Najkraći mandat jedne hrvatske Vlade, one prvog nestranačkog premijera u hrvatskoj povijesti Tihomira Oreškovića i dolazak u Banske dvore Vlade premijera Andreja Plenkovića, nakon prijevremenih parlamentarnih izbora, obilježili su 2016. godinu u kojoj su obje Vlade kao glavni cilj svoga rada isticale gospodarski oporavak zemlje.

Oreškovićeva Vlada je u Banske dvore došla, naime, 22. siječnja kao rezultat dogovora HDZ-a i Mosta nakon provedenih redovitih parlamentarnih izbora krajem prošle godine, na kojima je vlast izgubila koalicija Hrvatska raste predvođena tadašnjim čelnikom SDP-a i premijerom Zoranom Milanovićem.

Orešković je priliku da bude predsjednik Vlade dobio nakon maratonskih, teških pregovora o sastavljanju vlasti u kojima je Most inzistirao na nestranačkom premijeru.

Bila je to “nesretna“ 13. Vlada, budući da su “ključevi“ Banskih dvora u Oreškovićevim rukama bili samo nepunih devet mjeseci, a od toga je četiri mjeseca bila “tehnička“.

Tako se Vlada s nestranačkim premijerom i dva potpredsjednika – koji su ujedno bili i čelni ljudi glavnih stranaka vladajuće većine, HDZ-a i Mosta – pokazala neodrživom.

Orešković, bez političkog uporišta, teško se nosio s sa zahtjevima Tomislava Karamarka i Bože Petrova između kojih je bilo očito i međusobno nepovjerenje.

Kulminacija je bila rušenje Vlade na Karamarkovo inzistiranje, koji je pritom uvjeravao kako će i bez glavnog partnera, Mosta, moći osigurati saborsku većinu potrebnu da neka nova vlada dobije povjerenje Sabora.

To se, međutim, pokazalo neizvedivim, a posljedično je Karamarka “koštalo“ čelnog mjesta u HDZ-u.

Sve je pokrenula “afera konzultantica“ u koju je bila uključena njegova supruga Ana i dobar prijatelj, lobist mađarskog MOL-a Jozo Petrović.

Naime, Ana Karamarko imala je konzultantski ugovor s Petrovićem što je bilo sporno s obzirom na “zategnute“ odnose MOL-a i Ine, koja je za Hrvatsku strateška tvrtka.

Kuriozitet Oreškovićeve Vlade bio je i najkraći ministarski staž u nekoj hrvatskoj Vladi, onaj ministra branitelja Mije Crnoje koji je “pao” nakon samo šest dana jer je u službenom životopisu naveo lažnu adresu prebivališta.

Umjesto Karamarka na čelo HDZ-a dolazi Plenković s kojim stranka u samo nekoliko mjeseci uspijeva mobilizirati birače i na prijevremenim izborima ponovno osvojiti relativnu većinu, a time i priliku da formira novu Vladu.

Saborsku većinu koja je Plenkovića izabrala za premijera i ovaj put čine HDZ i Most te drugi manji partneri, a on u Banske dvore dolazi 19. listopada.

Kao najvažniji Vladin zadatak tada ističe ostvarivanje stabilnog i trajnog gospodarskog rasta i kvalitetnih radnih mjesta te zaustavljanje iseljavanja.

Predstavljajući program pred saborskim zastupnicima, Plenković je tako naveo da će Vlada raditi na pet osnovnih stupova – cjelovitoj poreznoj reformi i lakšim uvjetima poslovanja, ulaganju u generatore rasta, povećanju učinkovitosti institucija, jačanju održivosti javnih financija i reformi obrazovnog sustava.

Istaknuo je i da će Banski dvori posebnu pozornost posvetiti uključivanju Hrvata izvan Hrvatske u gospodarske, društvene i političke procese.

Jednom od ključnih poluga u ostvarivanju tih ciljeva Plenković ističe poreznu reformu, odnosno izmjene 15 zakona koji su sredinom prosinca dobile potporu saborske većine i na snagu stupaju s prvim danom 2017. godine u kojoj će jedan od najvećih Vladinih izazova biti osiguranje oko 27 milijardi kuna za otplatu glavnice dugova.

Zbog gubitka vlasti na prijevremenim izborima došlo je do promjene na čelu SDP-a – umjesto bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji je tu stranku vodio devet godina, SDP sada vodi  Davor Bernardić.

Komentiraj