Najdugovječniji hrvatski političar Josip Manolić, koji u 2020. godini ulazi u stotu godinu života, i dalje vrlo aktivno promišlja hrvatsku političku realnost i pozorno prati događaje na političkoj sceni. Iako je s nekadašnjim disidentom Franjom Tuđmanom bio jedan od najzaslužnijih za osnivanje HDZ-a i stvaranje suverene hrvatske države, ali kasnije se s njime razišao po pitanju politike prema Bosni i Hercegovini, na aktualnim predsjedničkim izborima dao je podršku Zoranu Milanoviću, kandidatu SDP-a i drugih stranaka centra i ljevice. Štoviše, jedini je javno rekao kako smatra da će Zoran Milanović pobijediti već u prvom krugu. U trenutku kad je Manolić to rekao, još 2. listopada ove godine, predsjednica je, prema anketama, imala skoro 30 posto podrške, a Milanović 25. Škoro je bio na 19 posto. Nijedna anketa glavnih televizijskih kuća nije u danima uoči izbora Milanoviću davala prednost. No pokazalo se da je iskustvo Josipa Manolića zahvalnije u predviđanju rezultata od anketa.

NACIONAL: Vi ste prvi rekli da bi Zoran Milanović mogao pobijediti već u prvom krugu. To se djelomično ostvarilo, odnosno on je pobjednik prvog kruga, ali svejedno pobjedu tek treba pokušati ostvariti u drugom krugu. Što mislite da su prednosti Zorana Milanovića, zašto bi, po vama, on trebao pobijediti a ne predsjednica?

Moje je nastojanje bilo da se pobijedi u prvom krugu jer je u interesu svih birača da ne moraju ponovno izlaziti na izbore i izjašnjavati se o onome o čemu su se već izjasnili. No za nas je u ovom momentu bitna činjenica da je Milanović u vodstvu, da je u prednosti vis a vis svog protivnika koji je doživio poraz u prvom krugu.

Prednosti Zorana Milanovića su u tome što je u prvom krugu došao u vodstvo u odnosu na svog protivnika koji je doživio poraz i što je u sučeljavanju pokazao da je državnik koji zna što hoće te ima odlučnosti provesti ideje koje je zamislio u reformi našeg društvenog i političkog života. To su njegove prednosti. Minusi protivnika su u tome što se sada zbrajaju kako su prošli u prvom krugu. Ta matematika kojom oni sada nastoje uvjeriti birače da su u prednosti, mislim da ne stoji, prije svega zato što birači koji su glasali za pjesnika Miroslava Škoru nisu htjeli glasati za Kolindu Grabar-Kitarović, a sad ih nekakva politika prisiljava na to da se oni ponovno izjasne da će glasati za Kolindu. No mislim da 50 posto tih glasača koji su doživjeli poraz, neće ponovo izaći na birališta. Oni su doživjeli poraz onog trenutka kad je Milanović u prvom krugu proglašen pobjednikom. Mogu oni matematički zbrajati da su dobili pretežan broj glasova, to je činjenica, međutim, sada je situacija sasvim suprotna njihovim obećanjima i njihovoj propagandi u prvom krugu jer je svaki od sudionika računao s time da će njegov kandidat proći i doći u drugi krug. To se nije dogodilo i tu je Milanovićeva prednost da nastavi s politikom odnosno programom koji je naglasio u prvom krugu, da taj program samo dorađuje kako bi bio još uvjerljiviji onim biračima koji dosad nisu izašli na birališta. Međutim, sada je problem isto tako stranke koja ga je kandidirala, to znači SDP-a, da vidi u kojim je sredinama podbacila u prvom krugu i da sada u drugom krugu pojača svoj angažman. Posebno da ga pojačaju oni kadrovi koji su svoje pozicije u SDP-u već stekli pukom dosjelošću, jer su godinama na određenim pozicijama u stranci i misle da im je to dovoljno. Njih treba prije svega pokrenuti da se na biralištima bore za svakog birača. Samo tako Milanović može ostati pobjednik do kraja.

NACIONAL: Koliko Milanović ima šanse privući birače iz Škorina – ili, kako vi kažete, pjesnikova – bazena?

Škorini birači već su se opredijelili jer su glasali protiv Kolinde već u prvom krugu i sad u drugom krugu ako će izaći na izbore, glasat će za Milanovića. Jer da su se htjeli opredijeliti za gospođu predsjednicu, mislim da bi to izrazili. No oni su učinili suprotno, okrenuli su joj leđa i nisu htjeli za nju glasati iako su neki na izvjestan način bili i pod stranačkim pritiskom da moraju za nju glasati. Na budući razvoj političkog života utjecat će značajna pojava da se dio političkih stranaka kompromitirao i da nema više utjecaja na politička kretanja. Ali u tom slučaju dolaze više do izražaja interesne zajednice koje postaju sve privlačniji element da se nadoknadi gubitak povjerenja u političke stranke. Tu je opet Milanovićev program vrlo značajan jer on pored velike interesne zajednice pod egidom antifašizma, može računati na umirovljeničku zajednicu, kao i na izgladnjele radnike koji za svoj rad ne dobivaju plaću, a u radnom su odnosu.

NACIONAL: Zašto se dio HDZ-a okrenuo protiv Kolinde Grabar-Kitarović i glasao za Škoru?

Desnica se u cjelini lepršavo postavila u prvom krugu, s puno kandidata, čak nisu mogli ocijeniti da se glasa samo za jednog kandidata, da ovo nisu izbori u kojima se može glasati za pet, šest ili deset kandidata, nego samo za jednog. Tu je ta procjena bila kriva jer su poslagali nekoliko kandidata s namjerom da se probiju u vrh.

‘Škorini birači već su se opredijelili jer su glasali protiv Kolinde već u prvom krugu i sad u drugom krugu ako će izaći na izbore, glasat će za Milanovića. Oni su predsjednici okrenuli leđa i nisu htjeli za nju glasati’

NACIONAL: Iza Škore stoji jedna tvrda desnica koja je smatrala da treba povećati ovlasti predsjednika, zalagala se za pozdrav „za dom spremni“ i potrebu preispitivanja broja žrtava Jasenovca, a NDH joj nije samo fašistička država; kako gledate na te njihove poruke, odnosno poruke koje je poslao Miroslav Škoro?

Mislim da moramo polaziti od interesnih zajednica koje postoje u društvu i koje na izvjestan način povezuju birače i utječu na njih. Te interesne zajednice, prije svega braniteljska organizacija, u ovom slučaju nisu pokazale jedinstvo. No ovi izbori prvenstveno su bili odraz jedne politike, jednog čovjeka, jednog predsjednika odnosno predsjednice države koja je od svog početka pa do kraja imala toliko negativnosti koje su birače okrenule protiv nje. I oni koji su glasali za predsjednicu ustvari su bili pod snažnim pritiskom, kako interesne zajednice tako i njenih političkih struktura. To je ono što nije moglo okrenuti biračko tijelo u korist predsjednice i to je sada u drugom krugu opet Milanovićeva prednost jer je on ostao dosljedan svom programu, dosljedan na sučeljavanjima s predsjednicom gdje je pokazao daleko snažniji utjecaj na vođenje državne politike nego što je predsjednica u ovih pet godina pokazivala.

NACIONAL: Glavni cilj strukture koja se okupila iza Miroslava Škore bio je rušenjem Kolinde Grabar-Kitarović srušiti Plenkovića, odnosno preuzeti HDZ. Što mislite, koliko oni u tome imaju šanse?

Škoro je produkt jedne nesređene političke scene, političke scene koja se proglašava desnicom i koja je htjela pokazati da ima snažan utjecaj na biračko tijelo. U izvjesnom smislu je i pokazao da u biračkom tijelu ima mjesta za one političke struje i grupacije koje ne podržavaju sadašnju predsjednicu, ali to sada, u ovom drugom krugu, ponovno ide u prilog Milanoviću jer je pokazao stabilnost u svom izlaganju, za razliku od Škore koji se morao pojavljivati od grupe do grupe na desnici s izlaganjem koje je toj grupaciji odgovaralo. I zapravo je okretao birače protiv sadašnje predsjednice.

NACIONAL: Ali i protiv Plenkovića. Slažete li se s time da su rušenjem Kolinde željeli srušiti Plenkovića – i još uvijek to žele?

To je zamisao jedne sasvim desne grupacije unutar našeg biračkog tijela, koja rušeći predsjednicu misli da ruši Plenkovića. Međutim, i to se nije pokazalo sasvim točnim. Točno je da dio birača koji su prihvatili Plenkovića i njegovu podršku predsjednici, nije dovoljan da Kolindu Grabar-Kitarović izabere za sljedeći mandat.

NACIONAL: To još ne znamo hoće li biti dovoljno. Još nisu gotovi izbori.

Da, vidjet ćemo.

NACIONAL: Moguće je da se HDZ sabere i skupi u redove. Je li moguće da HDZ ipak svojom infrastrukturom nadjača Milanovića?

Milanoviću, kao što se vidi u javnosti, odgovara sučeljavanje jer je u sučeljavanjima superioran u odnosu na predsjednicu. U tim njegovim stavovima vidi se stabilnost oko toga što se želi postići u sljedećem mandatu. I to je ono što je najbitnije za opredjeljenje Milanovićevih birača, SDP-ovih birača i svih onih koji čine savez sa SDP-om.

NACIONAL: Mislite li da će Škorini glasači glasati za Milanovića iako im on nije ideološki blizak?

Milanović je izbjegao ideološku podjelu u prvom sučeljavanju. Izbjegao ju je jer se vidjelo da dio birača koji ideološki ne pripada SDP-u, podržava Milanovića u promjenama koje treba provesti u reformi hrvatskog političkog života.

NACIONAL: Je li vas iznenadilo što je podršku Milanoviću dao čak i Branimir Glavaš i može li to sada u ovom drugom krugu pomoći Milanoviću?

Kad se govori da je Milanović izašao iz tih idejnih, ideoloških razlika, to se vidi upravo po pristupu gospodina Glavaša koji je isto tako Milanoviću dao podršku. Tako da je ta poveznica – od Istre preko središnje Hrvatske gdje SDP dominira – zahvatila sve do Osijeka. To se naročito vidi po broju glasova koje je Milanović dobio u Osijeku, gdje ne možemo reći da SDP dominira u političkom životu. Ali uz sadašnjeg gradonačelnika koji je stranački neopredijeljen, mislim da je to jako snažna poruka za kandidate koji će se u Osijeku kandidirati na središnjim republičkim izborima, odnosno na parlamentarnim izborima. Tako da je SDP uspio preko Milanovića zahvatiti dio biračkog tijela koji do sada nije pripadao SDP-u, ali s kojim u budućnosti treba računati da može biti snažna podrška politici SDP-a ako će se angažirati sve one snage unutar SDP-a koje su bile relativno pospane. Jer najglasniji u SDP-u dosad je bio Gordan Maras. Od dvadesetak i više zastupnika u Saboru, Maras se na skoro svakom pitanju javljao i to je ono što su birači ocijenili kao vrlo pozitivno unutar SDP-a: ne spavati kad si preuzeo vlast ili kad si u oporbi, nego se moraš konstantno boriti za poziciju u biračkom tijelu da te doživljava kao borca za interese one grupacije, onih ljudi koji su diskriminirani na ovaj ili onaj način u ekonomskom i političkom životu.

‘I dio birača koji ideološki ne pripada SDP-u, podržava Milanovića u promjenama koje treba provesti u reformi hrvatskog političkog života. A i SDP je preko Milanovića uspio zahvatiti šire birače’

NACIONAL: Koliko Milanovićeva pobjeda može pomoći SDP-u da pobijedi na parlamentarnim izborima, je li Plenković ipak prejak s obzirom na to da s druge strane imamo Davora Bernardića? Može li on parirati Plenkoviću kao izazivač na mjestu premijera?

Mislim da je Bernardić učinio prijelom u SDP-u onog momenta kad je zaustavio linč koji je pokušao dio kadrova pospanaca u SDP-u da ga protuustavno smijene. Taj preokret sada se pokazao kao vrlo pozitivan, s dobrim i realnim kandidiranjem za Europski parlament, a sada posebno s kandidiranjem Milanovića kao čovjeka koji je u jednom periodu vodio SDP i kao predsjednik vlade imao dosta uspjeha. Oni koji nisu bili dosljedni politici SDP-a, doživjeli su neuspjeh.

NACIONAL: Ima li Bernardić ikakve šanse u srazu s Plenkovićem?

U drugom krugu gledat ćemo Milanovićevu borbu da ostvari pobjedu i utre put parlamentarnim izborima na kojima će više doći do izražaja SDP i njegov savez s HSS-om, sa strankom umirovljenika i svim onima koji su se na određeni način svrstali u zajedničku frontu u podršci Milanoviću u ovim izborima. A SDP je u tom savezu s drugim strankama i političkim grupacijama u izvjesnoj mjeri u prednosti jer može s tim manjim strankama praviti kompromise u cilju jačanja svoje pozicije i svog programa koji želi provesti.

NACIONAL: Mislite li da je izgledna velika koalicija, odnosno koalicija SDP-a i HDZ-a, ako ni jedni ni drugi ne uspiju osvojiti dovoljno za formiranje Vlade?

Ja sam već 20 godina zagovornik velike koalicije jer samo velika koalicija može riješiti goruće probleme hrvatskog društva, a Hrvatska time može postati značajan faktor u europskoj politici. Kad se promatra Plenkovićeva politika u ovom periodu, onda možemo zapaziti njegovo diplomatsko ponašanje u reagiranju na otvorene činjenice koje su protiv njega, ali njegova politika na izvjestan način ipak doživljava uspjeh jer su oni najagresivniji protivnici Plenkovića ipak doživjeli poraz, a taj poraz Plenkovića približava politici SDP-a ili, bolje rečeno, jednoj središnjoj politici koju bi Hrvatska trebala voditi. U tom diplomatskom ponašanju svakako je jedna od najgrubljih pogrešaka dvojna politika prema Bosni i Hercegovini. S jedne strane podržavamo Dayton, a s druge radimo protiv Daytona. Oni političari koji i dalje stoje na dvojnoj politici prema Bosni i Hercegovini, mislim da ipak idu kraju i da je ta politika doživjela totalni krah. Ta je politika osuđena u Haagu, ona je tamo i završila, ali dio Hercegovaca još uvijek je nastoji provesti i želi da to bude dominantna politika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Međutim, pojava Željka Komšića pokazala je ono što se želi galamom pokriti, a to je da politika Dragana Čovića, koja je najglasnija u zastupanju hrvatskih interesa, ipak doživljava poraz. Proboj Željka Komšića ipak znači poraz te agresivne dvojne politike prema BiH.

NACIONAL: Kako komentirate to što je predsjednica u svoj stožer sada uzela Milijana Brkića, je li to za nju dobro?

Mislim da je Plenković pogriješio u svojim diplomatskim potezima što nije išao do kraja raščistiti s onim ljudima i onim kadrovima koji su bili upleteni u aferu SMS. To je bio momenat kad je Plenković imao na dlanu mogućnost da očisti HDZ od najagresivnijih i najneprihvatljivijih kadrova u širem biračkom tijelu.

‘Plenkovićeva procjena da nije njegov zadatak istjerivati nekakvu pravdu unutar HDZ-a, bila je pogrešna. Brkić i osobe poput njega ni na duge ni na kraće staze ne mogu dati pozitivne rezultate’

NACIONAL: A kako onda tumačite to što je Brkić postao glavni u stožeru Kolinde Grabar-Kitarović, hoće li njoj to pomoći ili odmoći?

Već se pokazalo u prvom krugu koliko joj je pomogao. Svaki ozbiljniji analitičar sadašnje političke scene može uočiti da se na politici gospođe predsjednice vidno nanizao najkoruptivniji dio kadrova koje je prokazala afera SMS. To olakšava poziciju Milanovića, da ne ide pljuvački prema predsjednici jer to on ni do sada nije pokazao. Pokazao se kao fer igrač, afirmativni igrač koji želi istaknuti sebe i svoju poziciju u vođenju državne politike, a ne samo graditi priču na grijesima i promašajima predsjednice. Međutim, te afere i dalje ostaju u žiži dnevne politike jer one nisu do kraja zatvorene. A nisu do kraja zatvorene zbog Plenkovićeve procjene da nije njegov zadatak istjerivati nekakvu pravdu unutar HDZ-a, već da mu je u interesu sačuvati stranku od represivnih poteza koji bi u određenim momentima bili opravdani, ali koji na dulje staze ne bi dali pozitivne rezultate.

NACIONAL: Ali je li to bila kriva procjena?

Da, to je kriva procjena. Brkić i osobe poput njega ni na duge ni na kraće staze ne mogu dati pozitivne rezultate.

NACIONAL: Je li Plenković time pokazao slabost prema svojim protivnicima koji su upleteni u te afere?

Ne bih rekao da je pokazao slabost, nego jedan oprez u procjeni kadrova i njihovih mogućnosti i utjecaja u političkom životu.

NACIONAL: Precijenio je snagu Brkića u HDZ-u?

Da.

NACIONAL: Kako komentirate to što se danas svi pozivaju na Tuđmana, a posebno ovi desničari koji se zalažu za to da „za dom spremni“ bude legalan pozdrav? Što je Tuđman mislio o tom pozdravu i o onima koji su propagirali takvu politiku?

Tuđman u cjelokupnoj svojoj politici i odnosu prema NDH nije želio preuzeti taj teret, bilo u svoju stranku bilo u državu koju je gradio. I on se u samom Ustavu odmah opredijelio za to da novu Hrvatsku, svoju Hrvatsku, želi graditi na tekovinama antifašizma, odnosno borbi protiv fašizma koji je doživio potpuni krah u Drugom svjetskom ratu. A današnji ostaci fašističkih apologeta koji se pozivaju na Tuđmana ili ne poznaju činjenice ili lažno prikazuju stavove koje je Tuđman sasvim određeno jasno i glasno izrazio, i to u prvom Ustavu RH 1990. godine.