JOSIP LEKO: ‘Pogodujemo kapitalistima, a teret je na građanima’

Autor:

27.04.2015., Zagreb - Vecina zastupnika pocetkom tjedna ne dolazi u Sabor vec ga tada posjecuju grupe ucenika. Josip Leko. 
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Jurica Galoic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 863, 2012-05-29

Potpredsjednik Sabora, esdepeovac s 22-godišnjim stranačkim stažem, analizira dosadašnji rad Vlade i objašnjava zbog čega su neoliberalne metode nužne

Jedan od rijetkih stranačkih doajena preostalih u vodstvu, predsjednik Glavnog odbora SDP-a i potpredsjednik Sabora Josip Leko vjeruje da će i nakon subotnje izborne konvencije SDP-a ostati za stolom za kojim se odlučuje na Iblerovu trgu. Za to ga, siguran je, kvalificira 22-godišnji stranački staž. U razgovoru za Nacional analizira dosadašnje učinke Vlade socijaldemokrata Zorana Milanovića i nudi objašnjenja zašto je nužno u ovom trenutku posegnuti za neoliberalnim metodama, te zbog čega za sada ispaštaju samo građani, dok su krupni kapital i politička kasta nedirnuti.

U subotu se natječete za ulazak u Predsjedništvo SDP-a, u kojem za 17 mjesta ima 34 kandidata. Očekujete li prolaz?
– Naravno da očekujem da će ljudi iz stranke glasovati po savjesti, ali i da će znati prepoznati one koji su u stranci ostavili neki trag, a ja za sebe mislim da sam ga ostavio. Od prvog sam dana u stranci, i u stranci i za stranku sam radio razne poslove, sve u cilju da se u našem društvu promoviraju i žive vrijednosti socijaldemokracije. Mislim da će delegati izborne konvencije prepoznati vrijednosti za koje sam se borio.

Ako prođete u Predsjedništvo, idete li u utrku za jedno od četiri potpredsjednička mjesta?
– Važno mi je da nastavim s političkim djelovanjem u promoviranju socijaldemokratskih vrijednosti i u stranci i izvan nje. Kada se već nađem u krugu ljudi koji su članovi Predsjedništva, manje mi je važno o kojoj je funkciji riječ.

Nije tajna da niste na A listi predsjednika Milanovića. Je li vam to mana ili prednost u stranačkim izborima?
– Ne smatram to ni manom, ni prednošću jer vjerujem u nezavisno mišljenje delegata na konvenciji.

Dijelite li stav Zlatka Komadine da je u SDP zašao Machiavelli, čime sugerira da u izbornoj borbi ima prljavština ili neprimjerenih lobiranja?
– Iskreno, nisam ništa učinio u izbornom razdoblju, ni u plusu, ni u minusu. Kao i do sada, radio sam svoj posao samozatajno, i u stranci i u Saboru, i nisam koristio poziciju predsjednika Glavnog odbora da bih sebe promovirao tako da sam presudno utjecao na smjer politike bilo u vladi, bilo u stranci. No svakako sam pridonio tom smjeru. Nisam lobirao po terenu i mislim da mi to kao nekome tko je u stranci od početka nije potrebno. Vrijednosti za koje se zalažem i poslovi koje sam obavio za stranku dovoljni su za moja opravdana očekivanja da će delegati prepoznati moju ulogu u stranci i politici i dati mi povjerenje na toj osnovi.

U aktualnom stranačkom kontekstu nije osobit adut to što ste od početka u stranci, jer vas je jako malo takvih ostalo.
– To mi je kompliment, jer znači da sam kvalitetan. Od početka sam u stranci i stalno sam napredovao i u stranačkoj hijerarhiji i u političkoj karijeri. Kad se osvrnem, mislim da to nije bio gubitak vremena, nego da ima rezona to u što sam se uključio i što sam radio. Nisam nikada bio prvi, a prvi je taj koji uvijek daje boju, pogotovo u našoj stranci s predsjednikom s neposrednim legitimitetom članstva SDP-a.

Jeste li zadovoljni bojom koju stranci daje aktualni prvi?
– Da, jer ima hrabrosti i odlučnosti da kao premijer i predsjednik stranke vuče poteze koji nisu uvijek popularni. Svi potezi aktualne vlasti će se potvrditi ili demantirati krajem ove godine ili na kraju mandata. Ali definitivno je, kako je i obećano, promijenjen smjer. Više nije ni moglo ići po starom principu da se troši i zadužuje u inozemstvu, bez ozbiljnih negativnih razvojnih posljedica. Očekuju se rezovi koji će donijeti promjene i bolji smjer za radnike.

Očekuje se da bi na ovim stranačkim izborima, s trećim Milanovićevim mandatom, bio zaokružen proces deračanizacije SDP-a, koji je sve iz stare stranačke garde izgurao iz prvog plana?
– Kako se povećava distanca od smrti Ivice Račana, tako raste značaj njegove političke ostavštine u hrvatskom narodu i hrvatskom društvu, a posebno značaj za očuvanje socijaldemokracije u Hrvatskoj. Događa se smjena generacija, a i po logici političkog djelovanja, Milanović kao novi predsjednik SDP-a gradi stranku da omogući provođenje ideja i programa za koje se on zalaže, i u novim okolnostima. Na sreću, u tome je uspio.

Je li mudro odricati se ljudi s iskustvom?
– Riječ je o politici okupljanja, a ne odbacivanja. Točno je da je bilo pojedinačnih slučajeva na koje se više nije računalo, ali ne može se reći da je to dominantna politika. Nije bilo raslojavanja, ali je točno da je nekoliko ljudi otpalo, no oni su još tu, iako više nisu u vrhu stranke.

Ako ne budete izabrani u Predsjedništvo, hoćete li to smatrati svojim porazom i neuspjehom?
– Neću to smatrati neuspjehom. U demokratskoj stranci na demokratski način testirat ću svoju poziciju u stranci. Ako mi stranka ipak “zahvali na suradnji”, u redu, završio sam etapu, u kojoj sam stranci bio potreban i koja mi je omogućila da iskažem svoje vrijednosti, političke i ljudske. Ako smatraju da je moje vrijeme završilo, s tim se treba pomiriti, jer smo se borili za višestranačje i demokraciju u stranci. Osim toga, moguće je djelovati i biti društveno koristan i izvan stranačke strukture.

Jesu li izbori u HDZ-u bili demokratski?
– HDZ je napravio velik iskorak u unutarstranačkoj demokraciji. Biranje predsjednika podignuli su na razinu koja pokazuje da je u HDZ-u moguće demokratsko odlučivanje. To je ozbiljna i velika promjena u HDZ-u. Sad tek trebamo vidjeti živi li demokracija u HDZ-u, ili se pojavila samo na jedan dan za jednu potrebu.

Kako ste u SDP-u dočekali izbor Karamarka za predsjednika? Bojite li ga se kao političkog suparnika?
– Ne, riječ “bojati se” u demokraciji ne bi smjela postojati. Baš svaka vlast se mora nadzirati i kontrolirati, pa tako i naša. Dobro je došla svaka konstruktivna, odgovorna oporba da u smislenom nadmetanju omogućava da država napreduje, a narod dobiva sve kvalitetniju vlast. Ako takva bude nova HDZ-ova struktura, dobro došla je i za vlast i za građane.

Karamarko je najavio ozbiljno oporbeno djelovanje kroz vladu u sjeni, što je SDP u svojim opozicijskim mandatima izbjegavao uz objašnjenje da takvo djelovanje nije imanentno našem političkom sustavu?
– Ne bih davao organizacijske savjete HDZ-u i oporbi, ali je važno da budu odgovorni i konstruktivni, a kako će pratiti što radi vlast manje je bitno.

Ne strahujete da bi izbor Karamarka mogao dati novi zamah desnici, da bi on mogao biti integrativni faktor u vama suprotstavljenoj opciji?
– Za hrvatsko društvo i državu socijaldemokracija je idealno rješenje. Svaki ekstremizam je loš, pa tako i moguće skretanje u desno ne očekujem sa zadovoljstvom. Traženje rješenja za hrvatsko društvo u okviru EU podrazumijeva velike demokratske sposobnosti, toleranciju i uvažavanje drugih. Naše društvo moramo graditi u skladu sa standardima EU.

Znači li to da očekujete da bi Karamarkov HDZ mogao izaći izvan tih standarda, bojite se neke nove rive ili ulice?
– Ne bojim se ničega, samo očekujem konstruktivnu oporbu i uvažavanje nacionalnih i državnih interesa, a to podrazumijeva da se mora respektirati što sada u državi imamo. Državu sada vode socijaldemokrati.

Hrvatska ne bi bila prva država u kojoj rastuće socijalno nezadovoljstvo hrani rast desne opcije.
– Ne očekujem nedemokratske proteste. Sve što je u okviru demokratskih standarda može se tolerirati. Moguće je i da ljudi izađu na ulice, ali vjerujem da će efekti poteza i odluka koje smo donijeli, iako su teški, zaista hrvatsko gospodarstvo i društvo pogurati naprijed. Po dosadašnjem modelu, koji se koristio skoro 20 godina, nije se moglo dalje jer smo došli do zida, od vanjskog duga do nemogućnosti zaduživanja po preskupim uvjetima i trošenja tuđe zarade u potrošnju. Zato smo morali mijenjati taj koncept i vjerujem svojoj vladi da u dobroj vjeri donosi sve te teške odluke.

Je li Milanović u Karamarku dobio ozbiljnog i dostojnog takmaca?
– Milanović je mnogo bolji premijer nego što bi to bio Karamarko, i naša je ekipa puno odgovornija od ove koju vidim da se okuplja oko novog šefa HDZ-a. Više vjerujem u mjere koje donosi socijaldemokratska vlast, jer sam uvjeren da je smisao države da čuva radna mjesta i dostojanstvo radnika, a tek moramo vidjeti što nudi novi predsjednik HDZ-a. Karamarkovo postojanje na političkoj sceni već 20 godina znači određenu političku sposobnost održavanja u različitim okolnostima. To je kvaliteta koju treba respektirati i nikako ga ne podcjenjujemo kao političkog suparnika, kao ni HDZ.

Ankete pokazuju sve veće nezadovoljstvo građana radom vaše vlasti zbog lošeg života i pada standarda, početni optimizam je nestao, a osjećaj razočaranja sve je veći.
– To pokazuje da SDP ne ide linijom manjeg otpora i ne podilazi građanima, nego je svjestan situacije u kojoj je preuzeo državu i zna da mora mijenjati stvari, jer je dosadašnji model istrošen. Za promjenu koncepcije ne može se očekivati aplauz jer je cijena velika i u društvenom i u ekonomskom smislu. Moramo doći do toga da se u Hrvatskoj isplati nešto raditi, proizvoditi, investirati, a ne samo uvoziti, i to na temelju kredita i tuđe akumulacije. Taj proces zahtijeva značajne žrtve i vrijeme.

U tom ste procesu, kaže sve više kritičara, izgubili svoj socijaldemokratski identitet. Komadina kaže da neoliberalizam koji je preuzeo vašu vlast ne smije biti dugotrajna i konačna politika SDP-a, a i predsjednik Josipović poziva socijaldemokratsku vlast da konačno počne vući socijaldemokratske poteze.
– Nalazimo se u okruženju liberalnih društava liberalne demokracije, i uz to smo još u potenciranoj krizi, zbog grešaka iz prijašnjeg razdoblja i trošenja više nego što smo stvarali. U uvjetima krize u cijelom svijetu ne može se očekivati da Vlada trikom spašava standard i sva prava koja imamo. Ne može se očekivati socijaldemokratsko vođenje države kada moramo osigurati vanjskim investitorima da dođu u Hrvatsku i ulažu. Imamo prioritete: najprije moramo stvoriti podlogu da se može zaposliti značajan broj ljudi i da se mijenjaju makroekonomski parametri. Točno je, neki potezi moraju biti liberalni jer ne možemo dovesti inozemne investitore i onda ih ograničiti državnim potezima zadržavanja svih prava koje smo imali na tuđoj akumulaciji. Tako bismo vozili istim tračnicama na kojima smo bili, a to moramo mijenjati.

A je li sav teret krize morao biti bačen na leđa građana, kako je nedavno priznao i ministar financija?
– Sav je teret krize bačen na leđa građana jer se mora ojačati gospodarstvo. Investitore možete privući samo ako ocijene da mogu zaraditi, a oni su jedini koji mogu otvoriti nova radna mjesta. Nalazimo se u začaranom krugu, moramo otvoriti mogućnosti poduzetnicima kako bi otvorili nova radna mjesta i novi investicijski ciklus i time zaštitili dostojanstvo radnog mjesta i rada, mogućnost školovanja i razinu zdravstvenih prava, kako smo i obećali.

Do sada su sve Vladine mjere išle u pravcu uništenja dostojanstva radnika.
– Nije istina. Uvodimo red u poreznu naplatu.

Upravo porezno discipliniranje poslodavaca koji ne plaćaju doprinose pokazuje posebnu nebrigu za radnike koji su žrtve i kažnjeni su neisplatom plaća. Mjera kojom država prvo namiri sebe, a radnika kad i ako bude prilično je bezosjećajna i nehumana.
– To je vrlo statično gledanje. Što će taj radnik ako ode u mirovinu, a nisu mu plaćani doprinosi? Riječ je o principu, jer se mora sve platiti i doprinosi i neto plaće radnicima. Poslodavcu mora biti u interesu da se radi, a radniku da dobije plaću i da mu budu plaćeni doprinosi. Ta je mjera usmjerena isključivo na poslodavce, i ako ne može plaćati doprinose, mora u stečaj. Odlična je mjera i za smanjenje cijene rada.

I dogodilo se da ministar Linić objavi da je smanjenjem 2 posto zdravstvenog doprinosa gospodarstvu oslobođeno 3 milijarde kuna, i onda se žali da se ništa nije pokrenulo.
– Socijalni pritisak s razlogom je jak, ali sve mjere neće dati efekte u nekoliko mjeseci, jer ne postoje trikovi koji će u kratkom vremenu obrnuti smjer, niti donijeti poboljšanje. No svjestan sam da je socijalna situacija vrlo teška.

Onda priznajete da ste neoliberali, a ne socijaldemokrati?
– To ne priznajem. Svi potezi nisu socijaldemokratski jer ne mogu biti, ali cilj je jasno postavljen – ojačati investicije, otvoriti nova radna mjesta, zaposliti što više ljudi, promijeniti odnose u društvu, stvarati unutar naše zajednice, ne zaduživati se, otvarati perspektivu novim generacijama, smanjiti nepovoljni odnos radnika i umirovljenika. Ne može se govoriti isključivo o neoliberalnoj politici. To je trenutačno statično gledanje, mora se gledati kamo se želi stići.

Što je socijaldemokratsko u vladi koja ukida prava radnika nazivajući ih “uspomenom na ljepša vremena”?
– Pitanje je jesu li ta prava realna ili nisu. Pošteno je, odgovorno i socijaldemokratski reći da ta prava nisu održiva, a ne uvlačiti nas u još veću krizu po principu “držite kotli vodu”. Ako BDP neće rasti, ni u svijetu, ni kod nas, ima li smisla ići u novo zaduživanje ili samo bolje rasporediti teret, a istodobno zadržati mogućnost dolaska investicija? Gledamo li statički, može se činiti da te škare idu samo u korist kapitala, a riječ je o tome da poboljšavamo situaciju za investiranje i olakšavamo položaj kapitalista koji će ulagati u proizvodnju u cilju da smanjimo negativne makroekonomske trendove. Situacija je takva da moramo pogodovati poduzetnicima kako bi došao svježi kapital i kako bi se svi skupa pokrenuli.

I onda će doći ti vaši kapitalisti i još će se nemilosrdnije odnositi prema radnicima i dodatno rušiti cijenu rada kad vide kako se država ponaša prema zaposlenima.
– Neće oni ništa rušiti jer njima nije interes kaos, nego da rade u uređenom sustavu.

Njihov je jedini interes profit i neće birati način za njegovo ostvarenje.
– Na žalost, u tom dijelu imamo jako bolna iskustva, no nemamo izbora jer moramo omogućiti razvoj, a razvoj diljem svijeta drže snage koje traže kapitalistički odnos. Ali i kod nas i u svijetu traže se rješenja da smisao društvenog upravljanja ne budu isključivo dividenda i profit. Prethodno ipak moramo dobiti nekoga da promijenimo parametre, ali do tada cijena društvenih promjena pada na najbrojniji sloj.

I gdje je tu socijaldemokracija i briga za običnog čovjeka?
– Budućnost će biti socijaldemokratska kad otvorimo radna mjesta koja nisu samo izvor zarade nego podrazumijevaju i dostojanstvo i sigurnost svakom čovjeku.

Dostojanstvo i sigurnost čovjeka nestali su iz Mrsićeva zakona o volontiranju.
– Mrsićev zakon je vatrogasna mjera. Bolje je omogućiti uključivanje mladih u rad i stvaranje na bilo koji način koji možete u postojećim okolnostima, nego čekati da se stvari same od sebe riješe.

I kao nusprodukt zakona dobijemo dodatno rušenje cijene rada i zloupotrebe poslodavaca.
– Ako su mjere usmjerene k dobrom kraju i ako smo u dobroj ulici izlaska iz situacije u kojoj smo preuzeli društvo, moramo podnijeti žrtvu kako bismo promijenili temelje gospodarenja.

Spremni ste žrtvovati sve osim sebe, posebno zaštićene političke kaste, koja sebi ne dira visoke plaće i brojne povlastice. Francuski predsjednik Hollande je odmah po dolasku sebi i vladi skinuo plaće 30 posto, a vi ne pokazujete ni najmanju želju da se solidarizirate s narodom od kojeg tražite velika odricanja i razumijevanje.
– U tom dijelu potpuno pratimo sudbinu javnog sektora, primanja političara nekoliko puta su smanjivana, a neka su prava čak i ukinuta. Ne mislim da ne može i više, a da smo solidarni s narodom pokazali smo još 2000., kad smo političarima plaće smanjili 40 posto. To pokazuje socijaldemokratsku odgovornost i da smo i mi spremni na odricanja. Ukinuli smo sad i povlaštene mirovine, i neke druge privilegije, od putovanja do javnog prijevoza, iako sam svjestan da je lakše živjeti od zastupničke nego od radničke plaće. Neću demagoški podilaziti javnosti pa reći da i mi sebi trebamo 30 posto smanjiti plaće, ali treba vidjeti što se može učiniti kako bi se pridonijelo razvoju i da pokažemo da smo solidarni.

Na adresu vaše socijaldemokratske vlasti ide i kritika da rušite sindikalni pokret Zakonom o reprezentativnosti.
– Taj je zakon u službi jačanja sindikalnog pokreta i namjera mu je okrupnjavanje sindikata čime bi ojačala njegova pregovaračka moć. Sindikatima je vrlo važno da iza njih stoji što više radnika pa će tako jačati i njihov utjecaj na Vladu. Upućujemo ih na to da se dogovore tko kome odgovara i koga predstavljaju, jer je bitno da se to sustavno uredi.

Ova će socijaldemokratska vlast biti upamćena i po tome što je noću slala specijalce na radnike koji traže svoje plaće.
– Za demokratsku je vlast vrlo važno da funkcioniraju država, pravo i vladavina prava. U konkretnom slučaju pitanje je je li reakcija bila utemeljena na zakonu i zahtjevu suda, a jest, i ostaje samo pitanje je li bilo dovoljno pregovaranja i taktiziranja prije djelovanja policije. Moramo se odlučiti hoće li politiku voditi policija ili sud i drugi. Volio bih da je bilo više upozorenja i razgovora, pa makar to trajalo i nekoliko dana duže. Radnicima je trebalo beskonačno strpljivo objašnjavati da se odluka suda treba provesti, ali to se, na žalost, radilo tek poslije intervencije.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.