Kako će projekt od 3,4 milijarde kuna utjecati na kvalitetu života i razvoj turizma od Trogira do Splita

 

Nacional otkriva detalje projekta koji se krije iza naziva ‘Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Kaštela – Trogir i aglomeracije Split – Solin’, koji je nakon Pelješkog mosta najveći hrvatski projekt sufinanciran novcem iz EU fondova

Potpisivanjem prvog ugovora s tvrtkom Strabag kao izvođačem na jednoj od petnaestak faza, relativno nezapaženo započeo se provoditi golemi infrastrukturni projekt vrijedan 3,4 milijarde kuna koji će izravno utjecati na kvalitetu života najmanje 400 tisuća građana i snažno djelovati na razvoj turizma na atraktivnom prostoru od Trogira preko Kaštela i Solina do Splita te nešto južnije. Radi se u drugom najvećem projektu u Hrvatskoj sufinanciranom iz europskih fondova, odmah iza Pelješkog mosta koji će paralelno stvoriti preduvjete za razvoj više drugih investicija – poput višekilometarske šetnice uz more od Splita do Stobreča. Nacional je rekonstruirao što se krije iza golemog zahvata medijski neatraktivnog naziva ‘’Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Kaštela – Trogir i aglomeracije Split – Solin’’.

Radi se o zahvatu koji se u sličnoj formi održava diljem države i predstavlja jednu od ključnih obveza koje je Hrvatska preuzela prilikom pristupanja Europskoj uniji prije sedam godina, s čijim ispunjavanjem – kao i u slučaju gospodarenja otpadom – već ozbiljno kasni, pa se u sljedećem razdoblju očekuju najprije pisana upozorenja, a potom su mogući i penali Europske komisije. Hrvatska se tada obvezala zbrinjavati otpadne vode pročistačima drugog stupnja najkasnije do konca 2018., potom je dogovoreno i poboljšanje opskrbe vodom, a posebna stavka odnosi se na smanjenje gubitka u vodoopskrbnom sustavu koji u nizu gradova i općina danas iznosi i preko 50 posto. Od 2023. vodovodnim tvrtkama će prihvatljiva razina gubitaka iznositi 25 posto u odnosu na količinu koju zahvate na izvorima, što znači da će – ako ne ostvare ovaj cilj – završiti u gubicima, ili razliku cijene prevaliti na leđa korisnika svojih usluga.

 

 

Hrvatska se obvezala da će se potpuno uskladiti s europskim standardima u svojih 68 vodoopskrbnih zona i trošak tog zahvata prilikom sklapanja pristupnog ugovora procijenjen je na 9,835 milijardi kuna

 

 

To je tek jedan dio složenog poglavlja o zaštiti okoliša, na koji se prilikom ulaska u Europsku uniju nije obraćalo previše pažnje i čije su provođenje kasnije vlade odgađale iz godine u godinu, pa su se tek nakon isteka roka u 2019. intenzivirali radovi i diljem Hrvatske nastoji se barem ublažiti kašnjenja. Projekt dviju splitskih aglomeracija najveći je, najzahtjevniji i najskuplji, a bitan je i u simboličnom smislu: njegovim ostvarenjem potpuno će se očistiti Kaštelanski zaljev, nekad idilično mjesto koje je u socijalizmu potpuno zagađeno teškom industrijom i masovnim naseljavanjem. Već početkom devedesetih Split i nekoliko okolnih gradova pokrenuli su projekt Eko Kaštelanski zaljev koji je doveo do prve faze čišćenja i znatnog poboljšanja, no tek spajanjem svih kućanstava na vodoopskrbni sustav i kanalizaciju te nadogradnjom pročistača s mehaničkog na mehaničko-biološki postići će se europski standard zaštite okoliša. Vrijedi kazati da upravo građani Splita i okolnih gradova već dva desetljeća uz cijenu vode plaćaju poseban iznos za Eko Kaštelanski zaljev pa će se i tim novcem financirati tridesetak posto ukupne cijene od 3,4 milijarde kuna, koliko neće biti pokriveno iz europskih izvora.

Spomenuti prvi ugovor s tvrtkom Strabag potpisan je nedavno i odnosi se na prostor Kaštela između mora i državne ceste D-8, kolokvijalno nazvan ‘’donja’’ Kaštela, gdje će se na vodovod i kanalizaciju spajati kućanstva koja su dosad bila bez priključka te će se paralelno zatvarati septičke jame čiji je sadržaj najčešće curio u okoliš. Potom slijedi jednak postupak za ‘’gornja’’ Kaštela, prostor otoka Čiova s Okrugom, Slatinama, Trogirom i okolicom te općinom Seget. Realizacijom projekta na području Kaštela izgradit će se 125 kilometara kanalizacije i 75 kilometara vodovoda, u Trogiru 24 kilometra kanalizacije i 13 kilometara vodovoda, u Segetu 28 kilometara kanalizacije i 8 kilometara vodovoda, u Okrugu 34 kilometra kanalizacije i 22 kilometra vodovoda, a u Slatinama 12 kilometara kanalizacije i 5 kilometara vodovoda. Iza suhoparnih brojki stoji cilj da u roku od četiri godine pitku vodu dobije novih 7700 građana kaštelansko-trogirskog bazena kroz čak 2548 novih priključaka, čime će vodoopskrba doseći visokih 99 posto.

U iduće četiri godine napravit će se nadogradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Divuljama, izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na Čiovu, proširenje vodoopskrbne mreže za novih 59,87 kilometara i rekonstrukcija postojeće mreže od 65,4 kilometra, objasnio je za Nacional Tomislav Šuta, direktor splitskog Vodovoda i kanalizacije, ključnog aktera u realizaciji ovog megaprojekta. Na ovom području, dodaje, slijedi i izgradnja četiri vodovodne crpne stanice i dvije vodospreme zapremine po 500 metara kubnih, proširenje gravitacijskih, odnosno kanalizacijskih kolektora za 215 kilometra i tlačnih cjevovoda za 6 kilometara. Rekonstruirat će se i 4 kilometra gravitacijske kanalizacije te ugraditi 430 malih, kako im tepaju kućnih crpnih stanica, uz izgradnju 13 kanalizacijskih crpnih stanica, kao i 640 metara incidentnih preljeva.

Koliko je zahvat važan govori podatak da će na kanalizacijsku mrežu time napokon biti priključeno novih 32.447 stanovnika kaštelanskog i trogirskog područja, a to je tek manja od dvije ‘’splitske aglomeracije’’ u koju će se uložiti 1,4 milijarde kuna. U veću, koja obuhvaća Split, Solin, Klis, Dugopolje i Podstranu otići će čak 1,8 milijardi kuna i ondje će se stopa priključenosti na vodoopskrbu povećati na 99 posto, a priključenosti na odvodnju na 97 posto – u usporedbi s današnjih oko 47 posto. Izgradit će se i rekonstruirati 65 kilometara vodoopskrbnih cijevi i 124 kilometra odvodnje, preko pet kilometara podmorskih ispusta, 32 crpne stanice, po 14 vodosprema i vodoopskrbnih stanica, sedam retencijskih bazena, preljevi i niz drugih sadržaja. U Splitu kompletan južni dio grada spojit će se na novi sustav odvodnje, što će otvoriti prostor za izgradnju više kilometara dugačke šetnice do Stobreča, a više cijelih gradskih naselja dobit će potpuno novi kanalizacijski i vodovodni sustav, dok će se u onim starijima infrastruktura temeljito rekonstruirati.

Splitski kolektor kojim je 1995. gradska luka dovedena u relativno pristojno stanje da se u njoj bez straha može i okupati, potpuno će se rekonstruirati, pročistači će dobiti dvostruko veći kapacitet i biti nadograđeni na viši stupanj biološkog pročišćavanja, a niz okolnih naselja ili općina bit će u potpunosti spojeni na svu potrebnu komunalnu infrastrukturu. Na širem području nadogradit će se pročistači Stupe i Divulje te izgraditi novi na Čiovu. Srednjovjekovne ‘’crne jame’’ u najvećem dijelu Splitsko-dalmatinske županije u roku od četiri godine napokon će otići u povijest, a gubici u vodoopskrbnoj mreži smanjiti se za dodatnih sedam do deset posto.

Službeni nositelj projekta je Vodovod i kanalizacija Split, a realizira ga u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i energetike, Hrvatskim vodama, gradovima Splitom, Solinom, Kaštelima i Trogirom te općinama Okrug, Seget, Dugopolje, Klis i Podstrana. Dva odvojena ugovora potpisana su koncem prošle i početkom ove godine i s nešto manje od 70 posto prihvatljivih troškova financiraju se iz Operativnog programa za razdoblje od 2013. do 2020., za koje je krajnji rok korištenja 2023. Upravo do tada ovi projekti trebali bi biti dovršeni, što dokazuje da je Hrvatska doslovno u posljednji trenutak uspjela iskoristiti sredstva, a tek treba vidjeti kako će se Europska komisija postaviti prema činjenici da do posljednjeg dana 2018. nije ostvaren cilj potpunog usklađivanja s europskim standardima u vodno-komunalnim djelatnostima, odnosno zahtjevima Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktive o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

Neovisno o projektima aglomeracije, splitski Vodovod i kanalizacija uskoro će riješiti i problem zamućene vode u Splitu i okolici koji je sa sve strožim europskim propisima sve češće dolazio do izražaja, i to izgradnjom uređaja za kondicioniranje vode, kolokvijalno nazvanog filtar i vrijednog 133,5 milijuna kuna. Hrvatske vode odlučile su financirati ga sa 70 posto, dok će ostatak investicije pokriti tvrtka Vodovod i kanalizacija kreditom Europske banke za obnovu i razvoj. U ovom gradu i okolici s oko 400 tisuća stanovnika problem zamućenja vode pojavio se u posljednje tri godine, kada je postrožena europska direktiva i kada je parametar zamućenosti snižen s osam na četiri NTU-a, što znači da u prosjeku petnaestak dana godišnje – premda sanitarno potpuno ispravna – voda ipak nije bila pogodna za piće. U novoj europskoj direktivi ovaj parametar spušta se na samo 0,3 NTU-a, što znači da bi u Splitu i okolici čak 312 dana godišnje parametri zamućenosti bili iznad dopuštenih vrijednosti. Za usporedbu, prije ulaska u Europsku uniju granica je bila postavljena na 16 NTU-a.

 

 

Koliko je zahvat važan govori podatak da će na kanalizacijsku mrežu time napokon biti priključeno novih 32.447 stanovnika kaštelanskog i trogirskog područja, a to je tek manja od dvije ‘splitske aglomeracije’

 

 

Nakon što je dovršen prvi od petnaestak natječaja za izvođača radova i nakon što su oni uvedeni u gradilište, u idućih nekoliko tjedana raspisat će se natječaji za većinu preostalih faza – što znači da će građevinskom sektoru u iduće tri godine u ponudi biti poslovi vrijedni ukupno 3,4 milijarde kuna samo na širem splitskom području. Vrlo slični projekti, doduše manje vrijednosti, provode se u gotovo svim primorskim gradovima od Pule do Dubrovnika, na otocima, u sredinama u zaleđu poput Sinja ili Imotskog, ali i u unutrašnjosti u gradovima poput Zaprešića, Petrinje, Koprivnice, Karlovca, Varaždina i niza sredina u Slavoniji.

Hrvatska se obvezala da će se potpuno uskladiti s europskim standardima i direktivama u svojih ukupno 68 vodoopskrbnih zona i trošak tog zahvata prilikom sklapanja pristupnog ugovora procijenjen je na 9,835 milijardi kuna, dok su troškovi izgradnje odvodnje i pročistača u ukupno 294 aglomeracije u Hrvatskoj procijenjeni na čak 23,172 milijarde kuna. Velik dio ovog novca zbog kašnjenja prethodnih vlada ugovoren je u 2018. i 2019. i utrošit će se u iduće tri godine, što će predstavljati golemi izazov za građevinske tvrtke, ionako deficitarne i stručnim kadrovima i radnicima. Veći broj hrvatskih tvrtki će se zbog velike vrijednosti natječaja moći prijaviti samo u konzorcijima, a sve je dovelo do toga i da su cijene izvođenja radova u nizu sredina narasle više od 25 posto u odnosu na originalno planirane. Posao se otvara za sve, a ove investicije bit će i prilika za masovnu prekvalifikaciju radne snage: bageristima ili tesarima trenutno se nude plaće veće od 11 tisuća kuna neto, što će u budućnosti samo rasti, barem kako predviđaju stručnjaci uključeni u ove investicije. One će gospodarstvu znatno pomoći i da premosti krizu izazvanu koronavirusom i osigura unosne poslove u idućem razdoblju.

Komentiraj