Kako su volonteri spasili Zagrepčane od potresa, a Grad od sramote

Kad je Zagreb osim korone pogodio i potres volonteri su odmah prionuli na posao – saniranje krovišta i rušenje opasnih dimnjaka, ili pak prijevoz od pučke kuhinje do domova starijih – njihova jedinog obroka – sve to rade volonteri koji upozoravaju na bespotrebnu birokraciju i sporost

U trenucima opasnosti ili izravne ugroze na njih se uvijek možemo osloniti. Skromni su i samozatajni te nikad ništa ne pitaju, nego se bez razmišljanja uključe u sve aktivnosti u kojima se pomaže ljudima u nevolji. U situaciji kad su glavni grad Hrvatske uz sve probleme povezane s pandemijom koronavirusa, kad su, primjerice, stariji ljudi prisiljeni biti kući i trebaju njihovu pomoć, nedavno pogodili i snažni potresi, volonteri na terenu odrađuju golem posao. Ne samo da pomažu u svakodnevnim, naoko malim, ali strašno važnim poslovima kao što su odlazak u trgovinu ili po lijekove ili prijevoz obroka iz pučke kuhinje korisnicima koji su odsječeni od svijeta nakon što je zbog mjera sigurnosti ukinut javni prijevoz, nego se i još jedna skupina volontera okupila ne bi li pomogla građanima centra grada. Oni su izravno pogođeni potresima od 22. ožujka od kojih će se Zagreb još dugo oporavljati, a njima je pomoć potrebna sada. Sanacija krovišta zbog padajućih crjepova ili uklanjanje teških i visokih ciglenih dimnjaka koji prijete da će se urušiti na stare zgrade ili kuće već jako uništene potresom prioritet je za stotinjak volontera koji su već dosad odradili čak 270 takvih akcija.

Zdravko Malezija, osobni trener; Igor Kranjec, event menadžer; i Ivona Baniček, magistra geologije, trojac je koji je odmah nakon potresa odlučio pomoći sugrađanima. Organizirali su se i uz pomoć prijatelja okupili u Facebook grupi Alpinisti, speleolozi i visinci pomažu Zagrebu. Zdravko Malezija pojasnio je kako je došlo do ideje oko grupe pomoći:

“Odmah nakon potresa nekoliko naših kolega, profesionalnih visinskih radnika, izašli su u grad s namjerom da pomognu. Nakon što su shvatili goleme razmjere oštećenja, shvatili su da mogu pomoći, ali da će im trebati još ljudi. Nakon toga okupio se veliki broj nas povezanih ljubavlju prema visinama i odlučili smo pomoći. Kako se radi o specifičnim vještinama potrebnima za rad na visini, činilo nam se logično da se baš visinci, alpinisti i speleolozi uključe u rad. Iako smo znali o kakvim se kvalitetnim ljudima radi u našim penjačkim krugovima, odaziv ljudi je bio iznad svih očekivanja. Cilj je bio jedan – pomoći građanima Zagreba da se što prije uklone opasni ostaci urušenih dimnjaka i crjepova s krovova, koji ugrožavaju prolaznike na ulici te same stanare u oštećenim zgradama. Iako većina nije građevinske struke, primili smo se posla u uklanjanju urušenih dijelova krovova, pazeći pritom da se ne bavimo stvarima za koje nismo stručni. Gdje god smo samostalno mogli ukloniti opasne dijelove, to smo i učinili, a ako bismo procijenili da neka situacija zahtijeva intervenciju stručnjaka, to bismo prepustili tvrtkama koje se time bave. Nismo građevinari pa se tako nismo ni bavili građevinskim dijelom. Uklonili bismo opasne dijelove, vratili crjepove ako su bili čitavi te zaštitili postojeće rupe najlonom. I tu je naš dio posla bio gotov.”

‘Pokazalo se da sustav, s resursima koje ima i načinom kako njima raspolaže, ne može adekvatno i pravovremeno reagirati na nepogode’, kaže jedan od volontera

Malezija je objasnio i kako izgleda jedna takva akcija te s kim se sve moraju koordinirati da bi uspješno i sigurno mogli pomoći svojim sugrađanima. Kaže da su od vatrogasaca, s kojima cijelo vrijeme imaju izuzetnu suradnju, dobili lokacije na kojima je potrebna intervencija, koje su im građani prijavili, te ih oni zatim ubacuju u tablicu lokacija za sljedeći dan. Organizacijski tim analizira lokacije te radi hodograme za sljedeći dan. Svako jutro se na koordinaciji timova podijele zadaci i lokacije, ali i oprema potrebna za rad: “Svi timovi su opremljeni svom potrebnom zaštitnom opremom za rad na visini, a zbog pandemije koronavirusa svi su volonteri dobili zaštitne maske i rukavice. Naglašavala se potreba za održavanjem sigurnosnog razmaka i redovitom dezinfekcijom ruku. Organizacijski tim bi kontaktirao predstavnike stanara, najavio dolazak timova te kontakte proslijedio voditeljima timova. Pri dolasku na lokaciju, izvršila bi se prospekcija stanja krovišta i okoline te pristupilo sanaciji. S obzirom na to da se radi o mnogo ljudi čija je koordinacija izrazito zahtjevna, napravljena je WhatsApp grupa preko koje se u realnom vremenu dijele informacije, slike sanacija i kontakti kako bi svi bili upućeni i pravovremeno informirani. Razmjena mišljenja, iskustava i savjeta prilikom čišćenja krovova također je od velike važnosti. Postupno je sve manje direktnih ugroza za građane, a time polako prestaje i potreba za našim angažmanom jer je naša ideja bila volonterski pomoći građanima i što prije ukloniti opasnosti za njih.Ljudi su se aktivirali, angažirane su i privatne sanacije, tako da smo ispunili naum.”

Ivona Baniček opisala je reakcije ljudi kojima su pomogli i objasnila kako se oni osjećaju kad pomažu. Reakcije ljudi su, kaže, izuzetno pozitivne jer drugačije ne mogu ni biti kada nekome sklonite direktnu opasnost nad glavom: “Nitko od nas nije dvojio ni sekunde treba li se priključiti akciji jer je pomoć bila potrebna odmah i sada, a građani grada Zagreba to znaju prepoznati i cijeniti. Koliko nas cijene pokazuju i komentari građana u našoj Facebook grupi te njihove reakcije na terenu gdje smo doživjeli raznolike situacije – od čašćenja gablecima pa do toga da nam poznati glazbenici sviraju iz dvorišta kuća na kojima smo radili. A kako se mi osjećamo? Svi volonteri su ovim akcijama pristupili otvorenog srca te svako hvala koje nam građani upute samo povećava našu želju da pomognemo i doprinesemo čišćenju i sanaciji grada. Na svu sreću nismo imali neugodnih iskustava i situacija. Teško je kada uz svu volju i želju vidimo da neku situaciju ne možemo odraditi te moramo stanarima reći da će morati angažirati neku od firmi koje se time bave i koje imaju potrebnu mehanizaciju. Ponekad su problemi izvan naših mogućnosti i to moramo prihvatiti. Sigurnost volontera i stanara je na prvom mjestu!”

Igor Kranjec kaže da osim s vatrogascima lijepo surađuju i s nekoliko kolega koji se profesionalno bave visinskim radovima te koji im ponekad ustupaju svoju mehanizaciju i olakšavaju rad na terenu:

“U akcijama koristimo vlastitu opremu, koja nije jeftina, ali nam nije žao. Dobili smo izuzetnu potporu građana te nekoliko firmi koje su nam donirale potrošnu opremu i materijale potrebne za rad pa im se i ovim putem zahvaljujemo. Od početka naše akcije jasno smo komunicirali da se radi o volonterskom radu te da ne želimo novac za to što radimo i toga se držimo. Mi smo reagirali na situacije u kojima je postojala direktna ugroza za sigurnost naših sugrađana te one nisu mogle čekati. Svaka akcija koja je zahtijevala da se osigura mjesto rada, kao što je zatvaranje dijela ulice ili cijele ulice, ili pak premještanje parkiranih automobila, bila je komunicirana s vatrogascima i komunalnim redarstvom te su oni vrlo brzo reagirali i bili od velike pomoći.”

Unatoč svemu pozitivnom što se uvijek može čuti i doživjeti zbog ljudi koji se nesebično uključe u ovakve i razne druge akcije pomoći, mora se govoriti i o problemima. Jedan se posebno iskristalizirao tijekom ove volonterske akcije – da Grad Zagreb nije spreman suočiti se s ovako ozbiljnim izazovima. Zdravko Malezija o tome kaže:

“Činjenica je da nas je zadesila strašna nepogoda koja je pokazala da sustav, s resursima koje ima i načinom kako njima raspolaže, ne može adekvatno i pravovremeno reagirati. Pokazalo se da su manje interventne skupine, iskusne u radu na visini, bile presudne u žurnom rješavanju nastalih problema te je možda sada vrijeme da odgovorni razmisle o tome da barem dio ekipa koje su pokazale znanje i spremnost da pomognu na neki način angažira i uključi u sve planove za budućnost te da se nađe pravni okvir suradnje nas alpinista i dežurnih službi, koji se pokazao kao najveći problem do sada. Naša je poruka svima da je u ovakvim volonterskim akcijama svaki par ruku potreban i jednako vrijedan te da se uvijek, ako su u mogućnosti, uključe u volonterski rad u svojoj zajednici jer su mnogi u ovoj situaciji nakon potresa vidjeli koliko malo treba da dođu iz pozicije onih koji pomoć pružaju u poziciju onih kojima je pomoć potrebna.”

Još jedna skupina volontera koja se u rad uključila nakon pandemije koronavirusa koja je ljude prikovala u domove – jest Jedni za druge. I ova se skupina organizirala putem grupe na Facebooku. Marina Pejnović, inače kazališna redateljica, jedna je od aktivnijih članica, a radi u pozivnom centru te koordinira prijevoze namirnica i obroka za ugrožene građane, posebno one starije životne dobi.

Marina Pejnović kaže: “Građansku inicijativu Jedni za druge pokrenuli su moji kolege Espi Tomičić i Lucia Luque Akrap. Inicijativu podupiru različite udruge građana, kao što su Udruga Balkon, Udruga studenata Akademije dramske umjetnosti F420, Volonterski centar Zagreb i drugi. Ideja je bila pomoći starijim pripadnicima našeg društva te osobama koje su u samoizolaciji s nabavkom i dostavom potrepština preko Facebook grupe ili pozivom na 0800 900 890. Nakon potresa povećao se opseg i količina posla stoga su tražili nove volontere te sam im se u tom trenutku pridružila u call-centru. Trenutačno je desetak volontera u call-centru, nekoliko na Facebooku i dvjestotinjak volontera na raspolaganju za raznorazne poslove – odlazak u ljekarnu, u kupnju špeceraja, šetanje psa – a to je samo Zagreb u pitanju. Brojke iz ostalih gradova ne znam, ali znam da su aktivni. Ovim putem svima im zahvaljujem.”

Marina Pejnović prisjetila se dana kad je počela raditi. Kaže da je postojao velik problem s dislociranim korisnicima pučke kuhinje koji su mahom treće životne dobi. Ukinuće javnog prijevoza duboko ih je pogodilo, a novootvorene pučke kuhinje nisu im u blizini:

“Većina njih i javnim prijevozom jedva dođe do usluge, a bez javnog prijevoza potpuno su odsječeni. Sjetila sam se jedne osobe koja bi mogla pomoći te smo krenuli s organizacijom dostave koja funkcionira i danas. Akcija dostave će trajati do ponovnog povratka javnog prijevoza. Krenuli smo sa šest korisnika, a sada ih imamo 83. Imamo dva tima: jedan u kombiju Male scene – hvala im na posudbi – i jedan u električnom automobilu Spin Cityja, zahvaljujući donaciji Solidarne. Dnevno odrade i po 200 kilometara gradom od 10 do 16 sati te su pravi heroji ove akcije. Moj posao je koordinacija njih s korisnicima, komunikacija s novim korisnicima, traženje donacija u vidu benzina – velika zahvala ide Croduxu i Ini – komunikacija s glavnom kuhinjom u Kosnici, centrima za socijalnu skrb te Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom radi upotpunjavanja popisa korisnika.”

Ova redateljica ima status samostalnog umjetnika i navikla je, pojašnjava, raditi sedam dana u tjednu, ići iz projekta u projekt, pa joj je ova nagla stanka teško pala. Kaže da joj je ovaj volonterski posao bitniji od ijednog koji je do sada obavljala te se na kraju dana osjeća korisnom, a ne preležanom. Ista je situacija s njezinim kolegama Dorom Ruždjak Podolski, Natašom Rajković, Hrvojem Korbarom, Madom Peršić i drugima: “Kulturnjaci su inače jedna brzo samoorganizirajuća skupina i ustvari smatram ih idealnima za ovu situaciju. U prvoj fazi upravo se najviše njih i odazvalo! Inače je za naš posao potrebna kreativna snalažljivost, koja u ovoj situaciji pomaže. Mi ne odustajemo dok ne nađemo rješenje. Ovo je neka vrsta kriznog menadžmenta, a vječiti komentar je da je kazalište 2000 godina u krizi. Normalno je pomoći, a suludo bi bilo ne pomoći sada kada svi imamo vremena. Reakcije ljudi kojima pomažemo su općeljudske – kažu na razne načine hvala. Najteže mi pada kada kolege zateknu nasilje u obitelji na terenu pa moramo zvati policiju i hitnu, ima i toga.”

Marina Pejnović rekla je i gdje su trenutačno najveći problemi . Očajno im je potrebna ambalaža za dostavu hrane. Higijenski uvjeti u ovoj situaciji pandemije nalažu da ne uzimaju posude od korisnika koje se onda pune, nego svaki dan troše jednokratnu ambalažu – stiropor za krutu hranu, posude s poklopcem za jušnu hranu i slično.

I Marina Pejnović, kao i grupa alpinista koji volonterskim akcijama trenutačno doslovce spašavaju živote Zagrepčana, veliki problem vidi u sporosti sustava gradske vlasti. Kako kaže, najveći problem je što nema kriznog propisa koji ukida sporost određenih procedura jer bi ovo trebalo biti vrijeme brzog djelovanja, a ne birokracije.

Zaključila je porukom svima: “Krenite od svojih starijih susjeda i svih koji vam padaju na pamet da su sami te nemaju ničiju pomoć, te ih nazovite. Ako i ne trebaju vašu pomoć, porazgovarajte s njima. Izrazito nam je važno da nitko putem naše inicijative ovu prigodu ne iskoristi za moguće prevare starijih građana tako da svaki naš volonter potpisuje volonterski ugovor i izjavu o nekažnjavanju.”

‘Najveći je problem taj što nema kriznog propisa koji ukida sporost procedura, jer bi ovo trebalo biti vrijeme brzog djelovanja, a ne birokracije’, kaže Marina Pejnović

A kako zapravo izgleda volonterski život, posebno ovaj tijekom kriza, pojasnila je za Nacional Jelena Kamenko Mayer, koordinatorica Hrvatskog centra za razvoj volonterstva. Kad je riječ o kriznom volontiranju Hrvatska se, objasnila je, službeno i tradicionalno oslanja na resurse Crvenog križa, koji na siguran način može osigurati podršku ranjivim skupinama kroz uključivanje volontera. Primjerice, grupama i inicijativama koje pomažu u nabavci hrane, lijekova i potrepština volonterski centri su ponudili pomoć i pomažu im na različite načine, posebno u regrutaciji volontera i savjetodavno u organizaciji i koordinaciji. U Zagrebu volonterski centar pomaže i u nabavci materijala – maski, rukavica, hrane – te u štampanju materijala: “Hrvatska također bilježi brojne primjere neformalnih građanskih inicijativa koje svoje vrijeme, znanje i vještine ulažu u reagiranje na izazove i probleme izazvane pandemijom covida-19. Hrvatski centar za razvoj volonterstva i volonterski centri, s obzirom na resurse i znanje kojima raspolažu, u kontaktu su sa svima koji su uključeni, formalnim organizacijama i neformalnim grupama, te pokušavaju pružiti ciljanu podršku prema potrebama i prilikama u zajednicama u kojima djeluju. U nekim slučajevima radi se o organiziranju volontera, o sudjelovanju u sustavu civilne zaštite, podršci drugim organizacijama ili inicijativama u prikupljanju volontera, savjetovanju o sigurnim načinima uključivanja volontera i osnovnim načelima kriznog volontiranja. Podržavamo reakciju volontera u zajednici koja je mobilizirajuća i pružamo organizacijama i građanima koji žele volontirati praktične savjete i smjernice, imajući u vidu da nam je, kao zajednici, glavna zadaća minimiziranje širenja koronavirusa i briga o ranjivim članovima naše zajednice.”

U ovom trenutku ovaj centar nema podatke o broju uključenih volontera, ali u budućnosti planira prikupiti podatke kako bi imao uvid o broj, strukturu i vrste aktivnosti u koje su volonteri uključeni.

Jelena Kamenko Mayer pojasnila je što je uopće volonterstvo. U svojoj najširoj definiciji volonterski rad je neplaćen, neprofitan i slobodno izabran rad:

“Prema hrvatskom Zakonu o volonterstvu, volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje. UN-ov izvještaj o stanju volonterstva u svijetu iz 2018. donosi nove dokaze o ulozi volonterstva u jačanju zajednice. U izvještaju je objašnjeno na koji način zajednice vrednuju volonterstvo, koje im omogućuje stvaranje kolektivnih strategija za rješavanje raznovrsnih gospodarskih, društvenih i ekonomskih izazova. Zajednice diljem svijeta se neprestano mijenjaju, često kao odgovor na učestale tenzije u društvu. Volonterstvo je posebno značajno za ranjive i marginalizirane skupine.”

Iako volontiranje već na spomen riječi izaziva pozitivne reakcije, Jelena Kamenko Mayer zaključuje da u Hrvatskoj postoje problemi, posebno kad je riječ o ovakvom volontiranju, za vrijeme kriza:

“Sustav kriznog volontiranja u Hrvatskoj nije uspostavljen na način koji bi okupio sve ključne dionike, uključujući i volonterske centre, i omogućio veći prihvat i angažman volontera na način koji bi bio s najmanje rizika po volontere i korisnike za vrijeme volontiranja. Moderni sustav civilne zaštite trebao bi počivati na boljoj mogućnosti facilitiranja i uključivanja građana u vrlo različite uloge i poslove. U tom procesu potrebno je osigurati vrlo specifična znanja i iskustvo upravljanja volonterskim programima koje naši stručnjaci posjeduju. Nadamo se da ćemo sudjelovati u uspostavljanju takvog sustava.”

Komentiraj