INVESTICIJE NA DUNAVU: Vukovar postaje ključna luka EU

Objavljeno u Nacionalu br. 513, 2005-09-12

Master plan razvoja Luke Vukovar koji bi Vlada trebala odobriti u listopadu predviđa stvaranje jednog od najvažnijih transportnih čvorišta cijele Europe

Vlada će u listopadu odlučiti o sudbini razvoja Vukovarske luke, koja je posljednjih godina jedna od rijetkih uspješnih tvrtki u tom gradu. Ako Master plan razvoja Vukovarske luke bude odobren, ulaganjem 90 milijuna eura u sljedećih deset godina luka bi zaposlila oko 2000 ljudi a kapacitetom pretovara tereta došla bi gotovo na razinu morskih luka poput Ploča ili Rijeke. Iako je potpuno uništena u ratu, jedina hrvatska luka na Dunavu iz godine u godinu gotovo udvostručuje promet. Njen direktor Tomislav Mihaljević tvrdi da će količina pretovarenog tereta za dvije godine prijeći kapacitet od 1,2 milijuna tona godišnje, kakav je bio prije rata. No, za daljnji rast, država mora odobriti i financirati širenje. Master plan razvoja, koji bi Vlada trebala odobriti nakon završetka studije profitabilnosti, od vukovarske luke učinio bi jedno od najvažnijih transportnih čvorišta cijele Europe. “Već ove godine morali smo raspisati natječaj za nabavu nove, 2 milijuna eura vrijedne 16-tonske dizalice kako bismo mogli pratiti stalni rast prometa. Radimo u tri smjene, od 6 sati ujutro pa do 3 sata ujutro sljedećeg dana”, kaže Vukovarac Tomislav Mihaljević, dodajući kako će ove godine prekrcati oko 700.000 tona tereta, 410.000 tona više nego godinu prije. Sedamdesetak ljudi koji danas rade u luci Vukovar smatraju se sretnicima. Vukovarci koji imaju sreće da su uopće zaposleni obično zarađuju tek nešto više od 2000 kuna, izuzevši zaposlene u državnim službama koji uglavnom nisu nastanjeni u Vukovaru. Lučki radnici imaju prosječnu plaću od 4250 kuna, koju dobivaju na vrijeme, plaćene prekovremene sate, božićnice i regres. “Iza Rijeke i Ploča mi ćemo uskoro biti treća najveća teretna luka jer ćemo do 2007. dostići prijeratni promet. Već sada smo na razini Splita i Zadra”, kaže Mihaljević. Novi val posla za vukovarsku luku počet će za dvije godine, kad prvi put nakon rata visoke peći upali željezara u Zenici. “Luka Vukovar je prije rata bila luka koja je ponajprije radila za tešku industriju iz nekoć razvijene sjeverne Bosne”, kaže Mihaljević dodajući kako se struktura pretovarenih roba promijenila, jer je prije rata najvećim dijelom služila za dostavu željezne rudače i izvoz ugljena. Danas se povećao udio tereta u vrećama, a nedavno su transportirali i transformatore koje je “Rade Končar” slao u Njemačku. Ipak, čini se da će Vukovar ponovno za sjevernu Bosnu postati ono što su Ploče za južnu – izvozna i uvozna luka. Već sada na utovarnom peronu stoje brojni vagoni s natpisom “Željeznica Republike Srpske”.

“Mi danas možemo uzeti narudžbi za pretovar milijun i pol tona robe godišnje, ali jednostavno nemamo kapaciteta, pa dio odlazi u Osijek i neke srpske luke”, kaže Stjepan Antolović, direktor lučke uprave Vukovar. “Nova dizalica za koju ćemo raspisati natječaj nije bila u službenom planu, ali moramo investirati jer se posao razvija velikom brzinom.”

Mnogi su razlozi zbog kojih riječni transport ponovno postaje popularan. Autoceste zakrčene kamionima, manje zagađivanje samo su neki od njih, ali ono u što se brodari uzdaju jesu – visoke cijene goriva. Riječni je promet bez konkurencije najjeftiniji, a Vukovar ima položaj na ključnoj prometnici koja povezuje Sjeverno i Crno more. I ostale hrvatske riječne luke, poput Osijeka i Slavonskog Broda, također imaju velike razvojne planove, ali one ni izbliza nemaju potencijal Vukovara. Naime, Drava i Sava nisu ni blizu prometnoj važnosti koju ima Dunav, a povremeno nisu ni plovne. S druge strane, Vukovar je na polovici te 2850 kilometara duge rijeke, čija širina kod vukovarske luke dostiže oko tisuću metara. Kako rijeka upravo kod Vukovara skreće prema istoku, riječna struja je stvorila strmu riječnu obalu povoljnu za pristanište. Master plan razvoja naručila je Lučka uprava Vukovar, a izradio ju je Inženjerski biro d.d. iz Zagreba, u suradnji s tvrtkama Material Handling Consulting, Duisburger Hafen AG te ABX Logistics GmbH. Dosad je sigurno da bi se ostvarenjem plana obuhvatila izgradnja terminala za prekrcaj umjetnih gnojiva, terminala za prekrcaj ostalih rasutih tereta s dodatne dvije portalne dizalice kapaciteta od 16-25 t. Zatim, predviđa se izgradnja novog zatvorenog skladišta za generalne, ali i rasute terete, kontejnerski terminal i RO-RO terminal čiji se udio u riječnom transportu u Europi iz godine u godinu povećavaju zbog ušteda u transportu. Razvoj Vukovarske luke predviđen je u dvije faze. Prvi podrazumijeva dogradnju na sadašnjem lučkom području, koje je prilično stiješnjeno. S jedne strane zatvara ga početak stambenog naselja, s druge veliki Vupikov kompleks silosa za pšenicu, dok se prostor u dubinu ne može širiti jer ga zatvara željeznička pruga i prometna cesta. Zbog toga će se prvo obnoviti dijelovi luke koji još nisu u funkciji, izgraditi nova i popraviti stara skladišta, te povećati pretovarni kapacitet. Prva investicija ove godine bit će moderna rasvjeta koja će omogućiti efikasniji noćni rad, a odmah se kupuje spomenuta, 2 milijuna eura vrijedna lučka dizalica. Tada će ih biti četiri, jedna manje nego prije rata. Ukupno će ova faza koštati oko 30 milijuna eura. U drugoj fazi uzvodno će se izgraditi novi dio luke na području koje je nekada pripadalo tvornici Borovo. Naslonjena na buduće lučko područje, u Borovu nalazi se vukovarska poslovna zona. Spajat će ih željeznički kolosijek, pa će tvrtke koje tamo zakupe zemlju moći računati na jeftin dovoz materijala, a zatim i jeftin transport prema korisnicima u srednjoj i sjevernoj Europi. Druga faza razvoja koštat će oko 60 milijuna eura.

“Tvrtke koje se bave prometom nafte i plina jako su zainteresirane za ulazak i gradnju terminala na lučkom području, ali sada jednostavno nema prostora za ogromne tankove koji im trebaju. Iako ćemo se proširiti prema Borovu, ni tamo ih nećemo moći smjestiti jer je to područje predviđeno za skladište osjetljivih roba i kontejnerski terminal.” Upravo je postavljanje kontejnerskog terminala, tipičnog za velike morske luke, ono što će Vukovarskoj luci pomoći u razvoju. “Mi sada sporadično pretovarujemo kontejnere, ali naše dizalice optimizirane su za rasute terete”, kaže Tomislav Mihaljević, ali dodaje kako je u planu suradnja s lukom Rijeka. “Predviđeno je da će vukovarska luka biti sabirni i distributivni centar za Riječku luku. Kontejneri koji u Rijeku dolaze iz cijelog svijeta prebacivali bi se željeznicom do Vukovara, a odavde Dunavom, Rajnom i Majnom u sjevernu i zapadnu Europu. Stjepan Antolović kaže kako će kontejnerski terminal u vukovarskoj luci biti izgrađen u roku od najviše pet godina ako plan razvoja bude odobren, ali najavljuje da će povezivanje s Rijekom početi i prije. Dodaje da postoje optimističke i pesimističke projekcije razvoja master plana. “Pesimistična varijanta je da će promet pretovara biti veći od 3 milijuna tona, a optimistična je više od 8 milijuna tona, ako se provede projekt kopanja kanala Dunav – Sava. Smatram da realno neće biti manje od 4,5 milijuna tona pretovara nakon što izgradimo novi dio luke u Borovu. Za usporedbu, najveća hrvatska luka Rijeka pretovari godišnje 12 milijuna tona tereta, ali od toga je 7 milijuna tona tekućeg tereta koji mi nemamo”, zaključuje Antolović.

Kanal Dunav-Sava

Kanal Dunav – Sava, od Vukovara do Šamca, kad bude dovršen, služit će poljoprivredi, prometu i vodnom gospodarstvu. Većim dijelom kanal će pratiti postojeće tokove Vuke i Bosuta. Predviđeno je i da se oko 2020. blizu Vukovara, na otprilike 5 km od Dunava, izgradi nova luka. Bit će smještena između sela Marinci i Bršadin, na prostoru od oko 750 hektara. Takav projekt bi u Vukovarsko-srijemskoj županiji u 30 godina otvorio 25.000 radnih mjesta. Procjenjuje se da bi uređenje kanala Dunav – Sava od Vukovara do Šamca i gradnja nove luke u Vukovaru do 2020. moglo koštati oko milijardu i pol eura.

Obnova i privatizacija

Luka Vukovar osnovana je 1960. izdvajanjem od nacionalnog brodara Dunavskog Lloyda Sisak. Prije rata pripadala je tadašnjoj agroindustrijskoj tvrtki SOUR Vupik Vukovar, danas pretvorenom u Vupik d.d., koji je i danas vlasnik luke. Obnova luke, nakon što je uništena i opljačkana u ratu 1991., počela je u srpnju 1997. postavljanjem dviju rabljenih dizalica nosivosti 5 t iz belgijske donacije. Nakon toga je uslijedila obnova sredstvima iz državnog proračuna na temelju trogodišnjeg plana obnove s ukupno planiranim iznosom od 17.730.000 ondašnjih njemačkih maraka. U procesu je postupak privatizacije luke. Kad bude završen, sva infrastruktura pripast će Lučkoj upravi Vukovar, a privatizirana luka dobit će 12-godišnju koncesiju za upotrebu infrastrukture.

Komentiraj

Source:Mario Duspara