K-Pop – kako je glazbeni proizvod azijske pop kulture zaludio svijet

K-pop je glazbeni žanr nastao u Južnoj Koreji i trenutačno najpopularnija glazba na planetu. Osim K-popa, poznati su i japanski J-Pop i kineski C-Pop, ali K-Pop je daleko najviše utjecao na svjetsku glazbenu industriju, a BTS je trenutačno najpopularniji boy bend

K-pop je glazbeni žanr nastao u Južnoj Koreji i najsličniji je zapadnoeuropskoj mješavini elektro popa, hip hopa i R’n’B-ja, a karakteriziraju ga specifični boy bendovi trenirani u specijalnim kampovima za obuku da postanu globalne pop zvijezde. U proteklih godinu dana dokazali su da je eksperiment uspio jer je K-pop trenutno najpopularnija glazba na planetu.

K-pop, A J-pop i C-pop varijacije su popularne glazbe iz Azije, odnosno iz Južne Koreje, Japana i Kine, vrlo popularne na Zapadu, i to u tolikoj mjeri da je jedan od najpopularnijih južnokorejskih bendova BTS na svom prvom nastupu u Velikoj Britaniji ispunio stadion Wembley do posljednjeg mjesta; 80.000 posjetitelja na korejskom je pjevalo njihove najveće hitove. Štoviše, na aktualnoj turneji nastupaju na stadionima u Sjevernoj i Južnoj Americi i Europi, Japanu, Saudijskoj Arabiji i Južnoj Koreji. Sve je zapravo počelo još 80-ih godina prodorom japanske pop kulture na Zapad kroz animirane filmove tzv. anime i stripove tzv. mange, a što se potom proširilo i na modu, videoigrice pa tako i na samu popularnu glazbu. K-pop se priključio tom trendu sredinom 90-ih i kroz specifičan pristup glazbenoj industriji nadmašio i J-pop i C-pop. U pitanju je zapravo kombinacija elektro popa, hip hopa i R’n’B-ja, ali s naglašenim vizualno plesnim i produkcijskim elementima koji na momente nadmašuju i zapadnoeuropsku i američku produkciju. U Hrvatskoj K-pop nije prisutan u eteru, ali kao i u ostatku svijeta proširio se viralno putem interneta jer su na YouTubeu videospotovi nekih od najpopularniji K-pop grupa, poput grupa BTS, Big Bang ili Blackpink, pogledani preko milijardu puta. Upravo zahvaljujući globalnoj mreži, ali i kompanijama koje su uložile ogromna financijska sredstva kako bi stvorile buduće tinejdžerske pop zvijezde, njihova glazba postala je globalno popularna.

Novinar, pisac i scenarist Velimir Grgić već se godinama bavi proučavanjem azijske pop kulture pa je tako od 13 objavljenih knjiga napisao i četiri posvećene specifičnim oblicima azijske pop kulture: “Jegulje, grah, bukkake – vodič kroz japanske seks fetiše” (Jesenski i Turk, 2005.), “Katane, lignja, bradavice – vodič kroz japanski film” (Jesenski i Turk, 2006.), “Banzai Manzai!!! – Vodič kroz japansku komediju” (Jesenski i Turk, 2013.) te “K-FILM – Vodič kroz korejsku kinematografiju u pet epizoda” (Jesenski i Turk, 2015), a upravo je objavio i enciklopediju K-popa. Velimir Grgić kaže:

“Enciklopedija je koncipirana kao knjiga lista kroz koje pokušavam dati presjek K-popa od njegovih začetaka devedesetih pa sve do danas. Unutra je sve, od liste najluđih akronima i skraćenica boy i girl bendova, čija imena nerijetko sliče na passworde za e-mail (BJ95, SS501, 1THE9, 3RACHA, AB6IX, B1A4 itd.) do presjeka mode, fandoma, skandala itd. Riječ je o sveobuhvatnoj K-pop literaturi koja je trenutno jedinstvena na svjetskom tržištu pa tako imamo i ambiciju izvoza, jer sve do sada napisane knjige o toj temi su ili u sektoru teške akademije ili običnog cash-in trasha. “Najveća K-pop enciklopedija na svijetu”, kako smo nazvali moju knjigu, zapravo je spoj povijesti, analize i zabave pa je tako doslovno namijenjena svim uzrastima. Bilo je dosta teško, ali utoliko izazovno i zabavno – posao je olakšalo to što sam natucao korejski jezik i godinama pratio korejsku popularnu kulturu, ali opet, K-pop je nešto što je u isto vrijeme jako poznato i slično zapadnjačkom popu, ali i nešto toliko drugačije da se ponekad činilo da se stvari uče od nule. A to je, naravno, istraživanje i pisanje knjige učinilo još zabavnijim pa se tako nadam da će se to preliti i na čitanje.”

‘Korejci su postali glavni trendseteri, a Daleki istok već je odavno mjesto gdje se rađaju stvari koje zaluđuju svijet do histerije. I to ne samo u glazbi’, kaže Neven Kepeski

S njim se slaže i njegov izdavač Neven Kepeski, nekadašnji dugogodišnji urednik hrvatskog tinejdžerskog magazina OK! te vlasnik izdavačke kuće Media Bar koja je objavila spomenutu “Najveću K-pop enciklopediju na svijetu”. I on je već odavno shvatio da je K-pop “next big thing”:

“K-pop mi se pojavio na radaru još prije dosta godina. Naime, kako sam dugo uređivao OK!, vjerojatno najnakladniji teen magazin na Balkanu, to mi je na neki način bio i posao. Još i prije Gangam Stylea u zraku se osjetilo da se u Južnoj Koreji nešto ozbiljno kuha. Iz poruka tinejdžera koji su nam se javljali na Facebooku, i to još dok im je FB bio relevantan, dalo se iščitati da će to biti nova velika stvar. U svijetu su Koreanci, ali i načelno cijeli taj dio svijeta, postali glavni trendsetteri, Daleki istok je već odavno mjesto na kojem se rađaju stvari koje zaluđuju svijet. I to ne samo u glazbi. Stoga nam nije trebalo previše vremena da počnemo objavljivati K-pop postere. Na kraju se svelo na to da je od 20 objavljenih postera barem 30 posto bilo K-pop postera. Iz dana u dan rasla je histerija oko svih tih mnogobrojnih K-pop bandova, da bi se danas čak moglo reći da naši klinci, osim što slušaju cajke i trap-cajke, definitivno najviše slušaju K-pop. To nije ništa neobično i u svijetu je tako. Formula iz Koreje je upalila! Uostalom, i osmišljena je da – upali. Ono što je u svemu tome fascinantno jest što svi ti izvođači uopće ne pjevaju na engleskom. Možda tu i tamo ubace pokoju englesku riječ. Oni pjevaju na – korejskom! To ih, dakle, nije spriječilo da se svrstaju među najpopularnije globalne zvijezde današnjice.”

Grgić, koji se azijskom kulturom bavi već desetljećima, tvrdi pak da nitko nije vjerovao da je moguće da će K-pop postati tako popularan u svijetu dok se to stvarno nije dogodilo. A dogodilo se nekako paralelno i s južnokorejskom kinematografijom, čemu je dokaz i ovogodišnja Zlatna palma na Filmskom festivalu u Cannesu koja je pripala južnokorejskom filmu “Parazit” redatelja Bong Joon-Hoa. Grgić, inače i veliki poznavatelj filmske umjetnosti, objasnio je što je to posebno u južnokorejskim filmovima da već godinama privlače pažnju Zapada, a posebno ljubitelja filmske umjetnosti:

“Kvalitetni su. Daleko kvalitetniji od većine toga na Zapadu. Čak i kada rade žanrovske filmove, akciju, trilere, horore, to je gotovo uvijek bolje od mnogih hitova na Zapadu. Nema tu puno filozofije – tamo gdje se stvori nešto dobro, energija, scena, nazovimo to tako – tamo su uprte oči i uši cijelog svijeta – Japan, Koreja, Rumunjska, Kina, Grčka itd. Valovi filmskih trendova geografski su različiti i široki, ali uvijek iza toga stoji određena kvaliteta koja se u jednom trenutku povijesti na jednoj geografskoj dužini i širini razvila i ostavila svog traga u globalnoj kulturi.”

‘Savršeno dizajnirani K-Pop bendovi izgledaju kao likovi iz virtualne stvarnosti. Južnokorejska industrija zabave shvatila je kako pokoriti svijet’, kaže Neven Kepeski

Slično je objasnio i eksploziju K-popa:

“K-Pop, ako govorimo o segmentu boy bendova koji predvodi ‘invaziju’, također je neizmjerno kvalitetniji od većine toga na Zapadu. Jedan ton BTS-a i Big Banga zvuči bolje od većine opusa Backstreet Boysa i ‘N Synca. I klinci to prepoznaju, makar i na ‘nesvjesnoj’ razini. Osim toga, svaki je K-pop idol ‘složen’ po tržišno dobro ispitanim preferencijama pa oni koji usto imaju i dobre pjesme, talent za pjevanje, rap i ples, jednostavno osvajaju zvučnike novih generacija. Generacija kojima glazbeni ukus ne diktiraju radio i TV, nego YouTube. K-pop sve može zahvaliti YouTubeu.”

Među K-pop zvijezdama našao se i Hrvat Šime Košta. Nakon studija glazbe u SAD-u put ga je odveo u Seul gdje je počeo pjevati kao član K-pop boy benda EXP Edition koji je na globalnoj sceni poznat kao jedini K-pop bend u kojem ne pjeva niti pleše ijedan Korejac, zbog čega je proglašen najkontroverznijim K-pop bendom na svijetu.

Južnokorejska grupa BTS u ovom trenutku drugi je najslušaniji izvođač na svijetu putem streaming servisa. Osim toga, rekao je Grgić, nakon Beatlesa su postali prva grupa koja je imala čak tri albuma na prvom mjestu američke top ljestvice Billboard. Ono što posebno upada u oči je nevjerojatna koreografija, odnosno uigranost članova benda koji poput robota izvode zarazne plesne pokrete na vrhunski produciranu glazbu te bez greške pjevaju hitove. Pritom je i njihov stil odijevanja vrlo specifičan, kao i sam izgled svakoga od njih; izgledaju poput nekih stilski dizajniranih marioneta.

Korejska glazbena industrija, koju predvode kompanije kao što su S.M.Entertainment, YG Entertainment, DSP Entertainment i JYP Entertainment, osmislila je specijalne kampove u kojima punih desetak i više godina obučava i trenira buduće K-pop zvijezde koje kasnije iskorištava u glazbenoj industriji zarađujući na njima veliki novac. “To je osnova cijele industrije”, rekao je Velimir Grgić te pojasnio način rada tih kompanija:

“Klinci iz osnovne škole odlaze u kampove za obuku velikih diskografskih kuća/agencija u kojima znaju provesti i više od deset godina učeći pjevanje, rap, ples i strane jezike, od jutra do mraka. Je li to iskorištavanje? Pa sad, sve ovisi o tome kakav ugovor potpišeš. Nekome je bolje, nekome je gore, a neki su preživjeli i ozbiljna zlostavljanja. Sve detalje o poslovnom modelu, sve te nama sulude priče o gigantskoj, ‘vojno’ ustrojenoj industriji opisao sam u enciklopediji K-Popa.”

‘K-Pop, ako govorimo o boy bendovima, neizmjerno je kvalitetniji od svega na Zapadu. Postoje specijalni kampovi u kojima se 10-ak godina obučavaju buduće zvijezde’, kaže Grgić

Iako se ne čini da su K-pop manija i val azijske pop kulture zahvatili i Hrvatsku, K-pop se tiho širi i među hrvatskim tinejdžerima, smatra Neven Kepeski:

“Čini mi se da će interes za K-pop i u Hrvatskoj rasti, kao što se to događa i u svijetu, gdje iz prostora namijenjenog tinejdžerima K-pop nezadrživo prodire u mainstream. To je pop-fenomen koji očito ima neku neodoljivu privlačnost jer je tako i osmišljen i zasad ne pokazuje namjeru preseliti se u fade out. Naprotiv! I u svakom slučaju riječ je o posve novim, dosad neviđenim modelima lansiranja jednog trenda, pokreta, pop-iskaza u globalni prostor. Samo priča o korejskim agencijama kao što su S.M. Entertainment, YG Entertainment, JYP Entertainment, posve novom obrascu u industriji, koje kontroliraju cijelu tu golemu scenu, zaslužuje posebne analize među teoretičarima medijske industrije.”

Da nije riječ o prolaznom trendu i da azijska pop kultura u Hrvatskoj ima puno svojih sljedbenika, pokazuje i postojanje društava KCE (Korea Croatia Events) te Makoto (hrvatsko – japansko društvo), ali i manifestacija Pandakon Croatia. To je trenutno jedina i vrlo popularna konvencija azijske kulture u Hrvatskoj, pokrenuta još 2013. godine. Pandakon se održava jednom godišnje u klubu Močvara, tijekom rujna, i svake godine ima sve više posjetitelja. Trenutno ta brojka prelazi nešto više od tisuću istomišljenika koji se bave azijskom tematikom s naglaskom na Japanu, ali i Južnoj Koreji te Kini. Svake godine program sadrži predavanja, projekcije, panele, kvizove, grupne aktivnosti, večernji plesni program uz karaoke i Just Dance te cosplay natjecanja. Cosplay je posebno popularno natjecanje, a riječ je o odijevanju natjecatelja u omiljene likove iz serija, videoigara, stripova ili animiranih filmova. Sudionici odnosno cosplayeri natječu se tko će više nalikovati omiljenim likovima iz nekog popularnog medijskog žanra, trudeći se preuzeti i njihove karaktere. Cosplay je iznimno popularan oblik zabave u popularnoj kulturi Japana, ali i širom Azije te sve više i na Zapadu. Više o svemu rekla je jedna od organizatorica Pandakona Croatia Koviljka Lazar:

“Pandakon je počeo kao jednodnevna konvencija zaljubljenika u cosplay i skupio tada nekih dvjestotinjak ljudi. U nekoliko godina postao je dvodnevna konvencija koja je skupila 1000 posjetitelja u dva dana i od tada se kreće prosjek posjetitelja u tom broju. Pandakon posjećuju ljudi iz drugih gradova Hrvatske jer smo jedina konvencija koja se bavi azijskom kulturom u zemlji, ali zajednica zaljubljenika u azijsku kulturu je i dalje dosta mala. Svjesni smo da ima ljudi kojima možda Pandakon kao konvencija nije zanimljiva, već se bave svojim stvarima u svoja četiri zida. No mi smo sretni i s brojem od tisuću posjetitelja, mislimo da je lijepa brojka, možemo se pohvaliti.”

Objasnila je što je u posljednjih desetak godina toliko privuklo mlade ljude azijskoj pop kulturi:

“Mislim da to ovisi o nekoliko faktora. Ljudi se obično upoznaju s azijskom kulturom ili kroz nove medije kao što su animacija, film i slično ili kroz njihovu kuhinju, razne stvari iz azijske kulture koje ih privuku – i nakon toga krenu istraživati dalje. Usudila bih se reći da je daleko najpopularniji medij japanski animirani film, anime, iz kojeg proizlazi, barem u Japanu, puno popratnih stvari. Uz anime je usko vezana glazbena zajednica, odnosno popularni izvođači koji pjevaju uvodne i završne pjesme serijala ili filmova, razni merchandise u obliku figurica likova, majica s natpisima, stripova, opreme za školu, odjeće i praktički što god poželite – to je zaista velika industrija. Popularnost zadržavaju idejama, kvalitetom, neobičnošću. Ljudi misle da su to tamo neki azijski crtići, ali zapravo je dosta njih za odrasle ljude s ozbiljnim temama, s hrpom podžanrova i svatko može pronaći nešto što će mu se svidjeti i što će pratiti. U svojim godinama djelovanja, mogu reći da smo naišli na fanove mlađe od 10 godina pa sve do onih preko 60 godina.”

‘Navikli smo na američke zvijezde, no azijski izvođači sasvim drugačije izgledaju, nastupaju i pristupaju glazbenom svijetu. Oni su pop-idoli’, kaže Koviljka Lazar

Koviljka Lazar objasnila je što je to u K-popu, ali i J-popu i C-popu privlačno i građanima Hrvatske:

“Oni su nešto posve drugačije i posebno. Pretežno smo navikli na američke zvijezde, pa čak i naše domaće ili europske, no azijski izvođači imaju sasvim drugačije izglede, nastupe i pristup glazbenom svijetu. U Japanu, pa i Južnoj Koreji, žestoka je konkurencija i dobar dio njih počinje vrlo mlad. Često se stvori njihov izgled ‘pop-idola’ koji nastupaju za svoje fanove, čak i možete platiti samo da se rukujete s njima. Posve su podređeni tome što rade – ako potpišu s nekom od glazbenih kuća pod čvrstim su ugovorima i obavezama koje moraju ispunjavati, od treninga plesa, glasa, izgleda do predstavljanja publici. Zlatna era japanskog popa u kojoj je i nastao izraz J-pop bila je početkom 90-ih, kada su planetarno popularne postale solo pjevačice, no pravi rast dogodio se početkom 2000-ih godina kada su krenule ženske grupe, koje su očaravale publiku fenomenalno uvježbanim plesnim pokretima, uvježbanim vokalima te, naravno, privlačnim izgledom mladih djevojaka. Dobar dio njih je svoje talente posudio za pjesme za određene naslove serijala anime, što ih je učinilo još popularnijima u anime zajednici širom svijeta. Danas je K-pop popularniji od J-popa, dijelom zato, usudila bih se reći, što više rade na prepoznatljivosti izvan granica Južne Koreje, što Japan baš i nije radio, posebice što se tiče Zapada. S druge strane, K-pop je takoreći eksplodirao u popularnosti baš kada je J-pop bio pomalo u zalaznoj putanji.”

Kao dugogodišnji profesionalni pratitelj trendova među tinejdžerima, Kepeski je konstatirao da je Azija danas mjesto rađanja trendova:

“U Aziji i na Dalekom istoku odavno se, dakle, u mnogim industrijama, pa i u industriji zabave, događaju nove velike stvari. U načelu, riječ je o do najsitnijih detalja osmišljenim i kontroliranim projektima, u glazbenom smislu to je besprijekorno producirana kombinacija elektro popa, hip hopa, R&B-ja, pa i rocka. Savršeno dizajnirani članovi tih bendova izgledaju kao likovi iz igrica, mangi, virtualnog prostora, samo što su od krvi i mesa. Odlično su iskorištene društvene mreže, a o YouTubeu da i ne govorimo, tako precizno gađanje svakog potencijalnog fana bilo gdje na svijetu tako preciznim udarcem čekićem u koljeno, dosad zapravo i nije viđeno.” Možda je, dakle, u pitanju samo novi trend, a možda je zapravo južnokorejska industrija zabave shvatila kako pokoriti svijet mudro planirajući svaki detalj koji će privući milijarde potencijalnih kupaca.”

Komentiraj