Supružnici Šibl: Kako su se upoznali general i balerina

Političar i pisac, prvi glavni direktor Radio-televizije Zagreb, te sudionik NOB-a general Ivan Šibl rođen je 28. listopada 1917. u Virovitici. O vremenu kada se upoznao sa suprugom Nevom Šibl pričala je ona sama:

“Ja sam došla u Zagreb iz Splita kao srednjoškolka koja je plesala balet u HNK. Stanovala sam prvo kod sestre i njezina muža u Remetama, ali mi je to bilo prenaporno za dolazak u centar grada pa sam se preselila kolegici Sonji Kastl koja je stanovala, a i danas stanuje u Đorđićevoj. Dane sam provodila u HNK na vježbama, a noću sam učila i polagala ispite u gimnaziji u Klaićevoj. Zapravo mi je ta mladost bila grozna. I onda sam se u HNK upoznala s Veljkom Bulajićem. Kako još nije postojala Akademija, on je u kazalištu učio redateljski posao od Branka Gavelle i drugih redatelja. Sprijateljili smo se, a kako je on bio zadužen za kulturni program u Domu armije u Zvonimirovoj, pozvao je mene, Sonju i još nekoliko nas mlađih balerina da dođemo na doček nove 1950. Slavili smo sa solistima iz HNK, pa je tu bila i Ana Roje sa suprugom Harmošem. Uglavnom, premišljala sam se te večeri kamo da idem – kod Ede Murtića, u Novinarski dom ili Dom armije, i u zadnji čas odlučih u Dom armije. Već na ulasku sam se mimoišla sa Šiblom, pozdravio me skidajući šešir, a kasnije smo se našli u istom društvu za Aninim stolom. Zabavljao je cijelo društvo, bio je silno duhovit, što me je privuklo.

Idući put trebali smo se vidjeti nakon koncerta u Glazbenom zavodu. Dogovor je bio kraj spomenika Petru Preradoviću. Došla sam sa Sonjom na dogovoreno mjesto, no na Cvjetnom – nigdje spomenika! Dolazi nam ususret intendant HNK Marijan Matković pa pitamo i njega. “Djevojke, vi mene zafrkavate. Pa tu…”, okrenuo se i vidio da stvarno nema spomenika. Sonja i ja smo krenule kući, a na vratima su nas dočekali njezini zaprepašteni roditelji: “Zašto vas traži general Šibl?”. Nešto smo slagale, no telefon je opet zazvonio u 23 sata. I opet Šibl. Izbezumljen: “Odmah sjedaj na taksi i dolazi!”, rekao mi je. Kad sam došla, objasnio mi je da je spomenik privremeno premješten ispred tadašnje Jugoslavenske, a danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rekao mi je da on više nema živaca da se ovako tražimo po gradu i da se moramo hitno vjenčati. Bio je od mene stariji 13 godina – ja sam imala 18 i pol, on 31. I tako je bilo. Vjenčali smo se baš na dan kad sam trebala nastupati u premijeri ‘Trnoružice’.”

Komentiraj