IZRAELSKI VOJNI VRH U IZOLACIJI: Izraelski generali na udaru EU sudova

Objavljeno u Nacionalu br. 514, 2005-09-19

Izraelski general i ratni heroj Doron Almog jedva je 11. rujna izbjegao uhićenje na londonskom aerodromu zbog navodnih ratnih zločina počinjenih u Palestini: sada pravosudni organi europskih država žele optužiti i druge izraelske vojne dužnosnike

Neobična se stvar dogodila u nedjelju 11. rujna na londonskom aerodromu Heathrow. Sletio je avion izraelske kompanije “El Al” na redovitoj liniji iz Tel Aviva. Neposredno prije nego što su se putnici počeli iskrcavati stjuardesa je došla do putnika koji se sa suprugom spremao za izlazak te ga upozorila da ne izlazi. Bila je to poruka kapetana aviona, koji je takvo upozorenje neposredno prije slijetanja dobio radiom. Putnik je bio 54-godišnji umirovljeni izraelski general Doron Almog, heroj brojnih padobranskih akcija, koji je stigao u London u privatni posjet tamošnjoj židovskoj zajednici, kako bi sudjelovao u humanitarnim priredbama za prikupljanje novca za izgradnju stanova za obitelji s hendikepiranom djecom. Almog i sam ima 20-godišnjeg hendikepiranog sina Erana, koji je mentalno zaostao, autističan, ne može govoriti, nosi pelene i jede samo dječju hranu. General je u nekoliko intervjua rekao da mu je borba za dobrobit sina i slične djece najvažnija bitka u životu.

Nakon što su svi putnici osim Almoga i njegove supruge napustili avion, u njega je ušao vojni ataše izraelskog veleposlanstva u Londonu, brigadni general Zvi Gendelman, i obavijestio Almoga zašto mu je preporučeno da ne izlazi. Samo dan prije londonski sud Bow Street Magistrate Court izdao je uhidbeni nalog protiv generala Almoga zbog ratnih zločina, i to na temelju kaznene prijave koju je njega podignula međunarodna organizacija Palestinski centar za ljudska prava. U prijavi Almoga optužuju da je kao zapovjednik izraelske Južne komande, vojnog odsjeka koji je pokrivao i područje Gaze, od 2000. do 2003., sudjelovao u rušenju palestinskih kuća u Rafiahu, području Gaze uz egipatsku granicu, a to je ratni zločin protiv civila.

Prema britanskom zakonu tamošnji sudovi imaju ingerencije za suđenje za ratne zločine iako su se oni dogodili izvan britanskog teritorija, a ni počinitelji ni žrtve nisu britanski državljani. Britanski parlament još je 1957. u britanski kazneni zakonik uključio i Ženevske konvencije o ratnim zločinima, pa britansko pravosuđe progoni osobe koje su počinile ratne zločine neovisno o njihovu državljanstvu. To načelo primijenjeno je i prije nekoliko godina kad je čileanski diktator Augusto Pinochet uhićen kad je došao na liječenje u Britaniju zbog zločina njegove vlasti u Čileu nad političkim protivnicima nakon vojnog udara 1973. Njemu je kasnije dopušteno da se vrati u Čile nakon dugotrajne sudske procedure u sklopu koje je utvrđeno da on zbog starosti više nije sposoban pratiti proces.

Britanski detektivi čekali su na Heathrowu da Almog iziđe iz aviona na britansko tlo, ali on je po savjetu izraelskog vojnog atašea, nakon konzultacija preko radija i s glavnim pravnikom izraelske vojske, ostao u avionu, koji se smatra izraelskim teritorijem pa detektivi nisu imali pravo u njega ući. On se istim avionom – ne izlazeći iz njega – vratio u Izrael.

U Britaniji je pokrenuta istraga o tome kako je izraelska ambasada u Londonu doznala za tajni nalog za uhićenje i tako ga spriječila, tko je to Izraelcima dojavio. Provodi se istraga i o tome kako je izraelski vojni ataše uspio doći na pistu londonskog aerodroma i ući u avion, prošavši kroz razne kontrolne punktove, na što nije imao pravo. Britanska vlada navodno priprema i prosvjed Izraelu jer – kako se kaže u britanskim novinskim komentarima – ne može biti zadatak izraelskog veleposlanstva da sprječava provođenje pravde u Britaniji.

U palestinskim krugovima u Britaniji oduševljeni su iako Almog nije uhićen. Njihov odvjetnik, britanski odvjetnik židovskog podrijetla Daniel Machover, tvrdi da je učinjen značajan pravni presedan. Oni su već dulje vrijeme nastojali potaknuti britanske vlasti da pokrenu pravne akcije protiv izraelskih vojnih zapovjednika, pribavljajući i dokaze za svoje tvrdnje kako su naređivali zločine. Podizali su kaznene prijave i zbog ubojstava civila, ali britanski ih sudovi nisu prihvatili jer su smatrali da dokazi protiv vojnih zapovjednika o pojedinim zločinima nisu dovoljno jaki. S vremenom se pokazalo da je najlakše dokazati da su izraelski zapovjednici masovno naređivali uništavanje kuća, što se također smatra ratnim zločinom. U palestinskom logoru Rafiahu, tik uz egipatsku granicu, sistematski su uništene tisuće kuća a najmanje 20.000 Palestinaca tako je ostalo bez domova. Navodno je protiv Almoga britanski sud prihvatio kaznenu prijavu jer su palestinski odvjetnici kao dokaz priložili videokasetu na kojoj se jasno vidi kako on naređuje rušenje kuća. Machover kaže da su se Palestinci odlučili pravnu akciju protiv Almoga i drugih generala pokrenuti u Britaniji, jer je izraelski vrhovni sud odlučio da se međunarodno ratno pravo definirano Ženevskim konvencijama ne primjenjuje na palestinska okupirana područja.

Ovo je prvi put da neka strana zemlja pokušava uhititi visokog izraelskog časnika zbog onoga što je činio kao vojni zapovjednik u vojnim operacijama. Uz to, Almog je jedan od najodlikovanijih izraelskih časnika, u Izraelu ga smatraju herojem. Rođen je 1951. u Izraelu, nakon vojne gimnazije kao dobrovoljac je postao izraelski padobranac i služio u čak četiri rata, stekavši veliko iskustvo u komandoskim i antiterorističkim operacijama. Sudjelovao je u ratu iscrpljivanja na Sueskom kanalu 1970. i u padobransko-komandoskoj akciji 1972. godine protiv palestinskog vodstva u Tripoliju. Bio je 1973. zapovjednik čete na Sinaju u jomkipurskom ratu, a 1976. posebno se istaknuo i otad je izraelski heroj.

Vodio je 1976. padobrance u jednoj od najslavnijih izraelskih komandoskih operacija, u spašavanju talaca, mahom Židova, putnika aviona “Airbus A-300” francuske kompanije “Air France” na liniji Tel Aviv – Pariz, koji su teroristi oteli nad Sredozemljem i odveli čak na aerodrom u Entebbeu u Ugandi. Ondje su počeli ubijati taoce pa je izraelska vlada – unatoč velikoj udaljenosti – organizirala spašavanje. Poslala je avionima svoje vojnike da ih oslobode. Almog je vodio grupu padobranaca koji su se prvi spustili na aerodrom Entebbe i zauzeli kontrolni toranj, kako bi omogućili spuštanje izraelskih transportnih aviona s preostalim vojnicima.

Prilikom izraelskog upada u južni Libanon 1982. vodio je padobranski puk sve do Bejruta, poslije je zapovijedao prijevozom 8000 etiopskih Židova u Izrael, ratovao u južnom Libanonu protiv Hezbolaha, te protiv Palestinaca u dvije intifade, da bi vojnu karijeru završio kao zapovjednik Južne komande, sprječavajući palestinske oružane akcije u Gazi.

Izrael je svoju politiku rušenja palestinskih kuća opravdavao vojnom potrebom da se počisti prostor uz granicu i spriječi infiltracija terorista iz Egipta, pa ih je u tim pokušajima uhićeno više od stotinu. Almog niječe svoje sudjelovanje u ratnim zločinima i odbija palestinske tvrdnje o ubojstvima civila što su ih počinile njegove snage, zbog čega Palestinski centar za ljudska prava namjerava podići još neke kaznene prijave. Ogorčen je na ono što mu je britanska vlast pripremila i smatra paradoksalnim što je trebao biti uhićen 11. rujna, na četvrtu godišnjicu terorističkog napada na New York i Washington, a on je – kako kaže – cijeli život posvetio borbi protiv terorizma.

Vodeći izraelski dnevnik Jerusalem Post upozorio je da je riječ o presedanu koji se tiče svih vodećih izraelskih časnika, jer i mnogim drugima kad putuju u inozemstvo prijeti uhićenje zbog operacija izraelske vojske protiv Palestinaca u kojima su stradali palestinski civili. Ne odnosi se ta opasnost samo na Britaniju, nego i na niz drugih zemalja, spominju se Njemačka, Španjolska i druge europske zemlje koje imaju slična zakonodavstva, gdje su palestinske organizacije također podigle kaznene prijave protiv njih. Jerusalem Post poziva izraelske časnike da ne putuju u te zemlje sve dok diplomacija ne riješi taj slučaj.

Samo nekoliko dana nakon Almoga u London je trebao otputovati i bivši šef glavnog stožera izraelske vojske general Moshe Yaalon, ali je odustao da mu se ne dogodi isto što i Almogu. Yaalon, koji je umirovljen u lipnju, trebao je u Londonu sudjelovati na dobrotvornim priredbama u židovskoj zajednici za pomoć oboljelim izraelskim veteranima. Izraelska vlast upozorila je i sadašnjeg šefa glavnog stožera generala Dana Halutza da ne putuje u London. Izrael navodno ima pouzdane informacije da su i protiv te dvojice generala podignute kaznene prijave.

Izraelski ministar vanjskih poslova Silvan Shalom britansku je akciju nazvao “skandaloznom” i najavio da će o tome razgovarati s britanskim ministrom vanjskih poslova Jackom Strawom. Shalom je izjavio: “Skandalozno je da se izraelskim vojnicima i visokim funkcionarima na ovaj način onemogućava ulazak u europske zemlje. Mi to ne prihvaćamo. Mi samo podsjećamo da su britanske trupe u Iraku. Što će Velika Britanija učiniti ako druge zemlje ocijene da su britanski vojnici i časnici ondje počinili ratne zločine? Hoće li se ona pomiriti s tim da oni budu uhićeni u drugim zemljama? Čini mi se da bi tada smjesta promijenila svoj stav.”
Izraelski pravnici upozorili su da su po međunarodnom pravu izraelski generali prilično ranjivi u ovoj situaciji. Podsjetili su da su Yaalom i Halutz, koji je prije zapovijedao zračnim snagama, sudjelovali u donošenju odluke 2002. da se na rezidencijalni dio Gaze baci avionska bomba teška jednu tonu kako bi se ubio Salah Shehadeh, vojni šef Hamasa, a ta je bomba ubila 14 civila, mahom djece.

Iako je ovo prvi slučaj da je protiv jednog izraelskog generala u Britaniji izdan uhidbeni nalog, prije četiri godine slično je bilo u Belgiji. Tada je u središtu pozornosti bio sadašnji izraelski premijer Ariel Sharon zbog zločina koje je navodno počinio kao general izraelske vojske. Palestinka Souad Srour al-Mere’eh, koja je 1982. preživjela pokolj u palestinskim logorima Sabra i Chatila u libanonskom glavnom gradu Bejrutu, podigla je 2001. pred belgijskim sudom kaznenu prijavu protiv Sharona, jer ga smatra odgovornim za svoje patnje. Ona je tijekom pokolja kao 14-godišnja djevojčica silovana i teško ranjena. U ime 28 preživjelih žrtava pokolja od belgijskih vlasti traži da pokrenu proces protiv Sharona, koji je 1982. zapovijedao izraelskom vojskom kao ministar obrane. Po tadašnjem belgijskom zakonu pred belgijskim sudovima mogli su se voditi procesi protiv inozemnih državljana za ratne zločine koje su počinili izvan Belgije.

Do pokolja je došlo nakon što su izraelske trupe upale u južni Libanon te došle sve do Bejruta kako bi istjerale iz Libanona palestinske borce. U tome su im pomagale i neke libanonske kršćanske milicije. Sharon je, kao zapovjednik izraelskih snaga, dopustio pripadnicima jedne libanonske milicije da uđu u ta dva palestinska logora, gdje su počinili masovne zločine. Izraelske snage u tome nisu sudjelovale, ali je Sharon često optuživan da je on odgovoran za pokolj, jer je dopustio ulazak libanonskih milicija u logore, znajući da je moguće nasilje.

Bilo je prijedloga da se pred belgijskim sudom Sharonu pokrene proces u odsutnosti, ali i upozorenja da bi se to moglo odviše politizirati i omesti belgijsko-izraelske odnose. Zbog tog sudskog procesa zaista su se zategnuli odnosi Belgije i Izraela, a stvar se počela komplicirati za belgijsku vladu kad je najavljeno da bi se po istom zakonu mogla pokrenuti i sudska akcija protiv američkog predsjednika Busha zbog rata u Iraku. Da bi se sve to izbjeglo, belgijski senat izglasao je u travnju 2003. amandman na belgijski kazneni zakon, kojim je do tada belgijskim sudovima bilo omogućeno da za ratne zločine na tuđem teritoriju goni i strane državnike. Tada je u zakon unesena klauzula prema kojoj će belgijski sud prenijeti svaku tužbu po tom zakonu prema stranim državnicima njihovim vladama, ako je riječ o zemljama s demokratskim uređenje i neovisnim sudstvom.

Budući da je i sam Sharon svojedobno bio u središtu takvog slučaja, pa zna o čemu je riječ, odlučio je intervenirati u novom slučaju s generalima Almogom, Yaalonom i Halutzom. U New Yorku, kamo je putovao na jesensko zasjedanje Generalne skupštine UN-a, sastao se s britanskim premijerom Tonyjem Blairom kako bi pokrenuo pitanje optuženih izraelskih generala. Bila je to pogodna prilika, jer Blair pokazuje ambiciju da se jače uključi u rješavanje bliskoistočnog sukoba, u smirivanje odnosa Izraelaca i Palestinaca.

Blair je susret počeo srdačno i Sharona pozvao da posjeti London. Sharon je na to odgovorio: “Ja bih rado posjetio London. Ali postoji jedan problem. Kao general bojnik Almog, i ja sam mnogo godina služio u izraelskim oružanim snagama. I ja sam general. Čuo sam da su britanski zatvori vrlo strogi. Ne bih se želio naći u jednom od njih.”

Izraelski mediji tvrde da je Blair bio zbunjen i da mu je obećao da će ispitati cijeli slučaj. Britanske novine tvrde da je Blair upozorio Sharona da je britansko pravosuđe samostalno, kao i izraelsko. Ipak, objavljeno je da je britanski nalog za uhićenje Almoga sada povučen, navodno samo iz tehničkih razloga, jer Almog više nije na dohvatu britanskih vlasti, pa je nalog bespredmetan.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović