Otkako je Monchi prije 22 godine postao sportski direktor Seville, ovaj klub je šest puta osvojio Europa ligu te je ove godine jedini konkurent Realu iz Madrida u borbi za prvaka Španjolske
Prije nepuna dva tjedna održan je ždrijeb osmine finala Europa lige, a nakon izvlačenja jedan je par nogometnoj javnosti odmah zapeo za oko. Riječ je o srazu engleskog West Ham Uniteda i španjolske Seville, dva kluba dugogodišnje povijesti i ponosa svojih navijača. Međutim, dok West Ham tek treba ostaviti svoj trag u europskim nogometnim natjecanjima, Sevilli je osmina finala Europa lige tek poput još jednog kola domaćeg prvenstva. Zahvaljujući do tada fascinantnoj sportskoj organizaciji kluba iz koje su proizašli fantastični rezultati koje je ostvario u posljednjih dvadesetak godina, najuspješniji nogometni klub iz Andaluzije za sada sigurno grabi prema još jednom mogućem uspjehu. Sevilla je od 2006. do 2020. godine natjecanje Europa lige osvojila rekordnih šest puta. Rezultat je tim veći kada se uzme u obzir činjenica da klub nikad nije izgubio finale natjecanja. Pored toga u istom razdoblju dva puta su bili prvaci Kupa kralja, jednom su osvojili španjolski superkup, a jednom su podigli trofej UEFA-ina Superkupa. Kada bi se secirali razlozi takvog pomalo naglog i nevjerojatnog uspjeha jednog nogometnog kluba, mnogi će se složiti da se većina njih nalazi u jednom čovjeku. Njegovo je ime Ramón Rodríguez Verdejo, u svijetu poznatiji pod nadimkom Monchi.
Monchi je dijete Seville. Kao tinejdžer bio je član omladinske škole Seville, a profesionalni debi u dresu svog kluba zabilježio je početkom devedesetih, točnije 13. siječnja 1991. kada je zaigrao u utakmici protiv Real Sociedada prvi put u svom životu u prvoj momčadi. Monchi je bio vratar, ali je većinu svoje karijere proveo u sjeni Juana Carlosa Unzuéa, prvog Sevillina vratara. U sezoni 1996./97. odigrao je najveći broj utakmica (26) i to baš kada je Sevilla ispala u drugu ligu. S nepunom 31 godinom, 1999., Monchi odlučuje otići u mirovinu i to nakon sezone u kojoj je Sevilla ponovno izborila nastup u prvoj ligi. No dobri rezultati nisu potrajali, pa je 2000. Sevilla ponovno izbačena u drugu ligu i to nakon katastrofalne sezone koju je završila na posljednjem mjestu, čak 17 bodova ispod sigurne zone. Tada Monchi dobiva posao sportskog direktora kluba. Pred njega su stavljena dva cilja: razviti omladinsku školu kluba i implementirati politiku skautiranja potencijalnih mladih nogometnih zvijezda unutar, ali i izvan Španjolske. I sve to u jeku ozbiljnih financijskih problema koji su tih godina uzdrmali klub.
Remont klupske omladinske akademije i postavljanje moderne globalne mreže skautiranja koja će biti ispred svog vremena ne može se postići preko noći, ali je Monchijev dolazak na mjesto sportskog direktora gotovo instantno donio rezultate. Uz iskusnog Joaquina Caparrosa postavljenog kao trenera prve momčadi, Sevilla se odmah u prvoj Monchijevoj sezoni vratila u najviši rang španjolskog nogometa te sljedeće godine sezonu okončala na, za nju, visokom osmom mjestu u La Ligi. Vrijedan rad novog sportskog direktora klub je oživio, a pod trenerskom palicom Caparrosa Sevillu je bilo užitak gledati, pogotovo kada su usred Camp Noua u prosincu 2002. pobijedili tadašnju Barcelonu Louisa van Gaala rezultatom 3:0.
Vrlo brzo iz Sevilline omladinske škole izašla su imena poput Carlosa Marchene, Josea Antonija Reyesa, Jesulija, Jesusa Navasa i Sergija Ramosa, dok su Monchijevi skauti potpisali ugovore s tada mladim i perspektivnim brazilskim nogometašima Renatom, Danijem Alvesom i Juliom Baptistom. Upravo je Baptista posebno zanimljiv jer je u Sevilli bio u životnoj formi, zabivši 38 pogodaka u sezonama između 2003. do 2005. koje je klub završio na šestom mjestu lige. U međuvremenu je Sergija Ramosa počela pratiti reputacija jednog od najnadarenijih mladih nogometaša u Europi te će on 2005. prijeći u Real Madrid za 27 milijuna eura, što je rekordan iznos za nekog španjolskog braniča.
Monchi je imao dva cilja – razviti omladinsku školu Seville i implementirati politiku skautiranja mladih španjolskih, ali i inozemnih nogometnih zvijezda
Kako se ispostavlja, Monchijev posao s Ramosom bio je tek prvi u dugačkom nizu nevjerojatno uspješnih kupnji, odnosno prodaja budućih nogometnih zvijezda. Iste sezone kada je Ramos prodan iz kluba je otišao i Julio Baptista za dodatnih 24 milijuna eura. Zauzvrat u Sevillu je Monchi doveo napadača Tottenham Hotspura Frederica Kanoutea za kojeg je u jednom intervjuu rekao da ga, uz Luisa Fabiana i Danija Alvesa, smatra jednom od tri najbolje kupnje kompletne karijere sportskog direktora. Kanoute će u svojoj prvoj sezoni u Sevilli biti uvjerljivo najbolji strijelac s 21 postignutim pogotkom, a u klub je doveden za zbilja malih 6,5 milijuna eura.
Danas gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je jedan Dani Alves u Sevillu stigao za „sićušnih“ dvije stotine tisuća eura, a nakon što je sa Sevillom osvojio pet različitih trofeja prodan je u Barcelonu za tada vrtoglavih 36 milijuna eura. U sezoni 2010./11. u klub za 2,5 milijuna eura stiže hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić. U svom prvom mandatu u Sevilli Rakitić će ostati tri i pol godine i u tom razdoblju osvojiti jednu Europa ligu te postati kapetanom momčadi, nakon čega će 2014. za 18 milijuna eura biti prodan u Barcelonu. Prije nego što je osvojila prvi od tri uzastopna naslova Europa lige (2014., 2015. i 2016.), Sevilla je prodala Alvara Negreda za 25, Geoffreyja Kondogbiju i Jesusa Navasa za 20, a Garyja Medela za 13 milijuna eura, što je fascinantno jer se radi o igračima koji su do tog trenutka gradili igru Seville. Međutim, vrlo pametnom transfernom politikom, Monchi je zahvaljujući tada već razvijenom skauting mrežom uspio doći do igrača koje je platio manje (Carlos Bacca za 10 odnosno Kevin Gameiro za 7,5 milijuna eura), koji će njemu i Sevilli donijeti nove sportske uspjehe.
U svom uredu Monchi ima izloženu fotografiju na kojoj stoji s Diegom Maradonom s kojim je jedne sezone dijelio svlačionicu i postao blizak, premda se kao tada rezervni vratar smatrao najnebitnijom karikom cijele momčadi. Stvari su se umnogome promijenile u nepunih 20 godina, a Monchi je vrlo brzo od postavljanja na mjesto sportskog direktora postao najvažnijom osobom kluba. Monchijeva priča sa Sevillom završila je u travnju 2017., nakon niza uspješnih transfera, podizanja kluba iz pepela i osvajanja sveukupno 11 trofeja u njegovu (prvom) mandatu. Uspješnom politikom vođenja kluba Monchi je Sevillu postavio na nogometnu kartu Europe u kojoj ovaj andaluzijski klub danas igra neizostavnu glavnu ulogu u domaćem prvenstvu i europskim natjecanjima.
Monchi je Sevillu i La Ligu zamijenio talijanskim klubom AS Roma gdje je u ljeto 2017. postavljen za sportskog direktora. Tijekom svog talijanskog mandata u rimski je klub doveo igrače poput Cengiza Undera (14,2 milijuna eura), Justina Kluiverta (17,2 milijuna eura), Maximea Gonalonsa (5 milijuna eura), Javiera Pastorea (24,7 milijuna eura) i Antu Ćorića (6 milijuna eura). No ono što posebno upada u oko u tom periodu je za kolike su iznose određeni igrači odlazili iz Rome, a lista je zbilja impresivna: Mohamed Salah (42 milijuna eura), Antonio Rudiger (35 milijuna eura), Allison (62,5 milijuna eura), Radja Nainggolan (38 milijuna eura). Monchi očigledno ima izrazito dobar „nos“ za izabrati trenutak kada se riješiti igrača, odnosno u kojem trenutku će klub najviše profitirati unosnom prodajom i inkasirati maksimalnu cifru za svoju blagajnu. Naravno, nije sve uvijek tako bajno i nisu svi igrači koje je Monchi dovodio u Sevillu i Romu postali igračke superzvijezde profitabilne za klupske blagajne. Jedan od primjera neuspjeha je i spomenuti Ćorić kojeg je upravo Monchi iz Dinama doveo u Romu, ali koji se u tom klubu očito nije snašao pa je brzo otišao na posudbe u španjolsku Almeriju, a kasnije i u nizozemski VVV-Venlo. Kako se ispostavilo, Monchijeva ljubav s Romom nije dugo trajala. Kada je u ožujku 2019. tadašnji trener Eusebio Di Francesco dobio otkaz zbog ispadanja od Porta u Ligi prvaka nakon produžetaka u uzvratnoj utakmici, Monchi je također dobio otkaz na mjestu sportskog direktora.
Monchi zna izabrati trenutak kada se treba riješiti igrača, odnosno u kojem trenutku će klub najviše profitirati unosnom prodajom
Nakon neuspješnog izleta u Italiju, Monchi je početkom 2019. službeno objavio da se vraća u svoju Sevillu u kojoj se nalazi i danas. Na taj je način srušio snove Arsenala koji se nadao da će regrutirati njegove usluge jer je u to vrijeme trener londonskog kluba bio Unai Emery, osoba s kojom je Monchi već radio u Sevilli i koja je andaluzijski klub i dovela do tri uzastopna naslova Europa lige. No Monchiju očito otok nije bio pretjerano zanimljiv ili je ponuda Seville bila prejaka i on se odlučio za povratak u staro, dobro znano okruženje u kojem je do tada već bio proveo gotovo punih trideset godina kao igrač i sportski direktor.
Uspjeh je došao odmah jer je u ljeto 2020. Sevilla šesti, rekordni put osvojila natjecanje Europa lige. Nekoliko tjedana nakon osvajanja Monchi je u klub odlučio vratiti i Ivana Rakitića za 3,5 milijuna eura koji je ove sezone, uslijed Navasove ozljede, i kapetan momčadi. Hoće li Monchi s trenerom Julenom Lopeteguijem s kojim je očito ostvario novu uspješnu suradnju te povratnikom Rakitićem i sedmi put osvojiti Europa ligu ostaje nam da vidimo. Prvi na putu im stoje momci iz West Ham Uniteda na čelu s napadačem Michailom Antonijem i ljubiteljem mačaka Kurtom Zoumom.
Komentari