da HEP ni do danas, 14 mjeseci od raspisivanja natječaja, još nije donio odluku. Zašto nisu donijeli odluku, nije mi poznato, no koliko čujem, još uvijek razmišljaju o tome treba li poništiti natječaj ili pronaći neko drugo rješenje. Ako sruše natječaj, opet će se netko od sudionika žaliti tako da vjerujem da im nije lako riješiti taj problem. Ako dođe do poništenja natječaja, vjerujem da ćemo sjesti, pretresti cijeli problem i odlučiti hoćemo li se ponovo natjecati. Sam projekt ne može značajno riješiti probleme u ĐĐ Grupi, ali nam je interesantan.

‘Pravog strateškog partnera bit će teško naći, vjerojatno je da će biti nekoliko zainteresiranih partnera, a naglasak u restrukturiranju će biti na Specijalnim vozilima jer je ta tvrtka trenutno nekonkurentna’

NACIONAL: Je li točna informacija da HEP ĐĐ Grupi još uvijek duguje oko 27 milijuna kuna za poslove izgradnje HEP-ovih elektrana na biomasu u Osijeku i Sisku? Bi li taj novac, da je plaćen na vrijeme, spasio Grupu od financijskih poteškoća, štrajkova i zastoja u proizvodnji prošle godine?

Treba biti realan pa reći da je HEP dužan nama, ali i mi njemu. HEP je dužan Grupi određena sredstva u zadržanom iznosu zbog činjenice da Grupa još nije u potpunosti ispunila svoje obveze u projektima elektrana na biomasu u Osijeku i Sisku. U tim je projektima bilo tehničkih problema oko raspoloživosti objekata, odnosno povremenih prekida u radu do kojih je došlo zbog problema s isporučenom opremom nizozemskog partnera HOST B.V. Ti se problemi rješavaju u suradnji s HEP-om. Naša je odgovornost što smo posao prihvatili u konzorciju s Nizozemcima pa smo prihvatili i odgovornost za probleme u funkcioniranju postrojenja. Kad riješimo probleme, HEP će nam isplatiti kompletan iznos. Dakle, dugovanje je obostrano. Kad je, pak, riječ o iznosu, zadržano je i više od 27 milijuna, no HEP nam je također izašao u susret kad smo upali u probleme i isplatio nam je dio tih sredstava.

NACIONAL: Koliko znam, dio tih zadržanih sredstava HEP je isplatio Grupi zahvaljujući inzistiranju i pritisku ministra Horvata. Je li to točno?

Da, točno je.

NACIONAL: Je li za vas sporno što je tvrtka Pametna energija, kao članica konzorcija koji je dobio posao u ELTO, u stvarnosti tvrtka-kćer tvrtke King ICT, koja je sve donedavno bila u suvlasništvu aktualnog ministra obrane Krstičevića?

Ne želim komentirati poslove ministra Krstičevića, mi smo u dobrim poslovnim odnosima. I ne želim se uopće baviti takvim stvarima jer imam i previše posla u Grupi. No gledajući realno, mi smo mala zemlja i teško je izbjeći međusobne veze i poznanstva. Meni je drago kad u politici iskrsne novi čovjek koji je uspješan poduzetnik, jer se takav čovjek već dokazao u svojem poslu i to mu je samo kvaliteta više za uspješnog političara. A ako se s tim netko ne slaže, neka istražuje koliko želi.

NACIONAL: Uskoro kreće vrlo nezahvalan posao restrukturiranja Đuro Đaković Grupe. Kako ćete ga provesti i u kojem bi smjeru taj proces trebao ići?

Ne može Đuro Đaković Grupa nakon procesa restrukturiranja ostati ista, iako sam svjestan da će me, kad krene taj proces, mnogi mrziti i štošta mi zamjerati. Plan restrukturiranja mora biti u skladu sa zahtjevima Grupe, ali i Ministarstva gospodarstva. No gledajući realno, sadašnja teška situacija u Grupi u velikoj mjeri diktira smjer restrukturiranja. Ideja je bila da nam Vlada da državna jamstva u iznosu 300 milijuna kuna u okviru „rescue aida“ za novi kredit, za što čekamo odobrenje Bruxellesa. O tome sam vam već govorio. No „rescue aid“ traje otprilike šest mjeseci, a nakon toga se od nas očekuje da počnemo poslovati pozitivno. Plan je da uskoro predstavimo plan restrukturiranja koji moraju prihvatiti Nadzorni odbor i ministarstva gospodarstva i financija, a on se potom šalje na odobrenje EK-u u Bruxelles. U tom planu predviđa se da nas država dokapitalizira sa 150 milijuna kuna, a ostatak od 150 milijuna moramo sami namaknuti kroz strateške partnere. Jedan od načina da namaknemo tih 150 milijuna kuna jest i vlastiti doprinos Grupe, a mislimo ga realizirati kroz prodaju Teške hale, prodaju ostale imovine Grupe koja se ne koristi i eventualno prodajom nekog od društava unutar Grupe.

Teška hala je hala specijalizirana za velike projekte. Mi smo već raspisali natječaj za prodaju i javile su se uglavnom lokalne tvrtke. Bilo bi dobro da to budu tvrtke koje sa sobom nose novac, ali i koje će zaposliti nove radnike, pa možda čak i nama omogućiti neke poslove. To bi bila idealna solucija, a tim bismo novcem smanjili taj iznos od 150 milijuna koji moramo sami namaknuti. Pravog strateškog partnera bit će teško naći, vrlo vjerojatno je da će to biti nekoliko zainteresiranih partnera. Naš naglasak u procesu restrukturiranja bit će na Specijalnim vozilima, zbog toga što je u ovome trenutku ta tvrtka nekonkurentna, zbog njene veličine, broja ljudi i jer je to tvrtka koja ima potencijal i koja nosi naš program i nekako se nadam da će upravo Specijalna vozila privući zainteresirane partnere.

Nadam se i da će nam konzultantska tvrtka PricewaterhouseCoopers, koju smo angažirali za posao praćenja procesa „rescue aida“ i za izradu strateškog plana restrukturiranja, svojim kontaktima, iskustvima, referencama i vezama pomoći u traženju partnera. Nastojat ćemo doista naći najkvalitetnijeg partnera uz čiju ćemo pomoć krenuti u dobrom smjeru. Nemamo puno vremena, čekamo odobrenje „rescue aida“ iz Bruxellesa, a onda ćemo imati rok od neke dvije ili tri godine da sve odradimo do kraja. No prije svega moramo dokazati i Europskoj komisiji i Hrvatskoj da smo živi i da možemo zarađivati.

Komentiraj