Nacional je od više izvora s neposrednim saznanjima o zbivanjima u vrhu HDZ-a doznao kako će Ivan Anušić, potpredsjednik HDZ-a i novoizabrani župan Osječko-baranjske županije, nastaviti proizvoditi politički pritisak na predsjednika stranke i premijera Andreja Plenkovića, i to s ciljem dodatnog preispitivanja načina na koji on upravlja HDZ-om. Nakon što je Nacional u prošlom broju najavio kako će Anušić nezadovoljan stanjem u stranci napadati Plenkovićev „politbiro“, on je netom prije drugog kruga izbora javno dao nekoliko pomirljivih izjava prema stranačkom vrhu.

Izvori bliski vrhu HDZ-a otkrili su Nacionalu kako su ti Anušićevi pritisci već proizveli neke pozitivne učinke. Plenković se odnedavno počeo redovno sastajati sa svojim najbližim suradnicima iz vrha stranke i s njima usuglašavati brojne poteze iz zone dnevne politike. Ali sve je tek privremeno smirilo napetosti u stranci. Neposredno nakon drugog kruga lokalnih izbora Nacional je doznao zašto u HDZ-u sve više prevladava mišljenje da je predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković u političkom smislu na netom održanim lokalnim izborima s razine političkog kapitalca s naglašenim europskim ambicijama degradiran u provincijskog šampiona čiji su kadrovski promašaji HDZ isključili iz doticaja sa 60 milijardi kuna iz gradskih proračuna u Zagrebu i Splitu kroz sljedeće četiri godine.

Taj najbanalnije postavljeni saldo i proračunska sredstva s kojima HDZ više neće imati nikakvog doticaja za Plenkovića znače početak krajnje neizvjesnog političkog razdoblja, koje mu najavljuje znatne turbulencije u održavanju ionako tanašne saborske većine. A svaka neizvjesnost na toj razini prijeti izvanrednim parlamentarnim izborima.

Iznimno je teško predvidjeti kako će se nakon debakla Bandićeve stranke u Saboru nakon lokalnih izbora ponašati predstavnici nacionalnih manjina, koje je Bandić ranije eksplicitno nazivao svojim žetončićima, te koje je nastavio potpomagati i nakon svog debakla na prošlim parlamentarnim izborima. Sada oni ni na kakve ustupke koji bi proizlazili iz pozicije obnašatelja lokalnih vlasti u Zagrebu više ne mogu računati. Slična je neizvjesnost i u pogledu toga kako će se ponašati Radimir Čačić nakon što je neposredno nakon poraza na izborima za varaždinskog župana izjavio da je dio glasača izgubio jer je podržao HDZ na nacionalnoj razini. Sve su to potencijalne krizne situacije koje mogu uzdrmati stabilnost Vlade.

Prema tvrdnjama tri neovisna izvora s neposrednim saznanjima o zbivanjima u vrhu HDZ-a, dramatično raste nervoza zbog činjenice da se HDZ u Zagrebu praktički sveo na stranku u gostima, koja ostaje bez poligona za političko parazitiranje na nestajućoj poraženoj političkoj platformi pokojnog bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Koja, usput, i dalje Plenkoviću održava većinu u Saboru. Iako su godinama o tomu lakonski šutjeli, HDZ je na gradskoj razini sudjelovao u upravama gradskih tvrtki, imao svoje članove u upravi moćnog Zagrebačkog holdinga, kao i na čelu gradskih bolnica. Tako postavljen politički konformizam HDZ-a u Zagrebu nakon iznenadne Bandićeve smrti otkrio je i loše Plenkovićeve političke reflekse. Prvo je grubo pogriješio s izborom gradonačelničkog kandidata u Zagrebu, a potom sličnu pogrešku ponovio i u Splitu, ali u nešto izmijenjenim okolnostima jer je ondje samostalnu kadrovsku politiku dopustio potrošenom Anti Sanaderu.

Sve to trasiralo je Plenkoviću put prema ozbiljnim izazovima na nacionalnoj političkoj razini koji bi, dođe li i na toj razini do preslagivanja, HDZ od jedine velike stranke, kako si njeni čelnici sami tepaju, mogli ubrzano transformirati u provincijsku stranku čiji utjecaj dobacuje do limita koje postavljaju ovlasti njihovih izabranih župana. Što pak trasira put prema nacionalnoj političkoj afirmaciji nekih novih mladih političkih figura koji su HDZ doveli do pobjede u nekim većim gradovima, ponajprije Osijeku. A to potencijalno formira i nove konkurente Plenkoviću za uzlet prema preuzimanju stranke.

Neki Nacionalovi izvori s neposrednim saznanjima o zbivanjima u vrhu HDZ-a navode kako tu treba tražiti razloge za Plenkovićevu nervozu prema novinarima, koju kao samozvani kolosalni pobjednik nije mogao skriti svega dan nakon lokalnih izbora.

Gubitak 15 milijardi kuna koje je HDZ do sada imao pod kontrolom, unutarstranačka pobuna i vjerojatni novi unutarstranački izbori na nižim razinama, sravnjivanje računa, moguća rekonstrukcija Vlade, ali i stvaranje jednog novog i svježeg društvenog ozračja koje bi se uskoro moglo pretvoriti u nacionalni pokret protiv HDZ-a i njegova načina upravljanja Hrvatskom. Onakvog načina upravljanja koji često vodi prema klijentelističko-koruptivnim interesnim mrežama u državnim i javnim tvrtkama kojima upravljaju HDZ-ovi ljudi.

Prema tvrdnjama izvora bliskih vrhu HDZ-a, to je pravi rezime upravo dovršenih lokalnih izbora u Hrvatskoj i presjek onog što će događati u sljedećem razdoblju, koje bi za HDZ moglo biti dosta teško i izazovno.

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković već je jutro poslije takvog epiloga lokalnih izbora počeo pokazivati znakove ozbiljne nervoze u javnim istupima, iako je svega nekoliko sati ranije u izbornoj noći govorio o „kolosalnoj pobjedi“ HDZ-a na lokalnim izborima.

Koliko god se on tada trudio prikazati situaciju pobjedonosnom za HDZ, atmosfera i izrazi lica najviših HDZ-ovih dužnosnika, ali i brojke s ekrana, najbolje su dočaravali što suštinski predstavlja ono što je Plenković prezentirao kao pobjedu – a predstavlja po mnogočemu kolosalni neuspjeh u kojem je HDZ sa svojim kandidatima doživio najteže poraze u dva najveća hrvatska grada, Zagrebu i Splitu, te time ostao bez milijardi kuna koje su do sada bile pod kontrolom HDZ-a.

Na lokalnim je izborima posađena klica nove transformacije HDZ-a, ali ne one kakvu priželjkuju Plenković te HDZ-ovo članstvo i simpatizeri. Klica je to koja bi u bliskoj budućnosti mogla HDZ definitivno zacementirati uz pridjev koji je prva nedavno javno artikulirala zastupnica Možemo! Rada Borić kada je upotrijebila sintagmu „provincijski HDZ“. Uz to, HDZ nije uspio povratiti vlast ni u jednom od dva grada simbola Domovinskog rata, Vukovaru i Kninu.

Više istaknutih članova HDZ–a Nacionalu je neposredno nakon drugog kruga lokalnih izbora najavilo kako Plenkoviću prijeti i unutarstranačka pobuna, u kojoj se možda neće tražiti njegova smjena, ali će se od njega tražiti polaganje računa i promjena načina upravljanja ne samo strankom nego i Vladom. To će od Plenkovića, kako je Nacional prvi doznao još prije izbora, najprije tražiti Ivan Anušić, najveći HDZ-ov izborni pobjednik, koji je premoćno već u prvom krugu osvojio mjesto osječko-baranjskog župana i kojem se pripisuju najveće zasluge za pobjedu mladog HDZ-ovog gradonačelnika Osijeka Ivana Radića u drugom krugu.

Anušić je još u izbornoj noći na N1 televiziji najavio da će tražiti promjene i odgovornost za izborni poraz u Dalmaciji, što znači da će se premijer Plenković, ako Ante Sanader kao najmoćniji dalmatinski HDZ-ovac odbije preuzeti odgovornost za poraz u Splitu i sam odstupiti, naći između dvije vatre.

A istovremeno se već formira početak pobune u zagrebačkom HDZ-u, koji je na lokalnim izborima u Zagrebu hametice poražen zbog tragično potkapacitiranih Plenkovićevih kadrovskih uzdanica. Kao predvodnik zagrebačke pobune već se nameće Pavo Kostopeč, liječnik koji je prošle godine u dogovoru s vrhom stranke odustao od kandidature za predsjednika zagrebačkog HDZ-a. On je u ekskluzivnom razgovoru za ovotjedno izdanje Nacionala već najavio da će tražiti promjene i svoju kandidaturu za preuzimanje zagrebačkog HDZ-a. Što je, iako uvijena, prva velika unutarstranačka HDZ-ova pljuska Plenkovićevoj kadrovskoj politici. Bit će ga teško demantirati ustvrdi li i još otvorenije da se vodstvo stranke odlučilo na promašenu kadrovsku politiku u hrvatskoj metropoli.

Jer kao što je prošle godine snosio najveće zasluge za povijesno uspješan rezultat HDZ-a u gradu Zagrebu na parlamentarnim izborima, kad je stranka u četiri izborne jedinice osvojila oko 93 i pol tisuće glasova, odnosno oko 29 posto, sada upravo Plenkovića mogu prozivati i propitivati zašto je forsirao kandidata koji je uspio izgubiti čak 60-ak tisuća tih glasova, odnosno koji je osvojio tek trećinu prošlogodišnjih glasova. Iako je parlamentarne i lokalne izbore teško uspoređivati, ti su prošlogodišnji izbori pokazali kakav bi bio potencijal HDZ-a na lokalnim izborima u gradu Zagrebu da je istaknuo adekvatnijeg kandidata.

Međutim, kad je vodstvo stranke na čelu s Plenkovićem kao protukandidata tada još živom Milanu Bandiću odlučilo isturiti politički neiskusnog i neprepoznatljivog Davora Filipovića, bilo je odmah u startu jasno da je Plenković predao Zagreb i da se nema zaista namjeru suprotstaviti Bandiću, s kojim je u koaliciji ne samo u gradu nego i na državnom nivou. Ne samo odabirom kandidata za gradonačelnika nego i odabirom slabašnih i najvećim dijelom već prožvakanih kandidata za skupštinsku listu, Plenković je pokazao da je njegova jedina politika u Zagrebu – koalicija s Bandićem. Nakon Bandićeve smrti pokazalo se da Plenković istu politiku namjerava voditi s njegovom nasljednicom Jelenom Pavičić Vukičević, a do Nacionala su vrlo brzo došle informacije i o tajnim sastancima posrednika između jedne i druge strane te o njihovom dogovoru. Jer ljudi koji su pod Bandićevim političkim skutima ušli u Sabor i danas drže Plenkoviću većinu u Saboru.

Takva simbioza zasigurno je bila uvjetovana snažnim financijskim interesom. U Zagrebu je HDZ do sada bio dio vladajuće većine s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem i njegovom Strankom rada i solidarnosti BM 365 te su zajedno za 2021. godinu izglasali proračun težak čak 13,65 milijardi kuna, a u Splitu je HDZ izravno bio na vlasti i kontrolirao gradski proračun težak cca 1,3 milijarde kuna. Sveukupno, to je više od 15 milijardi kuna.

Primjera radi, cijeli državni proračun Republike Hrvatske iznosi blizu 150 milijardi kuna. Što znači da sami proračuni dva najveća hrvatska grada vrijede kao jedna desetina ukupnog hrvatskog proračuna.

Ne samo taj novac nego i pozicije u mnogobrojnim gradskim poduzećima, preko kojih je HDZ prakticirao masovno zapošljavanje svojih stranačkih kadrova, sada su izgubljeni. Što znači da je HDZ ostao bez jednih od glavnih i najvećih poligona za uhljebljivanje stranačkih ljudi. Što će dodatno potaknuti bunt nezadovoljnika u stranci.

Kako bi pokušao umanjiti težinu svog poraza, premijer Plenković u izbornoj je noći pred okupljenim novinarima i nekolicinom stranačkih dužnosnika koji su ga pratili govorio o kolosalnom i povijesnom uspjehu HDZ-a, koji je uspio osvojiti čak 15 županija. Da bi popravio statistiku i ublažio činjenicu da je od četiri najveća hrvatska grada HDZ osvojio onaj koji ima najmanje stanovnika, a to je Osijek, Plenković je izbacio formulu od šest najvećih hrvatskih gradova u koje je onda ubacio i Zadar i Veliku Goricu. Pa je govorio o tome da je HDZ pobijedio u čak tri od šest najvećih hrvatskih gradova. HDZ je uspio trijumfirati i u Petrinji s mladom Magdalenom Komes, koja je svrgnula gradonačelnika Darinka Dumbovića, kao i u Varaždinskoj županiji, gdje je Anđelko Stričak pobijedio Radimira Čačića, te u Bjelovarsko-bilogorskoj pobjedom svojeg kandidata Marka Marušića, koji je porazio Damira Bajsa. Uspjeli su, zahvaljujući Ernestu Petryju, od Darka Milinovića povratiti Ličko-senjsku županiju, ali su zato izgubili Šibensko-kninsku, koja je bila jedna od utvrda HDZ-a. Isto tako, u Zadru je vrlo malo nedostajalo da izgube vlast i u gradu i u županiji. Iako nemaju većinu u gradskom vijeću.

Unutar stranke Plenković će uslijed cijele te situacije morati tražiti stare i nove saveznike. Prvenstveno u rješavanju najvećeg problema, onog koji bi mogao imati s Ivanom Anušićem. Anušić se na ovim izborima trostruko potvrdio kao novi čovjek čije će mišljenje Plenković morati više uvažavati. Naime, osim što je pobijedio u prvom krugu za župana, a potom ključno pridonio i pobjedi HDZ-ova Ivana Radića za gradonačelnika Osijeka, ni sam Anušić u svom javljanju uživo za N1 televiziju nije propustio spomenuti i činjenicu da je osječko-baranjska županija dala i osam zastupnika u Sabor. Time je neizravno zapravo dodatno potencirao svoje zasluge u tome. Iako dio te dominacije na lokalnim izborima Anušić svakako može zahvaliti tragičnom SDP-u, koji uslijed unutarstranačkih podvala i previranja uopće nije imao kandidata na izborima. Jedan visokopozicionirani dužnosnik blizak Vladi i samom Plenkoviću ovako je za Nacional opisao što će se sada događati između Anušića i Plenkovića:

„Ne očekujem od Anušića nikakve konkretne akcije protiv Plenkovića. Pa nije Anušić toliko blesav. Što njemu znači napasti Plenkovića u bilo kojem pogledu? Pa Anušić jako dobro zna da je HDZ stranka koja mora grabiti široko, ne samo u jednom pravcu, i zna da je Andrej još uvijek jedini koji može voditi stranku i Vladu još najmanje tri godine, a onda će se tek raspravljati kuda, kamo i što. Anušić je čovjek koji ima narodnu bistrinu i razumije neke stvari.“

Osim toga, taj Nacionalov izvor kaže i da je Anušić kao jedan od četiri potpredsjednika stranke uključen u intenzivne kontakte s Plenkovićem te da ima priliku izravno sudjelovati u kreiranju stranačke politike. Kako Nacional doznaje od izvora iz HDZ-a, Plenković se čak dva puta tjedno sastaje s četiri stranačka potpredsjednika i Tomislavom Medvedom kao zamjenikom šefa stranke. Na tim sastancima oni raspravljaju o najbitnijim temama koje dolaze ne samo na stranačka tijela nego i pred Vladu, što znači da bruse detalje kompletne državne politike.

Ti sastanci, slučajno ili ne, počeli su se događati nakon što je Nacional otkrio da mu ljudi iz vrha stranke prigovaraju jer stranku, ali i Vladu vodi na jedan zatvoreni način, da se o važnim odlukama često konzultira samo s najužim krugom svojih osobnih savjetnika, nerijetko zaobilazeći same ministre, te da se takav način njegova vladanja može usporediti s „politbiroom“.

„U zadnje vrijeme u stranci se primijetilo da se uže predsjedništvo stranke češće sastaje. Jedno vrijeme to nije bilo tako, ali u zadnje vrijeme Plenković jednom do čak dva puta tjedno saziva uže predsjedništvo. Osim njega, u to uže predsjedništvo spadaju njegov zamjenik Tomo Medved i četiri potpredsjednika – Ivan Anušić, Oleg Butković, Branko Bačić i Zdravka Bušić. Jedno vrijeme gotovo da se uopće nisu sastajali, ali zadnjih mjesec i pol to se promijenilo. Sastanci se najčešće odvijaju u stranci, ponedjeljkom prije sjednice Nacionalnog vijeća“, kaže jedan od sugovornika iz HDZ-a.

On je, slično kao i Plenković, branio ono što možda ne naziva baš velikom pobjedom HDZ-a, ali ne smatra da su izbori bili ni neuspjeh, te kaže:

„Jedan SDP, koji je naš glavni konkurent, ima samo dvije županije. Pa ne može HDZ svugdje pobjeđivati ili imati 90 posto vlasti.“

Na konstataciju da se ispostavlja da glavni konkurent HDZ-u više nije SDP, nego Možemo!, taj sugovornik kaže:

„Možemo! je dobio Zagreb, ali polako. Ne ide to sve preko noći baš tako, vidjet ćemo mi kako će to sve ići s Možemo! Pričekajmo malo. Nije baš situacija da mogu reći da su osvojili Zagreb pa sad vladaju Hrvatskom. Oni jesu učinili veliki iskorak, ali tek će se vidjeti što ih čeka kad preuzmu vlast. Ništa ne ide preko noći.“

Tu situaciju je prokomentirao i jedan visoki izvor iz osječkog-baranjskog HDZ-a, koji smatra da će se HDZ i sve velike i stare stranke morati početi ubrzano transformirati ako ne žele nestati s političke scene ili kroz nekoliko izbornih ciklusa postati nevažne. U tom smislu istaknuo je upravo primjer Osijeka, gdje je pobijedio mladi kandidat Ivan Radić, i ističe da je unutar stranke još prije godinu dana bilo dosta otpora njegovoj kandidaturi:

„nitko nije previše vjerovao u Radića, svi su mislili da je premlad i neiskusan, ali mi smo još prije desetak mjeseci napravili anketu iz koje se potvrdilo da građani žele mlađeg gradonačelnika. To se sada vidjelo i po rezultatima izbora, ne samo u Osijeku već primjerice i u Petrinji, pa ako baš hoćete i u Zagrebu, gdje je pobijedio Tomašević. Sve su to mlađi ljudi. Ne znam što bi bilo i u Splitsko-dalmatinskoj županiji da je u drugi krug s Bobanom ušao Ante Pranić, on bi bio puno opasniji protivnik od Ranka Ostojića jer su se ljudi ipak zasitili lica koja su predugo u politici. Što se tiče HDZ-a, nitko ne može osporiti da je stranka napravila dobar rezultat, posebno ako uspoređujete rezultat HDZ-a i SDP-a, koji je neusporediv, ali činjenica je isto tako da će se te velike stranke morati malo zamisliti nad rezultatima i trendovima. To se vidi čak i po rezultatima IDS-a, koji je isto loše prošao. Ljudi hoće nove vjetrove, dolaze i mladi ljudi i mlađi birači koji žele promjene, uostalom, i sve oko nas se mijenja. Bit će tu, dakle, miješanja karata na političkoj sceni. Tko se prije transformira s novim politikama koje traže novo vrijeme, taj će opstati, a tko bude držao staru, tradicionalnu politiku, taj neće dobro proći. Sada je, međutim, pred nama vrlo zahtjevno vrijeme i puno posla ako želimo ponovno čista obraza stati pred naše birače.“

Na pitanje hoće li upravo u tom kontekstu promjene na nacionalnom nivou HDZ-a tražiti Ivan Anušić kao potpredsjednik stranke, taj izvor, koji je osobno prije Anušićev protivnik nego iskreni saveznik, ipak odgovara:

„Što se tiče Anušića, neće on tu sigurno praviti nikakav nered. On inzistira da svako snosi sankcije za svoj rezultat. Anušić vrlo iskreno i otvoreno komunicira kad je u pitanju politika stranke, a nama je tu u Osječko-baranjskoj županiji okosnica programa bila suradnja s Vladom, dakle linija Vlada-županija-grad. Tako da nema ni primisli da bi netko ulazio u bespotrebne duele s Plenkovićem. Anušićev cilj je, mislim, razvoj Osječko-baranjske županije, a ovo ostalo on komentira iz pozicije potpredsjednika stranke.“

O tome hoće li Anušić, koji je već naznačio da netko treba snositi odgovornost za rezultat u Dalmaciji, po istom principu tražiti i odgovornost za rezultat u Zagrebu, taj izvor kaže:

„U Zagrebu nismo ništa izgubili. Ali ako to gledate iz pozicije da smo mogli imati boljeg kandidata i ući u drugi krug, onda možemo reći da je to bio podbačaj, međutim to je pitanja odnosa u zagrebačkom HDZ-u.“

Drugi visokopozicionirani izvor, blizak Vladi, smatra pak da je rezultat HDZ-a iznad svih, pa i najboljih očekivanja:

„Ovo nas je sve iznenadilo, to da će Stričak potući Čačića, da će HDZ imati 15 županija, pa toga nije bilo ni u Tuđmanovo vrijeme.“ Na kritike zbog strategije stranke u Zagrebu i Splitu te na pitanje je li HDZ mogao staviti kvalitetnije kandidate, pak, kaže:

“A ne možemo svugdje pobijediti. Međutim, u Zagrebu je bila takva situacija, da je i Plenković bio osobno kandidat u Zagrebu, nije mogao dobiti. Ali budimo realni. Da je netko rekao prije izbora da ćemo imati 15 županija, ne bih mu vjerovao i smatram da možemo biti iznimno zadovoljni iako ima, naravno, primjera gdje smo mogli i bolje. Međutim, u globalu, kad gledate sveukupno gradove i općine, HDZ ima sam 50 posto. A to se događa nakon što je stranka već godinama na vlasti, u situaciji kad smo imali i potres, i koronu, i brodogradilišta, i Agrokor, i da dalje ne nabrajam. Drugi je mandat, ljudi su polako siti jednih te istih ljudi i ovo je zaista iznad svih očekivanja.“

Kad je pak riječ o Splitu, visokopozicionirani sugovornik blizak Vladi kaže:

„Realno, HDZ nije mogao dobiti u izbore u Splitu nakon Opare, da smo stavili ne znam koga. Taj čovjek bio je čudan, isključiv, tvrdoglav, razmrdao sve, rušio Žnjan i radio kojekakve stvari. Dakle, u ovim okolnostima, to je više nego uspješno. A unutarstranački izbori idu šest mjeseci nakon lokalnih, tu će se neke stvari mijenjati. Negdje će se intervenirati, negdje neće.“