JASNA HORVAT: ‘Glagoljica bi Hrvatskoj mogla donijeti kulturni ugled’

Jasna Horvat, sveučilišna profesorica i književnica, primit će godišnju Nagradu Ivan Filipović, najvažniju u području odgoja i obrazovanja. Osim što je autorica sveučilišnog udžbenika, Jasna Horvat piše takozvane oulipovske romane, prema matematičkoj strukturi ili formuli

Nagrade Ivan Filipović za životno djelo i za rad i rezultate u predškolskom odgoju, osnovnom i srednjem školstvu, visokom školstvu i znanstvenom i stručnom radu, najviša su i najvažnija priznanja u području odgoja i obrazovanja. Ove godine, 20. prosinca, Nagradu Ivan Filipović primit će je Jasna Horvat, redovita profesorica u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, hrvatska književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica.

Autorica je „Vilijuna“, prvog hrvatskog „pametnog romana“ koji sadrži QR kodove sa zabilježenim čitanjima teksta te je tako multimedijski tekst koji govori i pjeva, a u pisanju slijedi tzv. oulipovsku strukturu, odnosno, eksperimentira s primjenama matematičkih modela i obrazaca u književnosti. Tako da romani 55-godišnje Jasne Horvat imaju strukturu periodnog sustava elemenata, matematičkih formula ili, primjerice, numeričkih vrijednosti glagoljičkih znakova.

Jasna Horvat dobitnica je nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost 2010., Državne nagrade za znanost u kategoriji populariziranja znanosti 2016. godine, nagrade FUL KULTURNO za „Hepening Vilijun“ 2018. godine, Nagrade Josip i Ivan Kozarac za roman „OSvojski“ 2019. godine. Osim Nagrade Ivan Filipović, Jasna Horvat je prošloga tjedna primila nagradu Simply the Best, u kategoriji Osoba godine, za doprinos turizmu putem književnih djela.

NACIONAL: Kraj ove godine zaista je za vas uspješan. Uskoro ćete – s Josipom Mijoč – primiti Nagradu Ivan Filipović, godišnju nagradu za visoko školstvo. O čemu se radi?

Nagrada Ivan Filipović najveća je državna nagrada na području školstva i visokog školstva u Republici Hrvatskoj koju dodjeljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nagrađene predlaže skup znanstvenika ili čelnik visokoobrazovne ustanove, a prosudbeno povjerenstvo prosuđuje zasluge predloženih nastavnika. Nagradi dodanu vrijednost daje anonimnost predlagatelja i prosudbenoga povjerenstva, kao i činjenica da se u jednoj godini dodjeljuje najviše 15 godišnjih nagrada. Naša je nagrada jedina dodijeljena u kategoriji doprinosa visokom školstvu 2020. te se time njezina vrijednost uvećava.

 

‘Moj roman Vilijun prvi je pametni roman jer je s QR kodovima postao multimedijski tekst koji govori i pjeva. Tako su književni tekstovi postali knjige-igračke

 

NACIONAL: Povod za nagradu je udžbenik „Istraživački SPaSS“, objavljen 2020. godine, koji je obavezna literatura na doktorskom studiju Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, na vašem matičnom Ekonomskom fakultetu u Osijeku te na Doktorskim školama Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Kako je došlo do toga da ga napišete? I inače svoja istraživanja primjenjujete na više znanstvenih i umjetničkih područja, zašto ste se posvetili baš tome?

Pisanje „Istraživačkoga SPaSS-a“ vođeno je željom da vlastita istraživačka iskustva ponudimo kao „spas“ istraživačima iz područja društvenih znanosti, ali i istraživačima kreativne industrije. Poznato je da ne postoje gotova rješenja i da je svaki istraživački pothvat jedinstven te da se istraživači izgrađuju samostalnim istraživanjima. S druge strane, statistička metodologija primjenjuje se u svim znanstvenim područjima te se njezini temeljni principi mogu uopćiti i tada su mnogima spas. U pozadini naslova je i igra riječi jer knjiga pojašnjava uporabu SPSS-a (statističkog programa za društvene znanosti), a jedan umetnuti samoglasnik „a“ dao je naslovu knjige signal onima koji žele samostalno primjenjivati statistiku.

NACIONAL: Jedan od razloga da se baš vas predloži za nagradu bio je i taj što aktivno pridonosite zajednici tako što spajate istraživačke aktivnost temeljene na kvantitativnim analizama s društveno korisnim temama te u istraživanja uključujete mlade suradnike koji se tako osposobljavaju. Često se ističe upravo potreba kritičkog promišljanja, ali i praktičnog rada, kako u praksi primijeniti naučeno. Što vam je bio glavni cilj?

Moj je cilj ne podlijegati uvriježenim stajalištima i ne preuzimati prihvaćene predloške nego izgrađivati vlastite. U suradnji s mladima nameću se teme novoga doba, a jedna je od tema koje razvijamo i izgrađujemo kreativna industrija. Tu nudimo tumačenje zašto se u Hrvatskoj treba rabiti termin u jednini – kreativna industrija – a ne kulturne i kreativne industrije, jer svaka industrija podrazumijeva množinu, odnosno, veći broj sektora koji je sačinjavaju. Poticanjem mladih istraživača na samostalnu provedbu istraživačkih postupaka ojačavamo istraživačku zajednicu, umanjujemo „lutanje“ informacijskim bespućima i jačamo inovativnost društva. Korisnost istraživanja koje provodimo pretpostavka je za zaljubljivanje u istraživački postupak, a doprinos društvu tada je samo posljedica koja se događa sama po sebi.

NACIONAL: Upravo ste primili nagradu Simply the Best, u kategoriji Osoba godine, upravo za doprinos turizmu, ali ostvaren književnim djelima. O čemu se radi?

Nagrada Simply the Best dodjeljuje se od 2009. godine kao tradicionalna godišnja nagrada za kvalitetu, inventivnost i kreativnost u turizmu. Zajednički je dodjeljuju UHPA – krovna udruga hrvatskih putničkih agencija – i specijalizirani turistički magazin Way to Croatia te se njome nagrađuje šest različitih kategorija od kojih je jedna i Osoba godine. U obrazloženju nagrade stoji da mi je dodijeljena za dugogodišnji inventivan rad duboko utkan u hrvatsku putopisnu književnost kroz koju sam predstavljanjem baštinskih sadržaja kreativno povezala prošlost i sadašnjost te svojim romanima Hrvatsku povezala s globalnom zajednicom putem arhetipskih likova poput Marka Pola i Nikole Tesle. Time sam ujedno dala i značajan doprinos promociji Hrvatske kao turistički zanimljive i sadržajne destinacije.

NACIONAL: Nagrada je to za vaša četiri romana: „Az“ iz 2009., „Vilijun“ iz 2016., „OSvojski“ iz 2019. te „Antiradar“ iz 2020. Zašto ste odlučili pisati romane, i to „pametne romane“, unijeli ste nešto posve novo u hrvatsku književnost?

Roman „Vilijun“ prvi je „pametni roman“ jer je već 2016. ponio QR kodove sa zabilježenim čitanjima teksta i vlastitom promocijom te je tako postao multimedijski tekst koji govori i pjeva. Tako su se književni tekstovi prometnuli u „knjige igračke“ koje se čitaju iz svih smjerova i ujedno su eksperimenti s potencijalima književnosti kao medijem proširene komunikativnosti. Uvjerena sam da književnost novoga doba tek traži svoje oblike i modele, a u prilog brojnosti varijacija vjerojatno govore i romani koje potpisujem.

Jasna Horvat sa svojim studentima na Gala Vodikovoj svečanosti u Osijeku. FOTO: Mario Miloloža

NACIONAL: Za vaše romane specifično je unošenje matematike – različitih formula, tablica i slično – ili, primjerice, kompozicija prema strukturi periodnog sustava elemenata. Što to znači, kako to pišete i zašto baš tako?

Interpretiranje zbilje cilj je svake istraživačke analize, a književnost ide i dalje od toga jer u tekst unosi intuiciju, kulturu, maštu i obrazovanje autora. Statistička istraživanja završavaju interpretiranjem izračunatih pokazatelja i zaključak je cjenjeniji ako je svijet brojeva uspješno prenesen u svijet jezičnog sporazumijevanja. Moji su romani srodnoga principa premda njima ne interpretiram brojeve nego fenomene kojima smo simbolički označeni. U romanima prvo izgrađujem strukturu koja ikonički opisuje temu, a tek potom uspostavljam likove, motive i radnju. Uvjerena sam da se književnost novog doba upravo oblikuje i da će njezine strukture podržavati radoznalost čitatelja kojima više nije dovoljna samo priča nego i komunikacija na više razina.

NACIONAL: Jedna ste od poklonica OuLiPo-a, skupine svjetskih književnika i matematičara koja promovira eksperimentiranje s primjenom matematičkih modela i obrazaca u književnosti. Poznati oulipovci su Italo Calvino i Raymond Queneau, jeste li ih prije čitali, jeste li svjesno tako pisali romane?

OuLiPo je moj književni uzor i izbor, kao i autori koje ste nabrojili, a uz njih i Georges Perec, Jacques Roubaud, Harry Mathews i drugi. Oulipovsku književnost „ograničenja“ vidim izrazitim poticajem za književno stvaralaštvo jer se u književnost unose eksperimentalni postupci uvriježeni u matematici te se time otvaraju nove narativne strategije. Poetika ograničenja polazi od toga da se tema teksta ograniči time što se odrede njezina ključna svojstva te se navedeno ograničenje primijeni u svim razinama teksta. Zanimljivo je kako suradnju oulipovci ističu kao temeljnu strategiju stvaralaštva. I ograničenja i suradnja svojstveni su znanstveno-istraživačkim projektima tako da nije čudno što mi je blisko prenošenje istraživačkih metoda u polje književnosti. Dodala bih – ograničenja potiču slobodu i posve neočekivana rješenja.

NACIONAL: Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku predajete kolegij Statistika i nekoliko drugih kolegija povezanih sa statistikom i statističkom analizom, ali donosite i nove spoznaje o kreativnoj industriji kao predavač kolegija Kulturna i kreativna ekonomija. Što najviše volite kao profesor i što ste naučili od studenata?

Profesorska uloga za mene je obveza neprestanog učenja u kojemu su pripreme za predavanja uvijek novi izazovi. Studenti su danas građani globalnoga svijeta, osuđeni su na vrlo oštra natjecanja i njihove potrebe za izvannastavnim aktivnostima dovele su do toga da od 2015. organiziramo Kreativnu riznicu – popularizacijski simpozij kreativne industrije za koji smo nagrađeni Državnom nagradom za znanost 2017. Studenti daju neočekivana rješenja važna za kreativnu industriju, upućuju nas u načine na koje koriste suvremenu tehnologiju, kao i potrebe koje su danas drugačije nego prije.

NACIONAL: U svom pisanju često se osvrćete i na glagoljicu. Primjerice, roman „Az“ napisali ste tako da je strukturiran prema numeričkim vrijednostima glagoljičkih znakova. Zašto, što vam znači to pismo? Koliko je glagoljica u Hrvatskoj priznata i važna?

Pismo i pismenost simbolička su odrednica prostora, vremena i naroda, a svijest o jeziku i pismu indikator je razvijenosti i civilizacijske zrelosti određenoga podneblja. Glagoljica je atraktivna u svom vizualnom i simboličkom, a njezina sposobnost da istodobno prenosi tri poruke nadmašuje sposobnosti latinice kojom se danas služimo. Nakon 2009. kada sam objavila roman „Az“ nagrađen HAZU-ovom nagradom za književnost, glagoljica je doživjela pomake. Prvi veliki korak dogodio se 2014. kada je proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Hrvatske, a drugi 2019. kada je 22. veljače proglašen Danom glagoljice. Uvođenjem glagoljskih znakova na eurokovanice glagoljica će biti dodatno promovirana, a Ekonomski fakultet u Osijeku ove je godine postavio ljudsku sunčanu uru s oznakama glagoljice. Od 2015. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku imamo Aulu glagoljice oslikanu muralima meandrirane glagoljice te time studente neosjetno poučavamo tom tradicijskom pismu za njihova boravka u prostoru. Velike kulture poznaju se upravo po svom odnosu prema kulturu i nasljeđu. Tu trebamo još puno učiti i raditi, ali vjerujem da smo na dobrom putu i da glagoljici tek slijede promocijski usponi.

 

‘Velike kulture poznaju se upravo po svom odnosu prema kulturi i nasljeđu. Tu trebamo još puno učiti i raditi, ali vjerujem da smo na dobrom putu i da glagoljici tek slijede promocijski usponi’

 

NACIONAL: Ponudili ste rješenja za brendiranje grada Osijeka. Riječ je o tekstovima koji spajaju književnost i ekonomiju. O čemu je riječ?

Prijedloge za brendiranje Osijeka ponudila sam u romanu „Bizarij“ iz 2009. i spomenutom romanu „OSvojski“ iz 2019. te u umjetničko-istraživačkim studijama „Ars Eugenium“ iz 2019. i „Ars Meandrum“ iz prošle godine, koje potpisujem u suautorstvu s Lukom Gotovcem. Prema našim istraživačkim spoznajama, Osijek je grad meandar, grad zagrljaj i grad koji osvaja jer je, prema legendi, nastao iz ljubavnoga zagrljaja božice Tihe i boga Dravusa, a svojim praćenjem rijeke koja meandrira i sam je oblikovan kao meandar. Višestruko osvajan i razaran, u novome je mileniju zavrijedio biti grad koji osvaja – svojim meandriranjem, poviješću, sveučilištem, vrtovima i ponajprije Osječanima.

NACIONAL: Sigurno bi se glagoljica mogla dobro iskoristiti kao hrvatski kulturni brend, a postoje i pokušaji u tom smjeru. Što je potrebno da bi se to zaista postiglo i što bi takav brend mogao Hrvatskoj donijeti?

Pogledamo li kako je Egipat brendiran hijeroglifima ili kako su anglosaksonske države brendirane runama, možemo dobiti odgovor o načinima na koje baštinsko pismo brendira zajednicu. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku razvili smo koncept kružne kreativnosti po kojemu se brendiranje najuspješnije provodi ako se fenomen brendiranja, u ovome slučaju glagoljica, interpretira u svih 12 sektora kreativne industrije. Taj postupak trebao bi biti sustavno razrađen i vođen, a cilj brendiranja je uz prepoznavanja ostvariti želju za poistovjećivanjem s brendom. Hrvatskoj bi glagoljica mogla donijeti ugled kakav imaju zemlje duge i bogate kulturne tradicije, a njezina mističnost i egzotičnost daju joj dodanu vrijednost kakvu imaju rijetke dragocjenosti.

NACIONAL: Kultura može i mora biti jedna od najvažnijih stavki brendiranja neke države, kako tu stoji Hrvatska? Što se može učiniti po tom pitanju i kako?

Obrazovanje smatram ključnim za brendiranje neke države jer mlade osobe izgrađuju budući odnos prema kulturi. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku upravo je u tijeku Treće međunarodno milenijsko natjecanje iz kreativne industrije, na koje se prijavilo više od 140 natjecateljskih timova s idejnim rješenjima o trima temama, a to su glagoljica, mitologija i Put svile. Rješenja koja pristižu su začuđujuća i potvrđuju da mlade osobe daju nesvakidašnje prijedloge, a istodobno se upućuju u teme natjecanja i o njima dubinski promišljaju. Namjera nam je publicirati sažetke rješenja i ponuditi ih javnosti na uvid.

NACIONAL: Osnivačica ste Andizeta – Instituta za znanstvena i umjetnička istraživanja u kreativnoj industriji, koje su mu smjernice, tko su vam suradnici?

Andizet je studentska udruga Ekonomskog fakulteta u Osijeku i dobitnik je nagrade za volontiranje. Većinu članova čine studenti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a trećina članova dolazi iz profesorskih redova. Bavimo se istraživanjima kreativne industrije, provodimo i objavljujemo istraživanja te ih javnosti dajemo na uvid na našim mrežnim stranicama. Ime nosimo po drevnom panonskom plemenu koje je naselje na desnoj obali rijeke Drave nazvalo Mursom, odnosno močvarom. Predvodnici smo u praktičnom povezivanju studenata s kreativnom industrijom, zagovaramo i poučavamo projektno zapošljavanje te studente potičemo na izvannastavne aktivnosti kojima izgrađuju nove vještine i usavršavaju postojeće.

Komentiraj