U HDZ-u imaju genijalnu ideju – traže da Bandićevi kosturi ostanu duboko skriveni po ormarima i gradonačelniku Tomaševiću glasno preporučuju neka se tim mrakovima prestane baviti. Naravno, zagovaranje nediranja u groblja bivše vlasti motivirano je prije svega brigom za vlastiti imidž. HDZ-u se ne mili reaktualiziranje vlastitih sramota. Svoje bi sudioništvo u bandićevštini ostavili zakopano duboko po depoima prošlosti.
Ali kako zaboraviti kosture po ormarima kad gotovo svakodnevno eksplodiraju u javnost? Prošlotjedno u tri dana dvostruko puknuće cijevi magistralnog vodovoda u Selskoj, zbog kojega je potopljen dio Trešnjevke, novi je dokaz komunalnog raspadanja Zagreba. Oštećenja su potom otkrivena i na mostu preko Save kod Zaprešića, što otežava promet. Gradska je infrastruktura u tragičnom stanju. Prošlogodišnja poplava, uz još nezapočetu postpotresnu obnovu, godinama i nebrigom nagrižena vodovodna i kanalizacijska mreža, neriješeni problemi s otpadom, truli mostovi i zagušene prometnice – sve je to Bandićeva ostavština. Premda je bivši gradonačelnik u dva desetljeća svoga upravljanja gradom potrošio ogromna sredstva. Čak 300 milijuna eura obveznica, uzetih za sanaciju vodovoda, netragom je nestalo. Ulupani kojekuda, najviše izgleda u nedomišljene stambene projekte. Za dvije godine obveznice stižu na naplatu, a da se u međuvremenu nikakva poboljšanja nisu dogodila: pola se vode i dalje putem izgubi, uopće ne dođe do potrošača.
Situacija je kritična, novo je pucanje cijevi samo pitanje vremena. Danak neodržavanju i mahnitoj izgradnji bez ulaganja u komunalnu infrastrukturu. Po obiteljskim kućicama nekad poznata Trešnjevka danas je preizgrađeni kvart višekatnica, prikopčan na cjevovode naslijeđene iz vremena Jugoslavije, iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, koji takva opterećenja ne mogu podnijeti. Zagrebom caruju urbanistički nered i kaos. Rezultat neodgovorne i korupcijom natopljene vlasti.
Zbog Bandićevih kostura koji iz podzemlja, iz havariranog vodovoda ili kanalizacije lete u nebo, nova se vlast našla u krajnje grbavoj situaciji. Prvo zato što se problem ne može riješiti preko noći. Trebat će vremena, godine, možda i desetljeća. Čak i da se promptno krene u sanaciju, još će po Zagrebu pucati komunalne žile kucavice i događati se razne druge katastrofe. Pitanje je dokad će građani uvažavati činjenicu da je riječ o nasljeđu. Za koje je odgovorna ne samo bivša vlast, nego i oni koji su je birali.
Drugo, za sređivanje Zagreba potrebna su ogromna sredstva. Visina nužnih ulaganja predstavljala bi problem i za mnogo bogatije gradove. Pogotovo je problem za financijski devastirani Zagreb. Troškovi krpanja i rekonstrukcije komunalne arhitekture, uz postpotresnu obnovu, sigurno nadilaze mogućnosti grada. Traženjem da se zaborave Bandićevi kosturi iz ormara, vladajući HDZ možda postavlja uvjete pod kojima bi Vlada pristala pomoći.
Komentari