IVAN RIMAC 2018. ANALIZIRAO POLITIČKE TRENDOVE: ‘Plenković vodi državu vrlo slično Sanaderu, a HDZ je premrežio društvo kao nekad Savez komunista’

Objavljeno u Nacionalu br. 1054, 04. srpanj 2018.

‘Politika ulazi u puno više sfera društva nego što bi trebala, pa i u gospodarstvo. Ako se tome još doda klijentelistički dio kojim se pogoduje pojedincima iz tih struktura, onda imamo nešto vrlo blisko onome što se u socijalizmu zvalo planskom privredom’

Ivan Rimac, 59-godišnji sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, čest je gost u medijima sa svojim analizama političkih trendova. Karijeru sveučilišnog profesora započeo je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ali je ubrzo prešao na Pravni fakultet na kojem predaje metodologiju društvenih istraživanja i metode multivarijatne analize. Ne krije da je sklon socijaldemokratskoj opciji, ali unatoč tome kritičan je prema SDP-u iako smatra da je trenutačno socijaldemokracija u cijeloj Europi u ozbiljnoj krizi. Tvrdi da problem SDP-a nije samo predsjednik stranke Davor Bernardić, iako bi trebao podnijeti ostavku jer više ne može popraviti svoj loš imidž u javnosti. Problem SDP-a je što više ne okuplja dovoljan broj kvalitetnih intelektualaca pa zato građanima ne mogu ni ponuditi očekivanu nadu.

NACIONAL: Ima li SDP šanse preživjeti unutarstranačke sukobe ili mu prijeti raskol?

SDP je već dulje u silaznoj putanji, a to nije samo zbog anketa kojima se mjeri rejting stranke, nego i zato što je deficitaran u politikama koje nudi građanima. Međutim, to je globalni problem koji socijaldemokraciji onemogućava novi uzlet.

NACIONAL: Je li najveći problem SDP-a Davor Bernardić kao lider protiv kojeg je pokrenuta kampanja da podnese ostavku?

Davora Bernardića ne doživljavam kao izdvojenu figuru jer ni po čemu nije poseban u ovom slučaju. To što se događa u SDP-u posljedica je djelovanja stranke nakon smrti Ivice Račana. U SDP-u ima puno političara koji nemaju dovoljno političkog iskustva niti imaju dobru platformu političkog djelovanja da bi izgledali vjerodostojno. Ako vodite veliku stranku, onda morate imati neku platformu koju će podržavati i drugi, a ne samo aktivni članovi stranke. Kada se sve svede na jednog lidera, od stranke imate nešto slično Berlusconijevoj stranci Forza Italia. U takvim strankama vrijedi načelo – što kaže lider, to je zakon – a ostali su nebitni, pa onda i nevidljivi.

NACIONAL: A mislite li da bi za SDP bilo dobro da Bernardić ode s čela stranke?

Bilo bi dobro zato što ga prati toliko negativan spin da svaka njegova izjava u medijima dobiva negativan kontekst. Izbor novog predsjednika SDP-a umanjio bi taj negativan odnos medija, ali bi i dalje ostali problemi manjka političkih ideja i nejasne programske politike stranke. Neki kandidati mogli bi taj programski dio popraviti, ali neki bi se u tome izgubili isto kao što se izgubio i Bernardić.

NACIONAL: A kako biste onda preciznije definirali ključni problem SDP-a?

Ono što je SDP-u promaklo, a što Račanu nije promicalo, bio je kvalitetan Savjet SDP-a koji je okupljao intelektualce. Neki od njih kasnije su otišli u različitim smjerovima, poput Zdravka Tomca ili Slavena Letice, ali Savjet je imao važan intelektualni utjecaj na kreiranje politika koje su bile na tragu socijaldemokracije. Tog savjeta više nema, odnosno danas postoji samo njegov surogat. Aktualni savjet nema tu snagu ni po brojnosti ni po tipu intelektualaca koje je nekada imala ta stranačka institucija. Naglo se počeo gasiti sa Zoranom Milanovićem, iako je Milanović ušao u SDP sa statusom omladinca i nasljednika stare garde. U Savjetu su ostali samo pojedini članovi užeg vodstva koji su davali idejni ton, kao što je bio Antun Vujić i još neki doajeni. Međutim, i biologija čini svoje pa su ti ljudi prestali biti dovoljno aktivni i prisutni u životu stranke. Stranka je tako ostala bez mudrosti i iskustva, što je vrlo važno kada treba definirati globalnu strategiju za dulje razdoblje. Posljedica nedostatka takvog djelovanja bila je ta da se SDP vrlo loše snašao na političkoj sceni kada su se pojavile snage koje su krenule u reviziju povijesti o antifašizmu.

NACIONAL: Kako procjenjujete perspektivu mogućih kandidata SDP-a na budućim predsjedničkim izborima? Tonino Picula već je najavio svoju kandidaturu, a za to je navodno imao i potporu Davora Bernardića. S druge strane, kalkulira se da bi SDP-ov kandidat mogao biti i Zoran Milanović…

SDP nije načisto sam sa sobom. Tonina Piculu osobno poznajem još iz studentskih dana, tako da on ima moju podršku. Ali što se njega tiče, ima i veliki problem što je prilikom izbora novog predsjednika SDP-a napravio grešku izjavom da namjerava zadržati mandat u Europskom parlamentu i voditi stranku iz Bruxellesa. To je bilo ljudski razumljivo, ali uslijedio je jedan negativni spin koji je sada teško prebrisati. Taj će ga imidž pratiti i dalje u njegovu političkom djelovanju. S druge strane, Milanović je s čela SDP-a otišao relativno časno. Izgubio je izbore i otišao. Činjenica je da je ostavio kaos u stranci, ali je on dobro poznat u javnosti. Pokazao je i svoje liderske sposobnosti kao premijer pa on ima vrlo jasnu poziciju. Naravno, ne kod svih građana.

NACIONAL: Nije li Milanović pokazao da i izbjegavanje medija ne mora nužno nositi negativne bodove?

To može funkcionirati samo kada je na nekoj važnoj funkciji, kada je u poziciji donositi važne odluke, kada je premijer ili predsjednik. Ali kada je izvan sustava, to više ne funkcionira. Tako će i Zoran Milanović u relativno kratkom vremenu morati odlučiti hoće li ići u kampanju na predsjedničkim izborima. Zadnji mu je rok u rujnu, a i to može biti prekasno. Naravno, u tome će ulogu igrati i financijski element, koliko će sredstava moći prikupiti za svoju kampanju, ali i prije toga on se u medijima mora izjasniti hoće li ići u kampanju. Zoran Milanović više nema vremena za čekanje.

NACIONAL: U anketama sve lošije stoje i HDZ i Andrej Plenković, ali oporbeni SDP još je u težoj situaciji. Što će se događati na hrvatskoj političkoj pozornici?

Nezadovoljstvo velikim političkim strankama, HDZ-om ili SDP-om, rađa alternativne stranke unutar istog političkog spektra. Tako smo u nekoliko navrata već imali kritičare SDP-a – poput laburista Dragutina Lesara i ORAH-a Mirele Holy. Jedno vrijeme rasli su kao potencijalna alternativa SDP-u, ali oni su bili posljedica protestnog glasanja i pomicanja biračkog tijela unutar istog ideološkog bazena. Osvajali su simpatije i određeni broj glasova. Ali te su stranke imale problem. Generalno su bile orijentirane samo na kritiku lidera u tom ideološkom prostoru, ali ne i na proizvodnju novih politika. U prvom redu bili su kritičari i imali su uzlaznu putanju u bazenu SDP-ovih birača, ali objektivno nisu imali dovoljno snage u organizacijskom smislu preuzeti kompletnu državu onako kako to čine velike stranke.

NACIONAL: Nema li tu vrstu problema danas i Živi zid?

Ono što je bilo šokantno s ulaskom Živog zida na političku pozornicu, bilo je kada se odvažio na predsjedničkim izborima kandidirati Ivana Vilibora Sinčića. Za to je bilo potrebno prikupiti najmanje 10.000 potpisa građana. Tada su dokazali da iza nekoliko vidljivih osoba kao što su Ivan Vilibor Sinčić, Ivan Pernar i Branimir Bunjac, stoji i jedna dobro strukturirana organizacija, koja je u stanju u relativno kratkom vremenu obaviti jedan ozbiljan politički posao. Trebalo je na propisanim obrascima u roku od 12 dana od raspisivanja izbora prikupiti potpise za potporu svom kandidatu, u čemu su oni uspjeli. ORAH i laburisti nisu to mogli. Sjećam se i kako je HNS devedesetih godina uporno radio na osnivanju svojih ogranaka, uspostavljanju infrastrukturne mreže, a kasnije je u dva mandata iz njegovih redova za predsjedničkog kandidata bio nominiran Stjepan Mesić, koji je pobjeđivao na izborima.

 

‘Ako vodite veliku stranku, morate imati neku platformu koju će podržavati i drugi, a ne samo članovi stranke. Kada se sve svede na lidera, imate nešto slično Berlusconijevoj stranci, a ostali su nevidljivi’

 

NACIONAL: Ima li SDP problem s mrežom ogranaka?

Ima, jer nema jasnu mrežu ogranaka baš u svim dijelovima zemlje. Postoje dijelovi u kojima imaju uporišta, ali postoje i dijelovi gdje uporno gube jer nemaju podršku čak ni za to da organiziraju skup kada neki njihov kandidat s državne razine dođe u tu sredinu. Živi zid je u aktivističkoj organizaciji koja je izrasla na modelu blokiranja deložacija skupio dovoljan broj aktivista, koji se nisu pokazali agilnima samo u slučajevima deložacije, nego su razvili i izvjesnu pripadnost i solidarnost jedni prema drugima. To je rezultiralo jakom socijalnom grupom koja ima znatno jače veze no što ih imaju klasične političke stranke, a kao što se pokazalo, može brzo reagirati i u prikupljanju potpisa za predsjedničku kandidaturu.

NACIONAL: Što nedostaje Živom zidu?

Nedostaje im intelektualna širina da bi mogli voditi državu. Još ima previše sektora u koje iz svojih redova ne mogu delegirati kompetentne osobe za vođenje, primjerice, ministarstva turizma, a posebno ne za vođenje u državi najvažnijih ministarstva kao što su ministarstvo unutarnjih poslova, obrane ili financija, o kojima presudno ovisi funkcioniranje svake države. Oni bi mogli reći da Hrvatska ima previše ministarstava pa da taj problem riješe manjim brojem ministarstava, ali ključno je pitanje kako bi pod njima funkcionirao financijski sustav države, tko bi od njih mogao pokriti Hrvatsku narodnu banku. Ono što je za grčku Syrizu bilo dobro kada je pobijedila na izborima, bila je činjenica da je imala ozbiljnog kandidata za ministra financija – Janisa Varufakisa, svjetski poznatog ekonomista. Ali i on je vrlo brzo otišao jer se suočio s prevelikim ograničenjima. I sami političari Syrize shvatili su da je radikalizacija financijskog poslovanja preopasna i za samu njihovu političku ideju. Najavljivali su napuštanje eura i da će prestati vraćati dugove. Da su to doista učinili, morali bi pristati i na izolaciju zemlje, i to ne od godinu-dvije, nego na izolaciju od 10 do 15 godina, što bi bilo pogubno za bilo koju državu. Ljudi bi se počeli masovno iseljavati iz Grčke kao što su nekada odlazili u Kanadu i SAD.

NACIONAL: Ali Živom zidu rejting i dalje raste…

To je točno, ali jasno je da Živi zid još nema dovoljno ljudi za koje bi se moglo reći da su kompetentni preuzeti određena područja. To, normalno, ne znači da će i glasači to ocjenjivati kada izađu na birališta. Glasači često protestno glasaju. Glasaju protiv neke opcije birajući ono što u datom trenutku vide kao najjaču alternativu.

NACIONAL: Ne glasaju li građani i tako da razmišljaju o tome koja će opcija i njima osobno donijeti dobitak, od koje će i oni imati koristi?

Razmišljaju tako, ali ne o svim aspektima politike. S jedne strane računaju na neke osobne pogodnosti, ali ih onda iznenadi niz drugih politika koje im se svale na glavu, a što nisu očekivali, jer o tome uopće nisu razmišljali. Nakon svega počinju govoriti da to nije bilo ono za što su glasali. I doista, glasali su za neku specifičnu nišu u kojoj su prepoznali svoj osobni interes, ali nisu vidjeli širu sliku.

NACIONAL: Koju širu sliku?

Karikirat ću situaciju. Kada danas u Hrvatskoj raspravljamo sa ksenofobnim desnim strankama, uključujući i dominantni HDZ, oni uopće ne žele otvoriti pitanje imigrantske politike i kriterija za uvoz radne snage, ali ne samo za privremeni uvoz u vrijeme turističke sezone. Treba nam i trajni uvoz u sektorima koji više nemaju radnika. Pristanemo li na ksenofobiju, a zaboravimo da bi uvoz takve radne snage osigurao mirovine, stabilnost zdravstvenog i obrazovnog sustava, dakle, važnih elemenata za život zajednice, bit ćemo u problemu jer bi i oni svojim radom hranili potrebe i tih sustava. Ako nema onih koji će izdvajati za mirovinske i zdravstvene fondove, neće biti ni tih usluga, a onda ni mirovina.

NACIONAL: A kako Andrej Plenković vodi državu?

Plenković vodi državu vrlo slično Ivi Sanaderu. Tu ne govorim o kriminalu koji je Sanader počinio, nego o orijentaciji u političkoj sferi. Međutim, Plenkovićev prethodnik Tomislav Karamarko ostavio mu je u nasljeđe vrlo radikalne desne opcije u stranci i one su ostale prisutne u javnosti pa ugrožavaju njegov oblik liberalnog vođenja države. Pod stalnim je pritiskom radikalnih desnih političkih opcija.

NACIONAL: Nije li isti problem imao i Sanader? Zašto je njemu to bilo lakše?

Bilo mu je jednostavnije jer su te skupine tada bile manje prisutne u javnom prostoru. Doduše, i Sanader je imao radikalnu retoriku u predizbornoj kampanji, ali kada je došao na vlast on je krenuo ususret europskim zahtjevima radeći iskorak prema Europi, ali i pojačavajući gospodarske aktivnosti. Tako je u Sanaderevo doba Hrvatska imala relativno prosperitetnu ekonomsku politiku s ekonomski rastom od četiri posto, iako smo imali vrlo korumpiranog premijera. Ekonomija je, doduše, rasla na velikom broju kredita, ali tada su uvjeti kreditiranja bili povoljni pa je bilo i više optimizma u društvu.

 

‘Milanović je s čela SDP-a otišao relativno časno, ali je ostavio kaos u stranci, a Picula je napravio grešku izjavom da namjerava zadržati mandat u Europskom parlamentu i voditi stranku iz Bruxellesa’

 

NACIONAL: U čemu je problem kod Plenkovića?

Kod njega je problem što nije izišao iz kriznog razdoblja s nasljeđem koje je dobio Ivo Sanader od koalicijske vlade Ivice Račana s njenim otvaranjem prema Europi. Andrej Plenković ispred sebe ima radikalno desni spektar u vlastitoj stranci. Svaki njegov liberalniji potez kritizira se ne bi li se desna opcija vratila u mainstream HDZ-ove politike. Tomislav Karamarko u težnji da objedini desnicu kooptirao je sve radikalno desne pokrete i strančice unutar kruga HDZ-a kroz različite koalicijske sporazume. Tako je umanjio izborne šanse HDZ-u jer je stvorena brana prema liberalno desnom centru, što se pokazalo i ograničavajućim faktorom za veći izborni uspjeh koji bi vjerojatno postigao.

NACIONAL: Na temelju čega to tvrdite?

Milanovićeva vlada praktički ne bi tako dobro prošla na zadnjim izborima iako je SDP i tada izgubio izbore. Sjetite se da je samo zahvaljujući pretrčavanju Mosta u HDZ-ov tabor Karamarko uspio sastaviti parlamentarnu većinu. Da je HDZ tada nastupio s Plenkovićevom idejom i Sanaderovom strategijom osvajanja centra, mislim da bi Milanović i SDP na tim izborima prošli znatno lošije nego što su prošli.

NACIONAL: Nije li, s druge strane, taj odlazak Karamarkova HDZ-a udesno istodobno i blokirao prostor radikalnoj desnici, jer ju je uveo u Sabor i time joj otupio oštricu?

U desnom političkom spektru bilo je kritičara koji su izrastali i tonuli na radikalnoj retorici kao što je bio HSP, koji je imao i osam mandata, ali nakon jednog mandata nestao je unatoč konstruktivnom i dobrom djelovanju dvojice zastupnika: Miroslava Rožića i Tončija Tadića. Taj HSP potonuo je jer nije ostvario nikakav ozbiljniji utjecaj na kreiranje politika u bilo kojem sektoru. Upravo zato što je ta radikalna desnica u vrijeme Karamarka bila uklopljena u djelovanje HDZ-a, predstavljala je problem koji je prepoznat i u drugim zemljama u kojima je radikalna desnica preuzela ksenofobne ideje.

NACIONAL: Po čemu je ta desna retorika u Hrvatskoj specifična?

U Hrvatskoj je taj ksenofobni moment poseban jer se još uvijek koristi retorikom iz Drugog svjetskog rata. Pokušava održati kontinuitet iz vremena opozicije Komunističkoj partiji u vrijeme socijalizma.

NACIONAL: Zbog svađe s premijerom Andrejem Plenkovićem u javnom prostoru, može li se dogoditi da HDZ uskrati potporu kandidaturi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na sljedećim predsjedničkim izborima?

Predsjednički izbori su na prekretnici. Sjetimo li se predsjedničkih 1997. godine, vidjet ćemo da predsjednik Franjo Tuđman tada nije imao protivnika koji bi mogao prijeći 15 posto potpore. Ako predsjednica ostane jedini kandidat još koji mjesec, drugi kandidat teško će moći ući u utrku. Ako bi i bio nominiran, ne bi dobio veliki broj glasova. Slično je bilo i na izborima devedesetih godina, ali tada smo imali sve nove kandidate i nije bilo nikoga tko je trebao naslijediti mandat. Bila je paleta kandidata i gledalo se samo tko će se više profilirati kao poželjni predsjednik.

NACIONAL: Kakve su šanse predsjednice na tim izborima?

Još uvijek veće nego šanse nekog novog kandidata, jer je potrebno vrijeme za njegovo profiliranje unatoč činjenici da je ona prikupila puno minusa. Imamo predsjednicu koja vrlo loše obnaša dužnost jer se ne drži svojih ovlasti. Miješa se u mnoga područja, što nije njezin posao. Opterećena je i raznim aferama koje, doduše, nisu dosegle razinu da se od nje zatraži i opoziv, ali su stalno prisutne u medijima. Radi se o posjetama zemljama u koje se ne zna zašto je uopće išla.

Dva puta bila je u posjetu SAD-u, a ti posjeti nisu imali službeni karakter. Bio je i niz sastanaka s državnicima koji nisu bili u fokusu hrvatske vanjske politike. Posjet Vladimiru Putinu bio je iznenadan, kao i posjet Turskoj, zatim odlazak u Kinu, koji nije donio nikakve koristi, te posjeti zemljama arapskog poluotoka, koji su bili ničim izazvani. Ti posjeti nisu donijeli ništa korisno jer ih nije pratila pripremljena politika. Pokazalo se da predsjednica, iako ima ovlasti u vanjskoj politici, ne koordinira svoje djelovanje s Vladom pa se to pokazalo kao niz lutanja.

NACIONAL: Osim vanjske politike, smatrate li u djelovanju predsjednice još nešto spornim?

Da. Premještanje ureda pa pitanje demografije o kojoj možemo raspravljati jer je mamac za sve političare kao tema, ali što se ne može riješiti mjerama koje predsjednica predlaže. Pokazalo se da predsjednica nije dovoljno kompetentna za dužnost koju obnaša. Tu nekompetentnost nije kompenzirala ni adekvatnom i sposobnom savjetničkom garniturom. Problem je što trenutno ni HDZ niti SDP ne rade na pripremi nekog drugog kandidata za predsjednika. HDZ se nećkao bi li nju podržao jer svjetonazorski nije sukladna onome što zastupa premijer Andrej Plenković u vođenju Vlade i države, posebno nakon izjava koje je imala u Latinskoj Americi. Istodobno, i osobno ga jako nervira. Premijer Plenković s razlogom je doživljava kao projekt Tomislava Karamarka pa to kod njega izaziva i nepovjerenje. Ali Kolinda Grabar-Kitarović bila je i Karamarku samo stepenica u pritisku na SDP-ovu vladu u pripremi preuzimanja vlasti. Međutim, ona je ostala na funkciji i poslije toga jer mandat predsjednice nije trajao samo onoliko koliko je HDZ-u trebalo za preuzimanje vlasti, nego je nastavio trajati i nakon što je HDZ formirao vladu.

NACIONAL: Nije li predsjednica počela napadati Plenkovićevu vladu tražeći potporu za svoj drugi mandat? Ne pravi li tako sličnu grešku kakvu je napravio i bivši predsjednik Ivo Josipović kada se u bici za drugi mandat distancirao od Milanovića i SDP-a?

Josipović se distancirao od SDP-a i ostao bez infrastrukture koja ga je trebala podržati za osvajanje drugog mandata pa je zato i izgubio izbore. Kolinda Grabar-Kitarović, međutim, nije ostala bez infrastrukture u HDZ-u jer računa na desno krilo HDZ-a, koje priprema svog kandidata za preuzimanje stranke u slučaju da uspiju nekako izgurati Plenkovića.

NACIONAL: A tko bi, po vama, bio taj novi kandidat za predsjednika HDZ-a? Je li to definitivno Davor Ivo Stier?

To je jasno. Bio bi Davor Ivo Stier. On je već i promoviran kao alternativa Andreju Plenkoviću. I sam je imao dovoljno hrabrosti istaknuti tu svoju kandidaturu. Učinio je to mudro. Rekao je, po prilici, bit ću kandidat za novog predsjednika onoliko koliko mi to dopušta prostor unutar HDZ-a, a da me pri tome ne izbace iz stranke. Svjestan je da ako ga izbace iz stranke, onda neće moći biti nominiran za lidera, kao što ni Aleksandra Kolarić nije mogla računati da može konkurirati za bilo koju lidersku poziciju u SDP-u jer je bila izbačena iz stranke. Zato i Stier oprezno barata svojom kandidaturom i poručuje: čekat ću na klupi za rezervne igrače.

 

‘Plenković vodi državu vrlo slično Ivi Sanaderu. Tu ne govorim o kriminalu koji je Sanader počinio, nego o orijentaciji u političkoj sferi. No Karamarko mu je ostavio naslijeđe radikalne desne opcije’

 

NACIONAL: A gdje je predsjednica u toj igri?

Shvaćajući da nije imala podršku Plenkovića, predsjednica je krenula prema desnoj struji i tako povećava raskol u HDZ-u, ali i otvorila prostor Stieru. Na zadnjem izvještajnom saboru HDZ-a pokazalo se da je unutar sukoba liberalne i radikalno desne struje u stranci, dominantna bila ona treća struja koja je usmjerena na dominaciju u društvu, na društvenu korist. Birajući između Plenkovića i Stiera, ta je struja izabrala ostanak na vlasti. To je bio odgovor posljednjeg sabora HDZ-a koji je bio jasno opredmećen i u javno izrečenoj rečenici Milijana Brkića: „Iz slučaja Tomislava Karamarka dovoljno smo naučili da ne rušimo svoju vladu.“ To je bio kredo cijelog nedavnog sabora HDZ-a.

NACIONAL: Nema li i Milijan Brkić ambiciju preuzeti stranku, a tu je na desnom krilu i Miro Kovač, koji često naglašava da je na posljednjim parlamentarnim izborima osvojio najviše preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici?

Mislim da se Milijan Brkić neće nikada kandidirati za predsjednika stranke, već će koalirati s onom opcijom za koju procijeni da će biti uspješna u narednom razdoblju. HDZ će se naći u problemima, a puno toga ovisit će i o tome kako se bude procjenjivalo hoće li HDZ dugoročno uspijevati s Andrejem Plenkovićem ili ga u jednom trenutku treba istisnuti s pozicije predsjednika.

NACIONAL: A što ako Plenković ne bude pasivan i krene u akciju pa raspiše prijevremene parlamentarne izbore? Sastavljanjem izbornih lista može eliminirati svoje unutarstranačke oponente, a trenutak mu je idealan jer je SDP rastrgan unutarstranačkim sukobima pa u anketama stoji puno lošije od vladajućeg HDZ-a.

Plenkovićev problem s prijevremenim izborima u tome je što će imati sličnu situaciju kao i sada s ovima koje je već dobio. On ne bi dobio punu podršku svih struktura HDZ-a ako ne obeća koncesije i drugim političkim akterima u HDZ-u, jer i oni računaju na političke funkcije ili društvene položaje. Sa svojom liberalnom strujom ne može izaći na izbore potpuno odbacujući desno krilo, jer njemu je potrebna potpora kompletne infrastrukture HDZ-a, a ne samo njegovih sljedbenika. U suprotnom može računati na opstrukciju, kao i svađe oko sastavljanja izbornih lista.

NACIONAL: Nije li sastavljanje tih izbornih lista isključivo u njegovim rukama?

To je točno, ali infrastruktura kroz ogranke HDZ-a ima svoja očekivanja. Sjetite se kako je Božidar Kalmeta donosio devet mandata pa ga nitko nije dirao, bez obzira na sve njegove afere. Koliko je dugo Vladimir Šeks odlazio u Osječko-baranjsku županiju, gdje ga je čekao Branimir Glavaš, pa su zajedno dobivali izbore? Plenković ne može tako jednostavno očistiti HDZ od svojih neistomišljenika i bez njih izaći na izbore. S druge strane, HDZ će postajati sve nervozniji bude li mu nastavio padati rejting. To će se posebno pokazati bude li HDZ dobio manje mandata na izborima za Europski parlament u svibnju sljedeće godine. Ako nakon tih izbora ne budu mogli izjaviti „Pobijedili smo“, neće moći računati na zamašnjak kojim bi mogao dobiti i sljedeće parlamentarne izbore. Iako je broj mandata u Europskom parlamentu nebitan za domaću politiku, u redove HDZ-a uvukla bi se nervoza.

 

‘Pokazalo se da predsjednica nije dovoljno kompetentna za dužnost koju obnaša, a nije to kompenzirala ni savjetničkom garniturom. No ni HDZ niti SDP ne rade na pripremi nekog drugog kandidata’

 

NACIONAL: Mislite li da Andrej Plenković ne bi s tim problemima izašao na kraj?

On jest lider, ali ankete pokazuju da i njegova popularnost pada, a sukobi u vodstvu stranke pokazuju da svi iz tog vodstva ne podržavaju sve njegove programske ideje i političku platformu što se pokazalo prilikom glasovanja zastupnika HDZ-a o Istanbulskoj konvenciji. Već se tada počelo razmišljati o tome bi li Davor Ivo Stier bio uspješniji lider, doduše, uz zadršku, jer protupitanje glasi: treba li mijenjati lidera godinu dana prije izbora, a odgovor glasi: nikako. Ne zaboravite da kada je Zoran Milanović preuzeo SDP, on je godinu dana bio u fokusu zanimanja medija i Sanader je tada samo za dlaku dobio izbore zahvaljujući Milanovićevom neiskustvu u infrastrukturnom vođenju kampanje. Greška mu je bila u tome što nije išao sa zajedničkom listom s drugim bliskim oporbenim strankama, a platio je i cijenu zbog onog eksperimenta kojim se krenulo u kampanju – s Ljubom Jurčićem kao kandidatom za premijera, a Milanović je navodno trebao ostati samo na čelu stranke.

NACIONAL: Mislite li da su samo mediji pomagali Milanoviću da se održi na čelu SDP-a?

Tada je Hrvatska bila dovedena u medijskom smislu u situaciju da se procjenjuje kako stoje pojedini kandidati unutar stranačke kampanje. To nije bila kampanja unutar SDP-a, nego kampanja na nacionalnoj razini, a u njoj je Milanović bio dobro pozicioniran.

NACIONAL: Je li Andrej Plenković prevario birače svojim predizbornim sloganom „vjerodostojno“?

HDZ-ova vjerodostojnost svodi se na to da ta stranka teži društvenoj dominaciji, što uspješno radi. Članovi i ljudi koji su povezani s HDZ-om zauzimaju i važne društvene funkcije, ne samo one političke. Oni svojim grupnim djelovanjem premrežuju cijelo društvo. Po načinu na koji to rade vrlo je slično onome što je radio Savez komunista pred kraj socijalizma. Tada nije bio cilj da Partija izravno vlada, već da njeni članovi, odnosno oni koji su umreženi s partijskom strukturom, zauzimaju važne društvene položaje kojima mogu upravljati cijelim društvom. Time politika ulazi u puno više sfera društva nego što bi trebala, pa i u gospodarstvo. Ako se tome još doda klijentelistički dio kojim se pogoduje pojedincima iz tih struktura i onda kada se ekonomski nisu pokazali uspješnima, onda imamo nešto vrlo blisko onome što se u socijalizmu zvalo planskom privredom.

Komentiraj