Nacional je tijekom proteklog vikenda došao do novih ozbiljnih indicija koje produbljuju neugodnu seksualnu aferu koja trese vodstvo HRT-a, a ono je ustrajno nastoji demantirati.

One značajno pojačavaju ionako ozbiljne sumnje da je Mislav Stipić, ravnatelj jedinice Poslovanje HRT-a, bio upleten ne samo u jedan, nego u više u slučajeva ozbiljnog i često neobuzdanog seksualnog uznemiravanja. Te indicije u jednom se dijelu podudaraju s onima na koje je vodstvo te kuće već bila upozorila jedna poznata HRT-ova novinarka Informativno medijskog servisa, čiji je slučaj Nacional približio javnosti u prošlom broju. I to u onom dijelu u kojem se tvrdi da je Stipić nudio napredak na poslu i bolju plaću novinarkama koje s njime pristanu na seks.

Na to je rukovodstvo kuće upozorila još jedna djelatnica HRT-a, požalivši se da je također imala upravo takvo iskustvo. Dijelom se to može iščitati i iz e-maila koji je još 12. rujna 2016. u 11.45 sati ta novinarka Informativno-medijskog servisa poslala Renatu Kuniću, aktualnom pomoćniku ravnatelja Poslovne jedinice Program na HRT-u, i glavnom ravnatelju HRT-a Kazimiru Bačiću. U njemu, između ostalog, piše:

„… obraćam Vam se treći put u protekla dva mjeseca sa zamolbom da me primite na razgovor kako bih riješila problem koji imam s ravnateljem Poslovne jedinice Produkcija Mislavom Stipićem. Ne znam jeste li s time upoznati, ali me gospodin Stipić suspendirao s radnog mjesta urednice emisije ‘Studio 4’ u lipnju ove godine. Od tada sjedim u redakciji bez ijednog radnog zadatka i nitko mi se ne obraća niti želi sa mnom razgovarati. Još jednom Vas molim da me primite na razgovor jer se nalazim u bezizlaznoj situaciji i ne znam kome se više obratiti. Prijavila sam gospodina Stipića i povjereniku za ravnopravnost spolova, obratila sam se i Saborskom odboru za medije, gospođa Periša Čakarun me izbjegava i ne želi primiti na razgovor.“

Nije na tu poruku primila nikakav odgovor. Kao ni na još jednu koju je Kuniću i Bačiću poslala 30. lipnja 2017., a koja je još dramatičnije intonirana i u kojoj, među ostalim, piše:

„… ovo je 11. put u posljednjih godinu dana da Vam se obraćam sa zamolbom da me primite na razgovor. I dalje sjedim neraspoređeno u redakciji Unutarnje politike bez radnih zadataka, a najnovija događanja prisilila su me da angažiram odvjetnika i pokrenem pravnu zaštitu svoga slučaja, odnosno progona Mislava Stipića, rukovoditelja RJ Poslovanje, nada mnom. U posljednjem zahtjevu za očitovanje ističete kako mi želite uručiti redoviti otkaz ugovora o radu zbog mog, navodnog, skrivljenog ponašanja? Godinu dana me nitko ne želi primiti, svakoga dana dolazim na posao i sada me želite baciti na ulicu kao samohranog roditelja? Još jednom Vas molim za mirno rješenje spora. Ako nemate namjeru sa mnom razgovarati o tome što točno gospodin Stipić radi ženama na Televiziji, bit ću prinuđena potražiti pravnu zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu, a sve kako bih zaštitila svoj profesionalni i privatni život…“

Spomenute dvije poruke dio su prepiske koja otkriva da su Kazimir Bačić, Renato Kunić i Katarina Periša Čakarun bili upoznati s najmanje još jednim slučajem u kojem se Mislava Stipića proziva zbog „onoga što radi ženama na Televiziji“. Isti onaj Bačić koji je nakon prošlotjednog Nacionalova otkrića u velikom intervjuu u subotnjem Jutarnjem listu praktički priznao da mu se interna istraga o slučaju seksualnog uznemiravanja koje je prije nekoliko mjeseci prijavila poznata novinarka, zapravo svela na razgovor sa Stipićem kojemu je povjerovao kada je sve lakonski demantirao.

Ta druga novinarka HRT-a koja je još prije nekoliko godina vodstvu kuće prijavila Stipića zbog diskriminacije na poslu, tvrdi da se na Stipićevom udaru nalazi gotovo dvanaest godina, još od prvih dana kada je Stipić zapravo zakoračio na HRT. Ona je u to vrijeme već bila nekoliko godina angažirana na HRT-u u redakciji unutarnje politike u okviru informativnog programa.

Za Nacional je ovako opisala kako je dospjela u kontakt sa Stipićem:

„Sa Stipićem me povezala sestra jer se njih dvoje znaju još iz srednje škole. Zajedno su pohađali Centar za upravu i pravosuđe. Kada je čula da je, doduše bez javnog natječaja, imenovan na funkciju glavnog tajnika HTV-a, odmah mi je rekla da će on sigurno krenuti u pohod da skroz ovlada HRT-om. Ali kako sam ja u to vrijeme bila zaposlena na najnižem koeficijentu, pokušala je iskoristiti to što ga je poznavala da me spoji s njime kako bih se pokušala izboriti za primjerenije radne uvjete, odnosno nešto veću plaću, jer sam ionako radila zahtjevnije poslove, a bila sam samohrani roditelj dodatno pogođen zbog kredita u švicarskim francima koji sam morala otplaćivati. Nazvala sam ga telefonski, pozvala se na sestru i on me je oduševljeno primio. Isprva su to bili jako srdačni razgovori. On tada o funkcioniranju televizije nije znao apsolutno ništa. I meni je govorio da će sve s mojom plaćom biti u redu, da će je dizati polako po pola boda da to bude neprimjetno, valjda pokušavajući stvoriti dojam da mi radi neku uslugu koja je nezakonita. Trudio se ostaviti dojam da želi pomoći te da bih trebala biti jako zahvalna što će se potruditi da me stavi u ravan sa svojim kolegicama koje su radile iste poslove, a bile znatno bolje plaćene. Ali to je bio samo početak noćne more. Zavlačio me više od dvije godine, a odmah je tražio da ga upoznam s Dijanom Čuljak. Dijani sam rekla da me zavlači za povećanje plaće, da to uvjetuje upoznavanjem s njom i zamolila sam je da se s njime upozna. Kakav su oni odnos razvili, teško mi je komentirati, kao i procijeniti tko je tu koga više iskoristio. Naročito kada se pogleda daljnji profesionalni put Dijane Čuljak u to vrijeme na HRT-u. Kao i iznenadnu suradnju odvjetničkog ureda u kojem je radila njena sestra s HRT-om po pitanju ovrha.“

Novinarka navodi da je već tada Stipićevo ponašanje doživjela kao iživljavanje. Po nekoliko puta znao ju je vraćati da popravlja zahtjev za povećanje plaće, neprestano ju je kontaktirao telefonski i za svaku sitnicu zvao u svoj ured. Ovako opisuje kako su tekli ti razgovori:

„Ubrzo bi temu skretao na seksualne aluzije. Često me znao neprimjereno dodirivati, što me je šokiralo. Dirao je moju nogu svojom nogom ispod stola. Naprosto gadljivo. Bojala sam ga se, odgurivala ga, ali kao podređena zaposlenica nisam mu se usudila obratiti kako i zaslužuje. Nego sam se neprestano morala izvlačiti iz nekih ljigavih dodirivanja i sličnih monologa kojima je teme skretao prema seksu. Često su u to vrijeme i tajnice znale ulaziti i nuditi nam kavu, očito jer su znale kako izgledaju razgovori u njegovom uredu i kako bi me poštedjele mogućih neugodnosti. Jedna od tajnica rekla mi je da to rade zbog sućuti sa ženama koje poziva u ured.“

Novinarka koja tvrdi da ju je Stipić seksualno uznemiravao navodi i da joj je pokazivao seksualno eksplicitne fotografije, kako je tvrdio, samoga sebe i da ju je to dodatno uznemirilo. Dodatno je o tome rekla:

„Kao da to nije bilo dovoljno, stalno me pozivao u svoj ured. Pa me budući da nema vozačku dozvolu, svako malo tražio da mu pokupim odijelo s kemijskog čišćenja, da mu odem kupiti hranu za mačke i slično. Misleći da smo si, kao, dobri, tražio je da ga vozim kući s posla, znala sam ga satima čekati u autu da se pojavi, a sve u strahu od njegova utjecaja. Bojala sam se za posao. A što sam mu mogla reći, odi si sam pokupiti odijelo ili kupiti hranu za mačke? Pa bi on tada nastavljao govoriti da raskopčam dekolte ili bi neprimjereno komentirao suknju koju sam obukla. Otvoreno bi tražio da mu pokažem grudi. Ma, čisti užas. Bilo je više takvih situacija.“

Ta novinarka navodi da je situacija ubrzo dodatno eskalirala te da je Stipić počeo telefonom kontaktirati njezinu sestru, s kojom je zbog druženja u srednjoj školi razgovarao još otvorenije. Njena sestra je za Nacional potvrdila te navode i o tome rekla sljedeće:

„Mislav me zvao više puta. Tražio je od mene da utječem na sestru da ‘popusti kočnice’, da se opusti i da pristane s njim na seks. Znao je potpuno unezvijereno vikati: ‘… ne javlja mi se na telefon, gdje je, pa jesi li ti svjesna da ona meni zauzvrat nešto mora napraviti?!’ Rekla sam mu da to može raditi s nekim drugim, a ne s mojom sestrom. On mi je na to odvratio da smo glupe i nazadne i dodao: ‘… pa znaš li ti koliko ja njih pozovem u ured, na sve pristaju bez problema, imam i fotografije, mogu ti to i dokazati.’ Nisam mogla vjerovati što govori. Pa sam ga pokušala dodatno upozoriti da prestane i tražila sam da se nađemo uživo. Našli smo se i rekla sam mu da ću sve reći njegovoj tadašnjoj supruzi, kao i da mu poznajem roditelje pa ću i njima sve ispričati.“

Međutim, kako je rekla, Stipića ništa od navedenoga nije zabrinulo. Kako su nekada u srednjoj školi bili prilično bliski, činilo joj se kako on misli da ona blefira i kako može biti siguran da ništa neće isplivati u javnost. Misli da je to razlog što joj je, kako navodi, Stipić rekao i sljedeće:

„Znaš da mi je napeto ono što ne mogu dobiti, pa to me posebno rajca.“

Ona mu je, kaže, na to odgovorila:

„Pa hajdemo naći nešto drugo što te rajca, da te udaljim od sestre.“

Stipić joj je, kako tvrdi, potom rekao:

„A ne, ne, znaš ti koje su moje namjere i želje…“

Sestra te novinarke navodi da je jedan takav telefonski razgovor stavila na zvučnik tako da je Stipićev neprimjereni monolog mogao čuti i njen otac. Kaže da joj je otac bio potpuno šokiran, ali i odlučan u namjeri da na Stipićevo ponašanje upozori nekoga tko bi mogao utjecati na to da se osobu takvog profila ukloni s tako utjecajne pozicije na HRT-u.

Sestra je ovako opisala što se potom dogodilo:

„Otac mi je od ranije poznavao Vladimira Šeksa. Znali su se po stranačkoj liniji. Pa mu se najavio da će ga posjetiti u Saboru. Bilo je to vrijeme dok je Šeks bio potpredsjednik, a Luka Bebić predsjednik Sabora. Otac me poveo sa sobom da Šeksu sve ispričam. U međuvremenu je Stipić na HRT-u dodatno napredovao. U Sabor smo ušli na službeni ulaz. Ostavili smo osobne karte tako da bi se i danas u knjizi ulazaka moralo moći rekonstruirati točan datum kada smo tamo otišli i kome. Sve smo Šeksu ekstenzivno prenijeli i on je bio užasnut. Opisali smo mu i širi kontekst zbivanja na HRT-u, kao i niz smicalica kojima se Stipić služio u poslovanju. Šeks je poručio da ćemo biti na vezi i da će učiniti sve što može. Ali se potom nije više javljao. Naravno, Stipića o tomu nismo informirali pa me on i dalje nazivao i govorio razne neprimjerenosti. Pa mi se i požalio na Šeksa. Počeo ga je vrijeđati, rekao da će mu se krvi napiti i slično te da će mu smjestiti neke tekstove kroz novine tako da se ne mora njime više baviti. Bila mi je to jedina povratna informacija koja je otkrila da je Šeks ipak nešto pokušao učiniti. Ali se ništa nije dogodilo. Osim što je Stipić na neki način povezao da smo ipak mi Šeksa upozorile na Stipićevo seksualno uznemiravanje pa je mojoj sestri povišenim tonom rekao da će sada vidjeti što se događa s onima koji govore protiv njega. Odmah joj je oduzeo pravo korištenja službenog mobitela, a potom su je počeli prebacivati na rad u noćnim smjenama. Ona se pozivala na zakon i prava mladih majki, ali bez uspjeha. Na sreću, iživljavanje je zaustavljeno nakon što je Stipić po dolasku Kukuriku koalicije na vlast privremeno izgubio utjecaj na Prisavlju. Ali je i otišao tako što je sestri preko posrednika poručio da će se vratiti jači nego ikad i da će prvo nju ‘odraditi’.“

Nekoliko godina poslije, po dolasku koalicije predvođene HDZ-om Tomislava Karamarka na vlast, Stipić se vratio na HRT. U to vrijeme vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a postao je Siniša Kovačić. Kao i neke druge zaposlenike HRT-a, Kovačić je i nju pozvao da potpišu nagodbu i mirnim putem riješe otvorene sporove te da se vrati na posao. Ta je novinarka nešto ranije dobila otkaz zbog jednog neprimjerenog statusa koji je na Facebooku napisala o tadašnjem premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću. Ona je u to vrijeme tvrdila da joj je netko hakirao profil na Facebooku i napisao tu objavu umjesto nje.

S Kovačićem je potpisala nagodbu, vratila se na posao, ali ona tvrdi da se ubrzo našla pod novim pritiscima koje pripisuje Mislavu Stipiću. Navodi da je sve inicirao jedan njen novinarski prijedlog u kojem je nesvjesno dotaknula temu koja je mogla otkriti neke sumnjive poslove u koje je bio uključen upravo Mislav Stipić. Uvjerena je da je upravo zato što je to predložila, bila posve marginalizirana.

Zbog toga se požalila povjerenici za zaštitu dostojanstva radnika Vlasti Bartolec. Isprva usmeno, a kasnije i pismeno. Tražila je od vodstva HRT-a da je prestanu marginalizirati i da joj dodijele neke radne zadatke. Ali ona joj je ubrzo rekla da ne može ništa učiniti iako je uputila pismeni zahtjev Ravnateljstvu HRT-a te da joj na njega nije odgovoreno. Ta novinarka o tomu kaže:

„Tada sam se Stipića već toliko bojala da sam se uopće plašila pomisliti na to da ga prijavim i za seksualno uznemiravanje, iako me je znao neprimjereno dodirivati i neprekidno se nabacivati seksualnim aluzijama. Ionako od takve prijave ne bi bilo koristi. Sve bi mu dojavili. Osim toga, i danas me strah da me zbog toga ne okarakteriziraju kao neku fufu, naročito jer je i prije na HRT-u bilo osuda tipa – što si tražila, to si dobila. Kada čitam kako se Katarina Periša odnosila prema mojoj kolegici koja je nedavno prijavila slično Stipićevo ponašanje, ona zapravo šalje poruku da svi dobro znaju što se događa iza zatvorenih vrata Stipićeva ureda. Kao i da si je valjda kriv svatko tko ode k njemu na razgovor.“

Unatoč tomu ta je novinarka u lipnju 2017. podigla tužbu protiv HRT-a zbog diskriminacije na radnom mjestu. Navodi da su joj istoga dana kada je podigla tu tužbu iskopčali mobitel, doslovno odnijeli kompjutor s radnog stola i za tri dana dobila je otkaz ugovora o radu. Sve to pripisuje Stipićevu utjecaju.

Ona tvrdi da je tada telefonski u panici kontaktirala Ivana Jabuku, nekadašnjeg kolegu s HRT-a s kojim je bila u dobrim odnosima, a koji je tada bio glasnogovornik HDZ-a. Ovako je za Nacional opisala taj razgovor: „On je tom prilikom bio negdje na terenu i čula sam u pozadini da je u blizini Andreja Plenkovića. Radili smo skupa, Jabuka je sve to gledao u redakciji iz prve ruke. Jako je dobro znao za pritužbe na Stipićev račun. Pa je odmah na početku razgovora uzviknuo: ‘Joj, ti sad sigurno opet zoveš zbog Mislava.’ Jabuka je potom u hodu to rekao Plenkoviću i pitao ga što da rade. U pozadini sam čula Plenkovićev glas. Rekao mu je da mi kaže da sama rješavam svoje probleme.“

Rekla je i da su tijekom postupka koji je pokrenula zbog diskriminacije, za nju počeli novi problemi na poslu koje je ovako opisala:

„Problem je nastao negdje u lipnju ili srpnju 2016. kada sam kao urednica ‘Studija 4’ predložila obradu teme o imovini socijalističke omladine grada Zagreba, a radi se o izrazito atraktivnim nekretninama, njih dvadesetak. Nakon tog prijedloga Denis Latin me odmah obavijestio da od te teme nema ništa, da otkažem sve goste te sam potpuno skinuta s uredništva ‘Studija 4’ i naloženo mi je da ništa ne smijem više raditi u programu. To mi je sve rekao Denis Latin koji je naveo da to prenosi od Katarine Periše Čakarun. Tek poslije sam shvatila da je jedan od aktivnih sudionika te teme ravnatelj radne jedinice Poslovanje Mislav Stipić. Nakon toga otišla sam na godišnji odmor prema rasporedu koji je već prije određen, a po povratku sam osobno i pisano od Katarine Periše Čakarun, zatim Renata Kunića i Kazimira Bačića, tražila da mi se uruči pisana odluka o smjeni. Ništa nisam dobila. Nastavila sam svakodnevno dolaziti na posao, ali nisam dobivala ama baš nikakve radne zadatke. Svakoga ponedjeljka sam predlagala teme za obradu, međutim, moje prijedloge se ignoriralo, a Čakarun je odbijala sastanak sa mnom. Taj igrokaz se nastavio sve do svibnja 2017.“

U tom vremenu poslala je i ranije spomenute e-mailove u kojima je vodstvo kuće upozoravala na Stipićevo neprimjereno ponašanje.

Tijekom tog postupka odvjetnici koji su zastupali HRT oštro su napali tu novinarku, ovako je opisujući: „Tuženik smatra kako je za potrebe ovog postupka bitno utvrditi da se u konkretnom slučaju radi o radnici vrlo upitne radne etike i odnosa prema radu, kojoj je konačno, uslijed grube povrede radne obveze – povrede propisa o zabrani konkurencije radnika s poslodavcem – radni odnos prestao otkazom zbog skrivljenog ponašanja. U prilog navedenom govori da je tužiteljica tijekom radnog odnosa kod tuženika dobila čak tri upozorenja na obveze iz radnog odnosa i dva otkaza zbog skrivljenog ponašanja.“

Ukratko, prekršaji koje joj pripisuju odnose se na objavu spomenutog spornog statusa na Facebooku, pušenje cigarete u zatvorenim prostorijama HRT-a i navodni rad za konkurenciju iz sfere tiskanih medija.

Međutim, 20. studenoga 2020. sutkinja Lucija Miše s Općinskog radnog suda nepravomoćno je odbila njezin zahtjev, obrazlažući tu svoju odluku ovako:

„Iz iskaza tužiteljice i svjedoka Denisa Latina, Kornata Vilovića i Karoline Vidović Krišto, proizlazilo bi da tužiteljica od ljeta 2016. nije dobivala nikakve radne zadatke iako je svakodnevno dolazila na posao i svoje radno mjesto, a da joj za takvo postupanje tuženik nije dao usmeno niti pisano obrazloženje. Opisano postupanje tuženika se ne može podvesti pod diskriminaciju jer nije naveden pravni temelj uznemiravanja i nejednakog postupanja, ali bi eventualno upućivalo na mobing (šikanu) zbog kojeg se sudska zaštita može ostvarivati po općim propisima obveznog prava. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju svoj tužbeni zahtjev temelji na diskriminaciji i odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije te tužbenim zahtjevom izričito traži utvrđenje diskriminacije i zabranu diskriminatornog postupanja, to sud u konkretnom slučaju nije ovlašten utvrđivati (ne)postojanje mobinga. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.“

Na tu je odluku novinarka podnijela žalbu. Nakon spornog otkaza 2017. dvije godine bila je nezaposlena, a na posao se vratila zahvaljujući privremenoj mjeri splitskog županijskog suda. Ona o tomu kaže:

„Stipić se osjeća toliko jakim da je i tu sudsku odluku ignorirao. Nije me vratio na moje staro radno mjesto, nego u sasvim drugu redakciju. Osjećam brojne znakove teške traume. Dijagnosticiran mi je PTSP, a kada njega sretnem na hodniku, počnem se tresti. To me je toliko istraumatiziralo da se svakoga jutra prije ulaska u zgradu HRT-a na porti pomolim Bogu i zamolim ga da mi da snage da izdržim još jedan dan na poslu.“

Zaključno navodi da joj je po povratku na posao tijekom proteklih mjeseci prišlo više od deset ženskih osoba angažiranih na HRT-u i žalilo joj se na identične probleme. Navela je da zbog svega i dalje posjećuje psihijatra, da je u strahu za vlastitu egzistenciju, a naročito se boji da joj se javno ne otkrije identitet jer misli da bi time bilo dodatno osramoćeno i njeno dijete. Unatoč tomu, i ona i sestra pojavit će se na sudu kao svjedoci koji će potvrditi sve spomenute navode, odluči li se Stipić poduzeti bilo kakve pravne korake nakon objave ovog teksta.