Antiratni miting na Jelačić placu, aktiviranje izbjegličkih kampova, pregled atomskih skloništa, razgrabljene tablete joda po ljekarnama, redovi pred šalterima jedne ruske, do jučer zdrave banke – odjeci strašne invazije Rusije na Ukrajinu zapljusnuli su i Zagreb. Brutalni rat, pokrenut u nedalekom susjedstvu, zaplesao je po rubu nuklearne katastrofe. Ovdje, u Hrvatskoj, zvuk sirena koje zavijaju po Kijevu i drugim ukrajinskim gradovima, zvuk smrtonosnih projektila i brutalnog razaranja vjerojatno djeluje jezovitije nego drugdje. Vraća slike ratnih užasa kroz koje smo prije trideset godina i sami prolazili.

Solidarnost s Ukrajinom posve je očekivana. Kako na razini države tako i na razini građana. Hrvatska već šalje humanitarnu i vojnu pomoć i izbjeglicama iz ratom zahvaćene zemlje širom otvara vrata. Kao i drugdje po Europi. Kao i drugdje po Europi i u Hrvatskoj je srdačna prihvaćenost ljudi koji bježe od rata negdje u pozadini obojena i kalkulacijom da bi se njihovim dolaskom mogli kompenzirati vlastiti demografski gubici. U Hrvatskoj, kao i drugdje po Europi, takve dobrodošlice nije bilo kad su se rijeke izbjeglica iz nekog drugog dijela svijeta, ne manje nesretnog od Ukrajine, slijevale na Zapad.

Zbog rata u Europi kao urgentna se potreba nameće i preispitivanje, možda i redefiniranje hrvatskog sigurnosnog sustava. Putinovu invaziju na Ukrajinu vlast sada koristi kao krunski argument za nedavnu odluku o kupovini prilično skupe borbene eskadrile. Tim je čudnije da za postojeće resurse država ne mari. Gradonačelnik Tomašević ovih je dana otkrio da Zagreb ima 1062 atomska skloništa, ali na pitanje o njihovu stanju nije odgovorio, jer „ne bi htio širiti paniku“. Ali zato Pavle Kalinić, bivši šef Bandićeva ureda za upravljanje hitnim situacijama, veli da je većina neupotrebljiva. Ali i da nije tako, u njima je mjesta samo za dvadesetak posto Zagrepčana. Kalinić tvrdi da je i stanje robnih zaliha u gradu slično: „Nema rezervi ni vode ni hrane, sve je uništeno.“ Toliko o brizi države za izvanredne, krizne situacije i sigurnost građana.

Zagreb se mora pripremiti i na ekonomske posljedice rata u Ukrajini. Uvođenje sankcija za Rusiju imat će vrlo široke implikacije. Cijene energenata već lete u nebo, hrana također poskupljuje, spirala inflacije dodatno će ubrzati, povećava se broj siromašnih. Za ljude u gradovima to će biti posebno bolno. Ali najbolnije je da slike ratnog užasa i brigu o izbjeglicama iz Ukrajine vlast u Hrvatskoj koristi kako bi opet u drugi plan gurnula muku svojih u potresima postradalih građana. Da se zaboravi na Baniju i na Zagreb, koji će skoru drugu obljetnicu svog stradanja dočekati a da država još ni jednu jedinu kuću nije uspjela obnoviti.