Otprilike prije dvije godine skupina entuzijasta, samozvanih revolucionara, pokrenula je na Facebooku i Instagramu stranicu “Šta rade naši glazbenici kad nisu u showu Dalibora Petka” odnosno „ŠRNGKNUSDP“. Cilj njihove inicijative bio je jasno i glasno upozoriti na stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni, kojom su izrazito nezadovoljni i za to krive interesne skupine kojima takvo stanje odgovara prvenstveno zbog odlične zarade. Ovih dana su njihovi simpatizeri na adrese nekoliko redakcija odaslali e-mail kako bi upozorili da je hrvatska glazba u zadnjih deset godina dotakla dno. Jer, naposljetku, tko se uopće sjeća nekog hita nastalog u tom razdoblju?

Navode da su kroz protekle dvije godine aktivno radili na razotkrivanju utjecaja interesnih skupina na produkciju, izdavanje i emitiranje glazbe, koja je objektivno ispodprosječna i derivativna, stavljajući naglasak na medijski odnosno radijski monopol koji se unatoč silnim aferama i dalje ne mijenja. Ukazali su i na utjecaj Hrvatske radiotelevizije – koja koristi javni novac za financiranje sadržaja na temelju poznanstava, a ne kvalitete i uspjeha – te besramnu prostituciju „najpopularnijih“ glazbenika u reklamama jer ne zarađuju dovoljno od glazbe, kao i nevjerojatnu diskrepanciju najemitiranijih i najslušanijih pjesama i fiktivne nagrade i natjecanja u kojima redovito pobjeđuju izvođači bliski sustavu. Na koncu su upozorili i na manjak objektivne kritike u velikoj većini medija, misleći pritom na plaćene recenzije.

Tvrde da su sve to javno dokazivi i dostupni podaci, a predstavnik inicijative Josip Bošnjak je o stranici koja sada broji oko 3000 pratitelja ukratko rekao: „ŠRNGKNUSDP je mala glasna skupina revolucionara koja želi slušati kvalitetnu glazbu na hrvatskom jeziku.“

Naglasio je da su još prije dvije godine, davno prije službene trading liste koju je nedavno objavio Billboard za područje Hrvatske, a koja pokazuje da se u Hrvatskoj najčešće streamaju izvođači iz BiH i Srbije, oni objavili to isto: „Car je gol. Nitko ne sluša glazbu koja dominira radiostanicama.“

Zašto su stranicu nazvali tako neobičnim i pomalo bizarnim imenom? „Dalibor Petko – ili kako ga mi zovemo Ducky Friday – očita je maskota naše glazbene industrije koja se temelji na bezopasnoj glazbi koja nikome ništa ne znači, neumornom umrežavanju s važnim akterima na sceni i banaliziranju svega što glazba u kontekstu umjetnosti predstavlja. Tema naše inicijative su zvijezde koje naivnoj publici na Instagram reklamiraju zrak u boci – doslovno“, rekao je Bošnjak.

Milan Majerović Stilinović, glasnogovornik HDS ZAMP-a. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Objasnio je što im je toliko zasmetalo na hrvatskoj glazbenoj sceni da su počeli istraživati i o tome objavljivati na društvenim mrežama: „Najviše nam smeta doprinos interesnih grupa nazadovanju naše glazbene industrije. Zahvaljujući tome svetom interesnom trojstvu medija, diskografa i autora, industrija je izmučena toliko da je u 21. stoljeću postala komercijalno, artistički i sadržajno smiješna u usporedbi s manje-više svim susjednim državama, pogotovo Srbijom koja je u svakom smislu deset stepenica iznad svega što se u hrvatskoj glazbi događa. Naglašavamo da se sve to vrlo dobro zna, jednostavno se nikome ne isplati o tome javno govoriti.“ Bošnjak je istaknuo da su sve njihove kritike javne i da otvoreno u svojim objavama prozivaju institucije, ali bez ikakvog bitnog rezultata: „Službeni dopisi su odbijeni, mi smo na društvenim mrežama u najboljem slučaju blokirani, a u najgorim slučajevima primali smo prijetnje na razini drugog razreda osnovne škole od glazbenika dotad poznatih po senzibilnosti i uglađenosti.“

Nije htio navesti imena glazbenika, ali Nacional je kontaktirao HDS ZAMP te ih pitao kada su saznali za službenu stranicu inicijative “Šta rade naši glazbenici kad nisu u showu Dalibora Petka” i jesu li pokušali s njima stupiti u kontakt kako bi se obranili od kritika svoga rada i djelovanja.

„Rad HDS ZAMP-a javan je i transparentan, svakodnevno smo na raznim komunikacijskim kanalima dostupni za sve upite medija, institucija i pojedinaca. Uvijek ćemo odgovoriti na upite koje potpisuju ljudi s imenom i prezimenom. Nismo u mogućnosti, a smatramo da ne bi bilo ni primjereno odgovarati na svaku prozivku i neinformiranu insinuaciju anonimnih pojedinaca na društvenim mrežama“, odgovorili su iz HDS ZAMP-a. Dodaju da im nitko s te stranice nije službeno uputio nikakva pitanja na koja bi se moglo odgovoriti: „Sve što smo dosad vidjeli na toj stranici ideje su i stavovi anonimnih pojedinaca ili pojedinca. Na konkretne upite iza kojih stoje konkretne osobe, kao što i sami vrlo dobro znate iz dugogodišnjeg novinarskog rada, uvijek rado odgovaramo.“

Kada smo pitali Bošnjaka zašto se članovi inicijative ŠRNGKNUSDP ne predstavljaju imenom i prezimenom, već kao anonimna grupa, on je objasnio: „Zato što nismo goniči fabricirane Instagram-popularnosti i taj dio nas ni najmanje ne zanima. ŠRNGKNUSDP je samo katalizator promjena koje su se na hrvatskoj sceni trebale odavno dogoditi. Da nas zanima online slava, ne bismo se bavili tematikom kojoj je krajnji domet umjereno poznati nišni mikro-celebrity.“

S druge strane, HDS ZAMP ustvrdio je da je internet beskrajan i da je svatko na njemu slobodan pisati što želi, ali i naglasio: „Ipak, iza javnih stavova i slobode da napišete što god mislite, treba stajati i s konkretnim dokazima i odgovornošću.“

Glasnogovornik HDS ZAMP-a Milan Majerović Stilinović rekao je da HDS ZAMP nije do sada tužio ni ozbiljne medije koji su, nažalost, znali iznositi puno veće neistine o radu udruge HDS i njegove stručne službe ZAMP, pa stoga neće pokretati nikakve slične postupke ni protiv autora spomenute stranice.

O tome zašto ipak nisu kontaktirali HDS ZAMP, upozorili ih na nepravilnosti na koje su naišli i tražili potrebno objašnjenje, Bošnjak je rekao da vjeruje u sudski poredak Republike Hrvatske i nada se da će institucije kojima je je to primarna djelatnost odraditi svoj posao. „U Hrvatskoj postoji i više nego dovoljno institucija koje bi trebale to istraživati. Mi služimo javnosti koju želimo zainteresirati za te probleme jer se nikakve promjene neće dogoditi bez kritične mase, a kamoli od naših ‘upozorenja’. Osim toga, kad biste hipotetski vidjeli da je netko negdje nešto ukrao, je li ispravna reakcija poslati mu poruku u kojoj ćete ga privatno upozoriti da to vještije prikrije?“ zapitao se Bošnjak.

Jedna od također čestih meta prozivanja i napada ove neformalne skupine zaljubljenika u hrvatsku glazbu nezadovoljnih postojećim stanjem je i Unison, krovni savez hrvatskih glazbenih udruga koji je preuzeo funkciju Instituta hrvatske glazbe. Na njegovim službenim internetskim stranicama stoji da je „udruga Unison osnovana 2015. godine, a nastala je iz potrebe za stvaranjem usklađenog ekosustava domaće glazbene zajednice. Osnovni cilj Unisona je edukacija tržišta i promocija hrvatske glazbene struke u skladu sa strategijama udruga osnivača te kvalitetnije pozicioniranje i povezivanje domaće glazbe s publikom“. Dakle, Unison predstavlja gotovo sve što aktivistima spomenute stranice smeta. Uz organizaciju i vođenje Glazbene nagrade Porin, Hrvatskog natjecanja mladih glazbenika Papandopulo i Hrvatske glazbene nagrade publike za hit godine Cesarica, Unison je koproducent nezavisne novinarske glazbene nagrade Rock&OFF i Zagrebačkog festivala te mnogih drugih glazbenih događanja. Ključne aktivnosti udruge su osmišljavanje, postavljanje i vođenje projekata koji pomažu razvoju domaće glazbene industrije. Nije na odmet spomenuti da su Unison osnovali Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), Hrvatska glazbena unija (HGU), Hrvatska udruga istaknutih glazbenika (HUIG), Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika (HUOKU) i Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP).

Glavni tajnik Unisona Davor Drezga odbio je komentirati sve češće napade na rad te udruge i ukazivanje na niz nepravilnosti u gotovo svim segmentima njena djelovanja.

Bošnjak je, očekivano, vrlo ogorčen njenim radom. „To su oni koji organiziraju Porin na kojem priznanje za najboljeg novog izvođača dobiju izvođači koji su prvi materijal izbacili prije pet godina? Oni koji organiziraju Cesaricu koja je humoristično nazvana ‘nagradom publike’, a osvoji je onaj tko besramnije moli publiku s Instagrama da glasa na Viberu? Da, javno ih svakodnevno, već dvije godine, upozoravamo na to koliko štete našoj industriji. Nije bilo nijedne jedine reakcije, a i zašto bi bilo? Lijepi novac se svake godine podijeli putem svih tih aktivnosti. Nezainteresiranost javnosti za našu glazbu najbolja je nuspojava monopola interesnih grupa koja im se mogla dogoditi“, komentirao je Josip Bošnjak. Istaknuo je da reakcije na sve to što rade svejedno ne izostaju: „Svi važni akteri domaće scene pomno prate naš rad. Veći dio izvođača nas je blokirao, prijetio nam ili nas prijavljivao Facebooku. Aquarius Records se sramotio u komentarima članaka koje su naknadno izbrisali, Croatia Records nam je s YouTubea skinula božićni singl ‘Tantijemi’… Pravobraniteljica za djecu službeno je i poticajno odgovorila na našu inicijativu #cancelshushu za koju je naša divna zajednica poslala nekoliko stotina e-mailova i njoj i svim medijima, a nekoliko stotina osoba osjećalo je potrebu zahvaliti nam što jedini pišemo o toj temi. Najtužnije nam je što nam se glazbenici redovito javljaju anonimno, jer osjećaju potrebu podržati inicijativu, a boje se za vlastite pozicije.“

Među posljednjim je temama na koje su skrenuli pažnju hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije, odnosno Dora, koje je ionako podiglo dosta prašine u hrvatskim medijima. Što se, uostalom, gotovo svake godine događa. Što im je toliko zasmetalo oko Dore?

„Ovogodišnja Dora izgledala nam je kao organizirani pothvat da Mia Dimšić silom postane umjetno relevantna publici starijoj od 11 godina i posljedično dođe do financijske injekcije za album na engleskom jeziku koji cilja publiku koja ni ne postoji. Doru je prošle godine gledalo 530.000 ljudi i glasalo je njih 39.991, a ove godine izbrojili su 100.000 gledatelja manje. Ipak, uz ukupno 41.666 glasova, Mia Dimšić je prikupila njih čak 20.659! Pobjednička pjesma prikupila je prošle godine svega 8297 glasova, a taj rezultat nikako ne korespondira sa statistikom ususret Dori. Čak i u ovom trenutku nastup i audio-verzija pobjedničke pjesme ‹Guilty pleasure’ ima ukupno tek 35.000 pregleda više od nastupa i audio-verzije Marka Bošnjaka“, rekao je Josip Bošnjak.

U dopisu koji su poslali na adrese nekoliko redakcija izdvojili su da im smeta diskrepancija između najemitiranijih i najslušanijih pjesama u radijskom eteru, o čemu je Bošnjak rekao: „Imali smo i rubriku posvećenu tome koja je pokazala dosta smiješne podatke. Usporedba stvarnog interesa publike prema YouTubeu i streaming servisima s radijskim podacima naprosto je nesuvisla. Pojedine pjesme koje se nalaze u top 10 imaju jedva po 2000 pregleda tjedno na YouTubeu i neovisno o tome zadržavaju svoje pozicije. Ta praksa dovela je do razumljive apatije publike, koju mainstream glazba na hrvatskom jeziku, ova kojom ZAMP uprihodi 120.000.000 kn godišnje, ni najmanje ne zanima. To je prije dva tjedna pokazala i Billboardova statistika, a mi govorimo o tome javno već dvije godine.“

Tvrdi i da je najveći broj pjesama koje se u Hrvatskoj nazivaju hitovima umjetno izazvan, odnosno da je riječ o pjesmama koje se maksimalno forsiraju kako bi postale hitovi iako za to nemaju predispozicije: „Statistički podaci su nepobitni dokazi. Publika potpuno ignorira postojanje domaćih izvođača na kojima interesne grupe izvrsno zarađuju. To nije nova pojava jer istih 20 do 30 osoba je u vrhu autorskih prihoda već dvadesetak godina, a sve pop zvijezde koje mogu napuniti ozbiljniju dvoranu aktivne su bile još u devedesetima. Osim što Hrvatska nije proizvela ozbiljnu, a kamoli regionalnu zvijezdu već 20 godina, izostanak meritokracije utjecao je i na motivaciju glazbenika da se bave tim poslom. Tome svjedoči i ogroman broj poruka koje smo dobili od osoba koje su odustale od glazbe jer se na sceni moraju boriti ili s apatijom publike ili s ulaskom u hermetični krug interesnih grupa, a marketinška, produkcijska i vremenska ulaganja su previsoka za naš standard i bez ovoliko otežavajućih faktora.“

Od 20 do 30 izvođača koji dominiraju scenom, sudeći po godišnjim izvješćima najprofitabilnijih autora, Bošnjak je spomenuo da je riječ o istim autorima koji su se najviše emitirali i 2005. godine.

Pobjeda Mije Dimšić na Dori predmet je propitivanja inicijative ‘ŠRNGKNUSDP’. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Iako nije htio nikoga izdvojiti, spomenut ćemo zanimljiv podatak koji se nedavno pojavio na stranici ŠRNGKNUSDP: pjesma „Selfie“ zamjenika glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja Darka Bakića i njegove grupe Buđenje imala je najemitiraniji glazbeni spot na Hrvatskoj televiziji u Noćnom glazbenom programu 2021. godine. Pitali smo Bošnjaka kako su došli do tih podataka, odnosno kako komentira kriterije prema kojima se biraju glazbeni spotovi koji će se emitirati u Noćnom glazbenom programu, a koji će svojim autorima donijeti velike zarade od tantijema. Noćni glazbeni program, objasnio je Bošnjak, suradnja je Unisona i HTV-a: „UNISON je već ranije komentirao Noćni glazbeni program službenim dopisima drugim medijima i rečeno je da se spotovi biraju ‘usmenim dogovorom s diskografskim kućama’. Nama ništa od navedenog nije bilo čudno jer je sve u domaćoj industriji kreirano da služi hermetički zatvorenom krugu ljudi, više se začudimo kad ne opazimo sumnjivu praksu. Ovako samo imamo hrpu sumnjivih primjera u kojima anonimni pojedinci nižu rekordne uspjehe, kao i svi s čijim se putevima isprepletu. Mi svesrdno čestitamo grupi Buđenje čiji video za pjesmu ‘Selfie’ ima 38.800 pregleda u godinu dana emitiranja.“

Na stranici se često izražava i nezadovoljstvo odnosom medija prema toj problematici te naglašavaju da je u većini medija primjetan manjak objektivne kritike, pogotovo s obzirom na plaćene recenzije i tekstove. Zašto većina medija šuti o temama kojima se ŠRNGKNUSDP aktivno bavi? Bošnjak to ovako vidi: „Kratko i jasno – ne grizu ruku koja ih hrani. Našu inicijativu #cancelshushu prenijela su samo tri medija usprkos doslovno stotinama e-mailova poslanih redakcijama. Slična stvar se događa i s inicijativom javnog diskursa na temu monopola interesnih grupa u glazbenoj industriji. Tu je i vječni ‘hejter faktor’. Svaki negativan osvrt u doba toksičnog pozitivizma doživljava se kao ‘hejt’ i tako se njeguje vrlo opasan mentalitet u kojem svako iznošenje mišljenja služi isključivo networkingu i nema legitimiteta. U takvom društvu nešto je ‘loše’ samo ako je univerzalno proglašeno lošim. Često nam govore i da se o ukusima ne raspravlja iako su krivo shvatili tu izreku, jer ona ne govori protiv rasprave nego protiv faktora ukusa kao validnog argumenta u procjeni bilo čega. Kvalitetan diskurs zahtijeva i standardizaciju.“

Nema sumnje da su kroz svoju inicijativu načeli brojne teme o kojima se malo piše, a češće govori u pola glasa. Želja im je pokrenuti „revoluciju“ koja bi dovela do korjenitih promjena na hrvatskoj glazbenoj sceni. Tvrde da se svi njihovi navodi mogu lako provjeriti na stranicama ZAMP-a, statistici YouTubea, pregledu top lista… Ističu da ako nešto igrom slučaja ne bude točno, odmah to ispravljaju, a nastoje biti, kako vole za sebe reći, „jedini relevantan medij“ za domaću glazbenu industriju. Riječ je o ljudima koji imaju dnevne poslove i sve to rade iz entuzijazma i želje da se popravi situacija, a kažu da okupljaju veliki broj inteligentnih pratitelja koji su se više puta digli na noge za pravedne ciljeve, bez obzira na posljedice. Trenutno se uz pomoć produkcijske kuće „Šta će oni“ šire i na audio i video medije te pozivaju sve koji žele pridonijeti „borbi“, kao i sve koji žele raditi glazbu za publiku izvan okvira interesnih grupa, da im se jave putem Instagrama, Facebooka ili e-maila.