JURICA NOVAK: ‘Hrvatska će do 2030. morati preškolovati oko 140.000 ljudi’

Globalni i upravljački partner McKinsey&Co. kompanije za središnju Europu i jedini član Vijeća McKinsey Global Institute iz Hrvatske, govori o istraživanju o tehnološkoj budućnosti Europe, njezinim prednostima, ali i zaostajanju za SAD-om i Kinom te promjenama koje će morati usvojiti i Hrvatska

Jurica Novak globalni je i upravljački partner za središnju Europu u tvrtki McKinsey&Co., kojoj se pridružio 2006. godine, te jedini član Vijeća McKinsey Global Institute iz Hrvatske. Za Business & Banking predstavlja McKinseyjevo istraživanje o tehnološkoj budućnosti Europe “Securing Europe’s future beyond energy: Addressing its corporate and technology gap”

B&B: Istraživanje Globalnog instituta McKinsey konstatira kako “europske tvrtke imaju sporiji rast, stvaraju niže povrate ulaganja i manje ulažu u istraživanje i razvoj u usporedbi s američkim tvrtkama, i to uglavnom zato što zaostaju u tehnološkom razvoju”. Možete li ukratko objasniti zašto se to događa?

Na početku možda vrijedi istaknuti da je Europa zapravo globalno vodeća ako gledamo tri ključna elementa za dugoročno održavanje i poboljšavanje kvalitete života, jer prednjači u dvama elementima: održivosti razvoja te u društvenoj uključivosti i blagostanju. Ipak, Europa zaostaje u odnosu na SAD, a često i u odnosu na Kinu, u trećem elementu, onom vezanom uz ekonomski rast i materijalni prosperitet, što se odražava i u ovim izazovima što ste ih spomenuli.

Razlog je prvenstveno u tome što je Europa propustila iskoristiti priliku tijekom posljednje tehnološke revolucije temeljene na internetu i softveru, zaostajući u stvaranju vrijednosti i rasta u informatičko-komunikacijskoj tehnologiji (ICT) i drugim disruptivnim inovacijama. Takva dugotrajna slabost Europe u tehnološkom razvoju je dugo bila shvaćana kao rezultat specijalizacije i konkurentske prednosti u drugim sektorima – kao što su kemijska industrija, napredni materijali ili moda – i, posljedično, kao nešto oko čega se ne treba previše brinuti.

No okolnosti su se promijenile i tehnologija sad utječe na sve sektore putem transverzalnih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, bio-revolucija i tzv. cloud. Zaostajanje u dvama ključnim tehnološkim sektorima – informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji te farmaciji – objašnjava veliku većinu primijećenog jaza u odnosu na američke tvrtke. Europa se zbog toga danas nalazi u oslabljenoj poziciji u pogledu transverzalnih tehnologija koje utječu na sve sektore.

Npr. u računalstvu sljedeće generacije, uključujući i razvoj kvantnih računala, Europa vodi u objavljenim istraživačkim člancima, ali je daleko iza Kine po javnim ulaganjima i patentima, a također je iza SAD-a u privatnim ulaganjima. To se odražava i na tržišnu kapitalizaciju jer investitori preferiraju tvrtke koje su lideri u budućem razvoju, a primjerice, među 10 najvećih tvrtki po ulaganju u razvoj kvantnog računalstva nema nijedne iz Europe.

‘Europa vodi u istraživačkim člancima, ali je iza Kine po patentima, a iza SAD-a u privatnim ulaganjima’

B&B: Istraživanje otkriva da Europa prednjači samo u dvjema od deset transverzalnih tehnologija koje su zastupljene u većini industrija. Možete li objasniti pojam “transverzalnih tehnologija”? O kojim je tehnologijama riječ? U kojih osam Europa zaostaje?

Transverzalne tehnologije su nastale unutar ICT-ja i drugih tehnoloških sektora i proširile su se horizontalno na ostale vertikalne sektore. Jednostavno rečeno, ICT je nekad bio sektor, ali sad je posvuda. Novostvorena vrijednost nastaje sve većim dijelom unutar tih horizontalnih područja, s dinamikom u kojoj tržišnim pobjednicima pripadne proporcionalno veći dio ukupne vrijednosti njihova tržišnog udjela. Identificirali smo 10 ključnih grupa transverzalnih tehnologija i potom analizirali kako Europa stoji u odnosu na SAD i Kinu, svoja dva glavna takmaca, u svakoj od tih tehnologija, i to kroz tri dimenzije: inovaciju, proizvodnju i usvajanje. Od deset tehnologija, Europa je ukupno vodeća samo u dvije – čistim tehnologijama i materijalima sljedeće generacije. U području čistih tehnologija – obnovljivi izvori energije, električna vozila i slično – Europa je u vodstvu, i to prvenstveno zbog postojećih kapaciteta, ali i ambicioznih ciljeva zelene tranzicije, kao i po patentima, kojih ima 40 posto više od SAD-a i dvostruko više od Kine. No Sjedinjene Države vode u sljedećem valu inovacija poput pohranjivanja energije, nuklearne fuzije i pametnih mreža te imaju barem 50 posto vodećih svjetskih startupa u tim poljima. S druge strane, Kina već prednjači u proizvodnji, s tržišnim udjelima od preko 50 posto u nekim tehnologijama. Europa u određenoj mjeri prednjači i u materijalima sljedeće generacije, poput nanomaterijala i kompozitnih materijala, te ima više vodećih svjetskih tvrtki za napredne materijale. Isto tako, Europa je još uvijek jaka i u automatizaciji procesa – robotika, 3D printanje, virtualizacija – pogotovo u proizvodnji robota te donekle u njihovoj industrijskoj upotrebi. Od ostalih tehnologija, SAD uglavnom vodi u primijenjenoj umjetnoj inteligenciji – naprimjer, robotska automatizacija procesa, optimizirano donošenje odluka, obrada prirodnog jezika, računalni vid i govorna tehnologija, zatim u distribuiranoj ICT infrastrukturi, poput clouda i rubnog računalstva, u budućnosti programiranja, bio-tehnološkoj revoluciji – naprimjer, bio-molekule, bio-strojna sučelja, bio-računalstvo – te “arhitekturi povjerenja” – naprimjer, blockchain ili kibernetička sigurnost – dok Kina pak uglavnom vodi u budućnosti umreženosti – naprimjer, 5G, internet stvari. Kao što smo spomenuli ranije, kod računalstva sljedeće generacije – kvantna računala – SAD i Kina su u vodstvu, dok Europa donekle zaostaje.

Jurica Novak jedan je od autora istraživanja ‘Osiguranje europske budućnosti povrh energije: Adresiranje europskog tehnološkog i korporativnog zaostajanja’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Institut je zaključio da će Europa, kako bi se nosila s konkurencijom, morati reagirati odlučno kao što je reagirala i na rat u Ukrajini. Kako bi taj odgovor, po vama, trebao izgledati? Što konkretno treba poduzeti i u kojem razdoblju?

Kako se izvori konkurentnosti i rasta sve više nalaze u disruptivnoj inovaciji i nematerijalnom, nastaje winner-takes-all dinamika gdje veličina, brzina i uspostavljeni tehnološki ekosustavi postaju sve važniji. Četiri su glavna izazova, koja se i ujedno međusobno osnažuju. Prvo, tržišna fragmentacija i nedostatak ekonomije razmjera koja bi omogućila efikasniju proizvodnju. Drugo, slabije razvijeno tržište rizičnog kapitala i manjak sredstava za financiranje rasta i dosizanja potrebne veličine, takozvani scale-up. Treće, složen i spor regulatorni sustav koji nedovoljno podržava disruptivnost i inovaciju. Četvrto, relativno mali, odnosno manje etablirani tehnološki ekosustavi i tvrtke. Iz njih proizlaze i ostale prepreke, primjerice, manjak poduzetničkog talenta. Kada bi se riješili ti izazovi, velika je vjerojatnost da bi nadareni poduzetnici ostali ili došli u Europu, a ne bi odlazili drugdje. Ako Europa želi nešto učiniti po pitanju jaza u uspješnosti svojih tvrtki i svjetskih lidera i tako izbjeći potencijalno dugoročnu krizu, treba razmisliti o sljedećem: dostižu li njene sveobuhvatne inicijative, i one pod provedbom i one u planu, veličinu i učinak onog što rade SAD i Kina, odnosno, nadmašuju li ih i tako omogućuju Europi da uhvati priključak s današnjih slabijih pozicija? Pritom, Europa ne može samo kopirati ono što rade druge regije, već mora osigurati da se europske tvrtke mogu ravnopravno natjecati na globalnom tržištu u pogledu volumena i brzine poslovanja.

B&B: Konstatira se kako “Europa ima mnogo konkurentskih prednosti koje može unaprjeđivati”. Koje su to?

Prvo, tu je činjenica da Europa ima jak sustav višeg obrazovanja i dobar “bazen” vještina unutar svoje populacije. Europa je druga regija na svijetu po ukupnom broju STEM diploma, što znači da smo po pitanju ljudskih resursa dobro pokriveni i u poziciji za preuzimanje vodstva.

Ohrabruje i to što se u posljednje vrijeme ubrzava rast broja novoosnovanih tvrtki, uključujući u tehnološkim industrijama. Prošle godine Europa je dobila i 98 novih “jednoroga” (tvrtki s procijenjenom vrijednosti većom od milijardu dolara) što je najveće godišnje povećanje od 2014. Privukla je i rekordnih 110 milijardi dolara rizičnog kapitala, više od Kine, iako i dalje triput niže od SAD-a. No treba vidjeti hoće li se ti nedavni trendovi nastaviti.

Europa također treba aktivno djelovati da bi i ubuduće zadržala trenutne konkurentske prednosti. Primjerice, i dalje ima dvije od tri najveće svjetske auto kompanije po prihodima te tri od pet najprodavanijih marki luksuznih automobila u SAD-u, ali zaostaje za SAD-om kad je u pitanju razvoj autonomnih vozila. Slično, prihodi triju najvećih europskih proizvođača umjetnih materijala dvostruko su veći od onih triju najvećih američkih proizvođača, ali je samo jedan europski proizvođač nanomaterijala među 10 najvećih na svijetu. Europa ima neke od najproduktivnijih maloprodajnih lanaca, ali nema ni jednu online prodajnu platformu koja bi se mogla mjeriti s onima iz SAD-a i Kine.

‘Prošle godine Europa je dobila 98 novih ‘jednoroga’ i privukla rekordnih 110 milijardi dolara rizičnog kapitala, više od Kine’

B&B: Kaže se također da će “donositelji odluka morati preispitati status quo”, a predlažu se i inicijative koje potiču inovacije. Molim vas da pokušate konkretizirati te ideje: na kakav se “status quo” misli te o kakvim bi inovacijama, i u kojim područjima, moglo biti riječ?

Predložili smo 11 inicijativa kao dio integriranog paketa mjera kojim bi se promijenila pravila igre za europske tvrtke i omogućilo im se da prevladaju niz ograničenja. Uz te mjere, tvrtke bi mogle doseći potrebnu veličinu i privući potreban kapital za rast, djelovati većom brzinom i s višim stupnjem slobode i ravnopravno se natjecati s drugim regijama i etabliranim tvrtkama. Naravno, pozivamo na javnu raspravu i suradnju s ciljem daljnjeg promišljanja tih početnih ideja, koje smo podijelili u tri grupe. Prva se tiče dosezanja potrebne veličine tržišta, tvrtki, te investicija, putem privlačenja kapitala za rast, i tu predlažemo sljedeće mjere: izradu zajedničkog europskog pravilnika ili 28. regulatornog tijela za brzorastuće tvrtke; olakšavanje i ohrabrivanje prekogranične konsolidacije, uključujući i dovršenje Zajedničkog tržišta; izgradnju europskog kapitala za brzi rast; zajedničku javnu nabavu i potporu za istraživanje i razvoj između zainteresiranih država, uključujući u obrani i zdravstvu te povećanje potpore za razvoj i kriznu podršku za potrebite europske regije. Druga grupa je vezana uz brzinu i jednostavnost djelovanja, što podrazumijeva i balansiranje između principa predostrožnosti i suglasnosti, s jedne strane, i ubrzanog odlučivanja i trpeljivosti prema neuspjesima. To uključuje rebalans regulatornog pristupa od postojećeg imperativa predostrožnosti u zaštiti potrošača prema onom koji uzima u obzir troškove i koristi brzog eksperimentiranja i disruptivne inovacije; razradu ubrzanih procesa regulatornog odobrenja i donošenja odluka te prihvaćanje brže preraspodjele rada i prekvalifikacije radne snage. Zadnja grupa mjera vezana je uz državne intervencije potrebne za ostvarenje ravnopravne tržišne utakmice s etabliranim tvrtkama i ekosustavima, kao što su osiguranje ravnopravnog natjecanja za manje tvrtke u situacijama prirodnih digitalnih monopola; otvaranje rasprave o tome kako zaštititi tehnološki napredne tvrtke u nastajanju prije nego se u punoj mjeri suoče s globalnim takmacima te pojačani fokus na ljudski talent kao glavni faktor europskog uspjeha.

‘Kada bi se realizirao puni europski potencijal u pogledu novih transverzalnih tehnologija, europska gospodarstva mogla bi rasti za dva do četiri bilijuna eura dodane vrijednosti do 2040’, ističe Novak. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Kako u Europi očuvati dosadašnje pozitivne socijalne pokazatelje, a istodobno unaprijediti konkurentnost? Je li rast konkurentnosti na globalnoj razini uvjet da Europa sačuva dosadašnju razinu socijalne uključenosti i sigurnosti?

Mi vjerujemo da očuvanje dosadašnje razine socijalne uključenosti i sigurnosti ovisi o europskoj konkurentnosti i tehnološkoj snazi, te posljedično njenom ekonomskom rastu i blagostanju. Postoje rasprave o tome je li niži ekonomski rast potreban za ostvarenje održivosti i ograničenja klimatskih promjena, no naš stav je da rast pojačava ekonomsko pouzdanje i stvara zdravu investitorsku klimu za razvoj inovacija vezanih uz održivost i generiranja novih izvora prihoda potrebnih za financiranje energetske tranzicije. Štoviše, zaostajanje u rastu moglo bi smanjiti uključivost ograničavanjem ukupnih sredstava dostupnih za potrošnju na socijalna davanja i programe. Kada bi se realizirao puni europski potencijal u pogledu novih transverzalnih tehnologija, europska gospodarstva mogla bi rasti za dva do četiri bilijuna eura dodane vrijednosti do 2040., odnosno 30-70 posto ukupnog rasta BDP-a kroz to razdoblje ili 1-postotni bod dodatnog rasta BDP-a godišnje. Za europske građane to znači više radnih mjesta, veće plaće, ali i veći priljev sredstava u državne blagajne iz kojih se financiraju socijalna davanja i infrastrukturni projekti. U konačnici, to bi doprinijelo i ostvarenju ambicioznog, ali i skupog plana tranzicije prema nultim neto emisijama i posljedičnom smanjenju šteta do kojih će doći zbog klimatskih promjena. Godišnji troškovi takve tranzicije, iako mjereni u stotinama milijardi eura, iznose svega šestinu potencijalne dodane vrijednosti koju bi se moglo stvoriti kroz takve transverzalne tehnologije.

B&B: Istraživanje konstatira da su u sve više polariziranom geopolitičkom okruženju, europska strateška autonomija i pozicija na svjetskoj pozornici dovedene u pitanje. Kakav to utjecaj ima na kvalitetu života većine europskih građana?

Dosta rasprava se vodilo o energetskoj neovisnosti, ali geopolitičke promjene također pojačavaju i potrebu za strateškom autonomijom u ključnim tehnologijama. Strateška autonomija je ključan preduvjet nesmetanog razvitka i usvajanja transverzalnih tehnologija koje, kao što smo rekli, mogu otključati značajna dodatna sredstva za socijalna davanja i programe, dodatna radna mjesta i veće plaće za europske građane. Dodatno, razvitak i usvajanje takvih tehnologija također bi i direktno doprinijeli kvaliteti života – uslijed, primjerice, čišćeg okoliša, razvoja novih lijekova… Tehnološka neovisnost je sukladna s otvorenim gospodarstvima i globalnom suradnjom. Može se postići kroz više neovisnih globalnih nabavnih opcija te snažnim prisustvom globalno vodećih tvrtki u Europi. No također će zahtijevati i izgradnju sposobnosti europskih tvrtki i njihovo dostizanje potrebne veličine za uspjeh. Primjerice, danas poluvodiči proizvedeni u Europi zadovoljavaju samo devet posto europske potražnje, a europske tvrtke drže samo oko 10 posto tržišta cjelokupnog lanca vrijednosti poluvodiča i Europa nema ni jednu tvrtku koja ima više od jedan posto tržišnog udjela u oblaku (cloud).

‘Europa je druga regija na svijetu po ukupnom broju STEM diploma, što znači da smo u poziciji za preuzimanje vodstva’

B&B: Što mogu učiniti privatni poduzetnici? Spominje se “preuzimanje više rizika” i “povećanje razine konkurentnosti”. Što bi to konkretno značilo?

Prvo, mogu postaviti vrlo ambiciozne dugoročne ciljeve i prilagoditi poticaje. Konkretno, moraju gledati dalje u budućnost i izvan sfere svog trenutnog područja poslovanja te razviti viziju za globalno vodstvo u sljedećih 10, 20 godina i onda preuzeti rizike i uložiti kapital te investirati u istraživanje i razvoj, sukladno toj viziji i ambicioznim ciljevima. Tvrtke i njihovi nadzorni odbori također bi mogli izmijeniti strukturu naknade menadžerima i zaposlenicima tako da bude usklađenija s vizijom i potrebnim preuzimanjem rizika. Primjerice, samo oko pet posto zaposlenih u privatnom sektoru ima neki oblik vlasništva u tvrtki za koju rade, dok je u SAD-u to oko 20 posto. Treba reći i da su neke od najvećih europskih tehnoloških tvrtki već usvojile takav pristup. Drugo, tvrtke mogu iskoristiti ciljana spajanja i akvizicije kako bi dosegnule potrebnu veličinu operacija i stekle potrebne poslovne sposobnosti. To uključuje prekograničnu europsku i globalnu konsolidaciju, ali i korištenje okomitih akvizicija i onih s ciljem usvajanja specifičnih sposobnosti da bi se ubrzao razvoj kako vlastitih inovacijskih snaga tako i inovacijskih ekosustava. Tvrtke bi isto trebale biti proaktivne u traženju i razvijanju inter-sektoralnih partnerstava kako bi ubrzale razvoj transverzalnih tehnologija. Tvrtke i poduzetnici također mogu osnivati i nove tvrtke koje će biti tehnološki disruptori. Treće je investirati, u potrebnom volumenu i odgovarajućom brzinom, u upravljanje i sposobnosti potrebne za inovacije i tehnologije. Tvrtke bi mogle i implementirati inovacijsko upravljanje koje je agilno i centrirano na kupce te prilagođeno potrebama visokorizičnih dugotrajnih projekata. Bilo bi dobro pronaći ili preraspodijeliti sredstva za dugoročnu inovaciju i razvoj poslovanja u većim razmjerima nego do sada. Poželjno je i da tvrtke udvostruče napor u izgrađivanju potrebnih vještina zaposlenika u skladu s tim novim tehnologijama.

‘Predložili smo 11 inicijativa kao dio integriranog paketa mjera kojim bi se promijenila pravila igre za europske tvrtke’

B&B: Bi li sve te promjene pozitivno ili negativno utjecale na socijalnu sigurnost radnika? U Europi, naime, već godinama opada sigurnost posla, socijalni jaz sve je veći, a među mladima raste i nezaposlenost.

Kao što smo već istaknuli u svojim izvješćima „Budućnost rada u Europi” iz 2020. te „Budućnost rada u Hrvatskoj“ iz 2021., usvajanje novih tehnologija i povećana kompetitivnost nužni su za uspješno konkuriranje stranim tvrtkama kako na domaćem tako i na izvoznim tržištima. No osim veće produktivnosti, bolje kvalitete uz niže troškove, boljeg korisničkog iskustva i drugih prednosti, to će dovesti i do određenih izazova. Na razini Europe to znači da će oko 100 milijuna trenutno zaposlenih trebati naučiti nove vještine do 2030. godine. Od toga će se njih oko 20 milijuna trebati potpuno preškolovati da bi zadržali, odnosno, uspješno našli novo zaposlenje. U Hrvatskoj, u istom razdoblju, prema našoj analizi, zbog digitalizacije i automatizacije nestat će oko 350.000 postojećih radnih mjesta. No, s druge strane, zbog povoljnih makro dugoročnih faktora kao što su veće plaće, bolje obrazovano stanovništvo i ulaganja u tehnologije i infrastrukturu, stvorit će se praktički isti broj radnih mjesta – što u postojećim zanimanjima unutar propulzivnijih sektora što u potpuno novim zanimanjima koja trenutno još nisu klasificirana. Ono što je ključno i što predstavlja ozbiljan izazov za Hrvatsku jest da će se oko 140.000 ljudi, odnosno oko 10 posto trenutno zaposlenih, trebati potpuno preškolovati do 2030. kako bi ostali zaposleni. Hrvatska, kao i ostatak Europe, nema dovoljno razvijen i kvalitetan ekosustav za takvo masovno preškolovanje i na tome treba hitno početi raditi. Pravodobnom reakcijom Hrvatska ne bi samo mogla izbjeći povećanje strukturne nezaposlenosti, nego bi i omogućila brže usvajanje transverzalnih tehnologija time što bi osigurala dovoljno radnika s vještinama potrebnim za njihovo implementiranje i korištenje.

B&B: Rat u Ukrajini dugoročno će otežati svekoliki razvoj u Europi. Koliko je realno da Europa, u situaciji rata na svom tlu, provede prijedloge iz istraživanja?

Rat u Ukrajini i njegov utjecaj ne samo na opskrbu energentima nego i na globalne lance opskrbe, zapravo je dao dodatni poticaj za provođenje takvih prijedloga. Prvo, naglašavajući potrebu za energetskom neovisnošću koja se velikim dijelom može postići putem obnovljivih izvora energije, a potom i za strateškom neovisnošću u smislu povećanja vlastitih proizvodnih kapaciteta i smanjenja ovisnosti o globalnim lancima opskrbe kada se radi o sirovinama ili proizvodima potrebnim za inovaciju, proizvodnju i usvajanje transverzalnih tehnologija.

Komentiraj