KAKO MOĆNI SUVLASNIK PEVECA Mario Radić Škori trasira put na Pantovčak

NACIONAL OTKRIVA tko je uspješni poslovni čovjek koji iz pozadine od početka sudjeluje u donošenju ključnih odluka o Škorinoj predizbornoj strategiji, tajnoviti Škorin prijatelj koji se prošlog tjedna prvi put službeno javno eksponirao uoči presudnog dijela predizborne kampanje u kojem će Škoru nastojati afirmirati i na desnom centru

Kada je Miroslav Škoro prošloga utorka došao u Državno izborno povjerenstvo predati gotovo 80 tisuća prikupljenih potpisa podrške svojoj predsjedničkoj kandidaturi, s njim se u društvu prvi puta službeno u javnosti pojavio i Mario Radić, utjecajan i uspješan poduzetnik. Radić je dugogodišnji Škorin prijatelj koji je moguće imao najvažniju ulogu u odluci hoće li se Škoro uopće kandidirati za hrvatskog predsjednika.

Radić se u Škorinom timu sve do prošlog utorka nije javno eksponirao. Ali je uz Škoru gotovo u svakom trenutku njegove predizborne kampanje, sudjeluje u donošenju ključnih odluka o predizbornoj strategiji, kao i o potezima koje Škoro povlači u raznim fazama kampanje, pa i onima koje je povlačio kako bi si popravio rejting nakon što je u svojim javnim istupima činio neke vidljive propuste.

Radić smatra da je Škoro izišao iz zone svog osobnog komfora i dosta toga žrtvovao već najavom ulaska u politiku, jer je bio uspješan i realiziran poslovni čovjek, financijski gotovo posve osiguran. Ali čini se da su obojica dijelila iste frustracije onim što se zbiva na hrvatskoj političkoj sceni. Radiću bliski izvori navode da se Škoro donekle promijenio nakon što je operirao srce i pregrmio velike zdravstvene izazove. Navode i da je Škoro tada počeo dublje promišljati o tome što može učiniti za hrvatsko društvo.

Za razliku od Škore, Radić nikada nije bio član ijedne političke stranke. Sebe smatra osobom koja pripada političkom centru i naginje umjereno desnom političkom spektru. Pa dijelom i zbog toga kako Radića opisuju njemu bliske osobe, i Škori pripisuju da se on zapravo obraća puno širem krugu ljudi od onih koji pripadaju tvrdoj desnici. Kao i Škoro, Radić je izišao iz zone vlastitog komfora i jako se posvetio tome kako pomoći Škori u kampanji. Njemu bliski izvori navode da je taj njegov angažman donekle začudio neke njegove bliske prijatelje i poslovne partnere, koji smatraju da je zbog svog angažmana oko Škore tvrtke čiji je suvlasnik potencijalno izložio riziku ili političkoj odmazdi. Radić im je, pak, znao odgovoriti kako se radi o njegovu posve privatnom angažmanu u kojem pomaže prijatelju sa željom da zajednički pomognu prosperitetu Hrvatske. Osim toga, Radić je prijateljima naveo i da njegove tvrtke u ukupnom omjeru svojih poslovnih aranžmana, s državom surađuju na razini statističke pogreške. Drugim riječima, smatra se posve poslovno neovisnim.

Radićev otac ubijen je 18. studenoga 1991. Tijelo mu nikada nije pronađeno. Nakon pada Vukovara članovi njegove obitelji završili su u zarobljeništvu, a on je sudjelovao u njihovu oslobađanju

Mario Radić rođeni je Vukovarac. Kao i Miroslav Škoro, porijeklom je iz Imotskog i obojica potječu iz siromašnih radničkih obitelji. Radićev otac Radovan bio je sudionik Hrvatskog proljeća zbog čega je u zatvoru proveo dvije godine. Obojica su, kao i njegov stric Stjepan, kao dragovoljci sudjelovali u Domovinskom ratu braneći Vukovar. Tijekom te opsade poginuli su mu i otac i stric. Stric Stjepan poginuo je 14. rujna tijekom jednog od prvih pokušaja proboja iz grada okruženog višestruko nadmoćnijim agresorom, a otac mu je ubijen 18. studenoga 1991. Tijelo mu nikada nije pronađeno. Nakon pada Vukovara u zarobljeništvu mu je završilo više članova obitelji, a Mario Radić na razne načine uspješno je sudjelovao u njihovu oslobađanju iz zatočeništva.

Radić je s prijateljem Juricom Lovrinčevićem 1994. osnovao tvrtku Dicentra. I Lovrinčevićev otac bio je sudionik Hrvatskog proljeća te je zbog toga također završio u zatvoru. Njih dvojica ravnopravni su partneri u svim zajedničkim tvrtkama. Tvrtka Dicentra započela je poslovati zastupajući razne strane proizvode i robne marke poput Philipsa, Chupa Chupsa, PEZ bombona i slično. Potom su šest godina kasnije osnovali tvrtku Filir. S tom tvrtkom tijekom 2002. investirali su u kupovinu dijela Vuteksa koji je tada bio u stečaju. Zapravo su kupili poslovne hale koje su bile u Vuteksovu vlasništvu te inicirali osnivanje podunavske poslovne zone. Ondje je u jednom periodu bilo zaposleno više od četiri stotine građana Vukovara koji su, među ostalim, proizvodili cipele, tekstil, alu folije i slično. Bilo je to ulaganje koje je doseglo pedesetak milijuna kuna – ukratko, najveće dotad u Vukovaru. Preko tvrtke Filir od austrijske poslovne grupacije Lorenz Snacks Group 2012. kupili su tvrtku Bobi snacks, koja se bavi proizvodnjom štapića i drugih sličnih prehrambenih proizvoda. Potom su tijekom 2016. započeli kompleksnu poslovnu operaciju preuzimanja trgovačkog lanca Pevec.

Na tada održanoj godišnjoj skupštini pojavile su se tri grupacije koje su pokušale ostvariti dominantan utjecaj na poslovanje Peveca. Pomalo neočekivano prevlast je sa 66 posto glasova na skupštini dobila grupa koju su činili tvrtka Dicentra, dotad mali dobavljač Peveca i dioničar s 0,2 posto dionica koji je uspio okupiti i animirati više stotina malih nezadovoljnih Pevecovih dobavljača da na skupštini glasuju.

Bio je to zapravo početak neizvjesne bitke za prevlast u vlasništvu s još par zainteresiranih grupacija dioničara koje su htjele ovladati Pevecom. Bilo je tu raznih nadmudrivanja, poslovnih manevara, a od njihove konkurencije i ozbiljnih prljavština, ali je na čelo tvrtke dospio Radićev dugogodišnji partner Jurica Lovrinčević. Tijekom te bitke pretučen je i Krešo Bubalo, bivši gradonačelnik Osijeka iz redova HDSSB-a koji se povukao iz politike i pridružio tvrtki Pevec te ondje početkom listopada 2016. prvo postao direktor strateškog razvoja i unapređenja korporativnih procesa, a potom je 14. prosinca postao član uprave zadužen za financije. Bubala su nepoznati napadači pretukli palicama kada je napuštao svoje boravište u Sesvetama. Prije toga mu je probušena i guma na automobilu. Bubalo je u okviru svojih poslovnih zaduženja pripremao završni račun Peveca i tada je počeo otkrivati dokumentaciju koja je privukla pažnju uprave tvrtke. Bubalo je tada razotkrio milijunske dubioze za koje u Pevecu sumnjiče Darka Šketa, Branu Golubića i Želimira Kodrića, a Nacional je otkrio poslovnu dokumentaciju koja pokazuje zašto su razvikani stečajni upravitelj, bivši bankar i samoborski poduzetnik bili pod sumnjom da su tvrtku Pevec oštetili za više od 30 milijuna kuna.

Bubalo je danas također u blizini Škorina predizbornog stožera. U svibnju 2017. Pevec je kupio Z1 televiziju, u akviziciji koja će, kako će se kasnije pokazati, staviti Škori na raspolaganje jednu od značajnih poluga njegove predizborne kampanje. Z1 je jedna od gledanijih lokalnih televizija, kako u Zagrebu tako i na području cijele Hrvatske jer se može gledati putem IPTV kanala. Posebno je značajno što se na toj televiziji emitira notorna desničarska emisija „Bujica” kontroverznog Velimira Bujaneca. Nominalno je Pevec tu televiziju kupio kako bi mogli o svojim proizvodima informirati svoje sadašnje i buduće kupce. Ali upućeni poslovni izvori tvrde da je Pevec investirao u Z1 jer ih je to zamolio vrh HDZ-a blizak premijeru Andreju Plenkoviću, i to jer su se pojavile indicije da su tom televizijom htjeli ovladati Plenkoviću neskloni eksponenti desnog krila stranke. A usput su trebali „držati pod kontrolom” notornog Bujaneca. Ali to zbog Bujančeva desničarskog huškanja nije uvijek ispadalo baš najbolje, što je prilično nerviralo vrh HDZ-a blizak Plenkoviću.

Pervan je započeo operaciju svojevrsnog peglanja jednog dijela Škorina imidža korištenjem humora za relativizaciju Škorinih ključnih i po nekima izrazito spornih političkih poruka

Početkom 2019. zbio se još jedan indikativan događaj, koji se iz današnje perspektive može povezivati sa Škorinom kampanjom. Nacional je otkrio da je Peter Schatz, povjerljivi medijski tajkun blizak mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, 22. siječnja najavio početak intrigantne mađarske medijske operacije na hrvatskom medijskom tržištu. On je tada poslao pismo namjere Nenadu Bračunu, direktoru televizije Z1, u kojem je izrazio želju preuzeti većinski udio u vlasništvu tvrtke Z1 televizija d.o.o.

Zapravo se radilo pokušaju nastavka intrigantne i zlokobne mađarske regionalne medijske operacije koja je tijekom 2018. privukla pažnju i nekih najutjecajnijih svjetskih medija. Plan za njenu realizaciju počeo se nazirati u vrijeme netransparentnih pregovora koje hrvatska vlada vodi s mađarskim kolegama vezano uz kompleksne odnose dviju zemalja na području energetike, posebice vezano uz naftnu kompaniju Inu. Tada se počelo činiti da bi za većinu patriotski nastrojenih hrvatskih građana u najmanju ruku iritantno mađarsko ponašanje u tim kompleksnim odnosima, koje je mađarski premijer Orbán odavno stavio u kontekst širi od energetskog – ni manje ni više nego u kontekst mađarske nacionalne sigurnosti – moglo dobiti svoju ekstenziju i u vidu preuzimanja kontrole nad dijelom hrvatskih medija. I to za početak onih koji im se čine ideološki bliskima, s potencijalom da znatno utječu na rigidno desno orijentirane glasače koji priželjkuju povratak svojih političkih pulena na vlast, što je realno izvjesno samo ako oni povrate svoj utjecaj unutar HDZ-a.

Da se ta transakcija realizirala, mađarski desno orijentirani „suverenistički” politički krugovi imali bi i svoju medijsku polugu u Hrvatskoj, jer Z1 televizija u svom programu, iako formalno kroz dio programa koji otkupljuje u vanjskoj produkciji, obuhvaća i emitira „Bujicu”, kontroverznu huškačku emisiju koju uređuje i vodi Velimir Bujanec. Međutim, do realizacije te transakcije nikada nije došlo.

I baš nekako u to vrijeme, upravo iz izvora bliskih Bujanecu i njegovu kumu Mati Radeljiću, bivšem savjetniku Kolinde Grabar-Kitarović, plasirane su prve neformalne najave da će hrvatska desnica imati svog kandidata na predsjedničkim izborima. Naravno, mislili su upravo na Škoru pa se duže vrijeme mislilo da su upravo Bujanec i Radeljić ključne osobe koje su utjecale na Škorinu odluku da se kandidira.

Škoro je tada, početkom 2019., još uvijek dvojio što učiniti. A kada je odlučio krenuti u kampanju, jedan od svojih prvih javnih istupa odradio je 2. rujna upravo u emisiji „Bujica”. U to vrijeme Radeljić se već počeo sukobljavati s javno poznatim članovima Škorina stožera, a potom su se iz Škorine blizine počele plasirati tvrdnje da Radeljić s njima zbog svoje taštine, soliranja i teškog karaktera više nema veze.

Radić je, po svemu sudeći, pomogao i u približavanju Škore i Mosta. Potpredsjednik Mosta Miroslav Šimić od svibnja 2019. postao je direktor tvrtke Karolina, koja poslovno surađuje i proizvodi dio prehrambenih proizvoda za tvrtke čiji je suvlasnik Mario Radić. Šimić je na tu poziciju dospio iz tvrtke Kraš, a prokuristica Kraša Marica Vidaković također je bila viđena u prvim redovima na Škorinom predizbornom skupu u Dvorani Vatroslava Lisinskog prošle nedjelje u Zagrebu.

Radićev angažman u Škorinoj kampanji donekle je začudio neke njegove bliske prijatelje i poslovne partnere, koji smatraju da je zbog toga tvrtke čiji je suvlasnik potencijalno izložio riziku ili političkoj odmazdi

Škori bliski izvori navode kako on u kampanju ulaže vlastita sredstva, da planira potrošiti oko dva milijuna kuna vlastitog novca te da taj iznos čini oko 80 posto ukupnog budžeta za kampanju. Tvrde da planiraju potrošiti do 400 tisuća kuna za digitalno oglašavanje, između 200 i 300 tisuća kuna za outdoor oglašavanje te oko 300 tisuća kuna za televizijsko oglašavanje. Ostatak novca trebao bi biti utrošen na organizaciju predizbornih skupova i druge tehničke troškove. Međutim, Škori bliski izvori navode da primaju dosta donacija te da im neki prijatelji, poput Marina Topića, po najnižim cijenama printaju plakate i nude za njih idejna rješenja, da su kao donaciju dobili na korištenje autobus kada im je potreban i slično. Navode i da je doista po minimalnim cijenama Škori u kampanji pomogao i Željko Pervan.

Nacional je još koncem rujna Pervana predstavio kao prvog javnosti poznatog člana predizbornog stožera Miroslava Škore koji se angažirao u njegovoj kampanji i preuzeo značajnu ulogu u ostvarenju Škorinih predsjedničkih ambicija. Pervan je tada započeo operaciju svojevrsnog peglanja jednog dijela Škorina imidža korištenjem humora za relativizaciju Škorinih ključnih i po nekima izrazito spornih političkih poruka, poput onih o zagovaranju ustavnih promjena s ciljem znatnog povećanja ovlasti predsjednika države. U onom dijelu Pervanova angažmana koji se javno vidi, Pervan je svoj komičarski talent u tom kontekstu počeo koristiti i kako bi na neki način relaksirao biračko tijelo, a cilj te akcije prilično je očit.

Škorin stožer već je tada kroz kratke komične filmove nastojao Škoru približiti puno širem krugu birača i učiniti ga prihvatljivim kandidatom za znatno veći broj hrvatskih građana od onih kojima se on prvotno obraćao, kada se svojim izjavama prvenstveno definirao kao kandidat izraženo desnog konzervativnog biračkog tijela.

Pervan se u tu političku operaciju uključio na legitiman način te se javno deklarirao, koristeći istu medijsku platformu koju je prije njega iskoristio Škoro. Nastupio je 11. rujna kao gost u emisiji “Bujica”. Pervan je u njoj pojasnio zašto to čini, rekavši da se nije uključio u Škorinu kampanju, nego u njegov život i da nastoji javnosti prenijeti širu sliku o Škori koja nije jednoznačna. Nedugo potom Pervan se pojavio kao protagonist u ekstenzivnoj reklamnoj kampanji za trgovački lanac Pevec. Radić je bio povezan s tim manevrom, ali i drugim manevrima s ciljem da se Škoru javnosti predstavi u najboljem mogućem svjetlu. Prilikom organizacije Škorina predizbornog skupa u Dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu prošle nedjelje, bio je među onima koji su dali naputke da se pomno vodi računa o tome da se na skupu ne pojave nikakvi ekstremistički transparenti ili znakovlje. A vodilo se računa i o tomu tko na koncu može ući u dvoranu. Koliki je Radićev utjecaj, najbolje pokazuje još nešto – tvrdi se da je on bio taj koji je priopćio Velimiru Bujanecu da je najbolje da se na tom skupu ne pojavljuje. Bujanec na skupu na koncu nije bio, ali je primijećena njegova supruga. Međutim, to ne znači da izostaje Bujančeva medijska podrška, koja Škoru nepogrešivo vraća u dominantan zagrljaj tvrde desnice. Iz njegova najužeg kruga još su prije desetak dana najavili da će se Škoro na koncu kampanje obraćati puno širem krugu ljudi, posebice iz spektra političkog centra. U nedjelju se počeo obraćati članstvu HDZ-a, tvrdeći da će biti njihov predsjednik. Ostale poruke koje bi ga svrstale prema političkom centru još se očekuju.

 

Komentiraj