IVAN LOVRINOVIĆ 2017.: ‘Potpredsjednica Vlade Martina Dalić nesvjesno je priznala da je lex Agrokor bio nepotreban’

Objavljeno u Nacionalu br. 1013, 19. rujan 2017.

‘PLENKOVIĆEVA VLADA SKORO SE POSKLIZNULA na zakonu o porezu na nekretnine. Da se nisu posuli pepelom i odustali od tog zakona, pali bi zbog pritiska javnosti. U slučaju Agrokora, Vlada može pasti zbog međunarodnih odnosa, ali i geostrateških razloga’

Ivan Lovrinović, 57-godišnji profesor financija s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i saborski zastupnik iz novoosnovane stranke Promijenimo Hrvatsku, ne prestaje iznenađivati hrvatsku javnost. Ovoga puta to je učinio preko svog Facebook statusa, zaključivši da bi i ova vlada Andreja Plenkovića „morala podnijeti ostavku“. Povod mu je bila informacija da su tek tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora o zadnjem kreditu Agrokoru od 400 milijuna eura, založene nekretnine Belja, Zvijezde i PIK-a Vinkovci.

To bi, po njemu, moglo značiti da će u ruke vjerovnika, a među njima je najveći vjerovnik američki fond, otići i koncesije Jamnice za punjenje vode, a kod Belja i PIK Vinkovaca založena je vrijedna poljoprivredna zemlja. Lovrinović tvrdi da su njemu tu stvari jasne. Vjerovnici prilikom potpisivanja ugovora o kreditu nisu tražili jamstva za kredit jer su se bojali reakcija javnosti. To su učinili naknadno kada su se strasti oko Agrokora malo stišale, a to je ono što, po njemu, pobuđuje sumnje. Svoju političku karijeru Lovrinović je počeo kao savjetnik udruge Franak u njihovoj bitki za konverziju kredita u švicarskim francima, da bi onda osnovao i svoju stranku Promijenimo Hrvatsku. U Sabor je kao zastupnik ušao s liste Mosta, s kojim se kasnije razišao. Uoči zadnjih lokalnih izbora sklopio je koaliciju sa Živim zidom i udrugom Franak i bio je njihov zajednički kandidat za gradonačelnika Zagreba.

NACIONAL: Bi li zbog Agrokora vlada premijera Andreja Plenkovića doista mogla pasti? Prebirući po scenarijima raspleta aktualnog stečaja Agrokora na vašem Facebook statusu objavili ste čak da bi Vlada „morala pasti“. Zašto morala?

To uvijek stoji kao otvorena opcija. Vidjeli smo da se Vlada skoro poskliznula na zakonu o porezu na nekretnine. Da se nisu posuli pepelom i odustali od tog zakona, već bi pala i ova vlada Andreja Plenkovića zbog prevelikog pritiska javnosti. Pitanje Agrokora je, također, jedno od važnih pitanja zbog kojeg bi joj se mogla dogoditi slična sudbina. Na tom pitanju svaka vlada, ne samo ova, može rasti, ali i pasti. U kontekstu prvih 100 dana privremene uprave Agrokora nisam prepoznao ijedan potez s ambicijom zaštite nacionalnih interesa, u cilju očuvanja gospodarstva i zaštite radnih mjesta.

NACIONAL: Kažete: pad Vlade stoji kao otvorena opcija, ali koliko je ta opcija realna? Andrej Plenković nema veliku, ali zato ima čvrstu i stabilnu saborsku većinu.

Protupitanje glasi: zašto bi Vlada ipak trebala pasti? U slučaju Agrokora, pad joj se može dogoditi zbog međunarodnih odnosa, ali i iz geostrateških razloga. Bilo bi dobro da se premijer obrati i napokon kaže sve ono što je nama još nepoznato, a vezano je za najveću hrvatsku kompaniju. Najfatalnije je što još ne znamo koliko je međunarodnih tužbi krenulo prema Agrokoru, a neke je postupke Sberbank pokrenuo i u Londonu, a tamo neće biti milosti poput na domaćim, hrvatskim sudovima. Kod sklapanja ugovora sa Sberbankom to je učinjeno po anglosaksonskom pravu u Londonu ili New Yorku. Bilo bi pošteno da su oni koji su kreirali i podržali lex Agrokor rekli što bi se temeljem miješanja države u poslove jedne privatne kompanije moglo dogoditi: da građani Hrvatske plate dugove Agrokora. Još bi poštenije bilo da su svi oni koji su podržali taj poseban zakon svojom osobnom imovinom zajamčili ishod stečaja Agrokora. To bi bio siguran znak da i sami vjeruju u ispravnost onoga što čine.

NACIONAL: Navodite geostrateške razloge u slučaju Agrokora. Mislite li tu na kredit ruskeog Sberbanka?

Zar itko razuman misli da je Sberbank, koji je ruska državna banka, pa iza sebe ima moćan obavještajan i analitički aparat, dao kredit Agrokoru od 1,1 milijardu eura, a da nije imao precizan uvid u realno financijsko stanje u kompaniji? Postavljam i drugo logično pitanje: bi li Sberbank dao Agrokoru 1,1 milijardu eura da iza toga nisu stajali neki geostrateški i geopolitički razlozi i interesi? Onaj tko tako ne misli, taj je naivan.

NACIONAL: Ne znači li to da se Sberbank onda ne može pozivati na to da su mu, prilikom davanja kredita Agrokoru, prezentirana bila pogrešna financijska izvješća, kako danas tvrde?

Bez obzira na tadašnja financijska izvješća Agrokora, oni su vrlo dobro znali realno stanje. Oni će se na ovaj ili onaj način svakako naplatiti. Nije uvijek interes naplatiti se isključivo u novcu. Sasvim su dobro znali što je Agrokor i koja su sve društva povezana s njim u Srbiji i u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Postavio bih u tom kontekstu i jedno važno pitanje: tko će biti većinsko stanovništvo u Slavoniji za desetak godina. Ako Agrokor izgubi PIK-ove kao što su Belje, Vinkovci, Vukovar, pa dođe neka multinacionalna kompanija, pitanje je tko će raditi na toj zemlji kada se stanovništvo iz Slavonije tako silovito iseljava. Tada će se uvoziti jeftinija radna snaga, ponajprije iz susjedstva.

 

‘Bilo bi dobro da se premijer Plenković obrati javnosti i napokon kaže sve ono što nam je još nepoznato o Agrokoru. A pošteno je reći da se može dogoditi da građani Hrvatske otplaćuju Agrokorove dugove’

 

NACIONAL: Što je to, po vama, sporno u Vladinu pokušaju spašavanja kompanije posebnim zakonom lex Agrokor? To rade i vlade u drugim državama kada je riječ o važnim kompanijama za njihovo gospodarstvo.

Sporno je to što još uvijek ne znamo što se iza brda valja u slučaju Agrokora. Pred javnošću se izvode igrokazi, a pravi scenarij poznat je samo uskom krugu pravih aktera koji su duboko u sjeni. Agrokor je najveća kompanija u zemlji, pa je tako, kao i u svakoj drugoj normalnoj državi, morala postojati sigurnosna procjena svih rizika. Ako je postojala procjena o značaju Agrokora za gospodarstvo, onda je morala postojati i procjena što se može dogoditi kada bi došlo do ugrožavanja njegova opstanka ubrzanim zaduživanjem. Postavlja se pitanje zašto nitko nije priopćio javnosti što se može dogoditi za državu i hrvatsko društvo u slučaju scenarija kroz koji Agrokor upravo prolazi. Kriza Agrokora je i prilika da napokon počnemo graditi novu Hrvatsku. U slučaju Agrokora bila je riječ o gospodarstvu u velikoj mjeri povezanom s političkim strukturama. Pogledajte samo tko se sve zapošljavao u Agrokoru.

NACIONAL: U svojoj objavi napali ste i potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić kao glavnog regulatora svega što se događa u Agrokoru. Nije li to normalno, jer je ona odgovorna za resor gospodarstva? Također, smatrate spornim što je lex Agrokor navodno pisan u njezinu domu. Nije li od toga važnije je li taj zakon dobar ili loš?

Potpredsjednica Martina Dalić mora se odlučiti. Ako će braniti nacionalne interese, onda to mora i pokazivati, a ako misli štiti druge interese, onda ne bi smjela obnašati dužnost potpredsjednice Vlade.

NACIONAL: Kakav rasplet krize u Agrokoru očekujete?

Vidimo da proteklih dana potpredsjednica Vlade Martina Dalić poručuje da će o budućnosti Agrokora odlučivati vjerovnici. Dakle, država, po njoj, nema što raditi u Agrokoru i miješati se. Ona je time nesvjesno poručila da je lex Agrokor bio nepotreban. Čudim se što joj je tako nešto pobjeglo, a prevažno je. To se mora razjasniti. Ako Vlada nešto ne učini da bi očuvala, prije svega, poljoprivrednu zemlju i vodu, rezultati sanacije Agrokora bit će porazni. Strategija je takva da će se i tada hrvatskoj javnosti to pokušati prikazati tako da građani počnu pljeskati što su nam zemlju i vodu preuzeli ovi, a ne oni.

NACIONAL: Pojasnite. Kada govorite o „ovima“ i „onima“, valjda govorite i o boljima i gorima? Mislite li tu na Amerikance i Ruse?

Pa posve je jasno o čemu govorim, ali htio bih da na to pitanje odgovori premijer Andrej Plenković ili potpredsjednica Martina Dalić jer se čini da ona ionako najviše zna o tome. A na pitanje tko će imati najviše koristi od budućih zbivanja u Agrokoru, to neće biti ni Amerikanci ni Rusi, nego jedna nama susjedna zemlja.

NACIONAL: Koja susjedna zemlja i zašto?

Ma dajte, molim vas. Neka to priopće premijer Andrej Plenković ili potpredsjednica Vlade Martina Dalić, jer oni o tome razgovaraju.

NACIONAL: A što ako oni to ne znaju što vi znate?

Ako oni ne znaju, onda oni moraju reći da ne znaju pa ću onda ja kazati ono na što sam mislio. Vama kao novinaru mora biti jasno da ne mogu sve reći iako je, pretpostavljam, svima jasno na što sam mislio, ali nisam do kraja izrekao. Neka premijer i potpredsjednica kažu da ne znaju, da govorim gluposti, pa ću onda sve ja objasniti.

NACIONAL: Zašto se u javnost još ne izlazi s revizorskim izvješćima o Agrokoru? Što ako revizija utvrdi da je dug veći od 40,4 milijarde kuna?

To samo potvrđuje ono o čemu cijelo vrijeme govorim. Je li u poslovnom svijetu uobičajeno da revizorsko izvješće ne možete na vrijeme prezentirati? To samo govori da se iza brda nešto valja, a što je to ne govori se hrvatskoj javnosti. Pokazuje se da se ovaj posao države ne odvija kako je trebalo. Tu je država trebala brzo i odlučno djelovati, ali to očito nije ni bila namjera, da jest znalo bi se što je core business Agrokora i povukli bi se odlučni potezi restrukturiranja, a zna se koji bi se poduzeća trebalo riješiti. To je osnovni postulat u poslovnom svijetu. Državni interes u slučaju Agrokora su zemlja i voda, dakle Jamnica i PIK-ovi i spašavanje radnih mjesta. Ako treba spašavati radna mjesta u Slavoniji koja se iseljava, onda se država treba angažirati tako da ona preuzme revitalizaciju PIK-ova i Jamnice.

 

‘Pred javnošću se izvode igrokazi, a pravi scenarij poznat je samo uskom krugu pravih aktera iz sjene. Agrokor je najveća kompanija u zemlji pa je morala postojati sigurnosna procjena svih rizika’

 

NACIONAL: Ne bi li to bila nova nacionalizacija privatnih tvrtki?

Što znači nacionalizacija? Za one koji tvrde da te tvrtke ne treba nacionalizirati podsjećam da je Amerika za vrijeme krize 2008. godine nacionalizirala jedan General Motors, a zatim najveće osiguravajuće društvo. I u državama Europske unije imamo niz takvih primjera. Nije smisao takvih intervencija da država zadrži te kompanije u svom vlasništvu 100 godina. Državi je ključni interes zaštiti svoj prostor i vitalna nacionalna bogatstva, ali i radna mjesta. Primjerice, PIK Belje bio je prodan za jednu kunu, a potom se razvijao iz državnih poticaja u poljoprivredi. PIK Belje koji je u sektoru niskoakumulativne poljoprivredne proizvodnje, nije tržišno zanimljiv. Ali on je, kao i voda, zbog zemlje koju obrađuje geostrateški zanimljiv, pa ga država iz tih razloga kao i zadržavanja stanovništva mora zaštiti. Zašto bi Belje bilo zanimljivo mađarskoj državi, a našoj nije. Sve ovo govori da su hrvatska država i narod zapušteni, a prostor se prazni. Slijedi nam razdoblje novog preslagivanja međunarodnih interesa i odnosa kada Hrvatska treba puno suptilnije i pametnije braniti svoje interese kako bi se održala. No za to su potrebni drugačiji ljudi u vladi.

NACIONAL: Postoji li opasnost da nam se u raspletu krize u Agrokoru dogodi slična sudbina kao i s hrvatskim bankama – da koncern kao cjelina ili njegovi dijelovi završe u rukama stranaca. Prodajom komercijalnih banaka ostali smo bez važnog instrumenta za financiranje gospodarskog razvoja. Neke procjene govore da bi prodajom Agrokora strancima hrvatsko gospodarstvo postalo obezglavljeno. Slažete li se s tim tvrdnjama?

Slučaj Agrokora i prodaja hrvatskih banaka apsolutno su usporedive priče. Onaj tko tvrdi da je normalno da bankarski sustav ili strateška kompanija budu u rukama stranaca ili ne razumije ekonomiju ili obmanjuje javnost. Kada je riječ o bankama, u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj imamo povratni proces. Države te banke dijelom ponovo otkupljuju, a dijelom ih i nacionaliziraju. Domaći kapital je opet počeo dominirati u vlasništvu tih nekada stranih banaka. Te države su se u proteklih desetak godina, posebno kada je nastupila kriza 2008. pokazale uspješnima, a Poljsku prati glas da je bila jedina članica Europske unije koja je izbjegla recesiju. Za razliku od naših vlada, te države imaju jasnu viziju ekonomske politike, a njihove su vlade konzistentno radile na zaštiti nacionalnog gospodarstva. One, također, danas upozoravaju da neće tek tako olako prihvatiti euro kao svoju valutu. O tome će početi eventualno razmišljati tek za desetak godina.

NACIONAL: U HNB-u se upravo završava strategija za ulazak Hrvatske u eurozonu. Može li se dogoditi da Hrvatska uvede euro i prije 2025. godine?

Kod nas su još uvijek jake snage koje ne brinu o vitalnim interesima države, društva i nacionalnog gospodarstva. U službi su drugih struktura kako iz zemlje, tako i iz inozemstva. Prepoznat ćete ih po tome što se, između ostalog, zalažu za što brže uvođenje eura. Brzo uvođenje eura bila bi katastrofa za Hrvatsku.

NACIONAL: A što kažete na tezu da prije 2025. neće biti moguće uvođenje eura zbog definiranog stava 19 ministara financija iz eurozone?

S tim se potpuno slažem. U Hrvatskoj se te 2025. tek treba početi eventualno razmišljati o uvođenju eura. HNB je samo jedna od institucija koja je i do sada pripremala strategije od kojih je Hrvatska imala samo štete i zbog njih je stradalo hrvatsko gospodarstvo. Tom se strategijom za uvođenje eura žele izbjeći sve druge odgovornosti te institucije među kojima su bile odgovornosti za visoke kamatne stope, pogrešnu tečajnu politiku, dozvolu za ponudu kredita u švicarskim francima, što je možda bio i najdrastičniji primjer. Guverner priprema novi projekt kako bi izbjegao odgovornost za sve svoje promašaje, ali i promašaje svojih prethodnika. Već odavno govorim da je HNB država u državi čak nadređena političkoj vlasti. Vidjeli ste koliko se boje ulaska državne revizije u HNB, a zanimljivo je da tu reviziju HNB-a od države ne želi ni sadašnja vlada.

 

‘Politika koja se danas vodi u Hrvatskoj slična je onoj politici iz 1993. čije pogubne posljedice osjećamo i danas. Takva ekonomska politika provodi se i dalje i nikada neće Hrvatsku izvesti na pravi put’

 

NACIONAL: Vašu radikalnu kritiku Vlade oponenti dovede u vezu s vašom nikada realiziranom ambicijom da postanete guverner HNB-a. Imate li ambicije postati guverner HNB-a?

Svakakvih sam se kvalifikacija naslušao u ove dvije godine mog boravka u politici, pa tako i o mojim ambicijama. Svašta su mi prišivali, govorili da sam karijerist, ali ja i dalje, kao što vidite, nisam nigdje, pa ni guverner. Njih, u stvari, brine snažan porast mog političkog kapitala i moje znanje i odlučnost. Mislili su da ću postati nešto drugo, ali ja ću se nastaviti zalagati kao i dosad, za novu ekonomsku politiku koja će donijeti bolje dane Hrvatskoj i njenim građanima. Iza mene stoji stranka Promijenimo Hrvatsku, a ja ću ostati na istom putu bez obzira na to što oni o meni govorili.

NACIONAL: Nudi li politika Vlade ohrabrenje, barem za bolju budućnost hrvatskog gospodarstva?

Politika koja se danas vodi u Hrvatskoj kao jaje jajetu slična je onoj politici iz 1993., čije pogubne posljedice osjećamo i danas. Ta ekonomska politika se uz minimalne modifikacije provodi i dalje, a ona nikada neće Hrvatsku izvesti na pravi put. Mi smo danas kumulativno pali za 13 posto u odnosu na BDP koji smo imali 2008., a i tada je on bio manji od BDP-a prije uspostave samostalne hrvatske države. Dugoročna stopa gospodarskog rasta od 1990. do danas iznosi preskromnih 0,5 posto, što znači da četvrt stoljeća živimo u razdoblju totalne stagnacije. Pretvoreni smo u visoko zaduženu zemlju. Vlada se raduje trenutnoj stopi gospodarskog rasta od 3 posto, a ona nam nije dovoljna za otplaćivanje kamata za postojeće dugove. Činjenice se ideologiziraju i plasiraju onako kako odgovara vladajućoj većini, a mora se početi voditi radikalno nova ekonomska politika. Ovo oko Agrokora je samo jedna od indicija koja ukazuje na to da se i ovaj posao države u najvećoj hrvatskoj kompaniji ne odvija kako je trebao.

NACIONAL: Kako ocjenjujete poreznu reformu ministra Zdravka Marića?

Ta je politika slična politikama svih prethodnih vlada koje su se vrtjele samo oko fiskalne politike, a onda u tom kontekstu i porezne politike. Ništa se ne poduzima na području monetarne reforme, reforme lokalne i područne samouprave koja je skupa i cjelokupno gospodarstvo čini nekonkurentnim, reforme pravosuđa. Porezni sustav je nepravedan jer ne štiti ljude koji žive od svog rada. Na toj se fronti htio uvesti i ovaj nesretni porez na nekretnine. Zamislite da je taj porez uveden što bi se dogodilo u Slavoniji. Ljudi se masovno iseljavaju, a oni koji bi ostali, a već i sada jedva preživljavaju, dobili bi taj novi porez. To bi bio dodatan motiv za nastavak bijega u inozemstvo. Zbog toga ponavljam isto pitanje: tko bi tada doselio u Slavoniju i postao većinsko stanovništvo?

Komentiraj