Kontinuitet ili promjene – to je glavno pitanje na koje zagrebački HDZ mora odgovoriti na svojim skorim unutarstranačkim izborima.

Prikupljanje potpisa za kandidiranje tek je otvoreno, ali ulazak u trku za predsjedničku funkciju najavljuju, zasad, trojica pretendenata. Aktualni predsjednik lokalnog HDZ-a Mislav Herman i dvojica izazivača – doktor Pavo Kostopeč i kipar Ivan Kujundžić. Herman je kandidat šefa stranke, koji je svoju akviziciju odlučio poduprijeti s dvoje vlastitih ministara: kao Plenkovićevi odabranici za njegove dopredsjednike angažirani su ministrica turizma Brnjac i ministar rada Aladrović. Kostopeč i Kujundžić slove kao kandidati diskontinuiteta: obojica tvrde da su HDZ-u u Zagrebu nužni radikalniji rez i potpuni raskid s fatalnim nasljeđem ere čvrste uvezanosti s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Premda najjača stranka u državi, HDZ u glavnom gradu jako loše stoji. Zagreb generalno nije sklon desnim opcijama, što ni Plenkovićevo anemično umjerenjaštvo ne uspijeva promijeniti. Potpuno očekivano, sada i ceh za višegodišnje partnerstvo s duboko kompromitiranim Bandićem dolazi na naplatu. Sigurno ne pomažu ni recentna otkrića o kriminalnom karakteru njegove vlasti u Zagrebu. Na što HDZ uopće ne reagira, čak ni kad je riječ o hapšenjima. Nikakav se glas samokritike od njih ne može čuti. Nikakvo preispitivanje vlastite uloge u Bandićevu sustavu banditizma. Ništa što bi sličilo vlastitom čišćenju.

Herman – koji je sudjelovao u gradskim strukturama vlasti u tom vremenu – prošlost ne spominje. Ali žestoko, uglavnom i neutemeljeno napada novu, lijevo-zelenu vladajuću koaliciju. Njegovi rivali u HDZ-u, s nešto malo manje putra na glavi, pogubne će reflekse povezanosti s Bandićem ipak problematizirati. Ali redovito pritom umanjujući odgovornost vlastite stranke ili krivnju adresirajući prema vrhu HDZ-a. Bili smo samo dizači ruku, fikus za nečije ideje – kažu. Istina, zagrebački je HDZ uglavnom funkcionirao kao instrument koalicije Plenković – Bandić. Premijer i bivši gradonačelnik jedan su drugome jako trebali – dijelili su vlast u državi i gradu. Od njihova čvrstog zagrljaja Zagrebu još trnu zubi. Ali i gradski je HDZ bogato namiren – konzumirali su brojne položaje i sinekure. U slasti su i masti debelo participirali, bez mjere i suzdržavanja.

Sve to ne znači da HDZ nema baš nikakvih šansi u Zagrebu. Nakon Bandićeve smrti i raspadanja Škorina jata jedina su relevantna opcija na desnici. Pod određenim uvjetima u njihovo bi, trenutno obezglavljeno, biračko tijelo mogli zagrabiti. Ali bitno je što će ponuditi javnosti. Kako će se predstaviti građanima. Zagrebački HDZ zapravo mora odlučiti bira li svoga novog šefa za Andreja Plenkovića ili za Zagrepčane.