JEDINSTVENO Četiri Nobelovca na 11. ISABS konferenciji u Splitu

Srijedu 19. lipnja 2019. godine, treći dan „11th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine“ (www.isabs.hr) u organizaciji Međunarodnog društva za primijenjene biološke znanosti (eng. ISABS) obilježila su predavanja četiri dobitnika Nobelove nagrade: Avram Hershko, s Instituta Technion, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 2004., Robert Huber s Instituta Max-Planck, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1988., Paul Modrich, sa Sveučilišta Duke, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 2015. i Ada Yonath s Instituta Weizmann, dobitnica Nobelove nagrade za kemiju 2009.

Ada Yonath naglasila je da je otpornost bakterija na antibiotike jedan od najozbiljnijih problema moderne medicine. Razvoju otpornosti na antibiotike posebno doprinosi njihovo neracionalno korištenje – propisivanje antibiotika kada za to ne postoji medicinska indikacija (primjerice kod virusnih infekcija), kao i ne pridržavanje uputa da se popije čitava doza antibiotika, a ne prekida njihovo uzimanje čim simptomi nestanu. Yonath je iznijela frapantne podatke da u SAD-u svake godine od bakterijskih infekcija otpornih na antibiotike oboli 2 milijuna ljudi, a u Europskoj Uniji takve infekcije uzrokuju preko 30.000 smrti godišnje. Unatoč uporabi specifičnih antibiotika baš za otporne bakterije, broj infekcija se udvostručio. Stoga se može reći da ulazimo u „post-antibiotsku eru“, kako ju naziva Svjetska zdravstvena organizacija. Dodatan problem leži u činjenici što je većina velikih farmaceutskih kompanija obustavila napore u pronalaženju novih antibiotika zbog velikog raskoraka između njihove male društvene vrijednosti i velikih troškova koje sa sobom nosi njihovo pronalaženje i dolazak na tržište. „Bakterije „žele“ živjeti i „pametnije“ su od nas, barem kada je riječ o preživljavanju!“, naglasila je Yonath. Stoga je potrebno tražiti nove terapijske mete, koje nisu izravno vezane uz funkciju ribosoma, staničnih organela za koje je upravo Ada Yonath dokazala da imaju ključnu ulogu u prevođenju RNA u protein. Upravo zbog te činjenice, bakterije za sada nemaju mogućnost njihove modifikacije i jednostavnog stvaranja otpornosti na takve antibiotike. Ujedno, najavila je smjer u kojem bi razvoj novih antibiotika trebao ići – a to je personalizacija, odnosno stvaranje antibiotika specifičnih za svaku pojedinu bakteriju, nasuprot dosadašnjim antibioticima što šireg spektra. Dodatan izazov koji se stavlja pred razvoj novih antibiotika je da budu „prijateljski“ prema okolišu, odnosno da ne predstavljaju njegovo dodatno kemijsko opterećenje.

Paul Modrich je detaljno opisao svoje otkriće kemijskih mehanizama popravaka oštećenja na DNA kod bakterije E. Coli, a nakon toga i kako se ti mehanizmi odvijaju kod ljudi. Popravak oštećenja DNA je izuzetno važan zbog toga što u njegovoj manjkavosti leži odgovor zašto su neki ljudi podložniji dobivanju raka, prije svega debelog crijeva, nego drugi. Također, kod ljudi koji su već oboljeli od raka, a nedostaje im ili je poremećen ovaj mehanizam popravka DNA, javlja se rezistencija na onkološke lijekove, odnosno oni nisu učinkoviti kao kod drugih ljudi. Jednako tako, ispravan i učinkovit popravak oštećenja DNA je važan i kao odgovor na djelovanje kancerogena iz okoliša koji upravo oštećuju DNA i time mogu uzrokovati rak, kao što je primjerice UV zračenje u odnosu na nastanak raka kože.

Robert Huber prezentirao je svoje rezultate iz područja kristalografije proteina za koje je 1988. dobio Nobelovu nagradu. Također naglasio je važnost kontrole razgradnje proteina u nastanku brojnih bolesti, posebice raka i autoimunih bolesti, koje nastaju kada imunosni čovjeka počne napadati vlastita tkiva. U nastavku je prikazao svoje iskustvo tijekom osnivanja i razvoja dvije biotehnološke kompanije, kojima su osnovne djelatnosti razvoj novih imunoregulatornih lijekova za liječenje raka i autoimunih bolesti, a koji za podlogu imaju njegove prethodne rezultate iz područja strukturne biologije.

Avram Hershko se nadovezao na tematiku prethodnog izlaganja Hubera, kojom prilikom je izložio mehanizam putem kojeg stanica označava koji proteini u njoj se trebaju razgraditi jer su oštećeni. Poremećaji u toj regulaciji vezani su uz pojavu raka i neurodegenerativnih bolesti. Na temelju njegovog otkrića, za kojeg je dobio Nobelovu nagradu 2004. godine, danas se razvijaju inovativni terapijski pristupi i novi – pametni lijekovi.

Prof.dr. Ada Yonath prva je Izraelka te prva žena na Bliskom istoku koja je dobila Nobelovu nagradu za znanost te prva žena u 45 godina (2009.) koja je dobila Nobelovu nagradu za kemiju. Predmet njenih istraživanja bili su ribosomi, stanični organeli za koje je dokazala da imaju ključnu ulogu u prevođenju RNA u protein. Ravnateljica je centra Kimmelman pri institutu Weizmann gdje radi na proučavanju djelovanja pojedinih antibiotika na sintezu proteina i mehanizmima kojima bakterije postaju otporne na njihovo djelovanje. Te spoznaje ključne su za razvoj novih antibiotika.

Prof. dr. Paul Modrich Nobela je dobio 2015. za istraživanja kemijskih mehanizama popravaka oštećenja na DNA kod bakterije E. Coli, a kasnije je razjasnio i kako se taj proces odvija kod ljudi. Nagradu je dobio uz Aziza Sancara i Tomasa Lindahla. Pokazao je da stanice raka, kojima nedostaje ovaj mehanizam popravka DNA, pokazuju rezistenciju na onkološke lijekove te da u toj slabosti, koja se nasljeđuje (što se naziva Sindrom Lynch), leži odgovor zašto su neki ljudi podložniji dobivanju raka, prije svega debelog crijeva, nego drugi. Danas se također bavi važnošću mehanizama popravka DNA kao odgovora na djelovanje kancerogena iz okoliša.

Prof.dr. Robert Huber prvi je izveo kristalizaciju intermembranskoga proteina koji je važan za fotosintezu u bakterijama, a istodobno je odredio i njegovu trodimenzionalnu strukturu. Za to otkriće, 1988. dobio je Nobelovu nagradu zajedno s Hartmutom Michelom i Johannom Deisenhoferom. U svojoj bogatoj znanstvenoj karijeri proučavao je razne enzime, uključujući i one koje sudjeluju u sintezi vitamina i aminokiselina, proteine imunosnog sustava te hormone i njihove receptore. Suosnivač je dviju farmaceutskih tvrtki, Proteros i Suppremol, osnovanih radi istraživanja i razvoja novih lijekova za autoimune bolesti, čime se trenutno bavi.

Prof. dr. Avram Hershko izraelski je biokemičar koji je 2004. s Aaronom Ciechanoverom i Irwinom Roseom nagrađen Nobelom za otkriće načina na koji stanica označava koji proteini u njoj se trebaju razgraditi jer su, primjerice, oštećeni. Poremećaji u toj regulaciji vezani su uz pojavu raka i neurodegenerativnih bolesti. Danas ima status Uglednog profesora na Odjelu za biokemiju B.Rappaport Medicinskog fakulteta pri Izraelskom institutu za tehnologiju – Technion.

„11th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine“ (www.isabs.hr) u organizaciji Međunarodnog društva za primijenjene biološke znanosti (eng. ISABS), održava se od 17. do 22. lipnja 2019. godine u Splitu, a riječ je o jednom od najprestižnijih znanstvenih okupljanja ove godine. Na konferenciji će sudjelovati preko 600 sudionika iz 45 zemalja diljem svijeta. Podatak da je od osnivanja ISABS-a do danas službenu web stranicu ISABS-a (www.isabs.hr) posjetilo više od milijun posjetitelja te je u radu kongresa sudjelovalo 6 000 znanstvenika i 600-tinjak pozvanih predavača iz više od 70 država svijeta, jasno govori o snazi ovog hrvatskog znanstvenog branda, prepoznatog u čitavom svijetu.

Komentiraj