Jedan od najradikalnijih umjetnika 20. stoljeća – Kazimir Maljevič, rodio se 23. veljače 1878. u Kijevu u Ukrajini. Njegov otac bio je radnik u šećerani, no prema navodima iz Maljevičevih autobiografskih zapisa, razvidno je da je na njegovo formiranje veći utjecaj imao seoski način života. Naime, na selu su se izrađivali predmeti koji su mu se neobično svidjeli. – “Uzbuđen sam promatrao seljake kako izrađuju ornamente i pomogao im pri njihovoj izradi te im pomagao da podove koliba premažu glinom ili ukrase sobne peći. Seljani su slikali lijepe, ali šaljive pijetlove, konjiće i cvijeće. Boje bi proizveli na licu mjesta iz različitih glinica i od nizozemske nebeskoplave”.

Uslijed svojeg skromnog porijekla, Maljevič je bio prisiljen prihvatiti se posla crtača u tehničkom odjelu željeznice Kursk-Moskva ne bi li zaštedio dovoljno sredstava za odlazak na studij slikarstva u Moskvu 1904. godine. Ženi se 1901. Poljakinjom Kazmirijom Zgleitz, a ispočetka amaterski slika pod utjecajem “putujućih” naturalističkih slikara, no odlazak u Moskvu, gdje upoznaje zbirku kolekcionara Ščukina, u kojoj je već tada Monetov prikaz katedrale u Rouenu, u potpunosti mijenja njegov teorijski i praktički pristup likovnoj umjetnosti. Godine 1907. izlaže u Moskovskom umjetničkom udruženju s pokretačima avangardnih likovnih pokreta koji će izmijeniti likovnu sintaksu 20. stoljeća.