Zagreb je uspio preživjeti početak prelaska na novi režim gospodarenja komunalnim otpadom. Premda se u gradu uoči dana D stvarala atmosfera dolazećeg smaka svijeta. Ni Covid pandemija, žrtve koje se samo u Hrvatskoj broje na tisuće, ni  rat u Ukrajini posljedice kojega se prelijevaju cijelom Europom, ni drastična poskupljenja hrane i energenata, čak ni prijeteća nuklearna katastrofa kojom zveckaju iz Moskve -ništa od toga nije među građanima izazvalo takvu nervozu i paniku kao prelazak na novi model odvajanja i prikupljanja smeća. Svaka se kataklizma činila minornom i benignom prema užasu koji stiže s plavim vrećicama. Naslovnice novina najavljivale su da će se Zagrebu dogoditi veliki kaos. Udarni se medijski prostor trošio na jadikovke o strašnom zlosilju što ga gradonačelnik Tomašević provodi nad građanima određujući da svoje smeće pospreme u odgovarajuće spremnike.

I onda se ništa od tih strahota 1.listopada nije dogodilo. Građani su pokupovali više od pola milijuna licenciranih vrećica, iz centra grada počele su se uklanjati kante, ljudi se tamo privikavaju da svoje smeće iznose u večernjim satima, kako bi do jutra bilo pokupljeno (rješenje koje je smišljeno kao privremeno, dok se ne postave podzemni spremnici), dok u drugim dijelovima grada, koji trenutno nisu u fokusu, promjena gotovo da i nema, plave su vrećice sporadične. Naravno, riječ je o procesu koji će trajati godinama. Ali,  izgleda da će i stanovnici Zagreba s vremenom ipak uspjeti savladati mudrost razvrstavanja i odlaganja otpada. Kao što to već odavno rade građani Bruxellesa, Ljubljane, Osijeka, pa i nekih manjih gradova u Hrvatskoj.

Nepotrebno stvaranje drame oko smeća tek je manjim dijelom posljedica nekih stvarnih problema u prelasku na novi režim: nedovoljno jasno komuniciranog modela, nepripremljenosti komunalne infrastrukture ili prenaglašavanja uloge kazni u njegovom zaživljavanju. Ali, u stvaranju histerične pometnje ključnu je ulogu imala politika. Politički protivnici nove vlasti u gradu Zagrebu, uglavnom participanti bandićevštine, preko smeća su pokušali udariti na gradonačelnika Tomaševića. Po mogućnosti skuhati mu građanski neposluh ili pobunu. Proizvođenju atmosfere apokalipse kumovala je i generalna zlovolja jednog dijela građana. Onih koji su i dosad svojom nebrigom o vlastitom otpadu sudjelovali u pretvaranju Zagreba u Smećograd. Mediji su jako doprinijeli afirmaciji njihove ravnozemljaške logike. Aktivno su asistirali pretvaranju jednog tehničkog komunalnog pitanja u prvorazrednu političku dramu. Umjesto kulture života u gradu promovirali urbani primitivizam. Iracionalnim histeriziranjem oko novog modela zbrinjavanja smeća Zagreb se predstavio kao najcrnja moguća provincija.