Kako je osebujni umjetnik Željko Senečić čekao svoje zadnje putovanje

Na drugi dan 2018. godine umro je Željko Senečić. Bio je jedan od rijetkih umjetnika koji su posjedovali nekoliko jakih talenata: filmski i kazališni scenograf, slikar, pisac kazališnih komada, autor dokumentarnih filmova, a i kolumnist Nacionala. Diplomirao je u Zagrebu slikarstvo na Likovnoj akademiji pa potom i scenografiju na Akademiji dramskih umjetnosti.

Nekoliko godina prije svoj smrti pričao je na svoj osebujan način: “Ja već pedeset godina ne slavim ni svoje rođendane, a ni Nove godine. Ja i ne shvaćam zašto se slave Nove godine? Nove godine bi trebali slaviti samo oni ljudi koji su u protekloj godini doživjeli nešto loše pa se nadaju da se tako što neće ponoviti u nadolazećoj godini. Rođendane sam slavio kad sam bio dijete. No, u mojim godinama slaviti rođendan je – neukusno. Ja sebe sada vidim kako sjedim u čekaonici jedne male provincijske željezničke stanice – u kojoj je sve stalo. I vrijeme. Sat stoji. Sjedim i čekam. Čekam vlak. U životu sam, ranije, mnogo putovao i uvijek sam znao cilj kamo idem. Čekam vlak, koji, kao na Zagrebačkom kolodvoru, ne ide nigdje. A, ustvari, i ne dolazi taj vlak.Ali, ipak će doći. Kad dođe taj vlak ukrcat ću se u njega i to će biti zadnje putovanje.”

Komentiraj