Godina koja će uskoro definitivno iscuriti Zagrebu je donijela veliku promjenu. Smrću Milana Bandića okončana je dva desetljeća duga era u povijesti grada, da bi se potom na lokalnim izborima s moćnom pobjedom Tomislava Tomaševića i njegove platforme Možemo! taj diskontinuitet institucionalizirao. Pola godine kasnije, na pragu 2022., prilika je za prva mjerenja sadržaja i dubine ostvarenog.

Uspostava nove vlasti predstavlja ogromnu promjenu. Na mjestu potrošenog i duboko kompromitiranog Bandićeva kružoka danas su posve novi ljudi. Fantastičnih skoro 200.000 glasova, koliko je Tomašević osvojio na izborima, i potpuna dominacija njegove grupacije u Gradskoj skupštini govore o kapacitetu želje za promjenom. Zagreb je više nego uvjerljivo birao promjenu. Ljude i politiku koji su godinama funkcionirali kao najjasnija, često i jedina oporba pokvarenoj vlasti. Dok su se gotovo svi drugi s njom bratili: HDZ otvoreno u talu s gradonačelnikom Bandićem, SDP do potonuća nakrcan njegovim spavačima.

Nova vlast ne predstavlja radikalnu promjenu samo po novim licima, nego i po svojim ključnim vrijednostima. Osnovna je i najvidljivija razlika u razini poštenja. Zagreb je dobio vlast koja ne krade, koja se profilirala kao ljuta opozicija Bandićevim klijentelističko-koruptivno-kriminalnim strukturama. Naslijedili su, međutim, teško devastiran, komunalno zapušten, jako zadužen i financijski iscrpljen grad. Naslijedili su svakom vrstom lopovluka i privatluka impregniran model upravljanja Zagrebom. Kao i gotovo sve one koji su funkcionirali kao kraci Bandićeve hobotnice te čitavu armiju nepotrebnih, uhljebničkih zaposlenika po gradskoj upravi i komunalnim poduzećima. Bez ozbiljne mogućnosti da počiste naslijeđeno smeće, na neki način osuđeni na suživot s korifejima banditizma, pitanje je što će i koliko će Tomaševićevi ljudi čistih ruku na koncu uopće moći napraviti.

Nekorumpirana vlast gigantska je promjena za Zagreb. Ali to više nije dovoljno. Ljudi očekuju ozbiljan zaokret i na razini svakodnevnog funkcioniranja grada. A upravo na tom su planu promjene najmanje vidljive. Pucanje potpuno islužene podzemne mrežne infrastrukture u kratkom je vremenu nemoguće eliminirati, ali nova je vlast u pola godine morala napraviti svima vidljiv pomak u zbrinjavanju otpada. Nažalost, nije! Zagreb je zatrpan smećem kao i u Bandićevo vrijeme. Tomaševićeva ekipa, evidentno je, ulaže ogromne napore da taj sustav nekako pokrpa, da posve ne kolabira. Od njih se, međutim, očekivalo mnogo više. Očekivalo se da će učiniti sve da Zagreb više ne funkcionira kao kantograd, s niskama prljavih, pretrpanih i smrdljivih kontejnera po ulicama. Čak kad iz njih i ne kipti smeće na sve strane, što je redovita situacija, slika je nepodnošljiva. Da su samo počeli mijenjati model koji je Zagreb pretvorio u ogroman smećograd, vjerojatno se ne bi moglo dogoditi da im već nakon pola godine od preuzimanja vlasti rejting krene nizbrdo.