KATYA MTSITOURIDZE 2018.: ‘Ruski film živ je zbog državne agencije, a u Rusiji nema cenzure’

PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1051, 18. lipanj 2018.

Katya Mtsitouridze, predsjednica ruske državne agencije Roskino za međunarodnu promociju ruske kinematografije, govori o odnosu ruske politike prema filmu, odgovara na kritike o strogoj cenzuri u ruskoj kulturi te otkriva kakvu je traumu doživjela s producentom Harveyem Weinsteinom

Na proteklom filmskom festivalu u Cannesu potvrđeno je koliko su ruski filmaš na cijeni u festivalskim krugovima. Od 21 filma koji se natjecao za Zlatnu palmu, dva su bila iz Rusije, “Ljeto” redatelja Kirila Srebrenikova i “Ajka” redatelja Sergeja Dvorcevoja. Uz to, član žirija bio je Andrej Zvjagincev, proslavljeni ruski redatelj čija su posljednja dva filma – “Bez ljubavi” i “Levijatan” osvajali nagrade upravo na filmskom festivalu u Cannesu. Ni ove godine nagrada nije izostala, Samal Jesliamova osvojila je nagradu za najbolju glumicu za ulogu u filmu “Ajka”.

NE DOGAĐA SE TO SAMO U CANNESU, pretprošle godine Andrej Končalovski dobio je nagradu za najboljeg redatelja na festivalu u Veneciji za film “Raj”, što samo govori o živosti ruske kinematografije. U svemu tome iznimnu ulogu ima ruska državna agencija Roskino koja je zadužena za promociju filma diljem svijeta, a na čijem čelu se nalazi Katya Mtsitouridze. Ona je filmska kritičarka i televizijska novinarka koja je godine iskustva sa svjetskih filmskih festivala odlučila pretočiti u promociju ruskih filmova. Nimalo lak posao jer se u svjetskim medijima vrlo često ruski filmovi stavljaju u kontekst političkih događaja u Rusiji, a autori se definiraju svojim odnosom prema Vladimiru Putinu i njegovoj vladi. Tako se, primjerice, ove godine u Cannesu pisalo o redatelju Kirilu Srebrenikovu kao osobi koja se nalazi u kućnom pritvoru zbog navodne pronevjere državnog novca koji zbog toga nije mogao doći na premijeru svog filma na tom festivalu. Sličan slučaj bio je i sa Zvjagincevim, čiji je film “Levijatan” kritizirao političku situaciju u Rusiji obilježenu korupcijom.

“Da bih vam bolje objasnila, Roskino je nešto kao francuski Unifrance, on je naš uzor u filmskoj promociji. Dapače, Unifrance je osnovan 1946. godine, a kao primjer su tada uzeli kompaniju Soviet Export Film, što je staro ime kompanije Roskino. Mi smo 2011. u sklopu rebrandinga promijenili ime iz Soviet Export Film u Roskino. Naš osnovni cilj promocija je ruskih filmova na međunarodnom tržištu, a u sklopu toga prisutni smo na devet filmskih marketa godišnje kao što su Cannes, Berlin, Venecija, Toronto, Los Angeles i Hong Kong. Osim filmova promoviramo i ruske producente pa smo tako ove godine u sklopu akcije Producers Network u Cannesu promovirali šest ruskih producenata i njihove nove projekte. Ujedno promoviramo i Moskovsku filmsku komisiju, tijelo koje se bavi organizacijom snimanja međunarodnih filmova u Moskvi. Cijene u Moskvi padaju pa smo konkurentni Pragu i Budimpešti i tako se nastojimo pozicionirati na filmskoj mapi”, objasnila nam je ulogu Roskina Katya Mtsitouridze.

REZULTATI RADA ROSKINA NAKON rebrandinga vidljivi su na brojnim filmskim festivalima, a Katya Mtsitouridze ne bježi od činjenice da se Kiril Srebrenikov nalazi u kućnom pritvoru, gdje je dovršio svoj posljednji film “Ljeto”. Ona je istaknula kako je važna kvaliteta filma i ništa više.

‘CIJENE U MOSKVI padaju pa smo konkurentni Pragu i Budimpešti u filmskim lokacijama i tako se nastojimo pozicionirati na filmskoj mapi’, govori Katya Mtsitouridze

“Kada pogledate film ‘Ljeto’, jasno vam je da on ne govori o političkoj situaciji u Rusiji i da nije uvršten u kompeticiju filmskog festivala u Cannesu zbog solidarnosti s redateljem. Radi se o briljantnom filmu, veselom i prepuno životne energije i, nakon što sam ga pogledala, sljedeća dva dana bila sam dobro raspoložena. Prije projekcije filma bila sam nervozna jer nisam željela da se ovaj film nađe u canneskoj konkurenciji zbog solidarnosti s redateljem. Duboko u sebi znala sam da to nije razlog jer Cannes bira filmove na temelju kvalitete.”

To što je velik broj izvjestitelja iz Cannesa govorio o filmu “Ljeto” u kontekstu redateljeva kućnog pritvora nju ne smeta. “To je njihov problem”, njezin je kratak odgovor. “Svatko ima svoje mišljenje i dobro je da ljudi imaju različite stavove. Demokracija znači da različiti ljudi imaju različita mišljenja, ali istina je uvijek samo jedna. U ovom slučaju istina je da je ‘Ljeto’ briljantan film. I to nema veze s groznom situacijom u kojoj se našao Srebrenikov, koji je talentiran redatelj”. Pritom je istaknula kako ni ona niti Roskino ne tretiraju drugačije filmove “Ljeto” i “Ajka”.

“U RUSIJI NEMA CENZURE. Što god netko rekao, one ne postoji. Ima je samo u nečijoj glavi. Ako se bojite nešto reći, onda je to vaš problem, a ne problem državnih vlasti. Otkako sam na ovoj poziciji, radila sam s mnogim ljudima iz predsjednikove administracije koji nadgledaju projekte iz kulture i koji nam doista nastoje pomoći. Oni nikada nisu radili razlike među filmskim autorima”, uvjeravala nas je Katya Mtsitouridze, na što smo joj spomenuli kontroverzni odnos ruske filmske industrije i ruskog ministra kulture Vladimira Medinskog koji pokušava progurati neke ideje. “Najvažnije nam je predstaviti ruski film na međunarodnom tržištu. Pritom nam nije važno koja je pozicija pojedinog redatelja, bitno je da je to ruski film. Tako želimo prikazati Rusiju u pozitivnom svjetlu. No slučaj Kirila Srebrenikova nema veze s kritikom današnje Rusije”, kazala je Katya Mtsitouridze. Odnos s ministrom kulture je takav da čelnici Roskina razgovaraju s njim, objašnjavajući mu da je promocija ruskih filmova diljem svijeta iznimno važna te da nije dobro kada on svojim izjavama gotovo upropaštava njihov rad:

“Mi s ministrom Medinskim stalno razgovaramo, ali on ponekad ne razumije važnost međunarodnog filmskog tržišta. On misli kako se filmovi trebaju koristiti kao propaganda, a ja mu govorim kako je velika razlika između promocije i propagande. To je kao da kažete ‘ovo je vino dobro, a ono loše’, a mi želimo reći ‘predstavit ćemo vam sva vina proizvedena u Rusiji, a vi odlučite koje je dobro, a koje je loše’. Mi govorimo o kvaliteti filma jer ako govorimo o temi filma, to zaziva cenzuru.”

Ruski ministar kulture postao je poznat u međunarodnim filmskim krugovima nakon što je početkom 2015. film “Levijatan” Andreja Zvjaginceva osvojio Zlatni globus za najbolji film na neengleskom jeziku i bio nominiran za Oscara. Medinski, kojeg mediji svrstavaju u konzervativnu struju u Kremlju, tada je rekao da je film prostački i da mu je žao što predstavlja Rusiju u utrci za Oscara. “Kada je ministar kulture to izjavio, bila je to dobra reklama za ‘Levijatana’. To je bila antireklama koja je više pomogla filmu od klasične reklame. Svaki put kada ministar kulture kritizira neki film, on je najgledaniji u ruskim kinima”, smijući se govori Katya Mtsitouridze.

KADA SMO JOJ REKLI DA JE TEMA FILMA “Levijatan” takva da se mogao snimiti i u Hrvatskoj, Katya Mtsitouridze odgovorila je da se mogao snimiti i u Americi, Njemačkoj i Francuskoj, odnosno bilo gdje jer se takve situacije događaju diljem svijeta. Ipak, nakon reakcija ruskog ministra kulture Zvjagincev je svoj sljedeći film “Bez ljubavi” snimio bez novčane podrške ruskog proračuna jer su on i njegov producent Aleksander Rodnjanski zaključili kako, u slučaju da se jave na natječaj, neće dobiti novac. Katya Mtsitouridze nije željela razgovarati o njihovoj odluci, ali je rekla da je prošle godine Roskino promoviralo film “Bez ljubavi” u Cannesu. Kazala je kako dobivanje državnog novca ne znači i da će država kontrolirati film.

Na najvećim filmskim festivalima film ponekad osvoji nagrade zbog političke situacije u nekoj državi. Poznato je da je film Michaela Moorea “Fahrenheit 9/11” osvojio Zlatnu palmu u Cannesu 2004., što je bila poruka tadašnjem američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu u vrijeme invazije na Irak. U kontekstu današnjih političkih događaja, moguće je da filmovi ruskih autora koji su oporba ruskim vlastima zbog toga osvoje nagradu na nekom festivalu. Katya Mtsitouridze smatra:

“Želim vjerovati da se to neće dogoditi i da politika nije umiješana u dodjelu filmskih nagrada. ‘Fahrenheit 9/11’ je snažan film koji se bavio važnom temom. Harvey Weinstein bio je producent filma, a moguće je da je lobirao za nagradu. Ali Gilles Jacob tada je bio predsjednik festivala u Cannesu i mislim da je on zadnja osoba koju bi Weinstein kontrolirao. Festival, ako želi, može iskazati solidarnost s redateljem kao što su Kiril Srebrenikov ili Jafar Panahi, ali kvaliteta filma je najvažnija.”

KADA GOVORIMO O PROPAGANDI I PROMOCIJI, nužno se kao tema nameće Gerard Depardieu, glumac koji je nakon sukoba s francuskim vlastima zbog neplaćanja poreza 2013. uzeo rusko državljanstvo.

“Ne, nismo koristili Depardieua u promotivne svrhe. Moj prvi filmski intervju koji sam radila u TV karijeri bio je s Depardieuom prije gotovo 20 godina. Bila sam toliko nervozna da sam dobila temperaturu. Što se tiče njegovih političkih stavova, on je sada ruski državljanin i mi smo time zadovoljni. Nismo se susreli otkako je postao ruski državljanin.”

‘AKO SE BOJITE NEŠTO REĆI, to je vaš problem, a ne državnih vlasti. Predsjednikova administracija nikada nije radila razliku među autorima’, tvrdi Katya Mtsitouridze

Depardieu je bio jedan od onih koji je prošle godine snažno kritizirao osramoćenog producenta i seksualnog nasilnika Weinsteina, čak se i na YouTubeu može naći snimka na kojoj Depardieu opisuje kako je svojedobno skoro izmlatio Weinsteina zbog njegovih bahatih istupa. Katya Mtsitouridze također je imala neugodno iskustvo s Weinsteinom, o čemu je u listopadu prošle godine progovorila za magazin Hollywood Reporter.

U tom intervjuu ona je ispričala da je prvi put susrela Weinsteina 2003. na festivalu u Berlinu, kada je intervjuirala Georgea Clooneyja za njegov film “Ispovijesti opasnog uma”, čiji je koproducent bio upravo Weinstein. On joj je tada prišao i uz komplimente kako su mu se dopala njezina pitanja, rekao da bi volio ručati s njom u njegovoj sobi. Usput je istaknuo kako voli rusku kulturu, posebno Čehova te da su mu pradjed i prabaka iz Rusije. Katya Mtsitouridze mu je, s dozom ironije, odgovorila da bi joj to bila čast, ali da se to ne bi dopalo njezinu dečku. No rekla mu je da ako bi pozvao i dečka, da bi ona na to pristala. Weinstein joj je tada napisao svoj broj telefona na komad papira i rekao joj da ga nazove. Kada su se nakon toga susretali, Weinstein ju je uvijek pitao “kada ćeš me nazvati?” i “daj da ti platim let do New Yorka”.

NAKON TOGA USLIJEDIO JE FILMSKI FESTIVAL u Veneciji 2004., gdje je Weinstein prisustvovao premijeri filma koji je producirao, “San za životom J. M. Barriea” s Johnnyjem Deppom i Kate Winslet u glavnim ulogama. Nakon premijere uslijedio je party, na kojem je Weinstein pozvao Katyu Mtsitouridze u svoju sobu jer je želio “razgovarati o suradnji s ruskim piscima”. Ona je i to odbila i rekla da se mogu susresti sutradan na terasi hotela Excelsior, što je mjesto koje je tijekom festivala prepuno filmaša i novinara. Kada je došla na sastanak, dočekala ga je Weinsteinova asistentica koja ju je obavijestila kako se on ne osjeća dobro i da ju je pozvao u sobu. S obzirom na to da je asistentica tvrdila kako će i ona prisustvovati razgovoru, Katya Mtsitouridze je pristala. No na vratima sobe asistentica je nestala, a tamo ju je čekao Weinstein odjeven samo u bademantil. Rekao joj je: “Čekao sam maserku, ali ona kasni. Zabavit ćemo se bez nje. Opusti se.” Kazala je da se uplašila i razmišljala o tome da počne vrištati, a on joj je govorio “Dopast će ti se. Ja sam guru u tim stvarima. Nikada nisi susrela čovjeka poput mene”. U tom trenutku u sobu je, bez kucanja, ušao konobar noseći bocu šampanjca, što je ona iskoristila i istrčala. Deset godina kasnije, njih dvoje ponovo su se susreli na festivalu u Cannesu. Weinstein je glumio kao da se nikada nisu sreli, poljubio joj je ruku i šapnuo “Nemoj ni pomisliti da nekome nešto kažeš. Zaboravi sve. Budi pametna djevojka”.

NOVINAR HOLLYWOOD REPORTERA zainteresirao se prošle godine za njezin slučaj, a Katja Mcitouridze rekla nam je kako joj je trebalo tjedan dana da odgovori na njegova pitanja. “Na ta pitanja nisam odgovarala kao Katya Mcitouridze, nego kao dio svjetske filmske zajednice u borbi protiv tog monstruma. Prekrasne glumice kao što su Ashley Judd, Salma Hayek i Uma Thurman bile su dovoljno hrabre da mu se suprotstave. Tada sam i ja odlučila da neću ostati po strani. Nick Holdsworth, novinar s kojim sam razgovarala, veliki je profesionalac i moj prijatelj. On mi je rekao kako ću autorizirati intervju i razgovarati s njihovim odvjetnikom o svakom detalju. Naravno da želim zaboraviti cijeli slučaj, ali to je važno i meni i sljedećim generacijama”.

ZANIMLJIVO JE TO DA JE NJEZINA PRIČA u Hollywood Reporteru izazvala kontroverzne reakcije u Rusiji. “Puno ljudi za koje sam mislila da će me podržati pitali su me – a što si ti radila u njegovoj sobi? Ono što ljudi ne znaju to je da tijekom festivala sobe postanu uredi filmskih kompanija. I nije čudno da kompanije u takvim uredima organiziraju ručak. Vrata su tada otvorena. Primjerice, Roskino je u hotelu Excelsior imalo ured. Dakle, nisam znala da ću ući u pravu sobu i da će se vrata za mnom zatvoriti. Očekivala sam da će me konzervativni političari u Rusiji kritizirati, ali su me podržali i u porukama na Facebooku i e-mailom, a ponekad bi me čak nazvali i rekli – Katya, vrlo si hrabra i podržavamo te. Ali zašto nam nisi rekla za njega, mi bismo ga izmlatili”, rekla je Katya Mtsitouridze kojoj se dopao takav nastup jer “muškarci moraju biti snažniji od žena, ali samo kako bi ih zaštitili, nikako da bi iskoristili snagu za nasilno ponašanje”.

Komentiraj