Na 1800 stranica, s više od 120.000 natuknica i više od četiri milijuna riječi, prošlog tjedna na Interliberu predstavljen je „Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika“, najobuhvatniji i najpotpuniji rječnik suvremenoga hrvatskog jezika. Glavna urednica mr. sc. Ljiljana Jojić za Nacional je rekla da je VRH, kako nazivaju to izdanje rječnika, nastajao četiri godine.

“Mnogi bi se složili s mišljenjem da pisanje rječnika nikada nije sasvim završeno, ali naš VRH je u zamišljenom obliku završen i svakoj sljedećoj generaciji leksikografa omogućuje da više ne kreće ispočetka. Uz četiri člana stručne redakcije, na izradi rječnika surađivalo je i devetero mladih kroatista koji su u tome vidjeli mogućnost rada na nečem važnom, koja se ne pruža svakoj generaciji. U odabiru natuknica konzultirana je jezična baza koju čine relevantna leksikografska djela, postojeći računalni jezični korpusi, kao i ostali priručnici za hrvatski jezik ili specijalizirani rječnici”, kazala je Ljiljana Jojić i dodala da je skupina autora objedinila pozitivna iskustva bogate tradicije, nastojala ne ponoviti neke uočene propuste i sastavila rječnik uspostavivši sasvim novu koncepciju obrade rječničkoga članka.

“Ostvareno je bogato povezivanje natuknica i njihovih pojedinih elemenata, osobito u semantičkoj i uporabnoj sferi. Prednosti takva upućivanja posebno će doći do izražaja u elektroničkoj verziji rječnika”, navodi glavna urednica Ljiljana Jojić. Dodala je da se posebna pozornost pridala preciznom bilježenju odrednica kojima se označuju razgovorni, regionalni i stručni jezični idiom i tako jasno odredio leksik standardnoga jezika, čime je učinjen značajan iskorak u odnosu na domaću tradiciju, a hrvatska leksikografija svrstala se uz bok sličnim djelima svih velikih europskih jezika.

“U nastojanju da se zabilježi današnji trenutak leksičke uporabe, čestotnost i raširenost uporabe bio je važan kriterij za uvrštenje razgovornih riječi, regionalizama, posuđenica i tuđica. U VRH-u se vodi računa o standardnom jeziku i normativnoj uporabi, ali ne želi se određivati što nije dobro upotrebljavati, odnosno, korisnika poučavati da neke riječi koje su česte u uporabi, nisu dobre u standardnom jeziku, kako obično nalazimo u nekim jezičnim priručnicima. Umjesto toga, donosi sve ono što je izražajni potencijal hrvatske jezične zajednice, uz sustavno naznačivanje funkcionalnih razina, upućivanje na standardni oblik ili navođenje”, zaključila je Ljiljana Jojić. Navela je da je VRH pisan u tradiciji pravopisnih rješenja koja su se razvijala u nizu izdanja od „Hrvatskoga pravopisa“ iz 1971. pa do „Hrvatskoga pravopisa“ iz 2010. godine.