Redatelj i profesor na Akademiji dramske umjetnosti u povodu nove predstave koju priprema u Trešnji priča o kazališnoj igri koja ga nadahnuje, o dubokom raslojavanju u hrvatskom društvu, o gubitku autoriteta, a otkrio je i što misli o pobačaju i obitelji
Rene Medvešek u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnja režira “Zoru riđokosu” njemačkog pisca Kurta Helda koja će se premijerno izvesti 17. ožujka. Četrnaestogodišnja Zora kao izbjegličko dijete stigla je u Senj i predvodnica je dječje bande koja hara gradom i krade ono što im je potrebno da prežive, a usput podmeće nogu gradskim moćnicima. Radnja se zapliće kad dvanaestogodišnjem Branku umre majka. Dječak ostaje bez doma, nitko ga ne želi primiti i on upada u nevolje iz kojih ga izvlači Zora te ga odvodi u ruševnu tvrđavu Nehajgrad, k svojoj četveročlanoj družini ostavljene ili zlostavljane djece. Usporedno s njihovom pričom pratimo onu o sukobu bogatog veletrgovca i korumpiranog gradonačelnika protiv siromašnog ribara Gorjana, jedinog zaštitnika Zore i njezine družine. I upravo je ta socijalna potka ono što “Zoru riđokosu” razlikuje od većine pustolovnih dječjih knjiga, a začuđujuća aktualnost nekih Heldovih motiva nije tek ukras fabularnom okviru. Ovaj roman u Njemačkoj već je doživio 35 izdanja i preveden je na 18 jezika, hvaljen je kao klasik njemačke književnosti za djecu i njihov je lektirni naslov za koji, međutim, većina hrvatskih građana nije nikad čula. U Trešnji će se “Zora riđokosa” izvesti prvi put u hrvatskim kazalištima u režiji Renea Medvešeka…
Komentari