Goran Stanzl/PIXSELL

Iz crnog fonda kupovao medije i političare

Objavljeno u Nacionalu br. 785, 2010-11-30
Bivša šefica financija HDZ-a Branka Pavošević prošlog je tjedna viđena kako s gomilom dokumenata dolazi u sjedište Uskoka; ona bi mogla biti ključna u istrazi o tome kako je HDZ trošio novac iz ilegalne stranačke blagajne
Premda se očekivalo da će u završnoj fazi istrage vezane uz tvrtku Fimi-media i korupcijsko isisavanje novca iz državnih poduzeća za tajni crni fond HDZ-a glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan policiji narediti pretraživanje sjedišta Hrvatske demokratske zajednice, to se ipak nije dogodilo. Umjesto toga, prošle srijede u jutarnjim satima bivša šefica financija HDZ-a Branka Pavošević viđena je kako s gomilom dokumentacije dolazi u sjedište Uskoka u Gajevoj ulici u Zagrebu.
Budući da nitko iz vladajuće stranke proteklog tjedna nije želio komentirati tijek aktualne istrage, potvrditi ili demantirati jesu li policijski i Uskokovi istražitelji ipak bili u sjedištu HDZ-a, nije moguće doznati je li bivša šefica HDZ-ovih financija posjetila Uskok uz znanje svojih stranačkih kolega i najviših dužnosnika stranke, ili je to bio potajni odlazak za koji nitko nije trebao saznati.
To bi, uostalom, možda i bilo tako da u srijedu ujutro neki hadezeovci nisu posve slučajno pred ulazom u zgradu Uskoka i DORH-a vidjeli svoju stranačku kolegicu. Prema Nacionalovim izvorima, predsjednica HDZ-ova ogranka u Kloštar-Ivaniću Branka Pavošević godinama je bila šefica financija vladajuće stranke i navodno je itekako znala kako se troši novac iz crnog fonda stranke. Na tu povjerljivu funkciju bivši premijer Ivo Sanader imenovao ju je još 2003., a potkraj 2008. bila je hitno smijenjena, i to zbog “nepravilnosti koje je Državna revizija pronašla u HDZ-ovu završnom računu”.
Nakon smjene Branka Pavošević nastavila je raditi u sjedištu HDZ-a, no bila je degradirana i posljednjih nekoliko mjeseci predviđalo se da će joj vrh stranke dati otkaz. S druge strane, osim nje, korisne informacije istražitelji Uskoka navodno bi mogli dobiti i od nekih drugih osoba iz HDZ-a: u prvom redu to su neke djelatnice HDZ-ova računovodstva, ali i neka od triju tajnica Ive Sanadera koje su početkom siječnja ove godine naprasno dobile otkaz jer su po nalogu bivšeg šefa stranke pomagale u organizaciji Sanaderova neuspjelog pokušaja stranačkog puča. Iako za to nema službene potvrde, neke od tajnica i djelatnica HDZ-ova računovodstva po izravnom su nalogu Ive Sanadera navodno godinama bile zadužene i za diskretne isplate manjih svota iz crnog stranačkog fonda, poput primjerice već spominjanih “dodataka na plaću” koje su dobivali neki stranački dužnosnici, ali i za kupovinu Sanaderovih luksuznih potrepština – brendirane odjeće, ručnih satova pa čak i umjetničkih slika.
Premda za trošenje novca iz crnog fonda dakako nema službene dokumentacije, Uskokovi istražitelji vjeruju da je najmanje jedna od Sanaderovih tajnica vodila neku vrstu pisane evidencije o mnogobrojnim isplatama, i to zato da je bivši šef stranke ili netko drugi ne bi mogao optužiti da je otuđila novac koji joj je bio na raspolaganju. Kako god bilo, prema informacijama koje su posljednjih dana procurile u javnost može se zaključiti da istražitelji Uskoka trenutačno vrlo angažirano rade na rasvjetljavanju druge faze istrage, koja bi trebala odgovoriti na pitanje kako se raspolagalo novcem iz crnog fonda, odnosno tko se sve okoristio HDZ-ovim ilegalnim fondom.
Zasad je jasno da je crni fond imao najmanje šest krupnih stavki: prva je kupovina Sanaderova luksuznog blindiranog BMW-a. Druga stavka su troškovi za luksuzne potrepštine poput odjeće, satova i slika, a treća su famozni “dodaci na plaće”. Međutim, hrvatsku javnost idućih će mjeseci najviše zanimati i preostale tri stavke: ilegalno trošenje novca za HDZ-ove predizborne kampanje, podmićivanje HDZ-ovih političkih saveznika te kontrola i kupnja određenih hrvatskih medija. Dok se o HDZ-ovim predizbornim kampanjama u javnosti spekulira već godinama, posve je jasno da će taj segment istrage biti i najteži, jer vladajućoj stranci nije u interesu da se do kraja istraži je li i u kolikoj mjeri novac iz crnog fonda bio korišten i u, primjerice, predizbornoj kampanji Jadranke Kosor u predsjedničkim izborima 2005. godine.
S druge strane, u javnosti se već pojavio podatak o podmićivanju političkih saveznika, pa se tako već danima spominje cifra od 500.000 kuna koje je bivši rizničar HDZ-a Mladen Barišić na ruke isplatio jednom bivšem predsjedniku parlamentarne stranke. Iako se spekuliralo da je riječ o bivšem čelniku umirovljeničke stranke, Nacionalovi izvori ističu da je u ovom slučaju izvjesnije da je riječ o bivšem predsjedniku HSP-a Anti Đapiću, čija je stranka javno tobože bila u opoziciji, no istovremeno je u parlamentu ali i kroz djelovanje u Slavoniji i pogotovo u Sanaderovu obračunu s Branimirom Glavašem itekako koristila Sanaderovu HDZ-u. Možda najzanimljiviji aspekt Uskokove istrage bit će onaj vezan uz Sanaderovu kontrolu i preuzimanje nekih hrvatskih medija. Kako se čini, uz pomoć Nevenke Jurak i njezine tvrtke Fimi-media neki od urednika većih hrvatskih medija dobivali su određena financijska sredstva kojima su bili “nagrađivani” za “suradnju” s vladajućom strankom ili za pažljiv tretman Ive Sanadera u svojim medijima.
U tom kontekstu najviše se spominju neke od ključnih osoba na Hrvatskoj televiziji. S druge strane, postoje indicije da je novcem iz crnog fonda po nalogu Ive Sanadera pokušana a i ostvarena kupnja nekih manjih medija: u prvom redu tu se spominje iznos od 300 tisuća eura za ulazak u vlasničku strukturu lokalne slavonske televizijske postaje koja je Sanaderu trebala poslužiti za dva cilja: borbu protiv Branimira Glavaša te za podizanje slabog rejtinga HDZ-a na istoku Hrvatske. Isto tako, Ivo Sanader bio je posebno kivan na medije koji su kritički pisali o njemu, pa je tako navodno od bivšeg Tuđmanova savjetnika za nacionalnu sigurnost Markice Rebića za oko 400 tisuća eura svojedobno otkupljen značajni udio u regionalnom zadarskom glasilu Hrvatski list. Nacionalovi izvori ističu da je nakon navodnog potajnog preuzimanja Hrvatskog lista to glasilo promijenilo svoju uređivačku koncepciju: umjesto napada na Ivu Sanadera, zaredali su se kritički intonirani članci usmjereni prema bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, ali i pojedinim čelnicima hrvatske oporbe, prije svega prema Zoranu Milanoviću i Vesni Pusić.
Najkrupniji i najosjetljiviji segment istrage oko Sanaderova utjecaja na hrvatske medije zbog golemih financijskih iznosa nije usko povezan s novcem iz stranačkog crnog fonda: spekulira se da je bivši hrvatski premijer svom prijatelju i poslovnom partneru Robertu Ježiću omogućio unosne poslove s državnim tvrtkama kako bi on za Sanadera i HDZ kupio, odnosno stavio pod svoju kontrolu medije na području Istre i Kvarnera: tako je Ježić postao vlasnik riječkog Novog lista, a navodni je plan bio i da preuzme Glas Istre, no od toga se odustalo jer je već tada bilo jasno da će taj dnevni list završiti u bankrotu i vjerojatno se ugasiti. Iz današnje perspektive zanimljivo je dodati i da je nedugo nakon tragične smrti Ive Pukanića u listopadu 2008. Robert Ježić navodno bio vrlo zainteresiran za kupnju tjednika Nacional, koji je godinama kritički pisao o Ivi Sanaderu, a bivši premijer je bio itekako bijesan na Nacional zbog serije tekstova o imovini bivšeg premijera, odnosno za otkrivanje afere oko Sanaderovih luksuznih ručnih satova. Premda je u hrvatskoj javnosti proteklih tjedana splasnulo višemjesečno očekivanje da će bivši hrvatski premijer Ivo Sanader biti uhićen, najnoviji pravci u Uskokovim istragama daju naslutiti da se Mladenu Bajiću i Dinku Cvitanu nikamo ne žuri: cilj im je utvrditi baš sve aspekte djelovanja ogromne korupcijske hobotnice, a Ivi Sanaderu, kako se čini, Remetinec nikamo neće pobjeći.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić