Od onih koji pušu na Jadranu do onih koji struje kontinentom, hrvatski vjetrovi oduvijek su inspirirali umjetnike. U stihovima Krležina ‘’Plamenog vjetra’’ bili su siloviti u svom metaforičkom značenju. Neki su mirisali na nostalgiju poput sjetnih Bukovčevih slika nastalih dok je u Parizu maštao za jugom u svojemu rodnom Cavtatu. Ili su bili bezgranično romantični poput onih u Oliverovoj pjesmi ‘’A vitar puše’’. Dok su umjetnici slavili simboliku vjetra koji je uvijek donosio nešto novo, pomorcima je on nerijetko mrsio račune. Ali i češkim turistima koje, nažalost, ne tako rijetko s makarskih plaža na madracima na napuhavanje otpuše sve do Hvara. Sve naravi hrvatskih vjetrova u dokumentarnom serijalu ‘’Vjetrovi Hrvatske’’ odlučio je pokazati bračni par Jusić. Paula i Đelo mlađi, koji ponosno nosi ime svojega oca, našeg slavnog maestra, uhvatili su se ukoštac sa silinom zraka. Paula je osmislila scenarij, zadužena je za naraciju te je izvršni producent. Đelo ml. primio se snimanja, montaže i naravno glazbe. Režiju potpisuju zajedno. Ovaj uigrani dvojac već je autor uspješnog dokumentarnog serijala ‘’Bajkovita Hrvatska’’ koji se prikazuje na HRT-u, a koji je 2019. nagrađen za vrhunska profesionalna postignuća i promociju hrvatskog turizma međunarodnom turističkom nagradom Golden Interstas. Ljeti svoj zagrebački dom zamijene životom na brodu i plovidbom tako da su, uz to što su izvrsni poznavatelji vjetrova i iskusni moreplovci pa nas je tim više zanimalo s koje je strane ovaj put puhnuo vjetar u njihovoj kreativnoj kuhinji.

Bračni par Paula i Đelo Jusić mlađi autori su dokumentarnog serijala ‘Vjetrovi Hrvatske’; ona potpisuje scenarij i zadužena je za naraciju, a on za snimanje, montažu i glazbu, dok režiju potpisuju zajedno. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U razgovoru za Navigare otkrili su kako su na ideju da snime dokumentarni serijal o hrvatskim vjetrovima došli upravo zbog toga što su vjetrovi često važni u njihovu svakodnevnom životu, s obzirom na to da su strastveni nautičari i avanturisti.

„Ljudi uopće nisu svjesni u kojoj mjeri su vjetrovi i vremenske prilike utkani u našu svakodnevicu. Utječu na usjeve, ribarstvo, zdravlje, ponašanje, preživljavanje… Razmišljajući o tome počeli smo se detaljnije baviti definicijom vjetrova i njihovim nastajanjem. Ušli smo u svijet meteorologije, razgovarali sa stručnjacima, profesorima i pronašli toliko zanimljivih priča vezanih uz vjetrove u našoj zemlji da smo ih jednostavno poželjeli podijeliti i putem ovog serijala približiti ljudima“, otkriva Paula.

FOTO: Screenshot

Kako bi pokazali svu njihovu silinu, izlagali su se strašnim naletima vjetra. „Bili smo na udarima bure i do 200 km/h, u Podvelebitskom kanalu, što smo kasnije vidjeli u meteorološkim izvještajima. Najneugodnije snimanje bilo je snimanje škure bure pri udarima od 170 do 180 km/h uz temperaturu minus dva, tri stupnja usred zime. Osjećaj je kao da ste na -20 C. Uz to lije kiša i to ne okomito kao obično, nego vodoravno i svaka kapljica se zabada u opremu i u tijelo. Tad više ne pomaže ni profesionalna zaštita na opremi, nego se kamera mota u tvrdu najlon-vreću i debelom ljepljivom trakom se zatvaraju svi mogući otvori na kameri, stativ se opterećuje utezima, a na sebe oblačimo preko pune zimske opreme i jedriličarska odijela koja su otporna na sve ekstremne vremenske uvjete“, objašnjava Đelo.

Našli su se u situaciji da im se čudila i policija. „Jednom smo krenuli prema Senju, ali su zbog jakih udara bure ceste bile zatvorene. Promijenili smo plan i krenuli na Krk. Na Krčkom mostu je u obilasku bila policijska patrola. Bura je bila užasno jaka, most pred zatvaranjem, a mi u punoj zimskoj opremi i jedriličarskim odijelima izlazimo s kamerama i utezima. Policajci su nas u čudu gledali. Čak se ni oni nisu zadržali na mostu. Poželjeli su nam sreću i nekoliko puta naglasili da su nas upozorili i da ostajemo na vlastitu odgovornost. Uspjeli smo snimiti fantastične kadrove, ali mogu vam reći da nije baš ugodan osjećaj stajati tako doslovce na vjetrometini“, priznaje Paula.

‘Bura je svojevrsni hrvatski brend. Nedavno je jedan američki institut upravo buru uvrstio među deset najjačih i najmoćnijih vjetrova na svijetu’

U dokumentarnom serijalu obuhvatit će vjetrove koji pušu uz obalu, ali i one na kopnu. „U svakom slučaju za Hrvatsku su karakteristična i najpoznatija dva vjetra, a to su jugo i bura. Obradit ćemo sve vjetrove, ali ova dva će biti najzastupljenija. Pogotovo zato što bura postoji samo u Hrvatskoj i u tom je obliku nema nigdje na svijetu. To je svojevrsni hrvatski brend. Nedavno je jedan američki institut upravo buru uvrstio među deset najjačih i najmoćnijih vjetrova na svijetu“, objašnjava Đelo.

Svako ljeto, nažalost, ne nedostaje naslovnica s naslovima poput ‘’Pronađeni turisti koji su isplovili s madracem na napuhavanje’’, ‘’Spašen Čeh kojeg je otpuhala bura’’ i sl. Ne čudi to naše stručnjake za vjetrove. „Turisti najviše podcijene buru koja je osvježavajuća na vrućini, ali isto tako nepredvidiva i smrtonosno opasna jer puše od kopna prema moru i svojim udarima odvlači objekt bilo da se radi o madracu ili dasci za jedrenje, prema otvorenom moru“, upozorava Đelo.

Kako bi pokazali svu njihovu silinu, Paula i Đelo Jusić ml. izlagali su se strašnim naletima vjetra, a u pojedinim situacijama čak im je i policija poručila da snimaju na vlastitu odgovornost. FOTO: Privatna arhiva

Zna to dobro lokalno stanovništvo koje ponekad vrijeme prognozira bolje od stručnjaka. „Na ruži vjetrova spominje se 16 vjetrova, ali kad smo razgovarali s lokalnim stanovništvom, oni su ih nabrojali čak 32. Mnogo puta nam se dogodilo da u razgovoru s mještanima čujemo: ‘Ma ništa vam nema od kiše i oluje. Vidite ono stablo? E, kad je oblak desno od tog stabla i one grane, onda je kiša, a ovaj oblak, s ove strane… ma nema od toga ništa’. Mi ne možemo vjerovati jer je nebo potpuno crno, vjetar pojačava i nema šanse da neće pljuštati. A onda, u trenu, taj oblak produži, zaobiđe to drvo, oluja ode dalje i o njoj čitamo u novinama. Znanost treba poštovati, ali lokalno stanovništvo uvijek ima i onaj faktor X s kojim živi i najbolje poznaje svoj kraj“, otkriva Paula.

Za snimanje najboljih kadrova, uz mnogo strpljenja, potreban je i dobar automobil, jer broj prijeđenih kilometara Jusićima je najteže prebrojati. „Brojke su vrlo velike i mjerimo ih u desecima tisuća kilometara. Za dobar kadar ponekad se napravi 700, 800 km, vratimo se doma i sutra opet ispočetka na drugu stranu u lovu na dobar kadar. Svako naše snimanje počinje s jasno određenim planom, ali na terenu stvari izgledaju puno drugačije i često se itinerer mijenja na licu mjesta. Ponekad se osjećamo kao windchasersi. Naročito kad su u pitanju pijavice. To su vrtložni vjetrovi koji su nepredvidivi i morate odmah reagirati. Jednom smo usred vožnje ugledali pijavicu koja se tek počela stvarati i odmah tražili mjesto gdje se možemo parkirati. Ja sam ostala za volanom, a Đelo je s kamerom odjurio na poziciju kako bi je što bolje snimio. I uspio je. Dobili smo fenomenalne kadrove. A dugo smo pratili hoćemo li uspjeti negdje naletjeti na pijavicu jer je zaista nemoguće to planirati. Ali, eto, taj put nam se posrećilo. Strpljenje se isplatilo“, objašnjava Paula.

‘Ponekad se osjećamo kao windchasersi. Svako naše snimanje počinje s jasno određenim planom, ali na terenu stvari izgledaju puno drugačije’. FOTO: Privatna arhiva

Kao iskusni nautičari vjetrove su oduvijek poštovali, ali sa sadašnjim saznanjima čak i više. „Svaki pravi nautičar obožava vjetar koji je i smisao plovidbe, ali isto tako more se prije svega mora poštovati, što svaki pravi nautičar jako dobro zna. Najvažnije je poznavati svoje plovilo i njegove mogućnosti, ne precijeniti sebe, pratiti prognozu i svakako ne podcjenjivati prirodu. U takvim uvjetima nijedan vjetar nije opasan“, otkriva Đelo.

Postoje i dijelovi Hrvatske na kojima treba biti osobito oprezan. „Ako je u pitanju bura Podvelebitski kanal definitivno, a kod juga krajnji jug Hrvatske gdje od Sredozemnog mora i Otranta ne postoji nikakav otok ili hrid koji bi ublažili tu zračnu i morsku silu koju stvara jugo“, upozorava Đelo.

‘Ušli smo u svijet meteorologije, razgovarali sa stručnjacima i profesorima te pronašli toliko zanimljivih priča vezanih uz vjetrove da smo ih poželjeli približiti ljudima’, kaže Paula Jusić. FOTO: Privatna arhiva

Poznato je kako u Dubrovačkoj Republici vijećnici nisu donosili važne odluke dok je puhalo jugo. „Moram priznati da ja jako volim jugo čak i po cijenu glavobolje i lošijeg raspoloženja. Ako sam na moru, uživam u čaroliji velikih valova koji udaraju o stijene i mogla bih satima šetati po obali. Ali zato škuru buru jako teško podnosim, plakala bih bez razloga, osjećam se kao da sam cijela od olova i baš je ne volim“, iskreno će Paula.

„Ja sam rođen u Dubrovniku i kad je jugo ili šilok, ne pitajte me ništa. Sjajan je taj članak u Statutu Dubrovačke Republike iz 1272. Po jugu se nisu smjele donositi nikakve važne odluke, a za svaki počinjeni zločin, puhanje juga se smatrao olakotnom okolnošću“, otkriva Đelo. „Puno je nepoznatih i dojmljivih, a nadasve poučnih informacija o vjetrovima, tako da smo vrlo brzo odlučili kako ćemo, da bismo što kvalitetnije prikazali cijelu priču, napraviti dokumentarni serijal od šest epizoda. Ako sve bude išlo po planu, ‘Vjetrovi Hrvatske’ bit će prikazani u sezoni 2022./2023. na nacionalnoj televiziji“, otkrila je Paula Jusić.