JADRANKA KOSOR: ‘Hrvatska je željna hrabrog liderstva, mnogi čekaju snažnu političku osobu lišenu manira Kralja Sunca’

Devet godina od ulaska hrvatske u EU bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je u teškim okolnostima dovršila pregovore, govori o tome što misli o ulasku Hrvatske u eurozonu, energetskoj krizi, pitanju Ine i MOL-a, kao i o vladavini Andreja Plenkovića

Prvog srpnja bit će obilježena deveta godišnjica ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a u samo dvije i pol godine premijerskog mandata, od 2009. do 2011., teške pregovore o ulasku u članstvo dovršila je tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Kad je 2009. preuzela mandat premijerke od bivšeg premijera Ive Sanadera – koji je javnost tada šokirao svojom čuvenom izjavom “moja dionica je završena” – i dobila povjerenje većine saborskih zastupnika, nitko nije vjerovao da će Jadranka Kosor uspjeti slomiti sve prepreke i blokade koje su Hrvatskoj stajale na putu u članstvo, a ponajviše Poglavlje 23 – koje uključuje pravosuđe i borbu protiv korupcije.

Jedanaest godina nakon njezina mandata u Vladi i devet godina od službenog ulaska Hrvatske u EU, na vrhu smo ljestvice najkorumpiranijih zemalja Europske unije, a u mandatu premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića – koji je na toj funkciji već šest godina i time je postao najdugovječniji hrvatski premijer – zbog raznih afera povezanih i s korupcijom čak 20-ak ministara moralo je napustiti mjesta u Vladi, i to najčešće isključivo pod pritiskom javnosti i Uskokovih istraga. Bivša premijerka Jadranka Kosor objasnila je u razgovoru za Nacional zašto smatra da je Hrvatskoj potreban neki novi lider ili liderica, ali i zašto zapravo sumnja da će se to tako brzo dogoditi, te je ocijenila ponašanje premijera Plenkovića u kontekstu velike energetske krize zbog ruske agresije na Ukrajinu, kao i neriješenu situaciju oko Ine i MOL-a te politiku Europske unije prema Ukrajini i spremnost Hrvatske na ulazak u eurozonu.

NACIONAL: Na devetu godišnjicu ulaska u Europsku uniju Hrvatska je pred ulaskom u eurozonu i Schengen. Međutim, suočavamo se s jednom od najvećih kriza u novijoj povijesti zbog ruske agresije na Ukrajinu i energetske krize. Kako očekujete da će izgledati jesen i mislite li da je Hrvatska spremna za ulazak u eurozonu i Schengen?

Potpisivanjem pristupnog ugovora za ulazak u EU odlučili smo se i za uvođenje eura. Međutim, o tome u kojim uvjetima i kad je to najpovoljnije za građanke i građane RH, odlučujemo sami. Sve što radi Vlada, svaka vlada, mora biti u interesu građanki i građana RH. I moj napor da završimo pregovore i da postanemo članica Europske unije bio je zbog boljeg života građanki i građana RH. Tako mora biti i s ulaskom u eurozonu. U uvjetima galopirajuće inflacije koja neće stati, trebalo je zastati, razmisliti. Jesen će biti teška, mnogi među nama koji i danas jedva žive, živjet će na rubu egzistencije. Početak iduće godine mogao bi biti poguban za živote mnogih, puno se ljudi boji i zato bi bilo razumno razmotriti sve aspekte s vodećim stručnjacima u RH. U Vladi, jasno. Država na prvom mjestu mora voditi računa o tome kako će građani preživjeti s obzirom na mnoge visokozadužene kreditima s malim plaćama, mnoge oštećene u potresu i financijski iscrpljene zbog inflacije i siromaštva.

NACIONAL: Kad je riječ o kreditima, više neće biti tečajne razlike, ne bi li u tom smislu trebalo biti jednostavnije?

Da, ali krediti neće nestati. Najviše treba misliti o umirovljenicima koji već danas zaista jedva pristojno žive. Što se tiče ulaska u Schengen; za to smo se borili.

NACIONAL: Ne mislite li da bi benefiti uvođenja eura – koje bi trebalo olakšati poslovanje izvoznicima i potaknuti nove investicije pa će biti i veći prihodi u državni proračun – mogli kompenzirati te negativne efekte?

Pa će što? Povećati najniže mirovine za još jedan i pol posto? Činjenica je da sve države članice EU-a nisu uvele euro, nije to presudno za napredak države, gospodarstva i bolji život ljudi. A te investicije o kojima govorite čekamo desetljećima. Govorim o obvezama Vlade, a svaka vlada ima moć donositi odluke koje se reflektiraju na život građana. Rast cijena hrane osobito, jer je svaki dan sve nezaustavljivo skuplje i fascinirana sam činjenicom da su ulje, šećer, brašno, primjerice, višestruko jeftiniji u Njemačkoj nego u Hrvatskoj. Kako to, kako to?

‘Moj napor da završimo pregovore i postanemo članica Europske unije bio je zbog boljeg života građanki i građana RH. Tako mora biti i s ulaskom u eurozonu’, kaže bivša premijerka Jadranka Kosor. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Neće li cijene rasti i s eurom i bez njega?

Da, ali neće euro spriječiti rast cijena, dapače.

NACIONAL: U ovoj situaciji ogromne energetske krize, vidi li se koliku je štetu bivši premijer Ivo Sanader napravio Hrvatskoj time što je u zamjenu za mito predao upravljačka prava nad Inom mađarskom MOL-u? I može li se taj čin okarakterizirati kao veleizdaja?

Govorimo o činjenicama o kojima su odlučili hrvatski sudovi. Bespredmetno je o svemu tome opet razglabati. Možda samo o obećanju aktualnog premijera koji je 2016. obećao vratiti Inu u hrvatsko vlasništvo. U tom kontekstu treba razmatrati i kasnije odluke o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku, što javnost i nije baš znala dok vi niste otkrili. Mi ni danas ne znamo po kojim se uvjetima ta nafta izvozi. U međuvremenu se ugasila Rafinerija Sisak. A sve su se snage trebale uložiti da se osposobi i dodatno modernizira rafinerija u Rijeci i da se o onim količinama koje mi posjedujemo, odlučuje u Hrvatskoj. Jer je to hrvatska nafta, što god bivši ministar nagrađen viceguvernerstvom zbog velikih postignuća, o tome govorio.

NACIONAL: Ima li politika Andreja Plenkovića u odnosu na Inu i MOL ikakve razlike u odnosu na Sanaderovu?

Ne, ne bih uspoređivala jer se u slučaju bivšeg premijera radi o pravomoćnoj presudi zbog primanja mita. Politički je važno, međutim, ne zaboraviti da je najdugovječniji premijer obećao otkupiti Inu, da je još 2016. rekao da Vlada ima plan i da je razradila model – dakle, i plan i model – i da to nije ostvario. I da ga o tome više nitko ništa ne pita. A u energetskoj krizi u kakvoj živimo, to se pitanje samo nameće kao važno i političko pitanje. U smislu, zašto nam niste govorili istinu.

NACIONAL: Kako ocjenjujete Plenkovićev odnos s Orbánom, kako to da on prema njemu nije uopće kritičan?

Čini se da mu premijer Orbán postaje istinski politički uzor.

NACIONAL: Možda to ne bi bilo loše kad bi se Plenković pritom vodio interesima RH. Može li premijer uvesti izvanredno stanje i kroz taj institut vratiti upravljačka prava nad Inom?

Ne može.

NACIONAL: Kako vam, u tom kontekstu, djeluje odluka premijera o zamrzavanju cijena benzina?

Kao odluka onoga koji odlučuje o svemu. Mnogi kažu da je to bila jedina moguća odluka u tom trenutku, u redu. No kriza se nastavlja i ono što nas zanima jest dugoročni plan Vlade u situacijama A, B ili C. Plana, sustavnoga, nema. Zašto mislim da ga nema? Zato što bi bilo logično da u krizi mogućih kataklizmičnih razmjera Vlada, tj. njen predsjednik, sazove sve vodeće naftne stručnjake u državi s činjenicama na stolu: što ako rat u Ukrajini potraje, što ako cijene nastave rasti? Što bi Vlada trebala poduzimati? Čini se da se za sada to tako ne radi, već se odluke donose od danas do sutra. Kratkovidna su razmišljanja da će nas spasiti turistička sezona pa neka sad bogati turisti plate skuplje gorivo. Pa našim cestama voze se turisti srednje klase, a ne bogataši. Oni dolaze jahtama. Plan je, dakle, „drži vodu dok ovi ne odu’. A život je i negdje drugdje… I dalje se ne poduzima ništa kako bismo dobili suvremeni Zakon o pobačaju, kako je to već 2017. naredio Ustavni sud. Šef Vlade je to riješio tako što je rekao da to nije jednostavno pitanje pa to nećemo rješavati i dalje će nam biti dobar onaj jugoslavenski iz 1978. Nema ni odluke o izbornom, odnosno zakonu o izbornim jedinicama iako je i tu Ustavni sud tražio promjenu i usklađivanje sa stvarnim stanjem broja birača. Ali se zato usrdno bavimo izborima i izbornim zakonom u Bosni i Hercegovini.

‘Iako ima more stranaka, Hrvatska je otklizala zapravo u jednostranačje, opozicija je slaba unatoč nekim novim tzv. nadama. A političko hrelićko pretrčavanje postalo je naša stvarnost’

NACIONAL: Bi li se svaka sumnja u trgovanje interesima strateških državnih poduzeća trebala tretirati kao veleizdaja?

Mi smo, na primjer, ustavnim izmjenama 2010. uveli nezastarijevanje pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. A kazneno djelo veleizdaje predviđeno je u Kaznenom zakonu RH.

NACIONAL: Je li uobičajeno da zamjenica šefa kabineta neke vlade, u ovom slučaju premijerova bliska suradnica Tena Mišetić, usred mandata odlazi u ured šefice Europske komisije? I hoće li Hrvatska imati velike koristi od toga?

Nemamo do sada takve prakse pa ne mogu reći je li uobičajeno ili nije. A nitko nije ni rekao da ćemo svi mi imati velike ili ikakve koristi niti je to ideja tog transfera.

NACIONAL: Premijer se pokazao velikodušnim prema nekim svojim bivšim suradnicima, ali i ministrima – poput Tomislava Ćorića, ali i Martine Dalić – koje postavlja na visoke i unosno plaćene pozicije. Jesu li ti ljudi zadužili Hrvatsku ili premijera osobno i je li time premijer duboko zakoračio u prostor neke vrste korupcije ili nedopuštenog ponašanja?

On uvijek šalje jasnu poruku: budite vjerni, ponizni, dobri, mazni. I to je u redu. Ljudi koji su mu bespogovorno vjerni i lojalni, oni koji ga hvale i veličaju, bivaju nagrađeni. Neće ih zaboraviti. Svi drugi mogu biti i zbrisani. I to je mnogima tamo više nego OK.

NACIONAL: Vi ste tu „fulali ceo fudbal“.

Ja nisam bila njegov suradnik, on je bio moj. Nisam ja pucala po golu, on je. I dobio sve što je htio.

NACIONAL: Doslovno ste ga doveli i u HDZ i u vrh HDZ-a, bio je vaš kandidat za zamjenika, nakon toga se više nije javio i sada je na stranački sabor pozvao Tomislava Karamarka, koji mu je pljusku opalio pa nije čak ni došao, a vas nije pozvao i nije se sjetio nakon toliko godina priznati vam neke zasluge i vratiti vas u HDZ, iz kojeg vas je izbacio upravo Karamarko. Zašto Plenković izbjegava taj problem koji se zove Jadranka Kosor?

  Ma nisam ja problem, ne! On je vrlo lijepo i precizno objasnio da je Karamarka pozvao i na obljetnicu rođenja Franje Tuđmana i na sabor stranke zato što je on bivši predsjednik HDZ-a i kako je nadahnuto naglasio, “njega nitko nije izbacio iz stranke”. A mene su izbacili, kaj ne? I to su podržali svi vjerni sadašnjem predsjedniku, od potpredsjednice EK zadužene za demokraciju do šefa Sabora, oni koji su, doduše, prije bili čvrsto uz Karamarka, još prije čvrsto uz mene, a još još prije čvrsto uz Sanadera. I zato su te njegove odluke o “nepozivanju izbačenih”  logične i kak’ se šika. To je taj europski HDZ. Tu se nema što prigovoriti.

‘Za stranačke ljude je na nedavnom saboru stranke bilo sasvim normalno da bude isti broj kandidata koliko ih se i bira, jer je tako odlučio jedan čovjek’, komentirala je bivša premijerka novinarki Nacionala. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U njegovu stilu je očito i ova nepotrebna gnjavaža s previše kandidata na izborima, jer je to potpuno nepotrebno pa smo imali izbore u HDZ-u s točno desetero kandidata za točno deset pozicija. Je li se i ranije tako biralo vodstvo? Kako to da u tom HDZ-u nitko nije ustao i poručio Plenkoviću ono što je on poručio Karamarku na onom saboru, a to je da stranka ne može biti talac jednog čovjeka?

Treba biti pošten i reći da nije prvi put. Na saboru stranke 2009., pred 10 tisuća izaslanika, kad je Ivo Sanader bez objašnjenja odstupio, a svi se složili, predložio je da me izaberu za predsjednicu stranke i po jednog kandidata za vodstvo stranke, potpredsjednike, zamjenike itd. Prihvaćeno je da se na tom saboru glasa aklamacijom iako sam ja prije toga pokušavala reći kako bi bilo dobro da se stave glasačke kutije, da se barem vidi koliko će tko dobiti glasova. Nije bilo vremena ni volje pa smo aklamacijom, dizanjem ruku i pljeskom, izabrani i ja i svi ostali.

To su bile izvanredne prilike kad je u jednom danu, u hodu, trebalo promijeniti vodstvo i predsjednika, a svih 10 tisuća izaslanika to je prihvatilo uz odobravanje, pljeskanje, ovacije, nitko se nije bunio.  Sjetite se, međutim, izbornih sabora i sraza između Sanadera i Pašalića za predsjednika stranke, Ljerka Mintas Hodak i ja bile smo protukandidatkinje za mjesto zamjenice i tako dalje. Bilo je više kandidata za sve funkcije čak i u Tuđmanovo vrijeme.

Na izbornom saboru HDZ-a 2012. iskoračilo se velikim demokratskim koracima pa smo imali pet kandidata za predsjednika stranke i more kandidata za sve druge funkcije. Za stranačke je ljude na nedavnom saboru stranke bilo sasvim normalno da bude isti broj kandidata koliko ih se i bira jer je tako odlučio jedan čovjek i nitko nije imao potrebu reći barem jednu jedinu rečenicu o tom stilu i tom načinu vladanja. Zato mi koji to gledamo sa strane nemamo što tome osobito prigovarati. Glasali su izaslanici i za osobu koja je do prije nekoliko godina o HDZ-u govorila kao o bandi i banditima, a on, eto, postao član najužeg vodstva stranke. Takav bi kandidat eventualno mogao dobiti dva glasa, svoj i Plenkovićev, to mi se činilo logičnim. Ali ne, jer šef je rekao da je taj odličan, pravi hadezeovac iako je bio haenesovac i da tako mora biti. I bi tako.

Hrvatska je, unatoč moru stranaka u formalnoj ponudi, otklizala zapravo u jednostranačje, opozicija je slaba unatoč nekim novim tzv. nadama.

NACIONAL: Hoćete li se vi kandidirati za predsjednicu ili aktivirati u nekoj od novih političkih inicijativa, poput one Damira Vanđelića koji je osnovao udrugu Zrin, ili možda osnovati neku vlastitu listu?

Odgovori su: ne, ne i ne. A na predstavljanje Zrina – naravno, kao publiku – gospodin Vanđelić nije zvao.

NACIONAL: I njemu ste se zamjerili?

Zašto bih mu se zamjerila? Pa bila sam ministrica i gospodinu Vanđeliću, sigurna sam da i on ima iskaznicu s mojim potpisom kao hrvatski branitelj i logoraš. On ima političke ambicije, svoj stil i svoju viziju kako do toga doći. Ima i karizmu branitelja, za razliku od drugih tzv. velikih igrača, a to je važno mnogima na desnom centru. Možda uspije ako bude uporan i jasan i ako se ne bude uplašio.

‘Plenković šalje jasnu poruku: budite vjerni, ponizni, dobri, mazni. I to je u redu. Ljudi koji su mu bespogovorno vjerni i lojalni, oni koji ga hvale i veličaju, bivaju nagrađeni. Neće ih zaboraviti’

NACIONAL: Je li Hrvatskoj potreban “neki Vanđelić” koji će se suprotstaviti aktualnoj politici i jasno reći da želi biti kandidat za novog premijera? Može li se pojaviti neka nova snaga koja može iznenaditi na izborima?

Uvijek može nova snaga, ali je nema. Vidite, najnovije istraživanje pokazuje kako 74 posto građana misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Ali javnog negodovanja nema. Moguće je da na sljedećim izborima netko bljesne, ali to neće biti dovoljno za nukleus koji bi okupio snage za formiranje većine. Inače, slažem se, Hrvatska je “gladna” hrabrog, pozitivnog liderstva, mnogi čekaju snažnu političku osobu koja bi bez figa u džepovima i bez muljanja bila spremna okupljati bez predrasuda. Osobu snažne volje za borbu protiv korupcije i jačanje pravne države, lišenu taštine i manira Kralja Sunca. Tako profiliranu osobu još ne vidim. A svi oni koji imaju političke ambicije, moraju biti svjesni toga da ih moraju što prije jasno i precizno artikulirati jer izbori mogu biti već sutra.

NACIONAL: I sami ste rekli kako očekujete da bi Plenković mogao raspisati prijevremene izbore. Bi li to značilo da je zaista odustao od priprema za neku buduću poziciju u Europskoj komisiji, gdje je već postavio svoje bliske suradnice?

Upravo suprotno. Uvijek samo aktualna vlada, vlada koja je u sedlu nakon europskih izbora, može predlagati kandidata iz Hrvatske.

NACIONAL: Mislite li da bi Plenković mogao sada raspisati izbore jer ima najviše šanse za čvrstu pobjedu, a ujedno bi on bio na vlasti i za dvije godine, kad dođe vrijeme za europske izbore, pa bi mogao sam sebe predložiti?

Sve je moguće. Još prije dva mjeseca rekla sam kako je moguće da ćemo ići na prijevremene izbore. Jer ako Plenković odredi da je 15. rujna najbolje vrijeme za izbore, ljudi u HDZ-u će reći da je to najbolje vrijeme za izbore. No, logički gledano i bez šale, dobro mu je vrijeme. Svakako bolje vrijeme nego čekanje da inflacija još više podivlja, da ljudi još teže žive. Ove najave o povećanju mirovina na umirovljenike sedativno djeluju iako se radi o najnižim mirovinama koje će rasti 1,5 posto, a sve je to davno požderala inflacija. Ali ljudi vole čuti da se misli na njih. Pa su zanimljive i reakcije premijera na probleme osoba s invaliditetom, “dođite k meni, ja ću to riješiti”. Očekuje se otvaranje Pelješkog mosta, kojeg ne bi bilo da nismo u EU-u, to će biti sigurno pompozna svečanost sa šefom Vlade u središtu. Vidimo i njegovu veliku nazočnost svugdje, mora se priznati da drži snažan tempo, skoro kao moj u premijersko vrijeme. Dakle, ulaže osobni napor da bude posvuda, da u jednom danu rješava problem cijena benzina, a već popodne je u Rigi. Drži snažno taj vanjskopolitički gard, ističe stalno prijateljstvo s čelnicima EU-a i to je za mnoge ljude u Hrvatskoj pozitivno i impresivno. Jer mi kao narod i dalje imamo prevladavajuće podanički mentalitet i kad je netko dobar s gospođom Ursulom, najslabijom čelnicom EK ikada, za mnoge ljude je to velika stvar vrijedna svakog poštovanja.

NACIONAL: A Plenković je stvarno dobar s Ursulom von der Leyen kad je čak i svoju najbližu suradnicu stavio izravno k njoj u ured. Ali kakve on realne šanse ima za neku buduću poziciju u EU-u, uz percepciju o tako visokoj korupciji u Hrvatskoj i ministrima na listi USKOK-a?

Ne znam zašto vi to mene pitate. Pa zar niste vidjeli potporu HDZ-a u javnosti? Tome svakako pomažu aktualne političke stranke koje ništa bitno ne poduzimaju. Da Plenkoviću suradnju otkaže Milorad Pupovac, on bi u sekundi namaknuo nove koalicijske partnere. Političko hrelićko pretrčavanje postalo je naša stvarnost, tako suprotna tzv. europskim vrijednostima i vladavini prava. Nitko u politici snažno i uvjerljivo ne artikulira u javnosti koliko je nepodnošljivo da, primjerice, bivši ministri defiliraju USKOK-om kao da idu na kavu. Među njima i oni koji su bili zaduženi za obnovu koje i dalje nema, a ljudi se kuhaju po ovoj vrućini u kontejnerima Banije. Njima uvođenje eura neće život učiniti podnošljivim.

NACIONAL: Je li jedan od poraza premijera Plenkovića politika prema Bosni i Hercegovini?

Naša politika prema BiH mora biti politika prema cijeloj BiH, a ne samo kad se govori o položaju Hrvata u BiH. Jer je to dobro i važno za Hrvate u BiH. A što se tiče tog proklamiranog zauzimanja hrvatske politike za promjenu izbornog zakona u zaštiti Hrvata, vidimo da je rezultat – ništa. Nula. Puno galame, puno slikanja i kukanja, a izbori raspisani. Predsjednik i premijer ni oko čega se ne slažu, ali oko toga da je Dragan Čović najlegitimniji, najpraviji i najpošteniji predstavnik Hrvata, potpuno su suglasni.

‘Potpisivanjem pristupnog ugovora za ulazak u EU odlučili smo se i za uvođenje eura. No kad je to najpovoljnije za građane RH, odlučujemo sami. U uvjetima inflacije koja neće stati trebalo je zastati, razmisliti…’

NACIONAL: Na N1 televiziji izjavili ste da je, bez obzira na podršku Ukrajini, dodjeljivanje statusa kandidata Ukrajini pljuska za BiH. Što bi Hrvatska ili Plenković trebali poduzeti oko toga?

Hrvatska se odavno, još od ulaska u EU, trebala pozicionirati kao liderica za ovaj dio svijeta, jugoistok Europe ili zapadni Balkan, što je pojam koji se nije smio upotrebljavati u vrijeme bivše predsjednice. Očekivala sam da ćemo mi kao nova članica biti lokomotiva koja vuče ideju jer mi najbolje možemo objasniti Europskoj uniji kakva je situacija na Zapadnom Balkanu nakon rata, kakva je situacija u pojedinim zemljama, uključujući Srbiju. Pa smo onda pustili da Srbija otvori pregovore iako vlasti tamo ne priznaju presude međunarodnih sudova i vuku nas za nos oko rješavanja problema nestalih osoba. Jer je bilo jasno da Srbija nikad neće moći zatvoriti Poglavlje 23 budu li vrijedila pravila koja su vrijedila i za Hrvatsku. Jer oni ne priznaju genocid, ne priznaju pravila Međunarodnog kaznenog suda. Do zadnje sekunde to je bio Damoklov mač nad našim pregovorima za EU, upravo suradnja s tim sudom.Protiv sam toga da zbog krvavog rata i agresije na Ukrajinu, EU odustane od kriterija i načela ili da ih ponekad primjenjuje, a ponekad ne. Dobivanje statusa kandidata još ne znači ništa, to može biti lažna nada. Turska je status dobila 1999., pa? Sjeverna Makedonija dobila je status, ali ne i datum otvaranja pregovora iako je promijenila čak i ime države, dakle, učinila je nezamislive žrtve, a rezultat je nula. Mislim da su Komisija i Vijeće pogriješili što su Ukrajini i Moldaviji dali stvarnu nadu, a u isto vrijeme zemljama Zapadnog Balkana zapravo ništa. Trebalo je znati balansirati u interesu stabilnosti i smanjivanja ruskog utjecaja.

NACIONAL: Kako zaustaviti Putina? I bez obzira na to što je riječ o brutalnoj agresiji Rusije na Ukrajinu, u kojoj su takoreći meta civili, vidite li vi u cijeloj toj geopolitičkoj situaciji širu pozadinu? Rezultat toga svega bit će da nećemo više biti ovisni o jeftinom ruskom plinu, nego o skupom LNG-ju?

  Činjenica jest da rat traje, da ne nestaje, da se radi o agresiji, a s druge strane činjenica je da se ništa nije napravilo da se ispuni sporazum iz Minska, o tome je nedavno govorila i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. Bez obzira na korijene i uzroke rata, važno je učiniti sve da taj rat prestane i da prestanu stradanja Ukrajinaca. Da, dobro je povući paralelu s Domovinskim ratom i Tuđmanovim odlukama o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Time je zaustavljen rat iako smo vojno mogli osvojiti to područje i vratiti ga u okrilje države. Dakle, Tuđman je rekao: dosta je rata, nije želio biti odgovoran za mlade živote hrvatskih sinova i kćeri. Tako i predsjednik Zelenskij mora računati da će Ukrajinci jednog dana njega pitati što je sve učinio da rat stane. Mora veliku snagu uložiti u to da postigne sporazum o prestanku rata i nadam se da mu u tome pomažu svi koji imaju moć i u EU-u i šire.

NACIONAL: Mislite li da je odgovornost za zaustavljanje rata na Zelenskom, a ne na Putinu?

Ne, naravno, nikako! Strašne slike iz Kijeva ovih dana poruka su Kremlja da nemaju granica. Putin je isključivo odgovoran za agresiju i stradavanja nebrojenih nevinih. Ističem samo, iz našega iskustva, da predsjednik mora uložiti sve snage i umijeće da rat prestane i da se razgovori nastave za nekim stolom. Pa makar i za onim ponižavajuće dugačkim. I vjerujem da mu o tome nešto govore i svi čelnici starih država članica koji putuju  noćnim vlakovima za Kijev pa se onda tamo slikaju. Vjerujem da govore kako ubrzano, braneći zemlju, treba tražiti rješenja. Glavni tajnik NATO-a rekao je neki dan da bi ovaj rat mogao potrajati. To bi maksimalno iscrpilo ne samo Ukrajinu, nego i Rusiju, ali sasvim sigurno i Europsku uniju. Puno je situacija složenija i lošija nego što izgleda. Očekivanja Ukrajinaca su pomalo naivna, to se čulo osobito onoga dana kad je gospođa Ursula pročitala kako su Ukrajinci spremni ginuti za europski san. Mnogi građani Ukrajine tada su govorili kako će im EU obnoviti zemlju. Zelenski je rekao: to će nam pomoći da pobijedimo u ratu. Ali u obnovi Ukrajine mora sudjelovati cijela međunarodna zajednica, ne samo EU. Nužan je i snažniji angažman SAD-a u traženju izlaza. Nekidan je kancelar Scholtz izjavio da treba nastaviti razgovarati s Putinom, a Macron da Rusija ne smije izaći ponižena. Očekujem od Europske komisije – zapravo, ne od njih jer su nemoćni, nego od Europskog vijeća u kojem sjede čelnici država – da se usredotoče na planove za jesen i zimu, da nas pripreme za sve mogućnosti i da traže rješenja u slučaju velikih nestašica energenata i daljnje eskalacije agresije na Ukrajinu. A ne da lamataju praznim riječima ohrabrenja čitajući priopćenja puna razumijevanja. Uostalom, kad zapadnu snjegovi i stisne zima, bit će puno teže putovati noćnim vlakovima za Kijev. Smrznute Ukrajince i nas smrznute u EU-u to više neće impresionirati.

Komentiraj