Nacional

INTERVIEW: TATJANA AĆIMOVIĆ ‘Na film o sirotoj Anki brat i ja potrošili smo 10 godina života’

‘Ne bih ušla u ovaj projekt da sam znala na kakve ćemo sve prepreke nailaziti tijekom priprema i rada na filmskoj ekranizaciji knjige Mate Lovraka ‘Anka Brazilijanka’. Ostavili smo previše energije i zdravlja, često nepotrebno. Bilo je teško, ali znali smo da imamo odličan projekt’, kaže scenaristica i producentica filma čiji je redatelj njezin brat Dejan Aćimović

hrvatskim kinima 23. veljače počet će se prikazivati film “Anka Brazilijanka” redatelja Dejana Aćimovića te scenaristice i producentice Tatjane Aćimović. Brat i sestra Aćimović nakon zajedničkog rada na filmovima “Jel’ jasno prijatelju” i “Moram spavat’ anđele” odlučili su ekranizirati dječji roman Mate Lovraka “Anka Brazilijanka” iz 1939. godine. Radi se o priči o desetogodišnjoj djevojčici Anki (Cvita Viljac), siročetu koje bježi, a prolazeći kroz šumu punu čudnih bića završava u ciglani u kojoj je radnici zbrinu, a posebno se zbliži s jednim od njih koji se smatra najopasnijim i najgrubljim. Njega glumi Eric Cantona, nekadašnja nogometna zvijezda Manchester Uniteda i francuske reprezentacije koji je već godinama glumac.

Tatjana Aćimović filmska je i kazališna producentica, scenaristica, prodekanica za poslovanje i profesorica produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te umjetnička ravnateljica uglednog Festivala o pravima djece. Diplomirala je teatrologiju na fakultetu Paris III – Nouvelle Sorbonne i vratila se u Hrvatsku te je aktivna na brojnim poljima filmske industrije. Jedno od tih polja je suradnja s bratom Dejanom na filmovima koje on režira, a takav je i film “Anka Brazilijanka”, o čijem smo nastanku razgovarali za Nacional.

NACIONAL: Koliko je činjenica da su ekranizacije Lovrakovih knjiga “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice” bile najgledaniji dječji filmovi u Jugoslaviji utjecalo na vašu odluku da ekranizirate “Anku Brazilijanku”?

Pomoglo je možda u nekoj kasnijoj fazi, kada smo se već odlučili raditi upravo ovaj roman, to nam je bio još veći poticaj da ustrajemo. Činjenica je također da publika svih generacija obožava “Vlak u snijegu» i da je od zadnje ekranizacije Mate Lovraka prošlo 40 godina. Tražeći roman za obiteljski film, za djecu i odrasle, čitala sam bjesomučno sve domaće romane za djecu i mlade, u potrazi za svevremenskom pričom koja će vratiti djecu i roditelje da zajedno idu u kino, zato što im govori nešto o njima samima ili ljudima sličnima sebi koji su se našli u sasvim drugačijoj životnoj situaciji. Inspiriraju me priče ljudi koji su bili osuđeni na jedan život, a uspjeli su ga okrenuti u sasvim drugom smjeru. Okretanje predodređenog i sudbine alatom ljubavi, odanosti, pripadanja, u najprostijem značenju riječi…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj