Kako je Šeksova kći, moćna žena osječkog pravosuđa, stopirala sudsku tužbu protiv svog bratića

Nacional otkriva kako je tužba koju je osječka tvrtka Eurokamen u travnju 2020. podnijela Općinskom sudu u Osijeku protiv Šeksova nećaka Bojana Divjaka, najprije sedam mjeseci čekala zaprimanje, a potom još godinu i pol da se napišu dvije rečenice – da se traži izuzeće

U pozadini bitke za mjesto predsjednika Županijskog suda u Osijeku već mjesecima odvija se gotovo potpuno javni obračun više struja – jedne oko sadašnjeg predsjednika Zvonka Vrbana i druge na čijem čelu stoji Zrinka Šeks-Poštić, predsjednica tamošnjeg Općinskog suda i kći Vladimira Šeksa, za kojega više izvora tvrdi da zapravo stoji iza nje i da kao višedesetljetni neformalni kadrovik hrvatskog pravosuđa, ima ambiciju postaviti sebi bliske ljude koji će „čuvati fotelju“ za njegovu kćer, kada za to stekne uvjete. Ovaj obračun kulminirao je iznošenjem niza optužbi s obje strane, među kojima je ključna tvrdnja sutkinje Šeks-Poštić da se Vrban „nedopustivo ponaša i izravno obraća pojedinim sucima Općinskog suda u Osijeku, zahtijevajući od njih kako trebaju presuditi u nekim konkretnim sudskim postupcima“.

Ona je o svemu obavijestila Vrhovni sud i Ministarstvo pravosuđa, a nedavno je čak i osobno posjetila predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, što je on sam potvrdio. No Nacional je prošlog tjedna rekonstruirao slučaj na kojega se Šeksova kći poziva i došao do saznanja da je upravo u njemu demonstrirana višegodišnja, u najmanju ruku neobična pasivnost Općinskog suda pod vodstvom Zrinke Šeks-Poštić. Zbog takvog djelovanja razumno je pretpostaviti ne samo da je trebao reagirati Zvonko Vrban kao predsjednik neposredno višeg suda, nego se mogla očekivati i reakcija viših institucija zaduženih za nadzor rada sudova.

Obračun predsjednika osječkog Županijskog suda Zvonka Vrbana i predsjednice osječkog Općinskog suda Zrinke Šeks-Poštić kulminirao je međusobnim optužbama za pokušaje pritisaka na tijek pojedinih sudskih postupaka. FOTO: Davor Javorovic, Marko Lukunic/PIXSELL

Riječ je, naime, o sudskom predmetu o kojemu je Nacional već pisao: tužbi tvrtke Eurokamen protiv Šeksova nećaka Bojana Divjaka, ujedno i bratića predsjednice suda Zrinke Šeks-Poštić. Premda se radilo o hitnom postupku, predmet mjesecima nije dobio svoj broj, nije zakazano nijedno ročište, a sama tužba čak nije dostavljena drugoj stranci kako bi ona na nju odgovorila. Predmet je pripao sutkinji Dorici Krnić Miloš, jednoj od onih koji su Vrbana prijavili zbog navodnih pritisaka, dok su njemu bliski krugovi odgovarali da to nije činio, nego da je kao predsjednik višeg suda tek vodio računa o ažurnosti. „Jedini zadatak sutkinje bio je ispisati dvije rečenice i predmet proslijediti nadležnom sudu, no ona to nije učinila punih deset mjeseci. Vrban ju je upitao što se tu događa, a ona se pravdala zauzetošću, bolovanjima i slično“, opisivao je jedan od svjedoka tih događaja. U daljnjoj rekonstrukciji Nacional je prošloga tjedna otkrio što se doista događalo.

Spomenuta tužba predana je sudu 15. travnja 2020. godine, no na Općinskom sudu u Osijeku – slučajno ili ne – mjesecima nije bila evidentirana kao zaprimljena. Tek nakon podneska tužitelja punih sedam mjeseci kasnije, 11. studenoga iste godine, to se dogodilo, i to nakon što je ovaj dostavio dokaze da je tužba doista bila zaprimljena. Potom punih godinu i pol kasnije, u lipnju 2022. godine, sutkinja poziva tuženog Divjaka da dostavi odgovor na tužbu, što on čini 14. srpnja ove godine. Sudionik tog procesa za Nacional decidirano tvrdi da Divjakov odgovor nikada nije dostavljen suprotnoj strani, što je zakonom propisana procedura.

Nacionalovi pravosudni izvori tvrde da je u pozadini napada na suca Vrbana zapravo Vladimir Šeks, otac sutkinje Zrinke Šeks-Poštić i dugogodišnji neformalni kadrovik hrvatskog pravosuđa. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Na koncu, tek 12. rujna ove godine osječki sud napokon proizvodi spomenute „dvije rečenice“ koje je i bilo jasno da će proizvesti: donosi rješenje kojim od Vrhovnog suda traži dodjelu tog predmeta nekom drugom sudu s obzirom na to da je tuženi Bojan Divjak bratić predsjednice suda Zrinke Šeks-Poštić. „Dakle, problem je navodno bila činjenica da se Zvonko Vrban raspitivao za predmet – a nisu problem niz dvojbenih postupaka Općinskog suda u Osijeku, vrlo neobično zaobilaženje procedure, rastezanje svih mogućih rokova i, na koncu, podatak da su tom sudu bile potrebne pune dvije i pol godine kako bi utvrdio notornu činjenicu da je tuženik bratić predsjednice suda“, čudi se Nacionalov sugovornik iz osječkih pravosudnih krugova. Nacional je dobio uvid u spomenuto rješenje upućeno na adresu Vrhovnog suda i, barem kurioziteta radi, treba naglasiti da ono u svom obrazloženju i doslovno ima tek – dvije rečenice.

Taj slučaj tek je dio opsežnog obračuna uoči izbora predsjednika jednog od važnijih sudova u zemlji, u sklopu kojega optužbe pljušte sa svih strana. Krug osoba blizak Vrbanu uporno ukazuje na ambiciju Vladimira Šeksa da iskontrolira taj proces, pa čak tvrde da bi svojim utjecajem u HDZ-u i Vladi mogao usmjeriti tijek prijave koju je protiv Vrbana podnijela Šeksova kći. Oni tvrde da se optužbe protiv Vrbana orkestriraju kako bi se onemogućila njegova ponovna kandidatura, ali i da se on nije preplašio njihovih prijava, koje naziva lažnima i izmanipuliranima, te je rekao da je licemjerno da baš Šeks i njegova kći prozivaju Vrbana za pritiske na suce kad je upravo Šeks taj koji je, u najmanje jednom slučaju prije tri godine, vršio pritisak – i to pred svjedocima. „Vladimir Šeks pred predsjednikom Županijskog suda u Osijeku Zvonkom Vrbanom i svojom kćeri Zrinkom Šeks-Poštić, predsjednicom Općinskog suda u Osijeku, prozvao je Vrbanovu zamjenicu Sanju Zagrajski, inače doktoricu znanosti, da kako je mogla srušiti jednu presudu Općinskog suda koju je donijela njegova kći.

Tek 12. rujna ove godine osječki sud napokon proizvodi doslovno dvije rečenice i donosi rješenje kojim od Vrhovnog suda traži dodjelu predmeta drugom sudu jer je tuženi Divjak bratić predsjednice suda Zrinke Šeks-Poštić

Doslovno je rekao: ‘Kako si ti mogla ukinuti presudu mojoj Zrinki?’ Čak je i njegovoj kćeri bilo neugodno pa mu je rekla: ‘Joooj, tata, pa nemoj…’ No Sanja Zagrajski je Šeksu mrtva-hladna odgovorila: ‘Zato što je odluka vaše kćeri bila nezakonita.’ Siguran sam da bi i Vrban i sutkinja Zagrajski to potvrdili na sudu, tim više što je Vrban nakon toga rekao Šeksu da ne može tako razgovarati o predmetima“, rekao je to Nacionalu osječki visoki pravosudni izvor.

Međutim, struja kontra Vrbana tvrdi da Zvonko Vrban sada svoju odgovornost za nezakonito ugrožavanje neovisnosti odlučivanja sudaca pokušava prebaciti na političko polje. Štoviše, oni njega optužuju da je, između ostalog, prekršio i načelo da se suci ne smiju baviti politikom jer je bio na predizbornim sastancima Domovinskog pokreta te je bio njihov neformalni kandidat za ministra pravosuđa na izborima u srpnju 2020. Zato smatraju kako je apsurdno da Vrban sada plasira teze da napadi na njega dolaze iz politike.

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić potvrdio je da ga je o ‘slučaju Vrban’ obavijestila osječka sutkinja Zrinka Šeks-Poštić, koja ga je nedavno čak i osobno posjetila. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

„Već kao sudac Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban je 35 puta kontaktirao s mobitela svoje supruge s okrivljenim Damirom Ivićem, inače članom poznate čepinske grupe, u to vrijeme optuženim za trgovanje tajnim podacima. Te pozive je uredno evidentirao PNUSKOK, čije izvješće je objavljeno u medijima (u Nacionalu, op.a.), ali tek nakon što je Vrban postao predsjednikom Županijskog suda u Osijeku iako je to nedvojbeno sigurnosna zapreka prema Zakonu o sigurnosnim provjerama. Postavlja se pitanje zašto je Zvonko Vrban tijekom kaznenog postupka komunicirao s optuženim članom čepinske mafije i to zatajio u postupku imenovanja za predsjednika Županijskog suda u Osijeku. Ili, ako je sve zakonito, zašto se skrivao iza suprugina mobitela?“ pita se sugovornik iz suprotne interesne frakcije. Vrbanovi suradnici tvrde da je ponovno riječ o manipulacijama jer Vrban poznaje Damira Ivića još od gimnazijskih dana te su i njihovi sinovi išli zajedno u školu.

„Damir Ivić je bio direktor najveće građevinske firme u Osijeku, Osijek-Koteksa, a sada je direktor cementare Ragusa koja je isporučivala sav beton i kamen za Pelješki most. Normalno da ga Vrban poznaje jer je Osijek mali grad, ali otkud Vrban može znati s kim Ivić u slobodno vrijeme kontaktira. No ove tvrdnje da je Vrban Ivića zvao sa suprugina telefona, čista su podmetačina – Vrban ga je zvao sa svog broja koji koristi već 20 godina, ali njegova obitelj ima onaj obiteljski paket u telekomunikacijskoj kompaniji da je supruga nositeljica cijelog paketa. Inače, kasnije je Vrban prestao komunicirati s Ivićem jer je on otišao najprije u Zagreb, a potom na Pelješac“, rekao je taj sugovornik blizak Vrbanu.

‘Dakle, problem je navodno bila činjenica da se Vrban raspitivao za predmet, a nisu problem niz dvojbenih postupaka Općinskog suda u Osijeku, vrlo neobično zaobilaženje procedure, rastezanje svih rokova…’

Neki osječki izvori navode i kako je znakovito da je Vrban upravo od „političkog sponzora“ Domovinskog pokreta kupio stan u Ulici Hrvatske Republike u Osijeku te tvrde čak i da je za cca 160 m2 veliki stan platio minimalno 80 tisuća eura nižu cijenu od tržišne – što smatraju jednom od indicija za „političko-sudsku korupciju“.

Iz Vrbanu bliskih izvora i to demantiraju te tvrde da je stan kupljen po tada važećoj tržišnoj cijeni, da je Vrban svoj stari stan prodao za oko 950 eura po kvadratu, a da je taj noviji stan bliže centru platio po cijeni od 1150 eura po kvadratu te da je istu toliku cijenu za drugi stan u njegovoj zgradi dala i jedna privatna tvrtka.

Pravosudni izvor navodi i da je s etičke strane upitno to što je Vrban stjecao nekretnine sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, a potom iste nekretnine prodavao, i to moguće putem agencije German, dok je sina vlasnika te agencije Petra Grgura zaposlio kao sudskog savjetnika na Županijskom sudu u Osijeku.

Predmet je pripao sutkinji Dorici Krnić Miloš, jednoj od onih koji su Vrbana prijavili zbog navodnih pritisaka, dok su njemu bliski krugovi odgovarali da toga nije bilo, već da je samo vodio računa o ažurnosti

Vrbanu bliski izvori, pak, tvrde da je i to laž te da je on sve kupoprodaje, osim jedne, obavljao samostalno, bez agencije, te da je sin vlasnika te agencije bio najbolji student na Pravnom fakultetu u Osijeku, a da je o njegovu izboru odlučivalo Povjerenstvo, a ne Vrban.

Kad je riječ o ugovorima o doživotnom uzdržavanju, Vrban kaže da je u jednom slučaju uzdržavao vlastitu tetu koja mu je ostavila ne stan, nego jednu sobicu, a u drugom da se na molbu prijatelja 20 godina brinuo o jednoj ženi koja je oboljela od raka, uključujući i financijsku i zdravstvenu brigu, te da je nekoliko godina prije smrti ona sama inzistirala na tome da sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

To je, dakako, tek dio bogatog arsenala optužbi koje frcaju na sve strane u sve brutalnijem ratu za mjesto šefa Županijskog suda u Osijeku, kojemu kraj evidentno nije ni blizu.

Komentiraj