Kako smo se 2019. u Istri iskrcali na Normandiju

‘Gdje si bio ’44?’, dokumentarni film Mladena Đakovića, prati sudionike sve popularnije adrenalinske sportske aktivnosti Airsoft, koji su u Istri simulirali napredovanja savezničkih vojnika tijekom Drugog svjetskog rata, nakon iskrcavanja u Normandiji 1944. godine

Nezavisni istarski filmaš Mladen Đaković snimio je dokumentarni film „Gdje si bio ’44?“, koji prikazuje sudionike u Hrvatskoj sve popularnije visoko adrenalinske sportske aktivnosti Airsoft, koji su u Istri upriličili simulaciju napredovanja savezničkih vojnika nakon iskrcavanja u Normandiji 1944. godine. Film prati ekipu muškaraca iz Hrvatske, pripadnika Airsoft kluba Alfa, i njihovih gostiju iz Italije, Slovenije i Češke, odjevenih u uniforme američke i njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata, koji u Bujama i Vižinadi simuliraju borbe nakon iskrcavanja savezničke vojske. Njihova se visoko adrenalinska aktivnost održava na ulicama i trgovima među prilično iznenađenim lokalnim stanovnicima i slučajnim turistima zbog čega dolazi i do neuobičajeno zabavnih kadrova i situacija, prikazanih u filmu. Nakon što je djelomično završen film prošle godine prikazan na Poreč Doxu, Đelo Hadžiselimović je bio toliko oduševljen viđenim da je film za Doku TV htio otkupiti i u toj nezavršenoj formi. Sama ideja za film rodila se i više nego spontano i gotovo jednako komično kao i niz scena iz filma. Redatelj filma Mladen Đaković, po struci diplomirani učitelj, već se desetak godina bavi režiranjem i snimanjem dokumentarnih i namjenskih filmova te glazbenih spotova. Ispričao je:

„Snimajući utrku Istrian Wine Run, u kojoj sudionici trče kostimirani uz obilno ispijanje vina, slučajno sam naletio na dvojicu pripadnika WW2 Airsoft kluba Mutila, koji su bili odjeveni u odore američkih vojnika iz Drugog svjetskog rata. Već pomalo umoran, sjedeći ispod stabla uočio sam tu dvojicu kako se kreću prema meni. Odmah sam ih prstima uokvirio u kadar i zaključio da je to kadar kakav bih volio snimiti. Bilo je gotovo nadrealno. Kao da gledam TV seriju ‘Združena braća’ ili film ‘Spašavanje vojnika Ryana’. Uzeo sam njihove kontakte ostajući zbunjen postojanjem Airsofta, a naročito inačice WW2. Sav uzbuđen sam odmah nazvao prijatelja, filmaša Cristiana Crissa Kolacija, koji je također, kao i ja, obožavao filmove o Drugom svjetskom ratu, te smo se dogovorili kako ćemo snimati njihov susret koji se trebao održati u Bujama.“

‘Oprema se sastoji od replike puške i pištolja, zaštitnih naočala, kacige, borbenih prsluka, čizama, ranaca, čuturice, lampe, pa sve do radija’, kaže Robert Krupski

Dalje priča:

„Planirali smo snimiti neku akcijsku scenu i maštali kako će film izgledati i zvučati kao ozbiljan holivudski projekt. Na dan njihovog okupljanja u šumi Kornarija kod Buja spontano smo upalili kamere i počeli snimati njihove pripreme i dolazak gostiju. Već smo tada zaključili da su jako filmični i da je njihova transformacija iz civila u vojnike, dok su se oblačili, jako interesantna. Pred našim kamerama se događala magija koju nismo znali objasniti. Autentični te iskreni, s dječačkim sjajem u očima, vratili su nas u djetinjstvo kada smo se igrali partizana i Nijemaca. Družeći se tijekom snimanja s njima, kao da je vrijeme stalo, te smo se i mi s njima počeli igrati pravih velikih snimatelja. Vraćajući se kući nakon prvog dana snimanja zaključili smo da smo taj osjećaj iz djetinjstva zapravo zaboravili i da nam se zapravo ostvaruje dječački san.“

Airsoft je visoko adrenalinski hobi koji uz replike stvarnog oružja kroz razne vojno-policijske scenarije pokušava na što vjerniji način simulirati vojne i policijske akcije koje mogu biti izmišljene i napravljene po uzoru na stvarne događaje. Sam scenarij igre ovisi o mašti organizatora te se može provoditi na terenima veličine 100 puta 100 metara do terena veličine 1000 puta 1000 metara, pa i većima. Scenariji se odigravaju u trajanju od osam,12 ili 24 sata, a broj sudionika varira o veličini terena i kompleksnosti samog scenarija. Broj igrača ovog hobija kreće se od 50 do 500, pa čak i više.

Airsoft se u nekim zemljama koristi za uvježbavanje vojske i policije. Robert Krupski, čelni čovjek Airsoft kluba Alfa, čiji su članovi uglavnom sudjelovali u filmu, ispričao nam je da su u Hrvatskoj ljubitelji Airsofta i “historical reenactmenta“, odnosno „žive povijesti”, zbog nekih zakonskih ograničenja odlučili spojiti sebi zanimljiva područja i tako je nastao Airsoft reenactment. „Danas WW2 Airsoft živi već četvrtu godinu u razvijanju i održavanju istog uz klubove iz Hrvatske: AU Mutila, Ask Alfa, AU Predator, AU Paladin, ASK Zagreb, Ask Buje, AU Ursus, WW2 grupa Front, te mnogih pojedinaca iz Hrvatske, a nerijetko na njihovim susretima sudjeluju i klubovi iz Slovenije AU Marburg i DTI te neka srodna društva i zaljubljenici u vojna vozila.“ Krupski dodaje:

„Usko surađujemo i s vojnim muzejom republike Slovenije, tu su i kolege iz BiH SAS-Sarajevo te klubovi iz Češke i Slovačke čija je tradicija WW2 Airsofta daleko dulja od naše. Sama scena nije velika, ali povezujemo se s WW2 igračima iz Italije te su nam zadnji gosti došli i iz Velike Britanije. Sa sobom su dovezli čak i svoje vozilo iz perioda Drugog svjetskog rata.“

Ime kluba Alfa preuzeto je od jedinice hrvatske specijalne policije Alfa kako bi se kroz ime sačuvao dio sjećanja na nju. Naime, sam Krupski je bivši pripadnik te postrojbe, a ujedno i osnivač kluba. Zanimljivo je da među članovima kluba ima profesionalnih vojnika, aktivnih i umirovljenih policajaca, kao i članova koji dolaze iz vatrogastva RH te civila svih zanimanja, među kojima je i poznati hrvatski skijaš Ivica Kostelić.

‘Ovaj hobi je iznimno skup jer su sudionici za što realniji izgled iz perioda Drugog svjetskog rata, kao i što vjernije replike iz tog perioda spremni potrošiti i do 2000 eura’, kaže Mladen Đaković

Ovaj hobi iznimno je skup jer su sudionici za što realniji izgled iz perioda Drugog svjetskog rata, kao i što vjernije replike, spremni potrošiti i do 2000 eura. „Sve ovisi o kvaliteti. Za početak može poslužiti stara maskirna odora, replika i čizme, naravno i zaštitne naočale, koje su obavezni dio opreme. Dalje sve ovisi o tome želite li biti slobodnjak ili se pridružiti nekom timu ili klubu. Svaki klub ima svoju propisanu opremu i replike pa tako i troškovi ovise o tome. Oprema se sastoji od replike puške i pištolja, replike granata, dodatnih spremnika za replike, zaštitnih naočala, kacige, borbenih prsluka, čizama, ranaca, sitne opreme poput pribora za jelo, čuturice ili drugih spremnika za vodu, baterijskih lampi pa sve do radio uređaja, noćnih uređaja i termalnih uređaja. Znači sve ovisi o samim afinitetima svakog igrača“, ispričao je Krupski.

Film „Gdje si bio ‘44?“ trebao se zvati „Gdje si bio ‘41?“, aludirajući na poznatu hrvatsku izreku „Gdje si bio ‘91?“, no sudionici ovog susreta u Istri bili su strogo protiv jer su tih dana bili upriličili upravo jednu od bitaka iz 1944. godine, koja je trebala prikazati savezničko napredovanje nakon iskrcavanja u Normandiji. Na samom početku snimanja, Đaković i Kolicio nisu ni znali gdje će ih to sve odvesti, ali su bili oduševljeni njihovom strastvenom igrom. Redatelj filma Đaković priča:

„Treći dan toga susreta dozvolili su nam da ih režiramo i da improviziramo neku borbenu scenu u samom starom gradu Buje. Iako ih nismo još ni upoznali, prepustili su nam se i zajedno smo uživali snimajući epsku borbu na starom groblju. Mada su već bili umorni od prethodna dva dana i Airsoft borbe po kiši, bacali su se po travi, urlajući i simulirajući pravu borbu u nekom zamišljenom gradiću u Normandiji. Pozvali smo i kolege Tedija Grubicu i Matea Ostojića te smo scenu snimili u rekordna tri sata. Kada smo montirali tu scenu, zaključili smo da bismo zapravo mogli snimiti igrani film i kako bi ovo mogao biti trailer kojim bismo mogli motivirati igrače ali i moguće sponzore. Budući da to nisu profesionalni glumci, to bi jedino mogla biti neka trash parodija o američkom pilotu koji slučajno iskoči iz aviona u Istri, i da tu kreće zaplet. Paralelno s tim, mislili smo snimiti i dokumentarni film, koji sam na kraju završio sam, pošto je Cristian Criss Kolacio tragično preminuo baš tih dana, a ja sam se zarekao da ću snimiti i igrani film prema našoj ideji.“

Reakcije slučajnih prolaznika i stanovnika mjesta u kojima je sniman film su, prema Đakovićevim riječima, bile spektakularne jer su mnogi ostali potpuno zatečeni viđenim. I dok su neki s odobravanjem i osmjehom prihvatili neočekivanu zabavu maskiranih muškaraca koji su se nastavili igrati stare igre partizana i Nijemaca iz doba djetinjstva, neki stariji stanovnici ostali su osupnuti i zgroženi ne znajući što se zapravo zbiva kada su vidjeli vojnike njemačkog Wehrmachta u punoj ratnoj spremi. Publika na premijeri filma, na koju su protagonisti došli odjeveni u originalne uniforme iz Drugog svjetskog rata te u replici njemačkog oklopnog vozila poručnika Grubera iz serije „‘Allo ‘Allo“, bila je oduševljena.

‘U filmu likovi svih uzrasta i profesija odijevaju se u uniforme iz Drugog svjetskog rata. Nakon prvog prikazivanja je prvo zavladao muk a onda ovacija’, kaže Robert Krupski

Na pitanje što ga je najviše impresioniralo tijekom snimanja tih zaigranih muškaraca, Đaković je citirao prijateljicu koja mu je nakon premijerne projekcije rekla da je to baš muški film i da bi, da se prikazuje u 5d, imao miris mošusa te i da joj se čini da se protagonisti ovog filma nisu zaboravili igrati unatoč životima odraslih ozbiljnih osoba i obiteljima kojima su sada posvećeni. Film je sniman gotovo dvije godine tijekom održavanja Airsoft susreta u Istri. I vođa Airsoft tima Alfa Robert Krupski više je nego zadovoljan filmom:

„Osim što pokazuje bit Airsoft reenactmenta, pokazuje i što mali ljudi mogu napraviti isključivo svojim entuzijazmom. Vjerojatno smo Mladenu Đakoviću, kada je počeo sa snimanjem, bili malo čudni. Likovi svih uzrasta i profesija odijevaju se u uniforme iz Drugog svjetskog rata i jurcaju po šumi, ali se on brzo uklopio i postao redoviti pratitelj naših događanja iz kojih je na kraju i nastao ovaj film. Film sam pogledao već pet-šest puta i namjeravam barem još toliko. Nakon prvog prikazivanja je prvo zavladao muk, a onda prolom oduševljenja i pljesak te ovacije. Mnogima se od nas ostvarila želja od malih nogu da sudjeluju u takvom projektu, a posebno u dijelu filma koji je prožet efektima i postaje igrani.“

Airsoft klub Alfa ove je godine bio i na 75. obljetnici Dana D. Airsoft s temom Drugog svjetskog rata iznimno je popularan u Europi, a prednjače Francuska, Belgija, Poljska, Češka, Slovačka i Velika Britanija. Najveći motiv za bavljenje Airsoftom Robert Krupski i njegovi zaigrani klupski istomišljenici nalaze u igranju, boravku u prirodi, rješavanju stresa, dobrom druženju, dobrom društvu i, na kraju, igri u kojoj uz pomoć ostalih igrača u timu pokušavaju pobijediti drugi tim. Kako kaže Krupski, to je šah sa živim ljudima. Oni se pak već pripremaju za treće po redu Airsoft reenactment susrete, koji se održavaju 18. i 19. listopada, a koji su posvećeni filmu „Kelly’s Heroes“ („Zlato za odvažne“), koji je prije 50 godina sniman u gradiću Vižinada u Istri. Riječ je o američkoj ratnoj komediji iz 1970. godine redatelja Briana G. Huttona s Clintom Eastwoodom, Tellyjem Savalasom, Donom Ricklesom, Carrollom O’Connorom i Donaldom Sutherlandom u glavnim ulogama.

Komentiraj