KAKO JE 2017. RAZOTKRIVENA ‘OVRŠNA MAFIJA’ : Škibolin zakon spašava građane kojima su RBA zadruge otele nekretnine

Objavljeno u Nacionalu br. 1001, 29. lipanj 2017.

Nacional otkriva kako funkcionira čvrsta interesna hobotnica austrijskih bankara i posrednika, odvjetnika, javnih bilježnika i sudaca u Hrvatskoj, zbog kojih su mnogi ostali bez vrijednih nekretnina, što i DORH pokušava rasplesti

Među stotinama ovršenika austrijskih RBA zadruga, brojni su oni koji su klonuli duhom već odavno su se odrekli svojih izgubljenih, vrijednih nekretnina. Svima njima nada bi se mogla vratiti ako se u Saboru usvoji zakonski prijedlog nezavisnog saborskog zastupnika Marina Škibole. Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Hrvatskoj građanima će možda omogućiti da na novoj pravnoj platformi dokažu da su njihovi ugovori o kreditu ništetni. Takvi su, prema novom prijedlogu Zakona, oni ugovori koji su sklopljeni u Hrvatskoj s kreditnim zadrugama koje u našoj zemlji nisu imale odobrenje za rad. Iz bankarske grupacije Štajerske više puta isticali su kako su poslovali po zakonu jer su kredite plasirali iz Austrije, gdje su kreditne zadruge imale odobrenje za rad, te da ugovori nisu potpisivani u Hrvatskoj, nego u Austriji. Upravo bi se oko toga mogla voditi najveća pravna bitka.

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO I DALJE POKUŠAVA rasplesti nepravilnosti u poslovanju austrijskih RBA zadruga i čvrstu interesnu mrežu austrijskih bankara, posrednika, odvjetnika, javnih bilježnika i sudaca u Hrvatskoj. Malo se zna o tijeku tih aktivnosti. Nacional je uspio rekonstruirati kako ta interesna hobotnica funkcionira. Dubinski uvid u to za Nacional su svojim svjedočanstvima pružile žrtve te interesne hobotnice, kao i njihovi pravni savjetnici.

TIHOMIR I ZDENKA ROGIĆ smatraju se žrtvama dobro uhodanog mehanizma čije protagoniste kolokvijalno nazivaju ‘’ovršnom mafijom’’. Oni su vrijednu kuću na dva kata u Slatinama na Čiovu izgubili zbog kredita podignutog u austrijskoj RBA zadruzi RaiffeisenbankSt.Stefan-Jagerberg-Wolfsberg.

Vlasnikom je nakon deložacije u ožujku ove godine postao bivši nogometaš i kapetan Dinama Mirko Lulić, za kojeg je prije više godina dražbovao splitski ugostitelj Dušan Sabljić, uvjetno osuđen prošle godine zbog davanja mita zapisničarki Općinskog suda u Splitu Vanji Sunko kako bi mu odavala informacije o nekretninama nad kojima se provodi ovrha. On bi ih tako kupovao ili pronašao drugog kupca.

Tihomir i Zdenka Rogić kredit od 105.000 eura podignuli su 2004. zbog dovršenja izgradnje kuće u Slatinama na Čiovu, odnosno refinanciranja već podignutog kredita u Splitskoj banci.

“U JEDNOM KAFIĆU U SPLITU u nevezanom razgovoru, jedan mi je poznanik ponudio kredit kod, kako mi je kazao, Raiffeisen banke. To je bila moja matična banka. Nudio je kredit po četiri posto manjoj kamatnoj stopi. Trebalo je donijeti urednu dokumentaciju kojom ćemo dokazati da smo solventni. Imali smo sve to. Donijeli smo papire, od vlasničkih listova, preko građevinske dozvole do pisma namjere Splitske banke. Posrednik je dokumentaciju dao Ivanki Krajnc iz Ptuja koja je bila na vrhu posredničke piramide. Ona ju je, pak, dala Austrijancima koji su poslali ugovor tumaču na prijevod. U siječnju 2004. došli su u Slatine August Walter, direktor zadruge St. Stefan, i Ivanka Krajnc iz Slovenije kako bi provjerili odgovara li dokumentacija stanju na terenu. Walter je pregledao kuću, popričao s nama 20-ak minuta. Kazao je da sve odgovara”, prisjetila se Zdenka Rogić.

NACIONAL JE NA UVID DOBIO DOKUMENTACIJU kojom su Austrijanci računali solventnost klijenta.
Najupečatljivija je skica koja pokazuje da je nekretnina prvi red do mora. Računali su i otprilike koliki su troškovi života klijenta. Po izračunu troškova života moglo se vidjeti da postoji veliki rizik od neuredne otplate kredita. No u slučaju Tihomira i Zdenke Rogić to se nije ni dogodilo jer je usmeni dogovor o uplati polugodišnjih rata od 6000 eura prekršen, kazala je ona, i prije nego što je uplatila prvu ratu. “Dogovoreno je da će nam novac dati do 15. siječnja i da će posrednik javiti kada ćemo potpisati ugovor i sporazum o osiguranju novčane tražbine kod javnog bilježnika u Solinu. Pitao nas je i koji nam način otplate kredita odgovara. Mi smo kazali da nam odgovara da prvu ratu uplatimo nakon sezone. Planirali smo građevinske radove završiti do 15. lipnja kako bismo tijekom ljeta mogli iznajmljivati apartmane i zaraditi. Htjeli smo uvijek poslije sezone vraćati kredit. Međutim, tek nam je sredinom ožujka javljeno da dođemo kod javnog
bilježnika u Solin kako bismo potpisali ugovor. Neprestano smo putem posrednika komunicirali s direktorom. Kako smo znali da smo izgubili sezonu, dogovor je bio da nakon sljedeće sezone počnemo
otplatu kredita”, tvrdi Zdenka Rogić.

U predvečerje, 19. ožujka 2004., u uredu javnog bilježnika Boška Jurišića u Solinu, potpisali su ugovor o kreditu – ona kao sudužnik, njezin muž kao dužnik i njegova majka kao jamac. Opunomoćenik zadruge bio je ujedno i sudski tumač Andrija Rako. Posrednik im je javio da 6. travnja 2004. moraju biti u uredu zadruge u Austriji. “Išli smo moj suprug i ja te posrednik njegovim vozilom. Inzistirao je da idemo preko Ptuja da se susretnemo s Ivankom Krajnc. Nakon desetominutnog razgovora, ona je sa svojim vozilom krenula s nama u St. Stefan. Ušla je s nama i u ured direktora zadruge. Tu smo potpisali policu osiguranja. Rekao je da će 44.000 eura usmjeriti na račun Splitske banke. Na ruke nam je dao 55.000 eura. Iz kredita je odbio 2000
eura honorara za Ivanku Krajnc, a 800 eura bio je trošak obrade kredita. U hodniku smo 500 eura dali posredniku iz Hrvatske”, tvrdi Zdenka Rogić. Unatoč usmenom dogovoru s direktorom banke da će prvu
ratu od 6000 eura uplatiti nakon ljetne sezone, u rujnu 2005., zbog kašnjenja isplate kredita i odgode građevinskih radova, prijedlog za ovrhu zadruga je poslala, kazala je, u listopadu 2005. “Odmah smo
nazvali direktora zadruge. Kazao je da to kompjuter automatski izbacuje, kako nema razloga za paniku i da naš dogovor i dalje vrijedi. Iz tog razloga nismo se žalili na rješenje na ovrhu. No ono je opet stigla. Otišla sam u svoju Raiffeisen banku i pokazala im rješenje. Kazali su mi da nemaju veze s tom zadrugom”, tvrdi Zdenka Rogić.

KADA JE SHVATILA da nije sve onako kako joj je predstavljeno, nazvala je Augusta Waltera i od njega tražila da joj skini zabilježbu o ovrsi, a da će ona zatvoriti kredit u cijelosti. Dogovorila je da će podignuti kredit u HBOR-u i zatvoriti kredit u RBA. “On je kazao da je to u redu i da će poslati dopis za obustavom ovrhe odvjetnici Majdi Damjanović iz Čakovca koja ih je zastupala. Saznala sam da on nije proslijeđen sudu. Nazvala sam direktora zadruge i on mi je poslao faksom dokaz da je dopis poslao odvjetnici. Nazvala sam tada i odvjetnicu Majdu Damjanović. Ona me je prvo pitala kako znam kakav je ona dopis slala. Kada sam joj rekla da ga imam u rukama jer mi ga je poslao direktor i kazala da ću nazvati policiju, ona je u strahu rekla da će poslati faks zapisničarki suca Stipe Masle Vanji Sunko. Otišla sam na Općinski sud u Splitu i  zapisničarka Vanja Sunko kazala mi je da ne zna o kojem je faksu riječ i rekla da je primila samo nešto poštom. Zajedno su manipulirali mojim spisima, skrivali dokumentaciju i zajedno me tjerali u ovrhu. Za to imam dokaze. Cijeli iznos kredita nisam mogla uplatiti kako sam planirala jer ovrha nije skinuta”, kazala je Zdenka Rogić.

Četiri godine nakon toga, u svibnju 2008., zakazana je prva dražba nekretnine za koju tvrdi da obavijest nije bila stavljena na oglasnu ploču suda, a pismena su, kazala je, poslana na krivu adresu, s ciljem kako bi se ona izbjegla, a cijena nekretnine od oko 3,5 milijuna kuna smanjila za jednu trećinu.

“NAKON ŠTO JE PRVA DRAŽBA NEKRETNINE odgođena zbog, kako je sudac Stipe Masle kazao, prijedloga ovrhovoditelja, zakazana je ponovno krajem te godine. Ponovno se odgodila zbog toga što nije
bilo ponuđača. Na drugoj dražbi, 21. siječnja 2009., ponuđena je cijena nekretnine od milijun i 30.000 kuna. Pet ponuđača uplatilo je polog od 309.000 kuna. Sudac Stipe Masle nije sve prisutne identificirao prema osobnoj karti, nego na temelju vizit-karte i ‘na riječ’. Jedan ponuđač bila je tvrtka Hipoteka iz Čakovca, čiji je direktor Ljubomir Damjanović, suprug opunomoćenice zadruge, odvjetnice Majde Damjanović. Kada je ovršenik prigovorio sucu što je jedan od ponuđača stranka u postupku, on je odgovorio da nije matičar. Iz Hipoteke nisu imali valjani izvadak iz trgovačkog registra. Uz još dvije tvrtke, ponuđači su bili Damir Franulović i Dušan Sabljić koji je dražbovao za bivšeg nogometaša Mirka Lulića. Tvrtka CT Invest prva je odustala, a potom i Damir Franulović. Hipoteka je onda ponudila 1.027.450.99 kuna. Nakon toga je Dušan Sabljić ponudio 1.030.000,00 kuna. U zapisniku ne piše taj redoslijed. Zapisnik je napisan krivim redoslijedom kako se ne bi vidjelo da je Sabljić ostavljen zadnji da bi ponudio najviše s minimalnim davanjima. Mirko Lulić je poslije dosude kao razliku kupovnine morao uplatiti još 721.000 kn. Uplaćivao je iznos tako da je svakih nekoliko dana uplaćivao oko 90.000.00 kuna, odnosno iznose manje od 105.000 kuna kako transakcija ne bi bila vidljiva Poreznoj upravi radi porijekla novca. Bivši nogometaš i kapetan Dinama Mirko Lulić uknjižio se u roku od nekoliko dana u zemljišnim knjigama”, govori Zdenka Rogić koja je vrijednu nekretninu napustila tek osam godina nakon što joj je kuća prodana na dražbi. U ožujku ove
godine, nakon osam neuspješnih deložacija, bivši nogometaš Mirko Lulić postao je vlasnik nekretnine. Odvjetnik Mirka Lulića kaže da je Općinski sud u Splitu sukladno odredbama Ovršnog zakona na temelju zaključka uveo Lulića kao kupca nekretnine u posjed nekretnine u Slatinama.

Nacional je stupio u kontakt i s Dušanom Sabljićem. Nije htio službeno komentirati detaljne upite o slučaju i kazao je da je ovo “ovo smiješna država, smiješni ljudi, smiješno pravo. Žalosno je da se takvim ljudima koji su si stavili u glavu da ne moraju vratit kredit uopće daje medijski prostor. Kredit je obaveza”.

SPLITSKA ODVJETNICA DORIS KOŠTA smatra da treba ispitati umreženost sudova s pojedincima koji inzistiraju na kupnji ovršnih nekretnina i da za to ima dosta materijala. Za slučaj Tihomira i Zdenke Rogić koje zastupa na sudu, kaže da postoji niz propusta i nelegalnih radnji. “Oni su žrtve umrežene organizacije koja živi i stvara dodatne vrijednosti za svoj račun upravo sudjelovanjem na dražbama ovakvog tipa. Zar nije čudno da se na tim dražbama pojavljuju uvijek isti ljudi koji kupuju nekretnine ili su punomoćnici ljudi kojima su prije dražbenog ročišta prodali dotičnu nekretninu i tako ostali nevidljivi Poreznoj upravi. Ovo ističem zato što za svaku dražbu treba položiti depozit koji nikad nije manji od primjerice od 200.000 do 300.000, pa i 400.000 kuna. Postavlja se pitanje odakle tim ljudima novac. Razliku kupovnine za dražbene nekretnine uplaćuju u ratama uvijek u iznosima manjima od 105.000 kuna, a što sud ili druga državna tijela nisu uočila, a trebala su. Ne može se dogoditi da je nekretnini vrijednoj četiri i pol milijuna kuna, kako
je procijenjeno po ovlaštenom sudskom vještaku u sudskom postupku, vrijednost u startu umanjena
za 30% od tržišne, a po ovrsi kreditnih zadruga netko je dobije za milijun kuna, pri čemu i dalje ostaju visoki iznosi potraživanja ovih zadruga, a prosječno je to još oko milijun do milijun i pol kuna”, kazala je splitska odvjetnica Doris Košta koja smatra da bi Porezna uprava, da malo pročešlja aranžmane hrvatskih građana i austrijskih zadruga, došla do vrlo interesantnih saznanja i napunila bi se državna blagajna.

SLUČAJEVIMA POPUT ONOG TIHOMIRA I ZDENKE ROGIĆ trebaju se, kazala je, pozabaviti nadležna tijela, počevši od porijekla novca i načina transferiranja novca. “Praćenjem tijeka novca došlo bi se
do ključnih saznanja kojim bi se utvrdile mnoge nezakonitosti. Međutim, ili to nadležna tijela ne žele i neće ili ne znaju i neće. U svakom slučaju ako je išta od toga točno, onda je to veoma opasno. Neprihvatljivo je da se događa niz propusta, poput transferiranja novca koji se uplaćuje po dosudi na jedan drugi račun koji je povezan s OIB-om, a koji ne pripada ovrhovoditelju. I ovdje bih stala jer je to stvar za porezni USKOK”, zaključila je Doris Košta. Zdenka Rogić tvrdi da je novac od kupovnine za njenu nekretninu stajao nekoliko godina na računu suda, da bi se umjesto na račun zadruge u Austriji, usmjerio na račun otvoren u Raiffeisenbank Austrija d.d. u Zagrebu. Radi se o pravnom subjektu koji ima isti naziv kao i zadruga, a porezna uprava mu je dodijelila OIB za kupnju i prodaju nekretnina kako bi ušla u njihov sustav praćenja. Zdenka Rogić tvrdi da ima dokaze, a koje je i Nacional dobio na uvid, da zadruga St. Stefan tako dodijeljen OIB koristi kao ovrhovoditelj u ovršnim postupcima, što tvrdi da ne bi smjela. “Osim toga, na isti račun usmjerava se novac od rata kredita, sudskih troškova, kupovnine trećih osoba i slično, pa se može zaključiti da je pravni subjekt s OIB-om dodijeljenim za kupnju i prodaju nekretnina preuzeo sva svojstva podružnice.  Zadruge svojih podružnica nemaju u Hrvatskoj, a nemaju ni dozvole za njih, što ukazuje na nezakonito korištenje privremeno im dodijeljenog OIB-a. Omogućuje im se sudjelovanje u sudskim i platnim postupcima bez ispunjenja zakonskih pretpostavki, zbog čega nema kontrole tijeka novca.

NAIME, NI JEDNA ZADRUGA, odnosno ovrhovoditelj, kao pravna osoba na teritoriju Hrvatske nema
svoje predstavništvo ili zastupništvo, odnos tvrtku kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova”, kaže Zdenka Rogić koja je to počela istraživati onoga trenutka kada je na sudu uočila da je opunomoćenica zadruge, odvjetnica Majda Damjanović, dostavila sudu račun otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., na koji će novac biti usmjeren. Raiffeisenbank Austrija d.d. iz Zagreba stoji također, kazala je, u OVR upisnicima, u kojima se u ovršnim procesima upisuje naziv ovrhovoditelja i ovršenika, umjesto zadruge koja provodi ovrhu što je, tvrdi ona, lažno predstavljanje.

OD MINISTARSTVA FINANCIJA zbog obveze čuvanja porezne tajne Nacional nije uspio doznati kojem je broju austrijskih štedno-kreditnih zadruga dodijeljen OIB, zbog kojeg razloga i u kojem razdoblju. Isto tako su se iz Ministarstva pozvali na poreznu tajnu u vezi možebitnih nepravilnosti koje je utvrdilo u praćenju rada štedno-kreditnih zadruga. “Kako bi se korisnicima kredita omogućila jednostavnija otplata rata kredita, Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen je po uvođenju OIB-a 2010. dobila osobni identifikacijski broj, što je omogućilo otvaranje bankovnog računa u banci koja posluje u Hrvatskoj. Strani državljani i tvrtke mogu podnijeti zahtjev za izdavanjem OIB-a u Hrvatskoj, što im omogućuje jednostavnije poslovanje i otvaranje računa u hrvatskoj banci, a to je učinjeno i u ovom konkretnom slučaju. U slučaju Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, račun je otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, banci koja poslovno nije povezana s Raiffeisen bankarskom grupacijom Štajerske. Jasno je stoga kako Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen nije podružnica istoimene tvrtke iz Austrije, već je riječ o istom pravnom subjektu koji, ponavljamo, nema veze s Raiffeisenbank Austria d.d. u Zagrebu.

Iz toga je sasvim jasno kako Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen sebi dodijeljen OIB koristi potpuno u skladu sa zakonom”, kažu iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske. Kad je riječ o ovršnim upisnicima, još jednom naglašavaju kako je u njima, pa tako i u slučaju Rogić, navedena banka članica Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, u ovom slučaju Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen, koja ima otvoren račun u Raiffeisenbank Austria d.d. u Zagrebu navedena kao ovrhovoditelj. Raiffeisenbank Austria d.d. u Zagrebu nije ovrhovoditelj u ovom slučaju, kažu, što je jasno iz uvida u dokumentaciju. U slučaju obitelji Rogić treba ističu da su Zdenka i Tihomir Rogić podigli kredit 2004. u iznosu od 105 tisuća eura kako bi otplatili kredit Splitske banke i financirali završetak izgradnje apartmana u Slatini.

“Navedeni kredit sklopljen je u Austriji, za što postoji i potrebna dokumentacija koja dokazuje tu tvrdnju. Obitelj Rogić vratila je tek manji dio duga u iznosu od 33 tisuće eura”, kažu iz bankarske grupacije Štajerske osvrćući se i na tvrdnje Zdenke Rogić da se s Walterom usmeno dogovarala o vraćanju kredita. “Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen nema informaciju o postojanju usmenog dogovora, no takav dogovor u konačnici niti nema pravnu snagu kao sredstvo izdavanja ili vraćanja kredita. August Walter koji se spominje u tvrdnjama obitelji Rogić, od 2011. više ne obnaša funkciju direktora navedene banke članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske, niti je njezin djelatnik. Istraga proti Waltera koja je u tijeku vodi se zbog nanošenja poslovne i financijske štete svojem tadašnjem poslodavcu, banci Raiffeisenbank St.
Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen i nema nikakve veze austrijskim kreditima hrvatskim građanima odobrenim sukladno svim hrvatskim i austrijskim zakonima”, kažu iz grupacije.

Nacional je postavio upit Ministarstvu pravosuđa, zatraživši da se izjasne o tome je li to Ministarstvo iniciralo provjeru legalnosti ukupnog poslovanja RBA zadruga u Hrvatskoj, odnosno je li poslovanje tih zadruga bilo u skladu s važećim pravnim okvirima poslovanja takvih bankarskih institucija u Hrvatskoj. No u odgovoru koji je stigao navodi se kako je za spomenute provjere nadležno isključivo Državno odvjetništvo.

“Sukladno pozitivnim pravnim propisima RH, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno je i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela. Kako u djelokrug rada Ministarstva pravosuđa, kao dijela izvršne vlasti, ne ulazi obavljanje radnji iz nadležnosti DORH-a, molimo da se s upitom obratite izravno DORH-u”.

Ništa precizniji odgovor nije stigao ni od Državnog odvjetništva koje navodi da su istrage vezane uz sporne kredite RBA zadruga pojedinačno obavljala općinska ili županijska državna odvjetništva ili pak policijske uprave, što je ovisilo o prijavama koje su pristizale od oštećenih građana. “Povodom prijava građana o kreditima RBA zadruga, potrebne radnje provjera navoda iz prijava i izvida provodila su nadležna državna odvjetništva i druga nadležna tijela, a ne DORH, slijedom čega DORH ne raspolaže podacima koje tražite budući da ne vodi evidencije na način iz kojih bi se mogli iščitati zbirni, objedinjeni podaci za navedene predmete. Naime, oštećeni građani podnosili su kaznene prijave nadležnim državnim odvjetništvima i nadležnim policijskim upravama diljem Hrvatske, zbog čega ne raspolažemo zbirnim podacima”, stoji u odgovoru koji je za Nacional stigao od DORH-a. Odgovore o poslovanju RBA zadruga Nacional je više puta zatražio i od austrijske Agencije za nadzor financijskih usluga, FMA, ali nismo ih dobili.

U TRAVNJU OVE GODINE nezavisni saborski zastupnik iz klupa zastupnika Promijenimo Hrvatsku
Marin Škibola uputio je u saborsku proceduru prijedlog Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Hrvatskoj koji se prije svega odnosi na austrijske RBA zadruge. Njegovo hitno donošenje bio je Škibolin uvjet za podršku Gordana Jandrokovića kao predsjednika Sabora. Prijedlog Zakona Vlada je nakon toga jednoglasno podržala i poslala u hitnu saborsku proceduru, a usvojen je i na Odboru za zakonodavstvo. Škibola tvrdi da mu je premijer Andrej Plenković dao usmeno obećanje da će se Zakon usvojiti. “Ja čvrsto vjerujem da će Zakon brzo doći na dnevni red u Saboru i da će se usvojiti nakon provedene rasprave. Mnogi su upućeni u tu problematiku koja se provlači iz sedmog saziv Sabora, kroz osmi, i sada je aktualna u devetom. Brojni oporbeni zastupnici potvrdili su mi da će podržati Zakon”, kazao je Škibola i napomenuo da ovaj Zakon daje pokriće da se ništetnost utvrdi. Da će doista i poduprijeti ovaj Zakon, prošlog je tjedna u nekoliko istupa u medijima potvrdio i sam Goran Aleksić.

“U ZAKONU JASNO STOJI da ako kreditna zadruga nije imala odobrenje HNB-a i ako nije imala druge
uvjete za rad, da su ti krediti ništetni. To će značiti da će kreditne zadruge moći naplatiti samo ono što su i sami dali. Ono što su oštećenici primili, to će i vratiti. Kreditne zadruge koje su već deložirale ljude i eventualno prodale nekretnine nekoj trećoj osobi, morat će ih obeštetiti financijski i to ne za cijenu koja je bila prilikom javne dražbe, nego za stvarnu tržišnu vrijednost”, istaknuo je Škibola. Na upit kako će građani dokazati da je ugovor sklopljen u Hrvatskoj, ako na ugovoru stoji neki austrijski grad kao mjesto potpisa, odgovorio je da bi se mjesto gdje je uistinu ugovor fizički potpisan trebalo gledati kao mjesto sklapanja ugovora. “Na Vladi je odgovornost da se ovaj problem riješi. On se ne smije gledati politički. Obećao sam da ću riješiti ovaj problem u Saboru. Pričao sam s brojnim ljudima kojima su uništene obitelji. Pokazali su mi dokumentaciju. Vidio sam da je tu jako puno nepravde. Obećao sam tim ljudima da ću, ako uđem u Sabor, riješiti njihov problem. To i radim. Moramo pokazati jednom da nećemo dopustiti raznim grupacijama da rade izvan zakonskih okvira i na štetu naših građana”, poručio je Marin Škibola.

Odvjetnik Milko Križanović istaknuo je da je to zakonsko rješenje doneseno u zadnji čas i takav Zakon, kazao je, zaslužuje hitno izglasavanje. Odgovor je na dosadašnju sudsku praksu, kazao je, u kojoj sudovi nisu usvajali tužbene zahtjeve ništetnosti,  čija su posljedica mnogobrojne provedbe ovrha nad nekretninama ovršenika. Pravosudni sustav, smatra on, vapi za ovakvim zakonskim rješenjem kao pravnom zaštitom pod koju se mogu utjecati oštećenici ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem koji su pogođeni prisilnim naplatama novčarskih institucija koje u Hrvatskoj nisu imale registriranu djelatnost ni odobrenje HNB-a.

“PRVI PUT, NAKON ŠTO SU MNOGI OŠTEĆENICi i nevladine udruge javno progovorile, a mediji obznanili kompleksnost problematike RBA kreditnih ugovora, zakonodavac priznaje potrebu snažnije reagirati i dati platformu oštećenicima i obvezu sudovima da direktno primjene ovaj Zakon koji u svojim odredbama jasnije nego Zakon o obveznim odnosima utvrđuje ništetnost, osobito u vidu utvrđenja neovlaštenih vjerovnika, u konkretnom slučaju davatelja kredita. Kao odvjetnik smatram da je to glavna vrednota ovog zakonskog rješenja od kojeg u praksi očekujem da donese pravnu sigurnost koja je dosad nedostajala jer upravo to Zakon o obveznim odnosima, za razliku od predloženog Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim Hrvatskoj, nije poznavao”, kazao je Križanović koji očekuje da će se kroz redovan sudski postupak svaki od oštećenika podvesti pod zaštitu Zakona. “Sukladno dosadašnjem zakonskom rješenju, teret dokazivanja ništetnosti obvezivao je tužitelja na iznimno dugotrajan, kompleksan
i obiman postupak dokazivanja činjenica koje su pretpostavka ništetnosti, dok zakonodavac ovim Zakonom sužava i pojednostavljuje obvezu tužitelja samo na utvrđenja koja su zapravo javno poznata, a to je da vjerovnik kreditnog odnosa nije ovlašten biti kreditor u Hrvatskoj, odnosno prebacuje obvezu tuženiku da dokaže svoju savjesnost, poštenje i pravnu ulogu na teritorij Hrvatske”, kazao je Križanović. Optimističan je i vjeruje da uz pravilno zastupanje, pravilnu primjenu Zakona kroz dokazni postupak, svaki oštećenik može s uspjehom dokazati ništetnost svoga kreditnog ugovora.

SMATRA DA OVAJ ZAKON POGAĐA kreditore koje označava kao neovlaštene jer su iskoristili trenutno postojeću zakonsku prazninu i uveli praksu kreditiranja bez odobrenja, a postojeća zakonska rješenja nisu štitila financijsko tržište plasmana kredita. “U tom vremenskom intervalu u kojem je postojala ta nedorečenost i pravna dvojba, na tržište su se patentirali kreditori koji su velikom broju građana ponudili kreditne ugovore s osiguranjem zaloga nekretnina, a znalo se da anuitete kredita ne mogu plaćati, što je dovelo do toga da se bez institucionalne kontrole takvi kreditori postave kao surogat bankarskom sektoru koji nema obilježje stvarno pravne kontrole. Ovaj zakon takvu tržišnu nedisciplinu vraća u zakonske okvire”, smatra Križanović.

Iz Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske kažu da imaju dokaze da su ugovori o kreditima sklopljeni s hrvatskim građanima u Austriji i uvjereni su da će pred hrvatskim institucijama dokazati da je predloženi Zakon neustavan. “Članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske su u Austriji do 2010. odobravale austrijske kredite hrvatskim građanima, što je predstavljalo regularno bankovno poslovanje po svim hrvatskim i austrijskim zakonima. Sklapanju ugovora o kreditu između banaka iz navedene grupacije i hrvatskih građana nije bilo nužno prethodno odobrenje HNB-a jer su banke posjedovale punovrijedno odobrenje mjerodavnih institucija Austrije za odobravanje kredita nerezidentima, a radi se o kreditima sklopljenim u Austriji, a što su potvrdili i hrvatski sudovi nizom pravomoćnih odluka”, kažu iz grupacije.

Komentiraj

Source:ANA MALBAŠA I SANDRA CARIĆ HERCEG