Kanadska slikarica je tijekom pandemije koronvirusa i lockdowna inspiraciju za svoja djela pronašla u video pozivima.

Surađujući s lokalnom galerijom u svom malom ateljeu se odlučila na zanimljiv poduhvat. Tražeći inspiraciju, osjećaj i povezanost došla je do nesvakidašnje ideje. Prijatelje s kojima je razgovarala putem grupnih video poziva je portretirala na platnu.

Za medije je otkrila kako to njeni prijatelji nisu znali. Tijekom razgovora umjetnica je potajno ovjekovječila svoje sugovornike i prikazala njihove osjećaje. Imala je dosta vremena, jer je usput vodila i mali tečaj slikanja za svoje prijatelje. Njeni prijatelji su isprva bili iznenađeni i zapitkivali su kako je to uspjela, no kasnije su svi s odobravanjem pohvalili njen angažman. Rezultat njenog rada je svima bio čudesan te su s radošću komentirali nastalo umjetničko djelo. Za nju je to bio neki oblik “vizualnog dnevnika”.