ISTRAŽIVANJE BIRN-A IZ 2018.: Milijun ljudi u Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj pije kancerogenu vodu

Autor:

11.03.2014., Zagreb - Novom uredbom Vlade RH jedan kubni metar vode poskupjeti ce za 1,5 kunu. Povecanje je to naknade od oko 120 posto te ce tako sada nova cijena biti 2,85kn. Uredba stupa na snagu 1. travnja.
Photo: Borna Filic/PIXSELL

Borna Filic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1039, 20. ožujak 2018.

Nacional i BIRN zajedno promiču istraživačko novinarstvo

KOMLETINCI, SELO U BLIZINI VINKOVACA, samo je jedno od mnogih mjesta u kojima voda iz slavine sadrži arsen u količinama većim od zakonom dozvoljenih, pokazalo je istraživanje koje je provela Balkanska istraživačka mreža BIRN

Oduvijek su znali da s vodom nešto nije u redu. U Komletincima, selu u istočnoj Hrvatskoj nadomak granice sa Srbijom, voda iz slavine miriše na amonijak. Boja vode varira od blijedožute do crvenkasto smeđe. Okus podsjeća na rđu. Koliko god je neugodnog okusa, malo je ljudi koji su sumnjali u njenu zdravstvenu ispravnost. Već 28 godina, otkako je izgrađen lokalni pogon za preradu podzemne vode, seljani su vodu pili makar morali začepiti nos.

Ali to se počelo mijenjati 2014., nakon što je informatičar Mirko Matijašević pronašao rezultate analiza uzoraka vode na internetskoj stranici regionalnog vodovodnog poduzeća u obližnjim Vinkovcima. Rezultati analiza pokazivali su da razina arsena u vodi premašuje dozvoljenu čak 13 puta.

Matijašević (55) tada nije znao da je prema nalazima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) arsen u podzemnim vodama dokazani kancerogen. Brojna istraživanja pokazuju da ljudi koji su više godina izloženi velikim količinama arsena, imaju veće izglede da obole od raka kože, pluća i urinarnog trakta.

Ali Matijašević je pročitao dovoljno detektivskih romana da bi znao da je arsen otrov.

“Mislim da je novac glavni razlog što lokalne vlasti nerado govore o ovim analizama, jer vodu koja nije pogodna za piće ne možete prodavati po ‘zagrebačkim’, visokim cijenama”, napisao je na svom blogu posvećenom svakodnevnim zbivanjima u Komletincima, mirnom mjestu u kojem je i tamburaški koncert veliki događaj. Uz tekst je priložio i snimku tabele s rezultatima analize.

U selu od 1.600 stanovnika u početku nitko nije obraćao pažnju na Matijaševićeve tvrdnje. “Vladajuća stranka Hrvatska demokratska zajednica zapošljava svoje ljude u vodovodnom poduzeću u Vinkovcima pa se svaki negativni tekst tumači kao direktan napad na HDZ“, rekao je on i dodao: “A onaj koji napada vladajuću stranku nije dobar građanin.”

Ali Matijaševićevo otkriće natjeralo je neke ljude da se zamisle. Mirjam Bešlić, dvadesetosmogodišnja majka dvoje djece, prevalila je 280 kilometara do Zagreba da bi uzorak svoje kose od 12 centimetara dala na analizu u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Analiza je pokazala da u kosi ima tri puta više arsena nego što je normalno za odraslu ženu.

“Dosad nisam imala nikakvih problema, ali doktor mi je rekao da sam već dugo izložena arsenu i da je rizik obolijevanja od raka uvećan”, rekla je Mirjam Bešlić.

Kada su lokalne vlasti prošloga travnja najzad objavile da voda u Komletincima nije dobra za piće, nakon što su lokalni mediji počeli pisati o toj temi, uznemirenost je prerasla u bijes.

“Treba osuditi sve bivše direktore vodovoda i predsjednike općine”, izjavio je Ivan Miljak, šezdesetogodišnji umirovljeni konobar koji s ostalim mještanima stoji u redu kako bi napunio plastične boce vodom iz cisterne koju su lokalne vlasti postavile blizu glavnoga trga.

 

Najveći problemi su u Vojvodini jer tamo više od 653.000 ljudi koristi kancerogenu vodu iz vodovoda. Oko 173.000 ljudi u Hrvatskoj i 100.000 u Mađarskoj izloženo je količinama arsena iznad dozvoljenih granica

 

“Svi su znali, a šutjeli su kako bi zaštitili svoje interese. Mislim da nam trebaju vratiti novac od računa za vodu u posljednjih 28 godina. Cijelo selo treba pokrenuti tužbu zbog ugrožavanja našeg zdravlja”, dodao je.

Prošlog svibnja je Josip Šarić iz HDZ-a, član upravnog odbora lokalnog vodovodnog poduzeća od 1997. do 2007., osvojio četvrti mandat na mjestu predsjednika općine Otok kojoj Komletinci pripadaju. Njegov ured nije odgovorio na elektronskom poštom dostavljena pitanja o tome koliko dugo je općina znala za povišenu razinu arsena i što se poduzima da se taj problem riješi. Nitko iz lokalnog vodovodnog poduzeća nije bio dostupan za komentar.

Komletinci su samo jedno od mnogih mjesta u kojima voda iz slavina sadrži arsen u količinama većim od zakonom dozvoljenih, pokazalo je istraživanje koje je provela Balkanska istraživačka mreža BIRN. Oko 923.000 ljudi pije kancerogenu vodu iz javnih vodovoda u istočnoj Hrvatskoj, sjevernoj Srbiji i južnoj Mađarskoj, pokazalo je naše istraživanje. Tisuće ljudi u Rumunjskoj koji piju vodu iz vlastitih bunara također bi moglo biti ugroženo.

U svim četirima zemljama maksimalna dozvoljena količina arsena je 10 mikrograma po litri (µg/l). To je limit koji preporučuje SZO i koji propisuju zakoni EU-a koje prihvaćaju i mnoge zemlje koje još nisu članice, uključujući Srbiju. Ali BIRN je otkrio da je u desecima gradova, mjesta i sela količina arsena višestruko veća, unatoč prihvaćenoj obavezi da se voda za piće pročisti. U Novom Bečeju, gradu u Srbiji, razina arsena je čak 27 puta veća od dozvoljene.

Najveći problemi su u Vojvodini jer tamo više od 653.000 ljudi koristi kancerogenu vodu iz vodovoda. Oko 173.000 ljudi u Hrvatskoj i 100.000 u Mađarskoj izloženo je količinama arsena iznad dozvoljenih granica.

Kriza u Vojvodini

Prije pet milijuna godina, područje danas poznato kao Panonska nizina pokrivalo je plitko more koje je zahvaćalo dijelove današnje Hrvatske, Srbije, Mađarske i Rumunjske. Prije nego što je nestalo, more je ostavilo sloj sedimenta debeo nekoliko kilometara. Zajednice koje su danas naseljene u tom bazenu, dobivaju vodu za piće iz dubokih bušotina u sedimentu koji je bogat anorganskim arsenom zbog raspadanja minerala i ruda. Za razliku od organskog arsena koji je često prisutan u ribama, istraživanja pokazuju da se anorganski arsen taloži u tijelu tijekom vremena i može biti smrtonosan.

Višedesetljetna istraživanja izloženosti arsenu u vodi za piće, provođena širom svijeta, ukazuju na povezanost s rakom mokraćnog mjehura, bubrega, jetre i pluća. Toksikolozi kažu da arsen također škodi kardiovaskularnom sustavu. Ne postoje istraživanja koja bi pokazala kako prisustvo arsena u vodi za piće utječe na ljude u Vojvodini. Takve studije ne postoje ni za istočnu Hrvatsku.

Ali istraživanje koje je sprovedeno u Mađarskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj 2012. godine u okviru EU projekta za procjenu zdravstvenih rizika od arsena i Programa za molekularnu biologiju pod vodstvom Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu, otkrilo je da dugoročno izlaganje niskim količinama arsena u vodi za piće može biti povezano s bazocelularnim karcinomom, što je najčešći oblik raka kože. To je utvrđeno čak i za količine koje su tek neznatno povišene u odnosu na zakonski dozvoljeni limit od 10 µg/l.

Lokalni mađarski mediji nakon toga su izvijestili da svake godine 300 ljudi umire zbog dugotrajnog izlaganja arsenu iz vode za piće, pozivajući se na rezultate istraživanja mađarske Službe za javno zdravlje i medicinski nadzor, ANTSZ. Marta Varga, direktorica odjela za vodu u Institutu za javno zdravlje, koji je dio ANTSZ-a, odbila je potvrditi tu brojku. Ali Gergely Simon, toksikolog iz ekološke grupe Greenpeace u Budimpešti, tvrdi da itekako ima razloga za brigu.

“Naravno da ljudi trebaju biti zabrinuti, s obzirom na to da arsen ima dugoročne efekte”, izjavio je za BIRN. “Bit će još mnogo smrtnih slučajeva izazvanih dugoročnim izlaganjem arsenu.”

BIRN je u Srbiji mapirao mjesta s razinama arsena iznad 10 µg/l za cijelu Vojvodinu, koristeći podatke dobivene na temelju 41 zahtjeva za uvid u informacije od javnog interesa koji su podneseni lokalnim vodovodnim poduzećima i službama za javno zdravlje. Podaci su prikupljani u periodu od siječnja do listopada 2017.

Istraživanje je pokazalo da se 102 grada, mjesta i sela u Vojvodini – s ukupno 653.160 stanovnika – nalaze u zoni opasnosti. Sva ta mjesta opskrbljuju se vodom iz pogona koji nisu opremljeni tehnologijom za uklanjanje arsena iz podzemnih voda. Voda je sigurna za piće u Novom Sadu, ali se Zrenjanin, gdje živi 77.000 stanovnika, nalazi u jednoj od najugroženijih zona. U posljednjih šest mjeseci razina arsena u vodi iznosila je i do 194 µg/l.

Subotica, grad s gotovo 106.000 stanovnika, na nekim mjestima ima i do 99 µg/l arsena u vodi, iako lokalne službe za javno zdravlje tvrde da 80 posto stanovnika koristi čistu vodu zahvaljujući pogonu za pročišćavanje izgrađenom 1991.

Pokrajinska sanitarna inspekcija u Vojvodini nije odgovorila na pitanja o tome koji su organi vlasti propustili zabraniti korištenje takve vode za piće. Najalarmantniji su rezultati iz Novog Bečeja, čijih 13.010 stanovnika koristi vodu u kojoj sadržaj arsena iznosi čak 273 µg/l. Iako je to čak 27 puta više od zakonski dozvoljenog maksimuma, vlasti nisu zabranile korištenje vode za piće ili osigurale alternativne izvore opskrbe.

“Voda je proglašena za ‘tehničku’ prije deset godina”, rekao je predsjednik općine Saša Maksimović, što znači da je pogodna samo za korištenje u industrijske svrhe. Ali među stanovnicima koje je BIRN intervjuirao, malobrojni su oni koji znaju da je voda opasna za piće, a na internetskoj stranici lokalnog vodovodnog poduzeća Komunalac ne spominju se rizici. Poduzeće nije odgovorilo na naša pitanja.

“Većina ljudi, možda i 90 posto njih, pije vodu iz slavine i tako će biti sve dok se ne izda javno priopćenje kojim se zabranjuje korištenje vode za piće”, rekla je Nevena Subotić, predstavnica opozicije u skupštini Novog Bečeja.

Nemanja Vasković, vlasnik bara i restorana na obali Tise u Novom Bečeju, kupuje flaširanu vodu za svoju obitelj, ali samo zato što mu se ne sviđaju žuta boja i odbojan miris vode iz slavine. Neki mještani kažu da voda izgleda kao da je iz “neke bare”.

“Ne znam kakva je razina arsena, ali znam da je voda loša”, rekao je Vasković.

Po vlastitoj procjeni, flaširanu vodu plaća najmanje 30 eura mjesečno. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna neto mjesečna plaća u Novom Bečeju iznosi oko 293 eura.

“Mislim da si 75 posto ljudi u Novom Bečeju ne može priuštiti kupovanje flaširane vode”, zaključio je Vasković.

Dotrajala infrastruktura

Brigama zbog kvalitete vode doprinosi i zastarjela vodovodna infrastruktura u Novom Bečeju.

Prema riječima predsjednika općine Saše Maksimovića, 60 posto gradskih cijevi je od azbesta, što je još jedan poznati kancerogen. Također, cijevi su toliko stare da grad oko 40 posto vode gubi uslijed curenja na instalacijama, napomenuo je Maksimović.

“Lokalne vlasti pokušavaju pronaći rješenje, ali trenutno nemamo kapaciteta za izgradnju pogona za pročišćavanje i prioritet nam je rekonstrukcija cjevovoda”, izjavio je za BIRN u kolovozu. Maksimović procjenjuje da bi nove cijevi koštale između dva i tri milijuna eura.

Početkom veljače 2018. Novi Bečej je dobio donaciju od 967.000 eura od Uprave za kapitalna ulaganja Vojvodine da započne izgradnju pogona za pročišćavanje vode. Maksimović je izjavio za lokalne medije da će prva od tri faze izgradnje biti završena do proljeća 2019., ali nije rekao kada će pogon biti kompletiran.

 

‘Naravno da ljudi trebaju biti zabrinuti, s obzirom na to da arsen ima dugoročne efekte. Bit će još mnogo smrtnih slučajeva izazvanih izlaganjem arsenu’, izjavio je Gergely Simon, toksikolog Greenpeacea

 

Kikinda je pravi magnet za turiste koji u zimskim mjesecima dolaze fotografirati sove ušare koje se gnijezde u krošnjama stabala duž širokih ulica. Mnogi su šokirani kada vide vodu iz slavina.

“Voda je tamna i miriše na fekalije i amonijak”, rekla je Jelena Terzin (39), bivša novinarka čiji je ured bio u istoj zgradi kao i najpoznatiji gradski hotel. “Kada turisti dođu, pitaju nas je li opasno umivati se i prati zube takvom vodom.”

Prema posljednjim raspoloživim podacima, razina arsena u ovom gradu s 40.000 stanovnika bila je 2016. godine više nego dvostruko veća od zakonom dozvoljenog maksimuma. Vlasti nisu objavile zabranu korištenja vode za piće, ali je u centru grada postavljena eko-česma na kojoj građani mogu napuniti boce čistom vodom.

“Naš ured u svakom izvještaju o vodi koja je higijenski neispravna, jasno navodi da je voda higijenski neispravna”, rekla je Sanja Brusin Belos, šefica za higijenu i humanu ekologiju u Službi za javno zdravlje u Kikindi.

Prošloga svibnja grad je potpisao ugovor o zajmu od šest milijuna eura s njemačkom državnom razvojnom bankom KfW za izgradnju pogona za pročišćavanje. Pogon treba početi s radom 2019.

Ured gradonačelnika nije odgovorio na pitanja o vodoopskrbi u Kikindi i izgradnji novog pogona. Pogon u Kikindi jedan je od malobrojnih u Vojvodini koji će riješiti problem arsena. Dužnosnici u pokrajinskoj vladi, uključujući Vuka Radojevića, tajnika za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, odbili su zahtjeve za intervju i nisu odgovorili na pitanja koja su im dostavljena elektronskom poštom, uključujući i pitanja o investicijama pokrajinske vlade u pročišćavanje vode.

Istraživanje BIRN-a pokazalo je da je u posljednjih pet godina uređajima za uklanjanje arsena opremljen samo jedan veći pogon za preradu vode, onaj u Zrenjaninu. Završetak projekta koji zajedno izvode dvije tvrtke za pročišćavanje vode, Zillio iz Italije i Synertech iz Srbije, odlagan je više puta. Prvobitno je bilo planirano da radovi budu završeni do kraja 2015., a radovi su obustavljeni kada Grad nije uspio osigurati jamstvo za isplatu 5,6 milijuna eura koja bi pokrila cijenu minimalne količine pročišćene vode za prve tri godine rada tvornice. Konačno je Vlada Republike Srbije osigurala jamstvo.

Nenad Obradović, generalni direktor Synertecha koji je rukovodio projektom izgradnje, izjavio je u siječnju, gotovo šest mjeseci po završetku tvornice, da pokrajinska sanitarna inspekcija još nije izdala dozvolu za rad. Dodao je da analize pokazuju da je voda iz pogona savršeno čista. Razlog za uskraćivanje dozvole, rekao je, jest zakon koji zabranjuje da tvrtke u privatnom vlasništvu distribuiraju vodu za piće.

Prilikom posjeta Zrenjaninu krajem siječnja, premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je da Grad treba preuzeti pogon od privatnih investitora da bi se taj problem riješio, ali ne zna se koliko dugo bi to moglo potrajati. Kako su javili lokalni mediji početkom ožujka, očekuje se da Zrenjanin ubrzo dobije zdravu vodu jer su Vlada Srbije i privatni investitor postigli dogovor o preuzimanju postrojenja. Iako se točna cijena još uvijek ne zna, spominje se cifra od osam milijuna eura.

U Vršcu, devedeset kilometara dalje, radnici su u siječnju završili blistavi novi pogon za pročišćavanje vode vrijedan šest milijuna eura, ali Vršac nema problem s arsenom i pogon je projektiran za rješavanje nekih drugih problema vodoopskrbe.

Subotica je u listopadu objavila da je kod Europske banke za rekonstrukciju i razvoj osigurala sredstva u iznosu 5,5 milijuna eura za izgradnju pogona za čišćenje vode od arsena. U lokalnim medijima objavljeno je da bi radovi trebali biti završeni u listopadu 2019.

Božo Dalmacija, šef Katedre za kemijsku tehnologiju i zaštitu životne sredine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, rekao je da je jedan od mogućih načina da se sistem vodoopskrbe u Vojvodini dovede u red, izgradnja “mikrosistema”, malih pogona za pročišćavanje, u svakoj općini.

“To bi stajalo do 700 milijuna eura za cijelu Vojvodinu”, rekao je Dalmacija. “Možemo ukazati na probleme s vodom i u okviru poglavlja 27 pregovora s Europskom unijom te konkurirati za sredstva iz EU fondova”, predložio je.

Pregovaračko poglavlje 27 za pristupanje Uniji odnosi se na životnu sredinu, uključujući i kvalitetu vode. Država već ima pristup pretpristupnim fondovima iz kojih je 160 milijuna eura izdvojeno za ekološke probleme za period do 2020.

EU rokovi

Hrvatska, nova članica Europske unije, ima rok do 2019. godine da primijeni EU regulativu o ograničenju količine arsena u vodi na 10 µg/l ili manje. Istraživanje BIRN-a pokazuje da treba prijeći još dugi put do ostvarenja tog cilja.

Podaci pribavljeni iz hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je 173.000 ljudi u 13 gradova i sela na istoku Hrvatske koristilo vodu s rezultatima iznad dozvoljenih zakonskih ograničenja 2016. godine. Mjesta s povišenom koncentracijom arsena uključuju Đakovo, Garešnicu i Čepin s 28.000, 11.600 i 11.300 stanovnika.

“Problem arsena u vodi za piće na istoku Hrvatske treba promatrati u kontekstu lokalnih poduzeća za vodoopskrbu”, odgovorili su iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na pitanja postavljena elektronskom poštom i dodali: “Većina lokalnih poduzeća ima problema s visokim sadržajem arsena, koji nisu riješeni zato što lokalne zajednice nemaju dovoljno sredstava čak ni za minimalno održavanje, a kamoli za izgradnju novih pogona za pročišćavanje vode.”

 

Podaci pribavljeni iz hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je 173.000 ljudi u 13 gradova i sela na istoku Hrvatske koristilo vodu s rezultatima iznad dozvoljenih zakonskih ograničenja 2016. godine

 

U periodu od 2007. do 2020. Hrvatska će raspolagati s 225 milijuna eura u donacijama EU-a za projekte vezane uz vodoopskrbu, izjavio je glasnogovornik Europske komisije. U Zavodu za javno zdravstvo tvrde da unatoč donacijama, općine nisu bile u stanju financirati redovito održavanje postojećih sustava opskrbe vodom, a kamoli izgraditi nove.

Susjedna Mađarska je dva puta probila EU rokove za dovođenje količina arsena na zakonom dozvoljenu razinu, 2009. i 2012. Ipak, Marta Varga, direktorica odjela za vodu u mađarskom Zavodu za javno zdravlje u Budimpešti, izjavila je da je nacionalni program za poboljšanje kvalitete vode ostvario veliki napredak u toj zemlji s deset milijuna stanovnika.

Kako je rekla, oko 100.000 ljudi u 30 općina i dalje koristi vodu s razinom arsena iznad dozvoljene, dok je prije nego što je Mađarska pristupila Europskoj uniji taj broj iznosio gotovo pola milijuna.

“U najvećem broju slučajeva u pitanju su količine ispod 20 µg/l, a najviše zabilježene razine su u opsegu 20-40”, rekla je Varga i dodala: “Ali nitko ne mora piti vodu s arsenom jer u svakoj općini postoje alternativni sustavi opskrbe. U toj oblasti vodimo kontinuiranu javnu kampanju.”

Zbog nedostatka podataka BIRN nije uspio zabilježiti vrijednosti arsena za pojedine općine u Mađarskoj. Na zahtjeve za dostavljanje informacija koje smo uputili ministarstvu unutarnjih poslova i upravi za vodoprivredu, nismo dobili odgovore. Jedno od pitanja bilo je i koliko je pogona za pročišćavanje vode izgrađeno sredstvima iz EU fondova.

Prema podacima glasnogovornika Europske komisije, udio Mađarske u donacijama Europske unije od 2000. do 2020. iznosio je 662 milijuna eura.

Istraživanje provedeno u Rumunjskoj polovicom devedesetih godina, pokazalo je da je oko 45.000 ljudi bilo izloženo količinama arsena u vodi koje premašuju 10 µg/l. Kajlan Bačiu, profesor na Fakultetu za zaštitu životne sredine na Sveučilištu Babeš-Boljaj u gradu Kluž-Napoka na sjeverozapadu zemlje, sudjelovao je u tom istraživanju. Rekao je da ne zna ni za jedno mesto u kojem je sadržaj arsena u vodi iznad dozvoljenog.

“Voda s visokim sadržajem arsena dolazi iz akvifera srednje dubine (300-400 m) do koje dopiru arteški bunari, ali ti bunari nisu povezani s mrežom vodoopskrbe”, napisao nam je u odgovoru.

S druge strane granice sa Srbijom, u Vojvodini, neuspjeh te pokrajine da vodu učini ispravnom za piće ostavlja gorak ukus. U Novom Bečeju mještani se šale da se lokalno poduzeće za vodoopskrbu više brine o cvijeću na promenadi uz Tisu, nego za stanovnike. Kada je toplotni val poznat kao Lucifer pogodio Europu prošlog kolovoza i donio u Novi Bečej najviše temperature zabilježene u posljednjih 130 godina, zaposlenici Vodovoda svakodnevno su zalijevali petunije na gradskoj promenadi.

“Svima su ruke vezane”, rekla je Nevena Subotić, predstavnica opozicije u skupštini koja je kritizirala vladu zato što još nije objavila zabranu korištenja vode za piće. “Građani ne mogu kupovati vodu, a nijedna lokalna samouprava ne može sama financirati izgradnju skupih pogona. To je začarani krug i svi čekamo da se pojavi spasitelj.”

Miloš Stanić je novinar iz Novog Sada. Ovaj članak nastao je u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.