KAOS U ENERGETICI: Janaf sa Švicarcima muti protiv Ine

Objavljeno u Nacionalu br. 843, 2012-01-10

Janaf je u suradnji s misterioznim off-shore tvrtkama pokušao Ini preoteti koncesije za istraživanje nafte i plina, a u sve to umiješani su i Rusi

Je li Janaf, hrvatska državna kompanija za transport i skladištenje nafte i naftnih derivata, u suradnji s dvjema netransparentnim švicarskim off-shore tvrtkama, Ini pokušao preoteti koncesije za istraživanje nafte i plina u većem dijelu kontinentalne Hrvatske? Taj zaključak nameće se nakon što je uvidom u sudski registar otkriveno kako je upravo Janaf jedan od osnivača tvrtke Zarubezhneft Adria. Ta tvrtka jedna je od četiri koje su otkupile natječajnu dokumentaciju za natječaj za dodjelu istraživačkih koncesija koji je na odlasku raspisala vlada Jadranke Kosor. Radi se o koncesijama koje su sredinom prošle godine bile oduzete Ini, a obuhvaćaju gotovo 70 posto površine kopnenog dijela Hrvatske.

Kako je natječaj bio loše formuliran, a oko oduzimanja se još uvijek između Ine i države vodi upravni spor, nova vlada prošlog je tjedna donijela odluku da se natječaj poništi. Ipak, da nije poništen, sudeći prema informacijama u domaćim medijima, glavni konkurent Ini bila bi tvrtka Zarubezhneft Adria. Interes te tvrtke za istraživanje nafte u Hrvatskoj u stručnim krugovima smatrao se očekivanim jer se radi o podružnici velike ruske državne kompanije Zarubezhneft, koja posjeduje rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, a već dugo pokušava ući na hrvatsko tržište. Ipak, Zarubezhneft službeno nema veze s tom Zarubezhneft Adriom, barem koliko se može vidjeti iz službenih podataka.

Jedan od triju suvlasnika tvrtke, doduše, jest kompanija Zarubezhneft Holding & Services registrirana u švicarskoj poreznoj oazi Zugu, no ta tvrtka osim imena ne mora imati nikakve veze s istoimenom ruskom kompanijom. Drugi Janafov partner još je i misteriozniji – tvrtka White Falcon Holdings osnovana 2010. u Zugu uz početni kapital od 100 tisuća švicarskih franaka. Vlasnici, odnosno dioničari su nepoznati, no prema švicarskim internetskim podacima kao jedna od osoba ovlaštenih za zastupanje navodi se hrvatski državljanin Bruno Mlinar, jedna od ovlaštenih osoba i u Zarubezhneft Adriji. Koliko je poznato, White Falcon Holding nema nikakvih referenci ili prijašnjih poslova u istraživanju ugljikovodika, pa je nejasno zašto bi velike tvrtke poput Janafa i Zarubezhnefta uopće ulazile u posao s nepoznatom tvrtkom. Nejasan je i motiv Janafa da se upušta u poslove istraživanja nafte i plina. Ta kompanija je proteklih godina postizala dobre poslovne rezultate i najavljivala širenje poslovanja.

Nacional je prije nekoliko mjeseci pisao o planovima Janafa da izgradi južnoeuropski produktovod – sustav cjevovoda koji bi omogućio transport gotovih naftnih derivata iz rafinerija u panonskom bazenu na obalu Jadranskog mora. Ti planovi trebali su Janafu donijeti znatne prihode, ali su se mogli pokazati i štetnim za interese Ine, nacionalne naftne kompanije u kojoj država još uvijek ima značajan vlasnički udjel. Posebno spornima pokazali su se aranžmani Janafa s ruskim Zarubežnjeftom, čija bi rafinerija u Bosanskom Brodu najviše dobila gradnjom spomenutog produktovoda, a kojem je, prema Nacionalovu tumačenju, menadžment Janafa znatno pogodovao.

Uloga Janafa u tvrtki Zarubezhneft Adria može se smatrati novim, radikalnijim nastavkom iste priče: ako je projekt produktovoda u poslovnom smislu za Janaf bio i donekle logičan, jer je značio razvoj njihove temeljne djelatnosti, nemoguće je naći poslovno opravdanje za ulazak u aranžman s nepoznatim off-shore kompanijama, i to kao konkurencija Ini, u segmentu koji uopće nije Janafova djelatnost. Teško se oteti dojmu kako se radi o nelojalnoj konkurenciji, to više što savjetnica Uprave Janafa Gordana Sekulić već gotovo godinu i pol sjedi u Nadzornom odboru Ine i ima pristup povjerljivim podacima, među ostalim i o istraživačkim koncesijama koje su Ini oduzete.

Bez dokaza ne može se tvrditi da je Gordana Sekulić neovlašteno raspolagala podacima, no indikativno je da je tvrtka Zarubezhneft Adria osnovana tek tri dana nakon što su Ini oduzete sporne koncesije. Kako se može doznati, radilo se o poslovnoj inicijativi menadžementa kompanije, koja ni javnosti ni vlasniku – državi – nije bila poznata.Doduše, o namjerama je bio obaviješten Nadzorni odbor, koji se od cijele priče ogradio uz zaključak kako spomenuta odluka spada u odgovornost Uprave. Koliki je vlasnički udjel Janafa u Zarubezhneft Adriji, službeno je nepoznato, iako se neslužbeno može doznati da iznosi 10 posto. Ako je taj podatak točan, smisao cijelog aranžmana, barem što se tiče Janafa, još je nejasniji, a neosporno će rezultirati novim zahlađenjem ionako napetih odnosa između Janafa i Ine. U Ini cijeli slučaj službeno ne žele komentirati, no neslužbeno se može doznati kako cijeli slučaj vide kao osobnu inicijativu šefa Janafa Ante Markova, koji je navodno prije godinu dana nadležnima u Ini tvrtku White Falcon Holding preporučio kao zainteresiranog za kupnju nekih Ininih proizvodnih polja. Istinitost tih navoda također je teško potvrditi, kao i učestale glasine u diplomatskim krugovima kako bi Markov uskoro, uoči odlaska iz Janafa, mogao biti odlikovan službenim ordenom Ruske Federacije. Bilo to točno ili ne, menadžment državne kompanije donio je odluku da bude partner netransparentnim stranim off-shore kompanijama u konkurenciji drugoj državnoj kompaniji, a to je itekakav pokazatelj posvemašnjeg kaosa u domaćem energetskom sektoru. U znatnoj mjeri to je stanje posljedica političkih koalicijskih dogovora kojim se upravljanje strateški važnim energetskim kompanijama dijelilo po stranačkom ključu.

Takav sustav upravljanja, bez generalne strategije i koordinacije, doveo je do toga da te kompanije – iako od istog vlasnika – umjesto zajednički djeluju kao konkurencija jedna drugoj, često na temelju privatnih interesa njihovih politički postavljenih čelnika. Jedan od glavnih ciljeva nove vlade trebao bi biti da prekine takvu praksu. Domaći energetski sektor, barem onaj dio koji je u vlasništvu države, mora djelovati koordinirano i planirano, a šefovi poduzeća moraju biti samo izvršitelji ciljeva koji su kumulativno i precizno određeni od državnih strateških planera. To je ključan preduvjet povećanja stupnja energetske suverenosti Hrvatske, a ukidanje dosadašnjeg sustava čija su sastavni dio i Janafove tajne poslovne avanture s misterioznim švicarskim tvrtkama prvi je korak u tom smjeru.

Komentiraj

Source:Marko Biočina