INTERVJU Josip Tica: ‘ZDRAVKO MARIĆ REAGIRA KAO RAČUNOVOĐA, što će produbiti i produljiti recesiju’

 

PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU i predsjednik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo oštro kritizira aktualnu vlast suočenu s velikim gospodarskim padom i tvrdi da Plenkovićeva vlada u postojećoj krizi luta bez pravog rješenja

S Josipom Ticom, 44-godišnjim redovitim profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i predsjednikom SDP-ova Savjeta za gospodarstvo, razgovarali smo neposredno nakon što je priopćen podatak o najvećem kvartalnom padu BDP-a od kada se u Hrvatskoj mjeri, 15,1 posto. Osvrnuo se i na predstojeće rujanske unutarstranačke izbore u SDP-u, ne otkrivši svog favorita među četvero do sada najavljenih kandidata za predsjednika stranke. U SDP-u je do posljednjeg trenutka podržavao Davora Bernardića, kojem je i mentor u izradi doktorske disertacije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U statusu znanstvenika Josip Tica predaje na dvama programima na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, na hrvatskom i engleskom jeziku. U austrijskom Eisenstadtu dobio je 1998. godine stipendiju CEEPUS, a kao stipendist ITEC-a 2001. godine boravio je i na Institutu NISIET u Indiji. Školsku godinu 2004. / 2005. proveo je na Sveučilištu u Pittsburghu na stipendiji Fulbright kao gostujući istraživač. Kao makroekonomist bio je i mentor na projektu „Stvaranje preduvjeta za izgradnju računalnog makroekonomskog modela za Hrvatsku (SPIRITH)“ financiranom iz Europskog stabilizacijskog fonda.

U razgovoru za Nacional Tica je iznio preciznu i oštru kritiku aktualne vlasti suočene s velikim gospodarskim padom. Upozorio je na limite aktualnog ministra financija Zdravka Marića, koji prijete produžetkom recesije, kao i na lutanja Plenkovićeve vlade u pristupu rješavanju tog, po mnogima, ključnog izazova za hrvatsko gospodarstvo, ali i društvo u cjelini u sljedećih nekoliko godina.

Tica smatra da Zdravko Marić reagira prvenstveno kao računovođa, da „pokušava nametnuti temu o jesenskoj proračunskoj rupi“, kao i da će sve to rezultirati dubljom i dužom recesijom, padom profita poduzetnika i novim otpuštanjima. Objasnio je i zašto misli da Plenkovićeva vlada na navedeno nije dala konzistentan odgovor, nego luta ne nalazeći rješenja.

NACIONAL: Kao voditelj ekonomskog savjeta SDP-a do zadnjeg trenutka podržavali ste Davora Bernardića, koji je SDP odveo u gubitak parlamentarnih izbora. Zašto ste ga podržavali? Je li možda zato što mu na Ekonomskom fakultetu mentorirate doktorsku disertaciju?

Ne razumijem uopće tu logičku konstrukciju prema kojoj moje mentorstvo ima veze s mojom podrškom. Nije tajna da je Davor Bernardić pred završetkom doktorskog studija na Ekonomskom Fakultetu u Zagrebu i da je 2016. godine prijavio doktorsku disertaciju pod mojim mentorstvom. Zbog objektivnih okolnosti, nakon što je izabran za predsjednika SDP-a, nije uspio dovršiti postupak obrane doktorske disertacije.

NACIONAL: Koje ste kvalitete prepoznali u Davoru Bernardiću kao političaru, s obzirom na činjenicu da njegove liderske osobine nisu bile prepoznate u hrvatskoj javnosti?

Nikoga ne idealiziram i više sam nego svjestan i prednosti i mana ljudi s kojima surađujem. Moj je dojam da u slučaju Davora Bernardića nije poštovan temeljni demokratski bonton, odnosno da su narušeni fundamentalni principi funkcioniranja stranačkog života u demokraciji. Kad netko dobije mandat od stranke da postane njen predsjednik, može se očekivati da će uz potporu stranke učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi postao mandatar. Nakon svega što se dogodilo, imam dojam da Bernardić nikada nije dobio fer šansu.

NACIONAL: Kako nije dobio šansu? Imao je šansu dobiti izbore, ali ih je izgubio.

Formalno je dobio šansu, ali poznato je kakva je situacija bila u SDP-u protekle četiri godine. Naravno, moguće je beskonačno raspravljati o stvarnom uzroku problema, ali nije oportuno vraćati se u prošlost. Međutim, postoji nešto u što sam apsolutno siguran. Ako takva atmosfera u SDP-u ostane, onda ta stranka nema šansu dobiti bilo koje izbore.

NACIONAL: Nema šansu samo dobiti izbore ili uopće opstati na političkoj pozornici?

Ne želim biti katastrofičan. Ako želimo dobiti izbore i promijeniti zemlju, moramo u SDP-u imati ozbiljnu atmosferu. Sada se u SDP-u bira čovjek koji će voditi stranku na sljedećim izborima. Ako to ne možemo shvatiti, ako nam je to prekomplicirano, onda ćemo izgubiti i sljedeće izbore. Ako se misli išta ozbiljno raditi nakon izbora novog predsjednika i novog vodstva SDP-a, onda nakon unutarstranačkih izbora svi moraju zašutjeti, a ne nastaviti bitke ispod stola, preko medija. U SDP-u mora početi vladati pobjednička atmosfera stranke koja želi osvojiti vlast i biti čimbenik pozitivnih promjena u ovoj zemlji. Za to su potrebni samodisciplina i poštivanje elementarnih demokratskih uzusa. U suprotnom, opet će se sve svesti na borbu za saborske fotelje u opoziciji.

 

 

‘Plenkovićeva vlada nema odgovor na krizu. Vrludala je lijevo-desno. Prvo su poticali gospodarstvo, nakon toga su vratili rashode na razinu iz 2019. godine, a sada će, nažalost, krenuti nametati temu rezova’

 

 

NACIONAL: Iako ste šef SDP-ova Savjeta za gospodarstvo, niste bili na izbornoj listi za ulazak u Sabor. Zašto vas Davor Bernardić nije stavio na izbornu listu, a bili ste jedan od kreatora ekonomskog programa SDP-a na prošlim izborima?

Nisu me zanimale saborske fotelje, nego prilika da ovu zemlju promijenimo nabolje. Iako je bilo razgovora o smještanju predsjednika Savjeta na posljednja mjesta na listama, odlučili smo se fokusirati na pripreme za provođenje programa. Uvjeren sam da je većina mojih suradnika vjerovala u pobjedu, tako da su naša razmišljanja išla u tom smjeru. Nažalost, dio članova SDP-a samo je lovio posljednji vlak za ulazak u Sabor.

NACIONAL: Tko je vaš favorit na predstojećim izborima za predsjednika SDP-a: Mirela Ahmetović koja radi na doktorskoj disertaciji iz ekonomije, Peđa Grbin, krapinsko-zagorski župan Željko Kolar ili Marino Percan iz Pule, koji je posljednji najavio kandidaturu?

Mislim kako je ključno za sve članove stranke da tijekom ove kampanje razmisle što mogu napraviti kako bi promijenili jednu autodestruktivnu atmosferu unutar stranke. Stranci je potrebno vodstvo koje će uspjeti napraviti razlaz s dosadašnjom prirodom unutarstranačkih odnosa kako bi postalo moguće okupljanje cjelokupnog potencijala radi priprema za izbore koji nam predstoje.

NACIONAL: Posve je izvjesno da u proračunu za sljedeću godinu neće biti novca za obećanja koja je Vlada dala sindikatima učitelja i nastavnika. Slijede li zbog toga ove jeseni novi prosvjedi prosvjetara? Mislite li da će sindikati ovoga puta imati razumijevanja za Vladu zbog prazne državne kase? BDP je u drugom tromjesečju drastično pao, najviše otkada se ti podaci mjere, 15,1 posto.

Moj je stav u vezi tog povećanja plaća za učitelje i nastavnike da moraju dobiti ono što im je obećano nakon prošlogodišnjih prosvjeda. Kao što sam već napisao u nizu objavljenih članaka, Vlada se u ovoj teškoj godini mora strateški odlučiti ide li računovodstveno uravnoteživati proračun ili želi potaknuti potrošnju u gospodarstvu i tako smanjiti pad gospodarstva. Ako se opet ide na proračunsku štednju, proračun će izgledati neznatno bolje, a recesija će biti znatno dublja i duža. Neracionalno je plašiti gospodarstvo rupom u proračunu, a paralelno se nadati da će recesija biti blaža. Samo povećana agregatna potrošnja može spasiti radna mjesta i poduzetnike u ovakvoj situaciji.

NACIONAL: Hoće li stopa pada BDP-a za ovu godinu ipak biti dvoznamenkasta i što će to značiti? Kako Vlada može pomoći gospodarstvu?

Za sada je u prvoj polovici godine pad negdje oko sedam, osam posto, a vjerujem da je najgore iza nas. Eventualno bi se situacija mogla pogoršati ako zbog epidemiološke situacije ponovno budemo prisiljeni na zatvaranje velikog dijela gospodarstva.

NACIONAL: Podrazumijeva li to spašavanje gospodarstva otkaze u tvrtkama? Što kažu procjene o tome koliko će ljudi ostati bez posla? Nije li danas situacija kudikamo opasnija nego 2008. i 2009. godine, s obzirom na činjenicu da će biti puno teže zaposliti se u drugim europskim zemljama? I njemačko gospodarstvo u velikom je padu, recesija prijeti cijeloj Europi.

Ne mislim da su otkazi rješenje za ovu krizu. Definicija krize i recesije je pad zaposlenosti, a posljedično potrošnje i proizvodnje. Treba potaknuti potražnju, potrošnju i investicije kako bi se u privatnom sektoru osigurao posao da se ne bi moralo otpuštati ljude. Činjenica je da je već do srpnja na godišnjoj razini 50.000 ljudi ostalo bez posla. Pao je BDP, ali to se može kompenzirati ozbiljnom ekonomskom politikom. Čak i u uvjetima kada neki sektori moraju proći kroz kontrakciju zbog epidemioloških problema, postoje drugi sektori koji mogu povući ekonomiju. Dostava hrane funkcionirala je dok restorani nisu mogli raditi, internetska prodaja i dostava proizvoda je funkcionirala i kada dućani nisu mogli raditi. Kao i na početku recesije, ključno pitanje hoćemo li sve prepustiti stihiji i biti nekonzistentni ili će postojati antirecesijska strategija. Hoćemo li jedan tjedan poticati potrošnju i smanjivati poreze, a drugog tjedna plašiti gospodarske aktere manjkom u proračunu te rezati potrošnju i povećavati poreze. Ozbiljna antirecesijska politika bazira se na povećanju potrošnje i investicija te financiranju deficita. Jedino navedeni pristup garantira kratku recesiju i brzi izlazak iz iste.

NACIONAL: Što očekujete da će napraviti ministar financija Zdravko Marić?

Može se očekivati da će u uvjetima kada nema ozbiljne antirecesijske strategije, ministar financija ići ponovno zadovoljavati Maastrichtske kriterije. Suočen s manjkom u proračunu koji je prirodna pojava u recesiji, reagirat će kao računovođa te će pokušati nametnuti temu o „jesenskoj proračunskoj rupi“, odnosno pripremati teren za proračunske rezove. Navedeni pristup rezultirat će, naravno, dubljom i dužom recesijom, padom profita poduzetnika i otpuštanjima, a deficit i dug u odnosu na bitno manji BDP izgledat će više-manje isto kao i da se ministar financija odlučio za poticanje gospodarstva i brzi izlazak iz recesije.

NACIONAL: Osim Zdravka Marića, odgovor na to pitanje trebao bi dati i Tomislav Ćorić, ministar novog mega-ministarstva gospodarstva, energetike i zaštite okoliša. Ministar Ćorić je i vaš kolega na Ekonomskom fakultetu. Jesu li njih dvojica pronašli odgovor?

Ako se problemi opet počnu rješavati stihijski, ministar financija uočit će svoj računovodstveni problem pa će opet javnosti nametati temu proračunskih manjkova, rezanja proračuna, štednje, a tako se ne može izići iz krize, nego će još više produbiti recesiju. Ključno makroekonomsko pitanje je kako prekinuti taj začarani krug, krenuti u suprotnom smjeru i stvoriti pretpostavke za optimizam. Plenkovićeva vlada dosad nije dala konzistentan odgovor. Vrludala je lijevo-desno. Prvo su poticali gospodarstvo, nakon toga su vratili rashode na razinu iz 2019. godine, a sada će, nažalost, krenuti nametati temu rezova. Opet će cijelo gospodarstvo robovati kratkoročnim proračunskim ciljevima.

 

 

‘Kriza iz 2008. bila je puno gora od aktualne koju je izazvao koronavirus. Ova kriza je zdravstvena pa će se ekonomija oporaviti brže čim se zdravstveni problem riješi, pronađu cjepivo i lijek’

 

 

NACIONAL: Koliko je za aktualne probleme u gospodarstvu kriva dominacija turizma u hrvatskoj ekonomiji?

Europska komisija prognozirala je najveći pad BDP-a u Grčkoj i Hrvatskoj za 2020. godinu upravo zato što je udio primitaka od turizma izrazito velik u navedenim ekonomijama. Velik udio izvoza usluga u kombinaciji s mjerama vezanima uz COVID-19 rezultira snažnim smanjenjem ekonomske aktivnosti. U posljednjih 30 godina ekonomskog razvoja, institucionalni okvir unutar kojeg se razvijala Hrvatska bio je podređen razvoju turizma i rentijerske ekonomije općenito, posljedično smo postali najveće svjetsko gospodarstvo u grupi zemalja koje imaju udio turizma veći od 10 posto. Navedeni jednolični razvoj gospodarstva sa sobom donosi niz rizika, ne samo ekonomskih i zdravstvenih, nego i sigurnosnih.

NACIONAL: I prijetnja nezaposlenošću postaje sve ozbiljnija…

Nezaposlenost uvijek malo kaska u recesiji, dolazi poslije pada BDP-a pa taj udar još uvijek nije dosegao svoj maksimum. U prošloj financijskoj krizi, krajem 2008. godine, nezaposlenost je dosegla maksimum 60 mjeseci nakon početka recesije. Ovoga puta nezaposlenost je počela znatno brže rasti, ali se ubrzo stabilizirala. Kriza koja je počela 2008. godine bila je puno gora od ove aktualne koju je izazvao koronavirus. Ova kriza je zdravstvena pa će se ekonomija oporaviti brže čim se zdravstveni problem riješi, pronađe cjepivo i lijek, a 2008. godine bio je strukturni lom koji ima dugoročne posljedice.

NACIONAL: Zatvorena je rafinerija u Sisku, još jedan industrijski pogon, a nafta se JANAF-om šalje na obradu u rafinerije mađarskog MOL-a. Kako ocjenjujete tu činjenicu? Isplati li se Inu vratiti u hrvatske ruke?

Postoje dva ključna problema u odnosu države prema Ini. Prvo, u javnosti postoji poprilično snažan dojam da je u privatizaciji Ine Republika Hrvatska izgubila pravo upravljanja kompanijom i naftnim rezervama te da za navedena prava Hrvatska do danas nije pravično kompenzirana. Drugo, čak i kad bi proces bio vraćen u okvire pravičnosti, gotovo nepremostiv problem predstavlja činjenica da strategija MOL-a i strategija energetskog razvoja Hrvatske nisu kompatibilne. Za gospodarski razvoj Hrvatske važno je razvijati djelatnosti rudarstva, istraživanja i razvoja te rafinerijskog poslovanja, dok MOL u biti svojim ponašanjem signalizira da svoj interes prvenstveno nalazi u Ininoj mreži benzinskih postaja. Za ekonomski razvoj Hrvatske i industrijskog sektora nužno je pronaći model upravljanja koji će osigurati razvoj Ine u cijelosti. Prema projekcijama, ugljikovodici će dominirati u prijevoznom sektoru još sigurno 10, 20 godina i nikako ne smijemo zanemariti značaj koji će energetska tranzicija imati na ekonomski rast u tom razdoblju. U dugom roku HEP će, naravno, biti daleko važniji gospodarski subjekt od Ine i u skladu s time trebamo promišljati i razvoj energetskog sektora i gospodarstva u budućnosti.

NACIONAL: Ima analitičara koji smatraju da će upravo ova koronakriza biti i najdublja kriza od one iz 1929. godine, poznate kao Velika depresija. I Amerika je doživjela najveći pad BDP-a u povijesti, a više od 15 milijuna Amerikanaca ostalo je bez posla.

Famozna 2008. godina pokrenula je brojne promjene u ekonomskoj politici pa ova koronakriza pomalo služi i kao dimna zavjesa za dovršetak određenih ranije pokrenutih procesa. Puno pitanja je stavljeno na stol između 2008. i 2020. godine, među ostalim problem distribucije dobitaka od ekonomskog rasta. U posljednjih 30 godina ekonomski rast u svijetu bio je enorman, ali su koristi od tog rasta u pojedinim zemljama bile neravnomjerno distribuirane. Prosječan BDP i prosječne plaće su rasli, ali je dio dohotka koji prima 10 posto najbogatijih porastao triput brže od dijela dohotka koji prima 50 posto najsiromašnijih. U nekim zemljama dohodak onih koji ispodprosječno zarađuju nije se povećao od 1970-ih godina, i to unatoč enormnom ekonomskom napretku koji je ostvaren u navedenom razdoblju. Radi se, dakle, o polovici stanovništva u nekim zemljama.

NACIONAL: Zašto politiku Donalda Trumpa i Brexit smatrate bitnima za aktualne ekonomske probleme na globalnoj razini?

Ne smatram da su bitne, nego da su izrasle iz problema koje je kreirao neoliberalni model rasta. Navedeni politički procesi identificirali su globalizaciju, odnosno slobodnu trgovinu i međunarodnu mobilnost radnika, kao uzročnike ekonomskih problema. Migranti su im poslužili kao idealna meta jer nisu glasači na izborima. Međutim, ozbiljna ekonomska istraživanja sve više i više ukazuju na to da je tehnološki napredak, a ne globalizacija, u većini zemalja ključan generator nejednakosti. Nova tehnologija, naime, pristrano više pogoduje visokoobrazovanim radnicima u odnosu na nekvalificirane. Kvaliteta i dostupnost obrazovnog sustava puno su važnija pitanja od nacionalističkih ili antiglobalističkih narativa o kojima me pitate.

 

 

‘Davor Bernardić je formalno dobio šansu za pobjedu na izborima, ali poznato je kakva je situacija bila u SDP-u protekle četiri godine. Ako takva atmosfera ostane, SDP nema šansu dobiti bilo koje izbore’

 

 

NACIONAL: To što kažete zvuči apstraktno.

Do prije 10 godina raspodjela dobitaka od ekonomskog rasta nije bila u fokusu ekonomskih rasprava. U posljednjih 30 godina došlo je do tolikih disproporcija u rastu dohodaka unutar brojnih zemalja, da se sve više nameće pitanje tzv. „inkluzivnog rasta“. Odnosno ekonomskog rasta za sve, a ne samo za neke. Ako prihodi ne rastu svima, pitanje je koje politike možemo provoditi kako bismo preraspodijelili dio novostvorene vrijednosti najugroženijima, a to su npr. umirovljenici, niskokvalificirani radnici, samohrani roditelji, ljudi koji žive u regijama koje je zaobišao ekonomski napredak.

NACIONAL: Što se događa u regijama koje ekonomski napredak zaobilazi?

U tim regijama nastaju protestni pokreti, kao npr. u Slavoniji gdje je Domovinski pokret zahvaljujući upravo toj činjenici i protestnim glasovima postigao relativno dobar izborni rezultat. Slična je situacija u Francuskoj. Izborna baza Marine Le Pen je u regijama u kojima su u Francuskoj bile teška industrija i metalurgija, a deindustrijalizacija se dogodila naglo. Isto tako je AfD u Njemačkoj najjači u onim dijelovima zemlje koji su u zadnjih tridesetak godina ekonomski najlošije prošli. U Velikoj Britaniji nekadašnja uporišta laburista, koja su također bila pogođena deindustrijalizacijom, dominantno su podržala Brexit. U tom kontekstu gledam i na izborne rezultate Domovinskog pokreta u Hrvatskoj. Oni su svoju biračku bazu koncentrirali u onim dijelovima Hrvatske koji su najlošije prošli u ovom ekonomskom modelu koji vlada u Hrvatskoj posljednjih 30 godina.

NACIONAL: Koliko oporavku Hrvatske može pomoći najavljenih 750 milijardi eura iz europskih fondova, uključujući i ovaj program „sljedeće generacije“ namijenjen oporavku od koronakrize? Nije li taj novac na dugom štapu? Hoće li ga Hrvatska biti u stanju povući?

Programom „sljedeće generacije“ Europska unija opredijelila se za anticikličku, keynesijansku politiku oporavka gospodarstva. To je zaokret od 180 stupnjeva u odnosu na onu politiku iz 2008. godine. Time je napravljen i kratkoročni otklon od kriterija iz Maastrichta, koji podrazumijevaju dozvoljenih 60 posto javnog duga i tri posto proračunskog manjka. Upumpavaju se ogromna sredstva da bi se prekinuo začarani krug i generirale investicije i potrošnja. Europska unija se prvi put zajednički zadužuje da bi stimulirala potrošnju u ovoj ogromnoj recesiji, kako bi spasila gospodarstvo. Riječ je o 750 milijardi eura. Ideja je da se taj dug počne vraćati iz proračuna EU-a kada nastupi povoljna ekonomska klima. Novac iz „sretne“ budućnosti seli se u sadašnjost da bi se spasila ekonomija, a kada ekonomija počne rasti, taj novac bit će puno lakše vraćati. Bruxelles je tako izmakao tlo pod nogama svim onim kritičarima eura kao valute. To je način spašavanja eura kroz solidarnost te priznanje da se ne može štedjeti u vrijeme recesije. NACIONAL: Kako ocjenjujete Prijedlog zakona o obnovi Zagreba nakon potresa?

Vlada je imala i više nego dovoljno vremena da svim stradalnicima koji su ostali bez krova nad glavom sagradi nove kuće ili osigura zamjenske nekretnine dok se oštećene zgrade ne obnove. Konzervatorski zahtjevi u obnovi, kao i vrijeme i novac koje obnova zahtjeva, ukazuju na zaključak da neće biti moguće u kratkom roku obnoviti sve zgrade. Međutim, život ne može čekati, kao i u slučaju poplave u Gunji, imamo veliki broj ljudi koji su ostali bez krova nad glavom i teško je uopće zamisliti kako se osjećaju dok se približava jesen. Primarni je cilj trebao biti ljudima osigurati kvalitetan dom dok traje obnova. Prošlo je pola godine, a mi još nemamo ni zakon. Povrh toga, Vlada je podbacila i po pitanju transparentnosti. Mi ni danas nemamo točne podatke o broju oštećenih zgrada, njihovu kategorizaciju s obzirom na vlasništvo, kao ni detaljne podatke o procijenjenim štetama. Iznosi šteta s kojima je Vlada izašla u javnost izgledaju toliko nerealno da izazivaju sumnju i nepovjerenje.

 

Komentiraj