Objavljeno u Nacionalu br. 431, 2004-02-17

Zagrebački arhitekt Branko Kincl projektirao je repliku Kulmerova dvorca u Šestinama podno Sljemena, koji je izgorio 1945., a sadržavat će dvorane za prijeme i treninge te veliku vinoteku

Na mjestu nekadašnjeg Kulmerova dvorca u Šestinama, zapadno od restorana ”Šestinski lagvič”, po projektu poznatog zagrebačkog arhitekta Branka Kincla niče replika originalnog zdanja, koje je razoreno potkraj Drugog svjetskog rata u podmetnutom požaru. Dvorac predaka slikara Ferdinanda Kulmera iz temelja podiže tvrtka “Agrokor”, koja trenutačno ima još sedam gradilišta u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvokatni dvorac već se vidi iz Šestina, a upravo se radi krovna konstrukcija. Od nekoć prekrasnog dvorca s renesansnim pročeljem ostale su samo ruševine, koje su desetljećima služile za odlaganje otpada. Budžet za obnovu je 2,7 milijuna eura, građevinski radovi počeli su početkom prošle jeseni a pretpostavlja se da će se projekt završiti za godinu dana.

Kako je rekla Anja Linić, glasnogovornica “Agrokora”, prije Kulmerova dvorca “Agrokor” je već obnovio jednu građevinu u Lovranu i lovačku kuću u Garjevici. Također, objavljivanjem atraktivnog kalendara s fotografijama dubrovačkih ljetnikovaca te davanjem pomoći pri objavljivanju knjige Nade Gruić, profesorice povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i fotografa Damira Fabijanića, dali su svoj doprinos u projektu obnove dubrovačkih ljetnikovaca. Tonči Kriste, inženjer građevinarstva i voditelj projekta obnove Kulmerova dvorca, kaže da “Agrokor” svjesno i planski ulaže u kulturne investicije, jer želi dati doprinos očuvanju kulture.

U projektu obnove Kulmerova dvorca sudjeluje mnogo različitih stručnjaka, a od početka je uključen i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Njihovi eksperti, na čelu s konzervatorom Silvijem Novakom, zamjenikom pročelnice, budno paze na sve detalje rekonstrukcije. Taj je dvorac, čija jezgra potječe iz 16. stoljeća, nekoć bio važan spomenik kulture. Posjed je bio poznat po vrsnim vinogradima. Bilo je to i Zagrebu najbliže feudalno imanje.

Taj ogromni dvorac na dvije tisuće četvornih metara dugačak je 450 metara i ima dva kata. Kako kažu u “Agrokoru”, služit će u reprezentativne svrhe za službene goste “Agrokora”, a manji dio pretvorit će se u stambenu zonu. “Ideja je da dvorac reprezentira ‘Agrokor’ i Hrvatsku, da poslovnim partnerima i gostima pokaže povijesne i kulturne vrijednosti naše zemlje”, kaže Jadranka Hranilović, šefica kabineta “Agrokora”.

Zbog toga će u dvorcu biti dvorane za prijeme i treninge, a uredit će se i Kulmerovi podrumi u nekadašnjem stilu. Velika će se pažnja posvetiti obnovi nadaleko poznate vinoteke, koja je bila karakteristična po bačvastim svodovima. U okolici dvorca obnovit će se park s čuvenim vinogradima i voćnjacima. Zapravo, obnova obuhvaća cijeli posjed koji se proteže na 70 tisuća četvornih metara. Jedna od ideja odnosi se na gradnju vodoskoka u središnjem dijelu parka.

Također, zdanje će imati terase, odmorišta i vidikovce s kojih puca divan pogled na Šestine, a u daljini se nazire cijeli Zagreb. Unutrašnjost dvorca pretrpjet će minimalne izmjene, samo one koje su nužne za suvremeno funkcioniranje kuhinje i sanitarnog čvora. U podzemnoj etaži bit će bazen, saune i slični sadržaji za rekreaciju i očuvanje zdravlja, te garaže.

Arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu Branko Kincl rekao je da sve rade u skladu sa strogo propisanim pravilima obnove zaštićenih spomenika kulture. “Te smo sadržaje smjestili u podrum zato što ništa ne smije remetiti sliku originalne građevine”, naglasio je Kincl, dodavši da je obnova dvoraca jedan od najvećih i najatraktivnijih zahvata u njegovoj struci. Iako je obnova dvoraca rijetkost u Hrvatskoj – sve je počelo prije 20 godina obnovom Miljane, a nastavilo se sa Štakorovcem, Belom i Taborom. Kaže da postoje standardizirane norme, koje se moraju poštovati: “Iako se dvorac ne obnavlja u starim građevinskim tehnikama nego na suvremen način, primjerice, gradi se višeslojna konstrukcija krova, poštuje se originalna debljina zida kakva je bila nekoć.”

Na imanju Kulmer najprije su provedena arheološka istraživanja. Optimistično se pretpostavljalo da će tu pronaći prapovijesna naselja ili kakve druge arheološke nalaze. Te su se prognoze pokazale pogrešnima, ali su otkriveni originalni gabariti dvorca iz 16. stoljeća.

“Dvorac neće biti lako obnoviti jer su ga razni vlasnici u četiri stoljeća nekoliko puta pregrađivali, a osim toga ne postoji puno podataka o arhitekturi dvorca. No nastojat ćemo napraviti vjerodostojnu repliku originalnog zdanja”, objasnio je konzervator Silvije Novak, zamjenik pročelnice Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Dvorac se obnavlja, kako kaže Novak, prema najstarijem grafičkom prikazu dvorca Kulmer, koji potječe iz prve polovice 19. stoljeća i pokazuje kuriju prije neorenesansne pregradnje. Zatim se oslanjaju na izvještaj te 20-ak dragocjenih skica i fotografija, koje je prikupila i napisala konzervatorica Anđela Horvat 1946. a osam godina poslije nadopunila Štefica Habunek. Te fotografije i izvještaji jedini su izvor za izučavanje nekadašnjeg vanjskog izgleda, interijera i prošlosti dvorca. Kulmerov dvorac u Šestinama uništen je u podmetnutom požaru u veljači 1945., potkraj II. svjetskog rata. “Požar i eksplozija municije izazvali su velika oštećenja, što je dovelo do rušenja zidova potkraj 50-ih, istodobno kad se srušio posljednji zid branič kule Medvedgrada”, rekao je Novak. Devastacija je tolika da je 1954. tadašnji Konzervatorski zavod Zagreba oduzeo ostacima Kulmerova dvorca status spomenika kulture.

Dvorac nije nastao odjednom. Renesansna jezgra potječe iz 16. stoljeća kad se u njega nakon velikog potresa preselio vlastelin Stjepko Gregorijanec, vlasnik Medvedgrada. Zatim je u 17. stoljeću tadašnji vlasnik kurije grof Petar Zrinski dogradio dvorac u kasnorenesansnom stilu, o čemu svjedoči spomen-ploča iz 1667., koja je poslije bila uzidana u novi zid stubišta. To se vidi po konstrukciji svoda, upotrijebljenoj građi i načinu zidanja u podrumskom dijelu dvorca, koji je danas jedini sačuvani dio zdanja. Novak je otkrio da je najmlađi dio dvorca zapadni trakt, nadsvođen baldahinskim svodovima, koji je vjerojatno bio prigrađen u 18. ili čak početkom 19. stoljeća. Pretpostavlja se da je to bio gospodarski dio s kuhinjom i spiralnim stubištem, koje je povezivalo prizemlje i prvi kat. Konačni neorenesansni izgled s fasadom i zabatima dobio je nakon velikog potresa 1881. Jedini arhitektonski nacrt potječe iz 1907a prikazuje glavno stubište uz sjeverno pročelje i kapelicu. Autor je bio arhitekt Martin Pilar.

Za obnovu su iznimno važne fotografije koje je prikupio i objavio Mladen Obad-Šćitaroci. Na njima su vidljive bijele klasicističke peći i namještaj staronjemačke renesanse za koji se pretpostavlja da je nabavljen u obnovi zadnjih desetljeća 19. stoljeća. “Na žalost, ne postoji nikakva dokumentacija o kapeli iz koje je čudom spašena Bogorodica s djetetom”, rekao je Novak. Ni jedna fotografija ne prikazuje strop pa se ne zna jesu li bili ukrašeni štukaturama. Anđela Horvat u svom izvještaju iz 1946. spominje freske iz 18. stoljeća u glavnoj dvorani na katu, koje su prikazivale tropsku vegetaciju i Indijance. Štefica Habunek opisala je zidne slike u prozorskim nišama na kojima su bile prikazane tropske biljke i noj. “Na jednoj od fotografija razabire se prikaz majmuna na palmi, motiv poznat iz Vrhovčeve masonske lože u Vlaškoj ulici, koja je bila oslikana potkraj 18. stoljeća”, rekao je Novak.

“Veličina obnove Kulmerova dvorca je u tome što će se tako jedan povijesno-zaštićeni kompleks vratiti u registar kulturnih dobara, ali i u memoriju Zagreba”, zaključio je arhitekt Branko Kincl, dodavši da je njegov projekt nastojao maksimalno uvažiti sve detalje dvorca koje su uspjeli pronaći u pisanim izvještajima i na fotografijama. “Obnovom dvorca Kulmer grad će se obogatiti novim sadržajem, koji može postati jedan od važnih simbola Zagreba. Naime, dvorac može reprezentirati život u toj sredini te način gradnje i oblikovanja u određenom povijesnom razdoblju.”

Vlasnici dvorca u Šestinama
Dvorac je često mijenjao vlasnike. Povijesni izvori kažu da se vlastelin Stjepko Gregorijanec, tadašnji vlasnik Medvedgrada, nakon razornog potresa koji je razorio plemićki grad na obroncima Medvednice, 1590. preselio u novoizgrađenu kuriju u Šestinama. Kako kaže konzervator Silvije Novak, obitelj Zrinski stanovala je u dvorcu od 1657. a obitelji Turovicz, Mikulić i Čikulin uselile su se potkraj 17. stoljeća. Plemići Sermage postaju vlasnici dvorca sredinom 18. stoljeća. Ivan Emil Kulmer (1736.-1807.) postao je vlasnikom dvorca i imanja preko svoje žene Judite grofice Sermage. Obitelj Kulmer po kojoj se dvorac zove važna je u hrvatskoj povijesti. Političar i ilirac Franjo barun Kulmer (1806.-1853.), unuk Ivana Emila Kulmera, najviše se pamti po tome što je kralju predložio svog prijatelja Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Njegovu bratu Miroslavu Kulmeru dodijeljena je grofovska titula 1862. On je bio prvi zapovjednik hrvatskog domobranstva koji je u njega uveo hrvatsku zastavu i jezik.

Spor okovlasništva
Barbara Kulmer, kći pokojnog slikara Ferdinanda Kulmera, izgubila je spor s Gradom Zagrebom za povrat plemićkog dobra. U “Agrokoru” tvrde da su njihovi papiri apsolutno čisti. No ona je ipak pokrenula upravni spor na Upravnom sudu RH za povratom imovine.