IRINA PANOVSKA: ‘Postoje neki rizici za Hrvatsku od uvođenja eura, ali koristi su ipak veće’

Američka profesorica makroekonomije na Sveučilištu Texas u Dallasu Irina Panovska govori o problemu galopirajuće inflacije te otkriva koliko je uslijed povećanja cijena energije i hrane Hrvatska ekonomski ranjiva

Irina Panovska, američka profesorica makroekonomije sa School of Economic, Political and Policy Sciences na Sveučilištu Texas u Dallasu, nakon višednevnog radnog boravka u Zagrebu vratila se prošloga tjedna u SAD. Analizirajući procjene iz časopisa The Telegraph Economic Intelligence da će najkasnije početkom jeseni u Americi početi ozbiljna recesija, profesorica Panovska prije odlaska u ekskluzivnom razgovoru za Nacional nije isključila takvu mogućnost. Ali, s odmakom, tek od sljedeće godine. Zbog povećanja cijena energije i hrane ocijenila je da je Hrvatska ekonomski ranjiva, ali da od uvođenja eura u svoj monetarni sustav može imati više koristi nego što su mogući rizici. Surađujući s profesorom Josipom Ticom sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, održala je u Zagrebu svoju treću radionicu u okviru europskog projekta pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost. Prema njenim riječima, ta zadnja radionica pokrivala je alate za sveučilišne nastavnike i istraživače iz HNB-a. U lipnju 2018. u Zagrebu je u okviru istog projekta održala i predavanja o empirijskim metodama u makroekonomiji.

Irina Panovska doktorirala je na Sveučilištu Washington u Saint Louisu 2013. godine. Prije no što je došla na Sveučilište Texas do jeseni 2019. godine bila je asistentica na Sveučilištu Lehigh na poziciji nastavnika iz područja izvrsnosti u nastavi i mentorstvu. Osim u Zagrebu bila je gostujuća profesorica i na Sveučilištu South Wales u Sydneyju. Radove iz svojih istraživanja objavljivala je u uglednim ekonomskim časopisima: Journal of Economic Dynamics and Control, Journal of International Money and Finance, Macroeconomic Dynamics, Journal of Macroeconomics, Economic Modelling, Studies in Nonlinear Dynamics and Econometrics, Financial Management. Članica je i Izvršnog odbora Društva za nelinearnu dinamiku u ekonomiji i ekonometriju.

NACIONAL: Je li SAD već u recesiji ili će biti tek početkom jeseni, kako procjenjuje i relevantni časopis The Telegraph Economic Intelligence?

Vjerojatnost recesije u SAD-u trenutno je relativno niska, ali to se može promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci. Ovisi o tome kakve će biti reakcije politike, ali i kakva će biti globalna kretanja. S druge strane, postoje i neki ohrabrujući elementi. Od 29. lipnja tržište rada u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje je ostalo snažno sa stabilnom stopom nezaposlenosti od 3,6 posto i tendencijom povećanja zaposlenosti. Međutim, predviđa se da će se nezaposlenost povećati kao odgovor na nedavna povećanja kamatnih stopa. Ali ta su povećanja kamatnih stopa mala, pa bi nezaposlenost trebala ostati daleko ispod svojih lošijih povijesnih prosjeka.

NACIONAL: Ipak, i u Americi je bilo otpuštanja u nekim kompanijama?

Bilo je i većih otpuštanja, ali ona su dosad bila ograničena na tehnološki sektor pod utjecajem drugih čimbenika izvan stanja u gospodarstvu. Na tržištu nekretnina bilježi se rast cijena, ali nešto sporijim tempom nego u proteklim mjesecima. Trenutačne prognoze Blue Chipa, a riječ je o projekcijama trenutnog rasta BDP-a prije objave službenih podataka, bile su pozitivne, što ukazuje na to da je usporavanje ekonomskog rasta bilo relativno malo. Međutim, točno je da oko toga i dalje postoje nedoumice. Nedavna povećanja kamatnih stopa usporavaju potražnju, a to je školski primjer restriktivne monetarne politike. Centralne banke smanjuju inflatorne pritiske povećanjem kamatnih stopa, a posljedično i usporavanjem potražnje. Prirodne posljedica toga su, naravno, usporavanje i pad gospodarskog rasta. Međutim, opseg tog usporavanja ovisit će i o brzini povećanja kamatnih stopa, zatim o porastu globalnih cijena hrane i energije, kao i o tome hoće li se nastaviti poremećaji u opskrbnim lancima.

‘Potencijalni je rizik scenarij u kojem bi Hrvatska ušla u recesiju, ali ne i ostatak Europske monetarne unije (EMU). Ili ako Hrvatska uđe u znatno dulju recesiju u odnosu na druge članice eurozone’

NACIONAL: Smanjenje potražnje podrazumijeva i smanjenje potrošnje stanovništva. Koji su rizici takvog stanja u ekonomiji?

Potencijalni rizik od usporavanja potražnje ovisi i o vremenu promjene monetarne politike, posebno zato što FED pokušava napraviti „meko slijetanje“ u vrijeme kada je ponuda nepredvidiva. Takva situacija zahtijeva pažljivo određivanje vremena promjene monetarne politike. Proširenje ponude svakako bi bila dobra stvar, ali to je izvan mandata FED-a, kao i izvan ovlasti bilo koje središnje banke. Povećanje ponude zahtijevalo bi da potražnja ostane snažna kako bi se zadovoljila i održala visoka zaposlenost. Ako se ekspanzija ponude podudara s brzim padom potražnje uzrokovanim povećanjem kamatnih stopa, to može dovesti do bržeg pada inflacije, ali i do povećanja stope nezaposlenosti. Ovi vremenski intervali doista povećavaju vjerojatnost recesije, ali tek u sljedećoj godini.

NACIONAL: Što to znači za svjetsko gospodarstvo? Kakve to posljedice može imati za Europu, a kakve za Hrvatsku? Poznato je da je velika financijska kriza 2008. godine počela u Americi, a onda se prelila na ostatak svijeta.

Ovdje treba uzeti u obzir nekoliko elemenata. Prvo i najvažnije, financijska tržišta su međusobno povezana. Bez obzira na vjerojatnost recesije, ako kamatne stope porastu u SAD-u ili na nekom drugom velikom tržištu, velika je vjerojatnost da će porasti i na globalnoj razini. Ali to nije isključivo posljedica međusobne povezanosti financijskih tržišta. Zajednička nit je da je inflacija pod velikim utjecajem globalnih čimbenika, odnosno, da je „uvezena“ u mnoge zemlje. Povećanje cijena energije i hrane može biti posebno štetno za potrošače s nižim primanjima koji troše veći dio svojih prihoda na hranu i energiju, posebno za umirovljenike koji imaju fiksna primanja. Zbog toga je i Hrvatska trenutno ranjiva.

NACIONAL: Je li FED (američka centralna banka) adekvatno odgovorio na taj inflacijski udar podizanjem kamatnih stopa, a na što se Europska središnja banka još nije odlučila?

FED ima dvostruki mandat za ostvarivanje ekonomskih ciljeva: osigurati maksimalnu zaposlenost i osigurati stabilnost cijena. To znači da mu je jedan od ciljeva osigurati stabilnost cijena kao odgovor na inflaciju. Da parafraziram Jeromea H. Powella, predsjednika Središnjeg ureda FED-a: stabilnost cijena znači da inflacija ostaje niska i stabilna tijekom duljeg razdoblja. Kada je inflacija niska i stabilna, ljudi mogu čuvati i računati na svoj novac bez brige da će im visoka inflacija smanjiti kupovnu moć. Ukratko, gospodarstvo može funkcionirati učinkovito kada je inflacija niska i stabilna. Ali pitanje je koliko niska treba biti ta inflacija. FED nastoji postići inflaciju koja u prosjeku iznosi dva posto tijekom duljeg vremena. Obično FED povećava kamatne stope ako inflacija premašuje taj cilj u duljem razdoblju. Primarna stopa koju FED razmatra u donošenju svojih odluka je indeks izdataka za osobnu potrošnju, što podrazumijeva praćenje promjene cijena u potrošačkoj košarici. Stopa inflacije premašila je taj cilj od dva posto više od godinu dana. Čak i kada se iz indeksa potrošačkih cijena isključe nestabilne cijene hrane i energije, temeljna stopa inflacije (indeks potrošačkih cijena isključujući cijene hrane i energiju) također je već dulje bio iznad dva posto.

‘Povećanje cijena energije i hrane može biti posebno štetno za potrošače s nižim primanjima koji troše veći dio svojih prihoda na hranu i energiju, posebno za umirovljenike koji imaju fiksna primanja’

NACIONAL: Koji su rizici tako visoke inflacije za gospodarstvo?

Jedan od rizika dopuštanja da inflacija dulje ostane visoka je takozvani „un-anchoring“, velika inflacijska očekivanja. Monetarna politika temelji se na vjerodostojnosti i uvjerenju potrošača da središnja banka može obuzdati inflaciju. Ako vjeruju da će inflacija nastaviti rasti, onda to vodi do samoispunjavajućeg proročanstva u kojem žure kupiti robu prije nego što cijene opet porastu, a to opet dovodi do spiralnog povećanja cijena. Ako očekivanja počnu naglo rasti, onda će to zahtijevati još veća i brža povećanja kamatnih stopa kako bi se zaustavila ta spirala. Slično je to kao s uzimanjem antibiotika. Ako pacijent prestane uzimati antibiotike prije nego što je infekcija potpuno izliječena, onda se infekcija vraća. A tada postaje još gora i otporna na antibiotike, pa zahtijeva puno snažnije liječenje. Kada su inflacijska očekivanja počela rasti, rizik ulaska u nepovoljnu spiralu je porastao, a FED je povećao kamatne stope s ciljem snižavanja inflacije, ali i s ciljem održavanja dugoročnih očekivanja stabilnima. Europska središnja banka (ECB) bila je sporija iz nekoliko razloga. Prvo, povijesno se uvijek nešto sporije kretala zbog svoje strukture. Zatim, bila je sporija zbog heterogene prirode gospodarskog oporavka, a donekle i zbog potrebe za političkim konsenzusom. Drugo, inflacija u Europskoj monetarnoj uniji bila je dugo niska. Bila je ispod cilja od dva posto dulje razdoblje prije 2020. godine, a očekivanja su još uvijek bila relativno čvrsto usidrena. Međutim, rat u Ukrajini i povećanje cijena hrane i energije natjerali su i ECB da se ubrzo i on okrene.

NACIONAL: Uz glavni ured FED-a postoji i 12 regionalnih ureda nacionalne banke po pojedinim regijama koje obuhvaćaju više američkih država. U kojoj mjeri ti regionalni uredi pridonose konvergenciji, odnosno ujednačavanju gospodarskog razvoja različitih dijelova SAD-a? Kako taj sustav uopće funkcionira?

Kada je FED osnovan, bio je dizajniran tako da ima na umu sustav provjere i uspostavu ekonomske ravnoteže među različitim državama SAD-a. Namjerno je decentraliziran preko geografskih linija kako bi se izbjeglo da jedna osoba ili regija imaju prevelik utjecaj na monetarnu politiku. Monetarna politika se vodi na nacionalnoj razini, ciljajući inflaciju i zaposlenost na razini SAD-a, a ne na razini pojedine regije. Dvanaest regionalnih nacionalnih banaka osnovano je kako bi otprilike jednako predstavljalo stanovništvo i banke SAD-a. Što se tiče administrativnih zadataka, svaka od tih 12 regionalnih banaka administrira i daje diskontne zajmove. U to ulaze zajmovi FED-a komercijalnim bankama, procjenjuju se spajanja i akvizicije, a djeluje i kao veza između poslovnih zajednica u okruzima i sustava saveznih rezervi. U suradnji s Odborom guvernera Federalnih rezervi 12 regionalnih banaka također utvrđuje diskontnu stopu, stopu za diskontne zajmove koje FED daje bankama. Odbor guvernera Federalnih rezervi sastoji se od sedmero članova s mandatom na 14 godina. Njihovi su mandati namjerno dugi kako bi se izbjeglo preklapanje s pojedinim političkim administracijama u SAD-u. Svaki od tih sedmero članova mora biti iz drugog okruga. Monetarnu politiku provodi Federalni odbor za otvoreno tržište (FOMC) od sedmero članova Upravnog odbora Federalnih rezervi i predsjednika Federalnih rezervi New Yorka (banka koja fizički provodi operacije na otvorenom tržištu). FOMC se redovito sastaje osam puta godišnje, a političke odluke donose se baš na razini FOMC-a. Ali, kao što sam već naglasila, monetarna politika provodi se na nacionalnoj razini.

‘Krajnji cilj monetarne politike je vratiti inflaciju na stabilnu razinu i držati inflacijska očekivanja pod kontrolom’, kaže profesorica makroekonomije iz Dallasa Irina Panovska. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Financijska kriza iz 2008. godine počela je u Americi, a u Europu je došla kasnije. Možemo li sada očekivati sličan scenarij? Zašto?

Nažalost, definicija takvih scenarija je da ih nitko ne očekuje prije nego što se stvarno dogode. U 2008. bankarska kriza započela je s prekomjerno zaduženim bankama i balonom na kreditnom tržištu koji je izazvao globalnu zarazu. Ova trenutna kriza bila je i jest globalna od samog početka: usporavanje gospodarstva najprije je uzrokovano covidom, a zatim globalnim povećanjem cijena hrane i energije.

NACIONAL: Koliko američki sustav ima zajedničkog s monetarnom politikom Europske središnje banke u eurozoni? Imaju li nacionalne banke zemalja eurozone ulogu sličnu onoj 12 regionalnih ureda FED-a u SAD-u? Koje su sličnosti, a koje razlike?

Ima i sličnosti i razlika. Što se tiče ciljeva monetarne politike, FED po zakonu, kao što sam već rekla, ima dvostruki mandat. Održati maksimalnu zaposlenosti i stabilnost cijena, ali nema točno definirane numeričke pokazatelje ni o inflaciji ni o zaposlenosti. S druge strane, Europska centralna banka (ECB) cilja inflaciju, dok središnje banke svake zemlje imaju sličnu ulogu kao regionalne banke FED-a. Dakle, nacionalne banke pod kapom ECB-a kontroliraju samo vlastiti proračun, ali operacije monetarne politike nisu centralizirane. Osim toga, za razliku od FOMC-a, gdje članovi odbora čine većinu glasova, u Upravnom vijeću ECB-a guverneri nacionalnih središnjih banaka imaju više glasova od članova Izvršnog odbora. U SAD-u ni jedna pojedinačna država nema kontrolu nad regionalnim FED-om, a svaki regionalni FED predstavlja područje koje pokriva više država.

NACIONAL: Možete li usporediti stilove vođenja monetarne politike FED-a i ECB-a? Šef središnjeg ureda FED-a Powell dobro manevrira tržištem i prilično je transparentan. S druge strane, Christine Lagarde je u ECB-u napravila iznenadni preokret i od negiranja postojanja inflacije krenula je u žestoku borbu protiv inflacije, na užas brojnih tržišnih sudionika koji su se držali njezina obećanja da „ECB neće podizati kamatne stope značajno vrijeme nakon što prestane kupnja obveznica“?

I Jerome H. Powell i Christine Lagarde bili su podložni kritikama zbog promjene narativa, kao i mnogi drugi šefovi središnjih banaka. Jedina je razlika u različitim vremenima kada su mijenjali svoje stavove. Objavu dugoročnih ciljeva monetarne politike i objašnjavanje njene putanje prema različitim scenarijima FED koristi od ranih 2000-ih, a intenzivno u razdoblju nakon financijske krize iz 2008. godine. I Europska središnja (ECB) također nastoji koristiti jasnu komunikaciju. Međutim, te najave i komunikacije uvijek su uvjetne. Sve izjave o budućim smjernicama uvjetovane su ekonomskim faktorima. Moderna politika vodi se prema raspoloživim podacima s prostorom za odstupanje od propisanih pravila kada se okolnosti drastično promijene. To se zove koncept ograničena diskrecije, a ima prednost u smislu da čelnici središnjih banaka mogu donositi informiranije odluke, kao i prilagođavati se razvoju situacije u ekonomiji. Normalno, bilo kakva odstupanja od prethodnih najava mogu uzdrmati tržišta. No krajnji cilj monetarne politike je vratiti inflaciju na stabilnu razinu i držati inflacijska očekivanja pod kontrolom. Poseban skup okolnosti koje su bile posebno štetne za europodručje u posljednjih nekoliko mjeseci bila su povećanja cijena energije, hrane i industrijske robe, a to čini 80 posto ukupne stope inflacije u EU-u prema podacima od 28. lipnja. To je dovelo do vrlo oštre revizije srednjoročnih predviđanja inflacije i do potrebe za promjenom monetarne politike.

‘Ako se ekspanzija ponude podudara s brzim padom potražnje uzrokovanim povećanjem kamatnih stopa, to može dovesti do bržeg pada inflacije, ali i do povećanja stope nezaposlenosti’

NACIONAL: SAD je ove godine značajno smanjio deficit, a u ovoj ga je kalendarskoj godini gotovo sveo na nulu. Kako to tumačite?

Veliki dio smanjenja deficita bio je jednostavno povratak u normalu: istek vladinih politika potrošnje povezanih s pandemijom i oporavak od pada BDP-a zbog covida, a to je dovelo do povećanja poreznih prihoda.

NACIONAL: Što će za Hrvatsku značiti ulazak u eurozonu i uvođenje eura početkom sljedeće godine u takvim okolnostima?

Postoje neki rizici, ali ipak su koristi veće od rizika. Kada je bilo koja država dio monetarne unije, gubi dio svoje osobnosti u vođenju monetarne politike neovisno o vanjskim čimbenicima. Međutim, taj je proces namjerno pojednostavljen. Tečaj hrvatske nacionalne valute namjerno je već dulje stabiliziran, uz neke male iznimke, pa bi to trebalo ublažiti rizike dodatne inflacije zbog uvođenja eura. Potencijalni je rizik scenarij u kojem bi Hrvatska ušla u recesiju, ali ne i ostatak Europske monetarne unije (EMU). Ili ako Hrvatska uđe u znatno dulju recesiju u odnosu na druge članice eurozone, ali i taj se potencijalni rizik može ublažiti korištenjem alternativnih alata monetarne politike kroz fiskalnu politiku.

NACIONAL: Kako ocjenjujete situaciju u Sjevernoj Makedoniji, državi iz koje ste otišli u Ameriku?

Što se tiče inflacije, većina trenutne inflacije u Sjevernoj Makedoniji spada u kategoriju uvezene inflacije, pri čemu se mnoge robe i sirovine, uključujući energiju, uvoze. To dovodi do povećanja inflacije koja se ubrzava. To je popraćeno dugotrajnom visokom stopom nezaposlenosti. Nedavna povećanja kamatnih stopa nužna su za obuzdavanje inflacije, ali to će, naravno, utjecati na potrošače koji imaju kredite s promjenjivom kamatom čiji su proračuni već značajno opterećeni i može još više povećati stopu nezaposlenosti.

Komentiraj